Pero – razlika između verzija

Čovjek je kvalitetno uznapredovao kada je prvi puta sopstvena opažanja izmjestio i zabilježio van sopstvenog pamćenja u svoju okolinu - stanište. Crtao je po zidovima pećina u kojima je živio, prvo sirovim nađenim materijalima iz okoline, onda preuređenim – zaoštrenim kamenom, životinjskom kosti, obojenom zemljom. Čovjek je uz pribor za pisanje usavršavao i boju kojom je ostavljao tragove, ali i objekte po kojima je pisao. Pisalo se po papirusu, posebno pripremljenoj koži, papiru... [[Kina|Kinezi]] su slova pisali tankom četkicom od devine dlake. Japanci su pisali zaoštrenom trskom. Prva prava pera verovatno su napravili [[Egipat|Egipćani]]. Pričvrstili su komadić [[bakar|bakra]] sličan današnjem čeličnom percetu za kraj šupljeg štapića. Prva slova pisana rukom javila su se kod [[Grčka|Grka]] prije skoro 4000 godina. Grci su upotrebljavali pero od [[metal]]a, kosti ili slonovače, a pisali su na pločicama presvučenim voskom. Još kasnije pravila su se rascijepljena pera od šupljih, cjevastih travki, koja su umakali mastila i pisali njima po [[Papirus|papirusu]].

 

 

Čelična pera su se počela proizvoditi u [[Engleska|Engleskoj]] već [[1780]]. godine, ali su prešla u opštu upotrebu tek 40 godina kasnije. Prva nalivpera, kojim i mi danas pišemo, patentirao je [[1884]]. godine [[L. E. Vaterman]]. <ref name="Козара" />