Ljubo Karaman – razlika između verzija
Uklonjeni sadržaj Dodani sadržaj
m Čišćenje |
|||
Red 21:
Njegov naučni opus obuhvaća desetak knjiga i oko 400 eseja, dijelom objavljenih i u knjigama (Eseji i članci, 1939; Odabrana djela, 1986). Najviše se bavio u spomenicima [[Dalmacija|Dalmacije]], od kasne [[Antika|antike]] do [[barok]]a, a pisao je i o srednjovjekovnoj umjetnosti [[Istra|Istre]], sjeverne Hrvatske i [[Slavonija|Slavonije]] te [[Bosna i Hercegovina|Bosne i Hercegovine]].
Ljubo Karaman se osobito bavio [[Predromanika|predromaničkom]] umjetnošću u Dalmaciji od početka svojega naučnog djelovanja. (crkvica sv. Petra u Priku, reljef u krstionici splitske katedrale s likom kralja, sarkofag Ivana Ravenjanina Split, ranosrednjovjekovna pleterna ornamentika u Dalmaciji, predromanička crkvica sv. Mihajla kraj [[Ston]]a).
On je tvorac sintagme '''Starohrvatska umjetnost''', koju je iznio u knjizi ''Iz kolijevke hrvatske prošlosti'' (1930). Po njemu je to orginalna umjetnost perriferije, a ne kako je Strzygowski iznio, samo ponavljanje uzoraka sjevernjačke drvene gradnje sa [[bizantsko carstvo/Latinična verzija|bizantskim]] uticajem. Karaman je bio i društveno angažiran, [[1929]]. suprotstavio se postavljanju [[Ivan Meštrović|Meštrovićeva]] spomenika na [[Peristil]]u zbog narušavanja estetske ravnoteže. Kao kozervator zalagao se stvaralačko konzervatorsko stajalište, koje je glasilo - ''konzervirati, a ne restaurirati''.
== Bibliografija ==
* ''Umjetnost u Dalmaciji'', Matica Hrvatska, 1933.
* ''Iz kolijevke hrvatske prošlosti'', 1930. Zagreb
* ''Živa stanina'', 1943. Hrvatski izdavalački bibliografski zavod
| |||