Ivan IV Grozni – razlika između verzija

Postavši punoljetan Ivan IV. je odlučio nastaviti provoditi majčine državne reforme. Najvažnija za budućnost će biti stvaranje prvog ruskog parlamenta koji se po prvi put okuplja [[1549]]. godine. Iako on tada ima samo ograničene ovlasti on će u trenutku izumrijeća dinastije svojim glasovanjem određivati novoga cara. Također manje od dvije godine potom novi car saziva Sveti sinod Ruske Pravoslavne Crkve zbog određivanja religijskih smjernica na području cijele države. Želja za modernizacijom ovoga mladog, poletnog cara se na tim parlamentarnim okupljanjima ne završava nego se donosi novi zakonski kodeks, formira se stalna vojska i dolazi do gradnje prvih tiskara. Pokušaji otvaranja Rusije svijetu su se s druge strane našli u problemima.

Bez obzira na sve te reforme da bi bio prihvaćen kao veliki vladar Ivanu IV. je bilo nužno krenuti putem svojega oca i djeda, to jest osvajanjima. Njegov veliki vojni uspjeh tada postaje pripajanje Kazanskog i Astrahanskog kanata [[1552]]. i [[1556]]. godine. Omamljenost tim uspjesima '''Ivana''' uvaljuje u objavu rata protiv [[Litvanija|Litve]] [[1558]]. godine kako bi [[Rusija]] dobila izlaz na [[Baltičko more]].

Odlučujući trenutak ove prvobitno uspješne vladavine na kraju postaje [[1564]]. godina kada je Ivana izdao njegov general, koji prelazi na stranu Poljske i Litve čije trupe će voditi sljedeću godinu protiv Moskve. Na vijest o tome car se napokon slomio pošto je već od prije njegov obiteljski život bio potpuna katastrofa od koje on jedva zadržava svoju psihičku stabilnost.

[[Datoteka:Vasnetsov Ioann 4.jpg|thumb|''Ivan Grozni'', od [[Viktor Vasnetsov]].]]

Ivan IV. je smatrao još od djetinjstva da su mu majku otrovali boljari što se na kraju pokazalo istinitim. Njegovog sina i prijestolonasljednika Dimitrija Starijeg ubila je u drugoj godini života dadilja u navodnom nesretnom slučaju. Njegova obožavana supruga Anastazija je umrla [[7. 8.|7. kolovoza]] [[1560]]. godine. Ivan je za tu smrt optužio boljare i nekoliko ih pogubio. Moderna historiografija je u 20. stoljeću tijekom ispitivanja tijela careve žene zaključila da je ona stvarno bila otrovana. Ivanov gluhonijemi brat Juraj je također umro [[1560]]. godine u 27 godini života što je kod njega izazvalo dodatne sumnje. Još prije ta dva posljednja tragična događaja [[1553]]. godine car je bio skoro umro od bolesti. Na samrtnoj postelji on tada traži od boljara da polože prisegu vjernosti njegovom sinu što oni odbijaju očekujući njegov smrt. U očima kasnije oporavljenog Ivana oni su tada svi bili krivi za veleizdaju.

Zbog takvog razvoja događaja Ivan IV. [[1565]]. godine napušta [[Moskva|Moskvu]] i objavljuje svoju želju da abdicira, ako mu parlament ne dadne potpune diktatorske ovlasti. Svi carevi zahtjevi na kraju su prihvaćeni.

sinovi: Dimitrije (ubijen u 2 godini života), Ivan (ubijen od Ivana Groznog [[1581]].), car [[Fjodor I., car Rusije|Fjodor I.]]

* Ana ([[1575]].) pretpostavlja se da je ovo bio nevjenčani brak