Nikola Strajnić – razlika između verzija

Uklonjeni sadržaj Dodani sadržaj
→‎Spoljašnje veze: Izmenjen link
Dodatak biografiji
Red 11:
Predsednik je Društva književnika Vojvodine.
 
Najsažetiji iskaz o svom  radu dao je prilikom primanja nagrade za životno delo u obrazovno-pedagoškom i naučno-istraživačkom radu Univerziteta u Novom Sadu 2011. godine: „Put kojim idem vodi prema rasvetljavanju i tumačenju pesničkog stvaranja, koje, uz ljudsku teoriju i praksu, predstavlja temelj čovekovog postojanja./ Naime, grčka reč ''ποιησις'' znači proizvođenje umetničkih dela; a Aristotel u ''Metafizici'' njome označava i proizvođenje prirode: ''Ποιησις Φυσις-''a. Ali ona znači i utemeljivanje čovekovog bića kao bića u istini njegovog bivstvovanja. / Dakle, pesništvo nije tek vrsta čovekovog zanimanja. Ono je autentično svedočanstvo o našem ''esse'' i našem ''existere''./ Današnje vreme nije vreme umetnosti, a posebno pesništva. I njima preti da iščeznu iz sveta. / Kad bi se to dogodilo, čovekov opstanak na ovoj zemlji počeo bi da pusti. / Ovo što radim, mali je doprinos da do toga ne dođe.“
Objavio je sledeće knjige: Poezija ili optimizam (studija o Branku Miljkoviću), 1972; ''Zvjezdani sati'' (pesme) 1975; „''Jasike bele''“ (studija o Momčilu Nastasijeviću), 1978; ''Oči zemne'' (pesme), 1981; ''Pepeo svoj razdajem'' (pesme), 1982; ''Vid i riječ'' (studije), 1984; ''Vožnja u krug'' (pesme), 1990; ''Haire'' (eseji), 1991; ''Zamah i mirovanje'' (eseji o pesništvu Jovana Zivlaka), 1993; ''Pesme'', 1993; ''Preko'' (studija o Novalisovim Himnama noći), 1993; ''Karlovačke pesme'', 1994; ''Anđeoski pesnik Rajner Marija Rilke'' (o Devinskim elegijama R. M. Rilkea), 1995; ''Stari grčki liričari'' (eseji), 1999; ''Karlovački eseji'', 1999; ''Srce pčele'' (pesme), 2000; ''Milić od Mačve'' (monografija), 2001; ''Na gozbi kod boga'' (studije), 2002; ''Tri dijaloga'', 2002; ''Plavi dah šume'' (izabrane pesme), 2004; ''Umetnost kao publika'' (dijalozi), 2004; ''Ogledi iz klasične književnosti'', 2004; ''Približavanje prozračnom'' (eseji), 2006; ''U sažetom obliku'' (studije i eseji), 2006; ''Vidljivo i nevidljivo'' (eseji o pesništvu Jovana Zivlaka), 2007; ''Šumska kuća'' (pesme), 2007; ''Ogledi'', 2009; ''Horacijeva koža'' (pesme), 2010; ''Jezik anđela'' (eseji), 2012; ''Srce pčele'' (izbor pesama), 2013; ''Paučina'' (pesme), 2014.
 
Strajnić je do sada objavio preko trideset knjiga studija, ogleda, poezije. Za naučni, književni i kulturni rad dobio je nekoliko visokih međunarodnih i domaćih priznanja I nagrada.
[[Jure Kaštelan]], hrvatski pesnik i književnik, 1984. godine napisao je tekst ''Portret Nikole Strajnića''. U njemu se bavi Strajnićevim pristupom mišljenju kao i njegovim odnosom prema tajnama i zagonetkama pesništva.
 
[[Jure Kaštelan]], hrvatski pesnik i književnik, 1984. godine napisao je tekst ''Portret Nikole Strajnića,''. U njemu se bavi Strajnićevim pristupom mišljenju kaonajsažetiju i njegovimnajcelovitiju odnosom prema tajnama iocenu zagonetkamaStrajnićevnog pesništvarada.
'''''Strajnić je težak i strog mislilac. Otvoren je jednako životnoj struji kritičko teorijskih istraživanja ovog i prošlog veka, kao i samim vrelima antičke filozofije koja kreativno napaja ljudsku misao. Istovremena prisutnost Heraklita, Aristotela, Marksa i Hajdegera označava kontinuitet mišljenja i „rodbinske veze“ univerzalne kulture. Poznavanje univerzalne kulture ovde, kod Strajnića, potvrđuje se u kvaliteti zaključaka, a ne u kvantiteti citata i navoda. Poznavanje predmeta pretpostavka je svakog ozbiljnog znanja, što je u celini ovog dela ozbiljno pokazano.
 
'''''Poezija je osnovna i dosledna tema Strajnićevih istraživanja. Susret kritičara i pesme za njega je uvek kreativan čin koji ostvaruje poseban oblik interpretacije, a to je otvoreni razgovor između razmišljanja i pevanja. To gledanje dodiruje se sa Hajdegerovom težnjom: „Svako objašnjenje mora crpsti ne samo iz teksta, već neopaženo mora dodati nešto svoga“ ( Holzwege ).'''''
<nowiki>''</nowiki>Nikola Strajnić, od prvih radova i rasprava, znanost o književnosti vidi kao teorijsku disciplinu, a povijest književnosti i književna kritika ostaju izvan žarišta njegovih istraživanja, ali se ne isključuju. Ta misaona usmjerenost karakteristična je oznaka njegova znanstvenog profila.
'''''Tajnu ili zagonetku pesme Strajnić ne zatvara u konstrukciju poetike nego je prepušta otvorenosti mišljenja. I upravo je ta otvorenost, ta živa upitanost, ono dragoceno „nešto svoga“, koje se ne može oponašati. Temenjno načelo da „ pesma nije govor o nečemu: ona je govor nečega“, potvrđeno je implicitno i eksplicitno kroz sve Strajnićeve studije. Izuzetnost i samostalnost naučno utemeljene Strajnićeve poetike izražava se u odnosu na tekst. Njegov interpretativni postupak sastoji se u tome da skida nataložene slojeve privida i omogućava da sakrivena ili zatamnjena svetlost reči sama iznova svetli i sama vidi. A to je dragoceni prilog i samostalno poglavnje i kreativni smer u književnoj teoriji'''''.'''''
 
(Iz teksta akademika Jure Kaštelana)
Znanstvena i stručna kritika izrekla je pozitivan sud i analitički potvrdila doseg i vrijednost njegovih teorijskih istraživanja. Strajnićevo djelo pristupačno je i poznato širem krugu kulturne javnosti. Ovdje ističemo neke od njegovih oznaka.
 
Klasične pojmove znanost ( ''scientia'' ) i mudrost ( ''sofia, sapientia'' ), Strajnić, već na samom početku, dovodi u samostalno zacrtani kreativni suodnos. Poetika je, prema tome, i samostalna disciplina i istovremeni ''govor pjesme''. Tako znanje ( kriterij, spoznaja ) i umijeće ( metoda interpretacije ) postaju saznanje samog pjesničkog djela.
 
Uvijek je opasno dijalektiku mišljenja pojednostavniti i svesti na zornu sliku ili na samo jednu dimenziju. Razumno utemeljena misao nije, samim time, neposredno, bez napora otkrivanja, razumljiva. Ono što je razumno tek mora postati razumljivo.
 
'''''Strajnić je težak i strog mislilac. Otvoren je jednako životnoj struji kritičko teorijskih istraživanja ovognašeg i prošlog veka,stoljeća kao i samim vrelima antičke filozofije koja kreativno napaja ljudsku misao. Istovremena prisutnost Heraklita, Aristotela, MarksaMarxa i HajdegeraHeideggera označava kontinuitet mišljenja i „rodbinske veze“  univerzalne kulture. Poznavanje univerzalne kulture ovde,ovdje kod Strajnića,se potvrđuje se u kvaliteti zaključaka, a ne u kvantiteti citata i navoda. Poznavanje predmeta pretpostavka je svakog ozbiljnog znanja, što je u celinicjelini ovog deladjela ozbiljnoobilno pokazano.
 
Poezija je osnovna i dosljedna tema Strajnićevih istraživanja i raspravljanja od ''Poezija ili optimizam'' ( 1972 ), ''Jasike bele'' ( 1978 ) do knjige ''Vid i riječ'' ( 1984 ). On, u slobodnijem značenju, pripada krugu „nove kritike“ koja istražuje „literarnost literature“, prema Jacobsonovoj definiciji. Pojavu nove kritike odredjuje, prije svega, sama moderna poezija ( Rimbaud, Mallarme, Lautreamont, Apollinaire, Hlebnjikov, Majakovski, Breton, Kafka ), a istovremeno razvoj lingvistike  ( De Saussure ), psihoanalize i filozofije. Govor nove kritike postaje rasprava „jezika o jeziku“, njen predmet je jezik i morfologija književnog djela.
 
'''''Poezija je osnovna i dosledna tema Strajnićevih istraživanja. Susret kritičara i pesmepjesme za njegaStrajnića je uvekuvijek kreativan čin koji ostvaruje poseban oblik interpretacije, a to je otvoreni razgovor između razmišljanja i pevanjapjevanja. To gledanje dodiruje se sas HajdegerovomHeideggerovom težnjom: „Svako objašnjenje mora crpsti ne samo iz teksta, već neopaženo mora dodati nešto svoga“ svoga.”( Holzwege ).'''Holzwege'' ).
 
Takav odnos dolazi do punog izraza u knjizi ''Vid i riječ''. Ona raspravlja o tekstovima hrvatskih i srpskih pjesnika novoga razdoblja naše književnosti. Kao cjelina, i kao svaka od sedam studija posebno, otkriva samostalni vidokrug književne znanosti.
 
Središno pitanje tih studija nije interpretacija sadržaja ( ''što'' pjesma kaže ) nego približavanje razlogu ( ''zašto'' pjesma ) i postojanju samostalnog jezičkog organizma ( ''kako'' pjesma ). Iz tako jasno zacrtanih temelja i polazišta kristalizira se perspektiva znanstvene poetike kao teorije i književne estetike.
 
'''''Tajnu ili zagonetku pesmepjesme Strajnić ne zatvara u konstrukciju poetike nego je prepuštapredaje otvorenosti mišljenja. I upravo je ta otvorenost, ta živa upitanost, ono dragocenodragocjeno „nešto svoga“, koje se ne može oponašati. TemenjnoTemeljno načelo da „ pesma„pjesma nije govor o nečemu: ona je govor nečega“, potvrđenoprovedeno je implicitno i eksplicitno kroz sveove Strajnićeve studije. Izuzetnost i samostalnost naučno utemeljene Strajnićeve poetike izražava se u odnosu na tekst. Njegov interpretativni postupak sastoji se u tome da skida nataložene slojeve privida i omogućava da sakrivena ili zatamnjena svetlost reči sama iznova svetli i sama vidi. A to je dragoceni prilog i samostalno poglavnje i kreativni smer u književnoj teoriji'''''.'''''
 
Izuzetnost i samostalnost znanstveno utemeljene Strajnićeve poetike izražava se u odnosu na tekst. Njegov interpretativni postupak sastoji se u tome da skida nataložene slojeve privida i omogućava da sakrivena ili zatamnjena svjetlost riječi sama iznova svijetli i sama vidi. A to je dragocjeni prilog i samostalno poglavlje i kreativni smjer u književnoj teoriji.
 
Nikola Strajnić i sam je pjesnik. Ta činjenica što je i sam stvaralac u punom je suglasju sa znanstvenim pristupom književnosti. Individualno iskustvo daje mu sigurnost poniranja u tajnu stvaranja a pisanoj riječi i rečenici daje strogu i mudru sažetost izraza.
 
Po tim oznakama znanstveni, kritički i stručni radovi Nikole Strajnića postali su prisutni, nezaobilazni i djelujući dio suvremene književno teorijske misli.” (akademik Jure Kaštelan)
 
 
Linija 119 ⟶ 142:
 
== Bibliografija ==
* Studije i ogledi: ''Poezija ili optimizam'' ( studija o Branku Miljkoviću ), Osijek, 1972. ''„Jasike bele“'' ( studija o Momčilu Nastasijeviću ), Beograd, 1978. ''Vid i riječ'' ( studije ), Osijek, l984. ''Haire'' ( eseji ), Čakovec, l991. ''Zamah i mirovanje'' ( eseji o pesništvu Jovana Zivlaka ), Sremski Karlovci,     1993. ''Preko'' ( studija o Novalisovim ''Himnama noći'' ), Sremski Karlovci, 1993. ''Anđeoski pesnik Rajner Marija Rilke'' ( ogledi o Devinskim elegijama R.M. Rilkea ), Novi Sad, 1995. ''Stari grčki liričari'' ( ogledi ), Novi Sad, 1999 i Sremski Karlovci,  2001. ''Karlovački eseji'', Novi Sad, 1999. ''Milić od Mačve'' ( monografija ), Banja Luka – Beograd, 2001. ''Na gozbi kod boga'' ( studije ), Novi Sad, 2002. ''Tri dijaloga'', Novi Sad, 2002. ''Umetnost kao publika'' ( dijalozi ), Banja Luka, 2004. ''Ogledi iz klasične književnosti'', Sremski Karlovci, 2004. ''Približavanje prozračnom'' ( eseji ), Novi Sad, 2006. ''U sažetom obliku'' ( studije i ogledi ), Novi Sad, 2006. ''Vidljivo i nevidljivo'' ( eseji o pesništvu Jovana Zivlaka ), Sremski Karlovci –     Bačka Palanka, 2007. ''Ogledi'', Bačka Palanka, 2009. ''Jezik anđela'' ( eseji ), Bačka Palanka, 2012. ''Oči i jezik'' ( ogledi i kritike ), Novi Sad, 2015. ''Ispovest anđela'' ( eseji ), Novi Sad, 2015. Poezija: ''Zvjezdani sati'' ( pesme ), Osijek, 1975. ''Oči zemne'' ( pesme ), Osijek, 1981. ''Pepeo svoj razdajem'' ( pesme ), Osijek, 1982. ''Vožnja u krug'' ( pesme ), Osijek, 1990. ''Pesme'', Novi Sad, 1993. ''Karlovačke pesme'', Sremski Karlovci, 1994. ''Srce pčele'' ( pesme ), Novi Sad, 2000. ''Plavi dah šume'' ( izabrane i nove pesme ), Banja Luka, 2004. ''Šumska kuća'' ( pesme ), Novi Sad, 2007. ''Antologija svetskog  pesništva'' ( sastavio N.S), Novi Sad, 2004. ''Antologija svetskog pesništva'' , I-II ( sastavio N.S), Novi Sad, 2007. ''Horacijeva koža'' ( pesme ), Novi Sad,2010. ''Pre sirene'' ( pesme ), Vršac, 2011. ''Srce pčele'' ( izabrane pesme ), Novi Sad, 2013. ''Paučina'' ( pesme ), Novi Sad, 2014.
* ''"Poezija ili optimizam"'' ([[studija]] o [[Branko Miljković|Branku Miljkoviću]]), Osijek, 1972.
* ''"Zvjezdani sati"'' (pjesme), Osijek, 1975.
* ''"Jasike bele"'' (studija o [[Momčilo Nastasijević|Momčilu Nastasijeviću]]), [[Beograd]], 1978.
* ''"Oči zemne"'' (pjesme), Osijek, 1981.
* ''"Pepeo svoj razdajem"'' (pjesme), 1982.
* ''"Vid i riječ"'' (studije), Osijek, 1984.
* ''"Vožnja u krug"'' (pjesme), Osijek, 1990.
* ''"Haire"'' (eseji), TIZ "Zrinski" [[Čakovec]], 1991. (Biblioteka posebnih izdanja, knj. 64; 163 str.; 1000 primjeraka; fotografija na naslovnici: [[Marin Topić]]; ISBN 86-7003-072-1)
* ''"Zamah i mirovanje"'' (eseji o pjesništvu [[Jovan Zivlak|Jovana Zivlaka]]), "Krovovi", [[Sremski Karlovci]], 1993. (Edicija Krovovi; 142 str.; 300 primjeraka; YU ISBN 86-7851-016-1)
* ''"Pesme"'', "Svetovi", [[Novi Sad]], 1993. (Savremena književnost; 52 str.; 300 primjeraka; YU ISBN 86-7047-186-8)
* ''"Preko"'' (studija o [[Novalis]]ovim [[Himne noći|Himnama noći]]), 1993.
* ''"Karlovačke pesme"'', "Krovovi", Sremski Karlovci,1994. (50 str.)
* ''"Slike s izložbe"'' (eseji i kritike), 1994.
* ''"Anđeoski pesnik Rajner Marija Rilke"'' (o [[Devinske elegije|Devinskim elegijama]] [[Rainer Maria Rilke|R. M.Rilkea]]), 1995.
* ''"Stari grčki liričari"'' ([[esej]]i), Savez pedagoških društava Vojvodine, Novi Sad, 1999. (143 str.; 300 primjeraka; nema ISBN)
* ''"Srce pčela"'' (pjesme), 2000.
* ''"[[Milić od Mačve]]"'', "Besjeda", [[Banjaluka]]; "Ars libri", [[Beograd]] 2001. Biblioteka Monografije, knj. 2; 218 str.; 1000 primjeraka; ISBN 86-7492-021-7)
 
== Nagrade ==
* Orden za izuzetno delo Ministarstva prosvete NR Mađarske (1983)
* Orden rada sa srebrnim vencem Predsedništva SFR Jugoslavije (1984)