Srpskohrvatski jezik – razlika između verzija

Uklonjeni sadržaj Dodani sadržaj
Kolega2357 (razgovor | doprinos)
m Čišćenje
Zak bg (razgovor | doprinos)
Dodao sam makedonski i bugarski jer su oni takođe južnoslovenski jezici
Red 26:
'''Srpskohrvatski jezik''', najbrojniji [[južnoslavenski jezik]] koji kao [[materinski jezik|materinski]] govori oko 19 mil. ljudi na prostoru [[Bosna i Hercegovina|Bosne i Hercegovine]], [[Crna Gora|Crne Gore]], [[Hrvatska|Hrvatske]], [[Kosovo|Kosova]] i [[Srbija|Srbije]], u kojima, pod [[#Nazivi|različitim nazivima]], ima status [[službeni jezik|službenog jezika]]. To je [[pluricentrični jezik]] s četirima [[uzajamna razumljivost|uzajamno razumljivim]] standardnim [[varijetet (lingvistika)|varijetetima]].<ref>{{cite book|last=Mørk |first=Henning |year=2002 |language=danski|title=Serbokroatisk grammatik: substantivets morfologi |trans_title=Srpskohrvatska gramatika: morfologija imenica |series=Arbejdspapirer ; vol. 1 |location=Århus |publisher=Slavisk Institut, Århus Universitet |page=nepaginirano (Predgovor) |oclc=471591123}}</ref>
 
Srpskohrvatski jezik koristi dva standardna pisma, [[Вукова ћирилица|Vukovu ćirilicu]] i [[Gajeva latinica|Gajevu latinicu]]. Uz [[slovenski jezik|slovenski]], [[Makedonski jezik|makedonski]] i [[bugarski jezik]] pripada zapadnoj grupi [[južnoslovenski jezici|južnoslavenskih jezika]].
 
Srpskohrvatski jezik je standardizovan sredinom [[19. vijek|19. veka]], [[Bečki književni dogovor|Bečkim književnim dogovorom]], kojim je kao osnova za zajednički književni jezik [[Južni Slaveni|Južnih Slovena]] uzet narodni govor [[Bosna i Hercegovina|Bosne i Hercegovine]] i [[Dubrovnik]]a, karakterističan po [[štokavština|štokavskom narečju]] i [[ijekavski izgovor|ijekavskom izgovoru]].<ref>Miodrag Popović, Vuk Stef. Karadžić (str. 320), NOLIT, Beograd, 1987.</ref>