Razlike između izmjena na stranici "Tibet"

Dodano 1.475 bajtova ,  prije 6 godina
nema sažetka uređivanja
No edit summary
No edit summary
|}
 
Tibet se u historiji pojavio u 7. vijeku kao [[Tibetansko Carstvo|ujedinjeno carstvo]], ali se uskoro podijelio na nekoliko teritorija. Najveći dio zapadnog i centralnog Tibeta je često bio ujedinjen pod barem nominalnom vlašću tibetanskih vladara sa sjedištem u [[Lhasa|Lhasi]], [[Shigatse]]u ili obližnjim lokakcijama; te vlade su u različita vremena bila pod mongolskim ili kineskim sizerenstvom. Istočne oblasti [[Kham]] i [[Amdo]] su često imale decentraliziranu domaću vlast, podijeljenu između malih kneževina ili plemenskih grupa, dok su često padale pod neposrednu kinesku vlast; većina tih oblasti je kasnije pripojena kineskim provincijama [[Sichuan]] i [[Qinghai]]. Godine 1951. je nakon kraćeg oružanog sukoba Tibet pripojen [[Historija Narodne Republike Kine (1949–1976)|novouspostavljenoj]] Narodnoj Republici Kini a prethodna tibetanska vlast formalno ukinuta 1959.<ref name="bbc">{{cite news| url=http://news.bbc.co.uk/2/hi/asia-pacific/7299221.stm |work=BBC News | title=Q&A: China and Tibet | date=19. VI 2008.}}</ref> Danas NR Kina upravlja zapadnim i centralnim Tibetom kao [[Tibetanska autonomna oblast|Tibetanskom autonomom oblasti]] dok su istočne oblasti dio provincija [[Sichuan]] i [[Qinghai]]. U Tibetu postoje tenzije između domaćeg stanovništva i kineskih vlasti, kao i [[tibetanski pokret za nezavisnost]] koga čine [[disident]]ske grupe u izbjeglištvu.<ref>{{cite news| url=http://news.bbc.co.uk/2/hi/asia-pacific/country_profiles/4152353.stm |work=BBC News | title=Regions and territories: Tibet | date=11. XII 2011.}}</ref> Kinezi su 1950. prekršivši međunarodni zakon ušli sa svojom vojskom u istočni Tibet i na kraju uspjeli okupirati cijelu zemlju unatoč sve većem otporu. Vlasti u [[Peking]]u govorile su o "oslobađanju" Tibeta od srednjovjekovnog feudalnog vladara, no narod se prema njima odnosio kao prema neprijatelju. Brojne pobune su silom ugušene. Oko 100 000 Tibetanaca pobjeglo je iz zemlje u Indiju, a to je [[1959.]] učinio i Dalaj Lama. Uskoro je provedeno sustavno iskorjenjivanje tibetanske kulture. Velike živopisne svetkovine Tibetanaca su zabranjene kao "preskupe", samostani su raspušteni i opljačkani. Ono što nije uništeno tijekom "oslobođenja", dok [[UN]] nije ništa poduzimao, podleglo je kasnije tijekom Kineske kulturne revolucije. [[Mao Zedong]] dao je uništiti 10 000 kipova Bude i spaliti slike i zapise. Cijeli samostani raščišćeni su kamen po kamen. U međuvremenu je Lhasa postala glavnim gradom "kineske autonomne pokrajine" i posljednja utvrda tibetanske kulture, iako većinu stanovnika čine Kinezi. Od 4 000 vjerskih mjesta drugdje u Tibetu, vjernicima je na raspolaganju nešto više od 100, a u Lhasi je zabranjeno obnoviti teško oštećeni hram Jokhang i učiniti ga ponovno žarišnom točkom za procesije. Istodobno je palača Potala pretvorena u muzej narodnog blaga koji je nakon duge službene zabrane konačno bio otvoren turistima sa Zapada.<ref>Najljepša mjesta na svijetu, LEO COMMERCE, Rijeka-Zagreb 2009., str. 218.</ref>
 
Ekonomijom Tibeta dominira [[naturalna poljoprivreda]], iako se posljednjih decenija u Tibetu razvio i turizam. Dominantna religija TIbeta je [[tibetanski budizam]], iako postoje i [[Tibetanski muslimani|muslimanske]] i kršćanske manjine. Tibetanski budizam daje snažan uticaj [[Tibetanska umjetnosti|umjetnosti]], [[Tibetanska muzika|muzici]] i [[Tibetanski festivali|festivalima]] u regionu. Tibetanska arhitektura održava [[Kineska arhitektura|kineski]] i [[Indijska arhitektura|indijski]] uticaj. Tradicionalna kuhinja tibeta se temelji na pečenom [[ječam|ječmu]], mesu od [[jak]]a i [[tibetanski čaj]].