|
Tokom [[Rat u Sloveniji|Rata u Sloveniji]] pukovnik Borović je odglumio prehladu, te je na taj način iznudio bolovanje od doktora svoje trupe na Željavi. Na taj način je izbjegao sudjelovanje u letačkim aktivnostima JRZ-a iznad [[Socijalistička Republika Slovenija|SR Slovenije]].<ref>Marija Barić, "''Naslijepo sletio na pulski aerodrom, osvijetljen samo farovima kamiona''", Varaždinske vijesti, 7. 2. 2012.</ref>
[[4. 2.]] [[1992]] godine, tada u činu [[Kapetan|kapetana]] JRZ-a, pukovnik Borović je prebjegao iz JNA sa Mig-om-21 u [[Pula|Pulu]] u dogovoru sa [[Zagreb]]om tj. tadašnjim državnim vodstvom [[Hrvatska|Hrvatske]]. Tog utorka 1992 godine pukovnik Borović je sa suprugom Snježanom i sinom Vanjom izašao iz stana i krenuo do autobusa preko puta zgrade u kojoj su stanovali, dokle je supruga nastavila prema centru Bihača kao da ide u svakodnevnu šetnju. Zapravo je išla na drugi kraj grada gdje je kod prijatelja trebala čekati ljude koji će doći po nju i sina.<ref name="zl">Ivo Šućur, "''Tajnim Borovićevim preletom iz Bihaća, Hrvatska dobila svoj prvi MiG 21''", Zagorski list, 7. 5. 2010.</ref> Pukovnik Borović je po dolasku u bazu imao u najavi dva leta. Piloti su taj dan u parovima uzlijetali sa Željave u kratkim razmacima u smjeru [[Bosanski Petrovac|Bosanskog Petrovca]] i [[Drvar]]a.<ref name="ev">{{Citiranje www|naslov=Prije 20 godina Kneginčan Hrvatskoj “nabavio” prvi MiG-21|url=http://www.evarazdin.hr/danijel-borovic-prije-20-godina-preletio-hrvatska-je-dobila-prvi-borbeni-nadzvucni-zrakoplov/|autor=Josip Novak|autorlink=|prezime=|ime=|koautori=|urednik=|izdavač=evarazdin.hr|format=|rad=|stranice=|dan=|mjesec=|godina=3. 2. 2012|preuzeto=19. 8. 2014|arhivurl=httpshttp://archive.todayis/oRGvi|arhivdatum=19. 8. 2014|citat=}}</ref> Prema planu letenja pukovnik Borović je bio planiran za let odmah u prvoj smijeni, i to kao nastavnik letenja mladom poručniku JRZ-a. Drugi, noćni, let je trebao započeti pred sam sumrak, kad su uvjeti za vizualno letenje najlošiji. Kad je u prvom letu dostignuo visinu od 3.000 metara, pogledao je udesno, prema zapadu, gdje je bio smjer leta prema Puli. Ugledao je ono što je meteorolog taj utorak najavio: masu oblačnog sloja koji se već približio [[Lika|Lici]]. Ispod tih oblaka vidljivost je bila vrlo slaba tako da se vrhovi planina nisu više niti nazirali. Nakon završene vježbe poručnik Borović se vratio na Željavu. Pukovnik Borović je osjećao sve veću napetost i adrenalin. Malo preostalog vremena pred drugi let i bijeg odlučio je iskoristiti za zadnju pripremu. No ono što će mu se uskoro događati nema nikakve veze s onim što se uobičajeno uvježbava u redovnom letenju kada se unaprijed točno zna što će se raditi, kuda će se letjeti, kakva navigacijska sredstva su na raspolaganju, na kojim će se radijskim kanalima održavati radiokomunikacija. Dodatni problem je bio što pista pulskog aerodroma nije bila osposobljena za noćno letenje.<ref name="nl">{{Citiranje www|naslov=Danijel Borović: Htio sam se katapultirati iz MIG-a 21 iznad Rijeke|url=http://www.novilist.hr/Vijesti/Hrvatska/Danijel-Borovic-Htio-sam-se-katapultirati-iz-MIG-a-21-iznad-Rijeke|autor=Robert Frank|autorlink=|prezime=|ime=|koautori=|urednik=|izdavač=Novi list|format=|rad=|stranice=|dan=|mjesec=|godina=14. 7. 2013|preuzeto=19. 8. 2014|arhivurl=httpshttp://archive.todayis/vsLby|arhivdatum=10. 8. 2014|citat=}}</ref> [[63 padobranska brigada JNA]] ([[Niš]]ki specijalci)<ref name="nl"/> je prije povlačenja iz Pule uništila svu navigacijsku, radio-komunikacijsku i svjetlosnu opremu potrebnu za letenje.<ref name="hns">{{Citiranje www|naslov=Danijel Borović: Opći interesi uvijek moraju biti iznad privatnih|url=http://www.hns-kneginec.com/hr/vijesti/DANIJEL+BOROVI%C4%86:+OP%C4%86I+INTERESI+UVIJEK+MORAJU+BITI+IZNAD+PRIVATNIH.html|autor=|autorlink=|prezime=|ime=|koautori=|urednik=|izdavač=www.hns-kneginec.com [[Hrvatska narodna stranka]]|format=|rad=|stranice=|dan=|mjesec=|godina=9. 12. 2008|preuzeto=19. 8. 2014|arhivurl=httpshttp://archive.todayis/heySZ|arhivdatum=19. 8. 2014|citat=}}</ref> Starješine na Željavi su vjerovale da nitko ne može prebjeći, jer su preostali areodromi u Hrvatskoj nakon povlaćenje JNA bili devastirani, bez potrebnog osvijetljenja i navigacijske opreme, a na zagrebački aerodrom [[Zračna luka Zagreb|Pleso]] se nije moglo sletjeti.<ref name="zl"/> U realizaciji plana prebjega pomagao mu je pukovnik [[Miroslav Peris]].<ref name="vv">{{Citiranje www|naslov=“Prelet za Hrvatsku” dogodio se prije točno 20 godina|url=http://varazdinske-vijesti.hr/magazin/prelet-za-hrvatsku-dogodio-se-prije-tocno-20-godina.html|autor=Marija Barić|autorlink=|prezime=|ime=|koautori=|urednik=|izdavač=Varaždinske vijesti|format=|rad=|stranice=|dan=|mjesec=|godina=3. 2. 2012|preuzeto=19. 8. 2014|arhivurl=httpshttp://archive.todayis/4KodL|arhivdatum=19. 8. 2014|citat=}}</ref><ref name="zl"/> Pukovnik Borović je preko pukovnika Perisa javio Zagrebu da mu se osigura ruta kroz Liku, kako tko ne bi pucao po njemu.<ref name="zl"/> Prema planu, pukovnik Borović je do Pule trebao sletjeti neposredno prije sumraka, u vrijeme kad bi se na zemlji još nešto moglo vidjeti.<ref name="nl"/> Pukovnik Borović je prije leta ispod pilotskog kombinezona obukao trenirku i majicu, a u vreću od kacige je sakrio letačku dokumentaciju i službeni pištolj.<ref name="zl"/> Zbog problema s cisternama kerozina kasnio je s poletanjem sa Željave koje se trebalo dogoditi u 17.05.<ref name="nl"/><ref name="zl"/> U drugom MiG-u-21 uz pukovnika Borovića je letio kapetan 1. klase [[Mile Vasiljević]].<ref name="nl"/> Pukovnik Borović je poletio sa Željave u 17.33, te se ubrzo nakon uzleta odvojio od svojeg para, kapetana Vasiljevića.<ref name="vv"/> Znao je da se nakon uzleta što prije mora spustiti na malu visinu iznad terena, kako ga radar s Plješivice ne bi mogao identificirati. Zauzeo je kurs prema zapadu pazeći da ne zakači neki planiski vrh. U letu je postao svjestan da nemam šanse proći Likom i spustiti se niz prijevoj [[Vratnik (prijevoj)|Vratnik]] prema [[Senj]]u, te dalje prema Puli. Oblaci su bili potpuno prekrili cijelo područje. Ispod donje baze bila je jaka sumaglica tako da je pri velikim brzinama bilo nemoguće na vrijeme uočiti niže planinske vrhove. Pukovnik Borović je imao tek nekoliko sekundi za donošenje odluke o novoj ruti leta. Zauzeo je novi kurs prema jugu, pokušavajući preko Velebita izbiti na obalu, negdje u rejonu [[Pag]]a. Dok je ogromnom brzinom jurio iznad i između planinskih vrhova, iz baze Željava su pukovnika Borovića upitali imam li kontakt s vođom, kapetanom Vasiljevićom. Pukovnik Borović je odrješito slagao da vidi vođu. Izmišljao je kurseve i kupovao vrijeme. To nadmudrivanje je potrajalo desetak minuta u kojima je negdje iznad Sjevernog [[Jadransko more|Jadrana]] spašavao živu glavu. Doletjevši nad [[Velebit]] nekako je uspio razaznati obrise obale, ali zbog izuzetno loše vidljivosti jedva je uočio konturu otoka ispred sebe. Postojala je realna opasnost da ga identificira operator na [[Plješevica/Lička Plješivica|plješivičkom]] radaru pa se brzo spustio na nižu visinu. Planirao je let u brišućem letu, ali kad je shvatio koliko su stvarno loši vremenski uvjeti, na letenje ispod visine od 300 metara nije mogao ni pomisliti. Postojala je, naime, velika opasnost da će završiti razbijen o vrh nekog otoka. Da je vidljivost bila bolja ne bi bio toliki problem održavati orijentaciju i određivati potrebne smjerove leta. Sa zemlje pukovnik Borović nije mogao očekivati nikakvu pomoć, jer zemaljska navigacijska oprema nije bila u funkciji, a MiG-ovi-21 nisu bili opremljeni nikakvim nezavisnim navigacijskim sredstvom. Ubrzo je isključio i radio vezu sa Željavom, te je u slušalicama pukovnika Borovića zavladala potpuna tišina. Pogledom je uporno prolazio kroz poklopac kabine, gledajući lijevo, desno, gore i dolje. Ništa nije vidio, ni gdje je more, ni gdje je kopno. Zbog jake sumaglice i spuštanja mraka nije mogao razaznati gdje prestaje more, a počinje kopno. Pokušavao je pronaći neki prepoznatljivi orijentir, no nikako nije mogao pronaći put do pulske sletne staze. Pukovnik Borović je tražio prepoznatljiva svjetla [[Rijeka|riječkog]] zaljeva koji je inače uočljiv izdaleka. Letio je već tri minute prema tom kursu i nije vidio Rijeku. Sve oko njega je bilo u potpunom mraku. Pukovnik Borović je u tim trenucima razmišljao što ako će se morati katapultirati iz ispravnog aviona i što ako pritom avion padne na neku kuću. Pitanja su se nizala jedno za drugim. Istodobno mjerač goriva je pokazivao da ga je sve manje. Pukovnik Borović je imao sve manje vremena za pronalaženje piste za slijetanje, još desetak minuta. Spustio je visinu leta do nekih 300 metara, pretpostavljajući da je već preletio otok Cres i njegov najviši vrh. Uporno je pokušavao uočiti svjetla ili obrise nekakvih naselja. Iznenada, u dijeliću sekunde, daleko ispred sebe je uočio nekakav bljesak. Svake sekunde, u kojoj avionom prelazi 250 metara, bljesak se pretvarao u isprekidano svijetlo. Odjednom, kroz jaku sumaglicu, ispred i ispod putanje leta uočio je jedva vidljive žute pruge. Zaključio je da su to ona svijetla kamiona o kojima je bilo riječi da će mu osvijetliti stazu za slijetanje. Ubrzo je smanjio brzinu leta na 500 kilometara na sat. Vjerujući u svoje dugogodišnje pilotsko iskustvo, pukovnik Borović je po totalnom mrakom spustio MiG-21 na pulski aerodrom. Tek nakon spuštanja je vidio da mu je svjetlosne signale, gašenjem i paljem svijetala, na pisti davao bijeli [[Volkswagen Golf]].<ref name="nl"/>
Naknadno, nakon sedam mjeseci, pukovnik Borović je saznao kakvu je sreću imao te noći. Tog dana na aerodromu je ostala manja skupina ljudi osposobljenih za prihvat aviona koji će sletjeti. Po primljenom pozivu, morali su svijetlima kamiona, raspoređenih u pretpolju ispred sletne staze, osvjetliti dio staze. No kako je akcija pripremana u maksimalnoj tajnosti, zaboravilo se o njoj obavjestiti dežurnog časnika baze. Pa kad se avion pukovnika Borovića pojavio iz pravca istočne obale u niskom letu prema pisti, on je uključio sirenu za zračnu opasnost misleći da JRZ napada aerodrom. Vozači kamiona koji su bili raspoređeni s obje strane piste čekali su znak da uključe svjetla, no kad su čuli zvuk sirene pobjegli su. Vozači kamiona koji su bili raspoređeni u prilazu prema pisti nisu čuli znak sirene, pa su ostali na svojim mjestima.<ref name="nl"/>
Ubrzo nakon umirovljenja pukovnik Borović je s obitelji iz Zagreba preselio u rodni Kneginec, gdje se uključio u politički život općine kao vijećnik i predsjednik općinske podružnice [[Hrvatska narodna stranka|Hrvatske narodne stranke]] (HNS).<ref name="hns"/> Pukovnik Borović je sa suprugom Snježanom, koja je zaposlena u Varaždinskoj županiji, napisao knjigu radnog naslova "Prelet za Hrvatsku" u kojoj se isprepliću njegova i njena priča iz vremena [[1990-e|90]]-ih. Trenutno traže sponzora i izdavača za štampanje knjige.<ref name="ev"/>
[[2014]] godine Općinski sud u Varaždinu je pravomoćnom presudom presudio u korist pukovnika Borovića koji je vodio spor protiv bivšeg varaždinskog gradonačelnika i pomoćnika [[Ministarstvo obrane Republike Hrvatske|ministra obrane Hrvatske]] Stjepana Adanića kojega je tužio zbog kaznenog djela protiv časti i ugleda klevetom. Adanić je naime u intervju u lokalnom glasniku općine Gornji Kneginec [[2009]] godine prozvao pukovnika Borovića da se odlučio na prelet tek nakon službenog priznanja Hrvatske, da je pukovnik Borović akciju izveo samostalno i time ugrozio sve moguće slične akcije, te da je za svoj prelet Borović tražio stan u Hrvatskoj i 200.000 [[Njemačka marka|njemačkih maraka]] ili će u suprotnom vratiti avion u [[Srbija|Srbiju]] ili [[Bosna i Hercegovina|Bosnu i Hercegovinu]].<ref>{{Citiranje www|naslov=Vojni pilot i ratni heroj Domovinskog rata Danijel Borović dobio sudski spor za klevetu|url=http://dnevnik.hr/vijesti/hrvatska/vojni-pilot-i-ratni-heroj-domovinskog-rata-danijel-borovic-dobio-sudski-spor-za-klevetu---344308.html|autor=|autorlink=|prezime=|ime=|koautori=|urednik=|izdavač=dnevnik.hr|format=|rad=|stranice=|dan=|mjesec=|godina=16. 7. 2014|preuzeto=19. 8. 2014|arhivurl=httpshttp://archive.todayis/YgDWG|arhivdatum=19. 8. 2014|citat=}}</ref>
== Citati ==
|
