Philipp Otto Runge – razlika između verzija

 

== Život i djelo ==

Rođen je [[Wolgast]]u, u zapadnoj [[Pomeranija|Pomeraniji]] tada još pod švedskom vladavinom 1777., kao deveto od jedanaestero djece u obitelji brodograditelja. Kao dijete bio je boležljiv te je često izostajao iz škole, a već u ranoj dobi od majke je naučio škarama izrezivati siluete i to je radio cijelog svog života. Godine 1795. započeo je šegrtovanje u trgovačkom poduzeću svog starijeg brata Daniela u Hamburgu. U 1799. Daniel odlučuje financijski podržati njegov studij slikarstva pod vodstvom [[Jens Juel|Jensa Juela]] na [[Akademija u Copenhagenu|Akademiji u Copenhagenu]]. Godine 1801. Runge se seli [[Dresden]] kako bi nastavio studije gdje upoznaje značajne slikare tog doba, kao što su [[Caspar David Friedrich]], [[Ludwig Tieck]], ali i njegova buduća supruga Pauline Bassenge. Započinje također detaljno proučavati spise [[Jakob Boehme|Jakoba Boehmea]] njemačkog mistika iz 17. vijeka. Godine 1803., za posjeta Weimaru, Runge neočekivano upoznaje [[Johann Wolfgang von Goethe|Johanna Wolfganga Goethea]] i oni postaju dobri prijatelji, tim više što su dijelili zajednički interes za boju i umjetnost.

 

Godine 1804. vjenča se i seli se sa svojom suprugom u [[Hamburg]]. Zbog ratne opasnosti tokom Napoleonove opsade Hamburga oni se sele 1805. u u njegovu rodnu kuću u Wolgastu gdje žive do 1807. Tokom 1805. Rungeovo dopisivanje s Goetheom u vezi umjetničkog stvaranja i boje postaje intenzivnije. Nakon povratka u Hamburg 1807., on i njegov brat Daniel osnivaju novo poduzeće u kojemu će Philipp ostati raditi cijeli život. Iste godine on razvija koncept sfere boja.<ref>Maltzahn, H. 1940, ''Philipp Otto Runge's Briefwechsel mit Goethe'', Weimar: Verlag der [[Goethe-Gesellschaft]].</ref> Godine 1808. pojaćao je svoj rad na boji, uključujući i eksperimente miješanja boja na disku. Objavljuje također pisane verzije narodnih [[bajka|bajki]] ''Ribič i njegova žena'' i ''Bademovo stablo'', kasnije uključene u zbirku priča [[Braća Grimm|braće Grimm]]. Godine 1809. Runge završava svoj rad na pisanom djelu ''Farben-Kugel'' (sfera boja), kasnije objavljenom 1810. u Hamburgu.<ref>Runge, P. O. 1810, ''Die Farben-Kugel, oder Construction des Verhaeltnisses aller Farben zueinander'', Hamburg: Perthes.</ref> Iste godine, već ozbiljno obolio od [[tuberkuloza|tuberkuloze]], Runge slika još jedan autoportret, kao i portret svoje obitelji i svog brata Daniela. Zadnje od njegovo četvero djece rođeno je dan poslije njegove smrti.<ref>Runge, P. O. 1840/41, ''Hinterlassene Schriften', 2. sveska., D. Runge, ed., Hamburg: Perthes.'</ref>

 

 

Runge je duboko kršćanski i mistično orijentiran, te je u svojim likovnim djelima pokušavao izraziti koncept harmonije univerzuma kroz simbolizam boje, oblika i brojeva. Smatrao je plavu, žutu i crvenu boju simbolima [[Sveto Trojstvo|hrišćanskog Trojstva]] i izjednačio plavu s [[Bog]]om Ocem i noći, crvenu s jutrom, sumrakom i [[Isus]]om i žutu s [[Duh Sveti|Duhom Svetim]] (Runge 1841., I, str.&nbsp;17). Pisao je također poeziju a pri kraju života planirao je seriju od četiri slike naslovljene ''Doba dana'', smišljene da budu izložene u posebnoj zgradi gdje će se moći razgledati isključivo uz pratnju [[muzika|muzike]] i čitanje [[poezija|poezije]]. Ovaj je pristup bio vrlo raširen među umjetnicima romantizma, koji su pokušavali dostići vrhunac "totalne umjetnosti", ili fuzije svih oblika umjetnosti. Godime 1803. Runge je već izradio [[grafika|grafike]] velikog formata na bazi serije crteža ''Doba dana'' koje su imale veliki prodajni uspjeh i predstavljeni su i Goetheu. Runge je naslikao dvije verzije ''Jutra'' (danas u Kunsthalleu u Hamburgu), ali druga doba dana nisu prešla fazu crteža. "Jutro" je predstavljalo početak nove vrste slikanja pejzaža u kojem se snažno oslikavaju emocije i religijski doživljaj.

== Runge i boja ==

 

Rungeov interes za boju bio je prirodni ishod njegovog rada kao slikara i njegovog istraživačkog uma. Među njegovim prihvaćenim principima bio je da "koliko je poznato, postoje samo tri boje, žuta, crvena i plava" (pismo Goetheu od 3. jula 1806.). Njegov cilj je bio izgradnja kompletnog svijeta boja mješanjem triju osnovnih, ili međusobno ili zajedno s bijelom i crnom bojom. U istom opširnom pismu, Runge je prilično detaljno objašnjavao njegov pogled na red boja i skicirao je krugove s mješavinama boja, gdje tri primarne boje formiraju jednakostranični trokut, a s njihovim komplementarnim bojama formiraju šesterokut. Došao je do koncepta sfere boja negdje oko 1807., sudeći prema pismu Goetheu od 21. novembra iste godine, tako da je proširio njegov krug boja u sferu, s bijelom i crnom bojom smještenima na polovima. Tijelo miješanja boja u obliku dvostruke trostranične piramide već je bio predložio [[Tobias Mayer]] 1758., što je Runge znao. Njegovo proširenje tog geometrijskog tijela na kuglu imalo je više idealističke razloge nego logičku potrebu. Njegovim eksperimentima s diskovima miješanja boja iz 1807., nadao se doći do naučnih temelja za oblik kugle. Ohrabren od Goethea i drugih njegovih prijatelja, napisao je naučni rad 1808. u kojem opisuje svoju sferu boja, naknadno objavljenog u Hamburgu 1810. Osim opisa sfere boja u radu se nalazi ilustrirani esej o pravilima harmonije boja i jedan o bojama u prirodi kojeg je napisao njegov prijatelj [[Henrik Steffens]]. Ručno oslikane ilustracije prikazuju dva različita pogleda na sferu boja i horizontalne i vertikalne presjeke s prikazom unutrašnjosti (vidi sliku lijevo). Rungeova rana smrt ograničila je utjecaj njegovog djela. Goethe, koji je pročitao rukopis prije njegovog objavljivanja, spomenuo ga je u svojem djelu ''[[Farbenlehre]]'' ("teorija boja") iz 1810. kao "uspješan završetak ove vrste istraživanja." Djelo je ubrzo zasjenjeno novim hemisfernim sistemom [[Michel Eugène Chevreul|Michela Eugènea Chevreula]] iz 1839. Sistem sferičnog rasporeda boja patentirao je 1900 [[Albert Henry Munsell]], ali je ubrzo bio zamijenjen iregularnim oblikom tijela.