Jovan Sterija Popović – razlika između verzija

Uklonjeni sadržaj Dodani sadržaj
gdsfsgd
Stryn (razgovor | doprinos)
m Vraćene izmjene 24.135.66.94 (razgovor) na posljednju izmjenu korisnika Kolega2357
Red 1:
'''Jovan Sterija Popović''' ([[13. 1.|13. januar]] [[1806]], [[Vršac]] - [[10. 3.|10. mart]] [[1856]], Vršac) je bio srpski književnik. Smatra se osnivačem srpske drame. Prvi je i jedan od najboljih srpskih komediografa.
 
[[Datoteka:Sterija.jpg|thumb|235px|Jovan Sterija Popović]]
 
===Životopis===
Jovan Sterija Popović (ili ''Jovan Popović Sterijin'') je rođen u [[Vršac|Vršcu]] [[1806]], u trgovačkoj porodici. Osnovnu i srednju školu učio je u Vršcu, [[Temišvar]]u i [[Pešta|Pešti]], a prava u [[Kežmarok]]u. <br>
Još kao dete zbog slabog telesnog sastava i krhkog zdravlja, isključen iz plahih dečjih igara, stalno uz majku, sa urođenim posmatračkim darom kao kod svih potonjih stvaralaca. Sterija ima prilike da posmatra šaroliku galeriju graždana Vršca. Ima velike mogućnosti da uz svoju majku Julijanu rođenu Nešković, ćerku značajnog slikara Nikole Neškovića i veoma kulturnog čoveka, zapazi mnoge pojave tog društva. NJegova majka koju je ceo Vršac znao pod imenom Jula Molerova (jer je bila i ćerka, a u prvom braku i supruga slikara), imala je naročiti položaj u Vršcu, srpskom Vršcu koji je ona pamtila još od vremena kad, je on bio odvojena opština sa zvaničnim nazivom Racki Vršac (-{Raizisch Werschetz}-).
 
Bila je to komunikativna žena ugledna i poštovana. Kuća joj se nalazila na početnom delu Pijace vršačke, u neposrednoj blizini Saborne - Velike crkve. U roditeljskoj kući, uz majku Sterija je „svršio“ prevashodnu školu posmatranja toliko važnu za potonjeg [[komedioraf]]a. Julijana naprasno umire baš u trenutku kad sin mora da izdrži veliku borbu c ocem oko daljeg školovanja.<br>
Otac mu je bio došljak. Sterija nije zabeležio odakle mu se otac doselio u Vršac. Napisao je biografiju svoga dede [[slikar]]a [[Nikola Nešković|Nikole Neškovića]].
 
Sterija odjednom upada u čaršiju ustaljenih poslovnih veza, ulazi kao domazet u kuću svog uglednog pokojnog tasta. Ima traga da su starog Steriju, u to vreme labavih i neustaljenih prezimena pisali ne samo Stefan Popović (kako je zabeležen u Protokolu kreščajemih, prilikom krštenja prvenca Jovana), nego i Šterija Molerov.
 
Godine učenja: [[Sremski Karlovci]], [[Temišvar]], i [[Pešta]], gde ima prilike da u jednom odličnom (nemačkom.) pozorištu vidi i klasike i najbolje glumce cele [[Mađarska|Mađarske]], a isto tako i manje klasična dramska uobličavanja u kojima se pojavljuju komediografski uobličeni tipovi bliski njegovim dotadašnjim iskustvima o [[bidermajer]]skom graždanstvu. Dodajmo tome i lektiru strasnog knjigoljupca koji u detinjstvu čita i pri mesečini kada mu strogi otac uskraćuje sveću. Dodajte tome da u Pešti ima i dve ličnosti rodom iz Vršca sa kojima je svakako u prisnim odnosima: [[Đorđe Stanković|Đorđa Stankovića]], jednog od osnivača [[Matica srpska|Matice srpske]], i [[Julijana Vijatović|Julijanu Vijatović-Radivojević]], ćerku vršačkog [[senator]]a, školovanu u [[Beč]]u koja se osirotela udala za pomodnog [[krojač]]a Radivojevića a i sama bila spisateljka.
Jedno vreme je bio privatni nastavnik i [[advokat]] u rodnom mestu dok nije pozvan da dođe u [[Kragujevac]] da bude profesor na [[Beogradski Licej|Liceju]]. Sa Liceja je došao za načelnika Ministarstva prosvete (od [[1842]]), i na tom položaju, u toku osam godina, on je glavni organizator srpske srednjoškolske nastave i jedan od osnivača [[Srpsko Učeno Društvo|Učenog srpskog društva]]. Pokrenuo je inicijativu za osnivanje [[Društvo srpske slovesnosti|Akademije nauka]], [[Narodna biblioteka|Narodne biblioteke]] i [[Narodni muzej|Narodnog muzeja]]. Učestvovao je u organizovanju prvog beogradskog [[teatar|teatra]] (Pozorište na [[Đumruk]]u) koji je [[1841]]. otvoren njegovom [[tragedija|tragedijom]] „Smrt [[Stefan Dečanski|Stefana Dečanskog]]“. Od [[1848]]. živi u Vršcu, usamljen i razočaran. Tu je i umro [[1856]].
 
===Književni rad===
Popović je svoju književnu delatnost započeo slabim stihovima, ispevanim u slavu grčkih narodnih junaka. NJegov otac je bio [[Grci|Grk]] (po nekima [[Aromuni|Cincar]]), i on se u mladosti zagrevao za grčke ustanike. To cy bili nevešti đački pokušaji. Kao mladić, on pada pod uticaj [[Milovan Vidaković|Milovana Vidakovića]], i po ugledu na njega piše roman „Boj na Kosovu“ , „Milan Toplica“ i „Zoraida“. To je dosta nevešta i naivna prerada jednog romana od francuskog pisca Florijana iz XVIII veka. Kao i Vidaković, koji mu je bio uzor, tako i on pokušava da tuđu građu prenese u okvir srpske prošlosti. Roman je prepun nelogičnosti i nedoslednosti svake vrste. Docnije je u jednom svom satiričnom spisu („Roman bez romana“) ismejao takav način rada, oštro napao plačevne i fantastične romane Milovana Vidakovića i njegovih podražavalaca i propovedao književnost koja trezvenije i ozbiljnije gleda na život. Takvo shvatanje je plod njegova zrelijeg doba, i koliko je dublje ulazio u život i književnost, utoliko je postajao realniji.
 
[[Datoteka:Jovan Sterija Popovic.jpg|thumb|levo|250px|''Jovan Sterija Popović'']]
 
On je uglavnom [[Drama|dramski]] pisac, prvi srpski književnik koji je u ovom književnom rodu stvorio nešto bolje i trajnije. Pisci koji su pre njega radili na istorijskoj drami i drami iz savremenog života nisu imali književnog uspeha. On je prvi srpski pisac koji taj posao uzima ozbiljno, sav se odaje [[teatar|pozorištu]] i stvara na široj osnovi i sa dubokim razumevanjem. On je uporedo radio na istorijskoj drami i na [[Komedija|komediji]], ali na istorijskoj drami sa mnogo manje uspeha. Na književnost je gledao očima školskog čoveka, pedagoga i racionaliste.
 
NJegovi prvi dramski pokušaji su nevešte i preterano romantične dramatizacije narodnih pesama: „Nevinost“ ili „Svetislav i Mileva“, „Miloš Obilić“ i „Nahod Simeon“. Docnije stvara bolje i snažnije istorijske drame, ne mnogo književne, ali koje su odgovarale ukusu i shvatanjima tadašnje rodoljubive srpske publike. Takve su tragedije: „Smrt [[Stefan Dečanski|Stefana Dečanskog]]“, „Vladislav“, „[[Skenderbeg]]“, Laxan (sa predmetom iz bugarske istorije), pozorišni komad „Ajduci“, vrlo popularan, izrađen po narodnoj pesmi, i još nekoliko prigodnih komada.
 
Iako se smatra osnivačem srpske drame, on je mnogo važniji kao komediograf, jer se tu tek c uspehom ogledao njegov književni talent. Prva mu je [[komedija]] „Laža i paralaža“, zatim „Tvrdica“, „Pokondirena tikva“ (prema kojoj je [[1956|1956.]] godine [[Mihovil Logar]] komponovao [[Pokondirena tikva (opera)|operu]] ) i „3la žena“, sve komedije karaktera. Od komedija naravi najbolje su mu: „Ženidba i udadba“, „Kir Janja“, „Rodoljupci“ i „Beograd nekad i sad“. Pored toga, napisao je i nekoliko pozorišnih igara manjeg značaja, šaljive ili satirične sadržine. Kao dramski pisac, Sterija pripada grupi sentimentalista, i svoja dela stvara pod impresijom Semjuela Ričardsona, poznatog pisca građanskih romana. U njegovim delima značajno mesto zauzimaju odlike poput kulta osećanja i prirode, idealizacija života, prijateljstvo i ljubav.
 
===Kritički osvrt===
Trezven i racionalan duh, on nije bio pesnik visokih duhovnih zamaha i bogate mašte, zato njegove drame, iako književnije i pismenije od svih sličnih pokušaja do njega, ipak nemaju prave umetničke vrednosti, U njima je malo životne istine, malo poezije i malo istorijske istine, a mnogo nameštene retorike, neprirodnosti i usiljenosti. Vrlo pismen i vrlo obrazovan pisac, on je svojim istorijskim dramama skromno zadovoljavao veliku potrebu svoga vremena za rodoljubivim repertoarom i imao mnogo uspeha. Precenjivane u svoje vreme, te drame su sasvim zaboravljene; duže se na repertoaru zadržala samo istorijska drama „Smrt Stefana Dečanskog“.
 
A komediji, on je nadmašio sve ono što je u srpskoj književnoeti stvoreno pre njega, i do danas (1938 g.) ostao najbolji srpski komediograf. On je pisac sa većom književnom kulturom; on zna za klasične uzore u stranim književnostima i prvi počinje da razumno, objektivno i kritički posmatra i slika suvremeni život srpskog društva. Po svojoj prirodi on je bio predodređen samo za čisto intelektualna stvaranja, zato je on samo u komediji dao punu meru. Ali i u komediji nije bez mana. Pre svega, ni u jednoj komediji nije uspeo da da humor, najvišu osobinu komičnog. NJegove komedije su najčešće oštra [[satira]] izopačenih karaktera i naravi. On je suviše moralizator i tendenciozan pisac: ličnosti karikira i radnju vodi i završava radi poučnog svršetka. On nije ni sasvim originalan pisac: kod njega se često mogu naći pozajmice od drugih pisaca, od [[Molière|Molijera]] najviše. Sve njegove bolje komedije karaktera potsećaju na Molijerove, i kompozicijom i komičnim okvirima pojedinih ličnosti. (Molijera je inače i prevodio: njegove „Skapenove podvale“). Ali u naknadu za to, on je vešt književnik i vrlo plodan pisac, koji je trezveno i realistički prikazivao suvremeni život, slikajući snažno i reljefno komične tipove i društvene scene, Krajem života se vratio poeziji, na kojoj je kao mladić radio. Godine [[1854]]. izišla je njegova zbirka stihova „Davorje“. Bio je književni kuriozum što je Popović „Davorje“ štampao starim crkvenim pismenima, koja je tom prilikom preporučivao da se usvoje mesto novije građanske bukvice. To je misaona lirika, bolna, odveć pesimistička, lirika iskusna i zrela čoveka, koji je u životu znao za patnje i razočaranja, intimna filozofija o veličini bola, stradanja i smrti i nepopravimoj bedi ljudskoj.
 
===Sterijino pozorje===
U sklopu obeležavanja 150 godina od rođenja i 100 godina od smrti Jovana Sterije Popovića u [[Novi Sad|Novom Sadu]] je [[1956]]. godine osnovan [[festival]] „[[Sterijino pozorje]]“. I danas, ovaj festival, na kome pozorišta iz zemlje i inostranstva učestvuju sa delima jugoslovenskih pisaca (u početku je to bio festival samo Sterijinih dela) važi za najznačajniju pozorišnu manifestaciju u Srbiji.
 
===[[Sterijina nagrada]]===
Na festivalu se dodeljuju nagrade za najbolju [[pozorišna predstava|predstavu]], za najbolji tekst savremene [[drama|drame]], za [[reditelj|režiju]], za [[glumci|gluma]]čko ostvarenje, za [[scenografija|scenografiju]], za [[kostimografija|kostim]], za scensku muziku, nagrade za najboljeg mladog glumca i glumicu i specijalna nagrada
 
== Vanjske veze ==
• [http://www.pozorje.org.yu/ Sterijino pozorje sajt]
 
== Literatura ==
[[Kategorija:Problemi]]
* [[Đorđe Anđelić]]: Istorija jugosl. književnosti (Beograd 1938 g.)
 
{{DEFAULTSORT:Popović, Jovan Sterija}}
 
[[Kategorija:Rođeni 1806.]]
[[Kategorija:Umrli 1856.]]
[[Kategorija:Srpski pisci]]
[[Kategorija:Biografije, Vršac]]