Razlike između izmjena na stranici "Sedam mudraca"

Dodano 15 bajtova ,  prije 12 godina
nema sažetka uređivanja
(djelomično preuzeto s hrvatske Wikipedije)
 
[[Diogen Laertije]] ovako svjedoči o nesuglasnosti oko imena i broja mudraca:
 
{{Citat2|I o […] broju [mudraca] postoji nesporazum. Jer Meandrije, umjesto Kleobula i Mizona, stavlja Leofanta, Gorgijadovog sina, iz Lebeda ili [[Efez]]a, i Krićanina Epimenida; Platon u svom ''Protagori'' navodi Mizona, a izostavlja Perijandra; Efor umjesto Mizona stavlja Anakarsa; drugi, opet, dodaju Sedmorici i [[Pitagora|Pitagoru]]. Dikearh nam daje spisak od četiri općepriznata mudraca: Talesa, Bijanta, Pitaka i Solona – i dodaje šest drugih imena, među kojima je izabrao trojicu: Aristodema, Panfila, Lakedemonca Hilona, Kleobula, Anakarsa, [[Perijander|Perijandra]]. Drugi dodaju Akusilaja, sina Kabovog ili Argivljanina Skabra. Hermip u svom spisu ''O filozofima'' nabraja njih sedamnaest, od kojih ljudi biraju sedam – jedan ovako, a drugi onako. To su: Solon, Tales, Pitak, Bijant, Hilon, Mizon, Kleobul, Perijandar, Anakars, Akusilaj, Epimenid, Leofant, Ferekid, Aristodem, Pitagora, Las, sin Harmantidov ili Sisimbrinov ili Habrinov (kao što kaže Aristoksen, rođen u Hermioni), [[Anaksagora]]. Hipobot u ''Spisku filozofa'' nabraja: [[Orfej]]a, Lina, Solona, Perijandra, Anakarsa, Kleobula, Mizona, Talesa, Bijanta, Pitaka, Epiharma i Pitagoru.<ref>Diogen Laertije: ''Životi i mišljenja istaknutih filozofa'', sa starogrčkog preveo i napomene napisao Albin Vilhar, Beograd, BIGZ 1985, I, 41-42.</ref>|10px|10px}}