Hidžra – razlika između verzija

Uklonjeni sadržaj Dodani sadržaj
Kolega2357 (razgovor | doprinos)
m robot kozmetičke promjene
Nema sažetka izmjene
Red 1:
{{islam}}
'''Hidžra''' ili hedžra ([[arapski jezik|arap.]] ''higret'' - seoba) predstavlja prelazak [[Muhamed]]a salalahu-alejhi-veselem iz [[Meka|Meke]] u [[Jasrib]], [[oaza|oazu]] udaljenu oko 350 km severno od Meke, koja se od tada naziva [[Medina]] (arap. ''Medinat al-Nabi'' - prorokov grad) [[622]]. godine, koja je u islamskom svetu prihvaćena kao početak nove (muslimanske) ere, od kada muslimani počinju da računaju vreme.
 
== Pozadina ==
Godinama je stanovništvo Jasriba, koje su činila dva paganska i više [[Jevreji|jevrejskih]] plemena, bilo razdirano nepomirljivim međusobnim razmiricama. Od [[620]]. godine više stanovnika je prihvatilo Muhamedovu poruku, dok ga najzad velika grupa ljudi iz tog grada nije pozvala da dođe u Jasrib i presuđuje u njihovim razmiricama i da ''de fakto'' upravlja gradom. Muhamed je povremeno slao svoje ugrožene pristalice iz Meke u sigurnost tog grada i konačno je i sam pošao za njima, te se 622. nastanio u Jasribu. Prorokovo preseljenje u Medinu početak je novog poglavlja u njegovom i životima njegovih sljedbenika. Oni nisu više bili mala, ugnjetavana religijska grupacija, kao u Meki. Sada su predstavljali samostalnu vjersko-političku zajednicu vjernika koja je imala vlast u oazi Medina. Zato se Muhamedovo preseljenje u Medinu smatra početkom dugog postojanja islama kao političke sile, što je simbolički izraženo izborom te godine za prvu godinu islamskog doba.
 
== MuhamedovPoslanikov salalahu-alejhi-veselem boravak u Medini ==
Muhamed salalahu-alejhi-veselem je proveo u Medini oko deset godina. Za to vrijeme učvrstio je svoju vlast nad raznorodnim stanovništvom tog grada i proširio njegovu moć i uticaj u [[Arabija|Arabiji]]. Neposredno po Muhamedovom dolasku, u Medini su tinjala brojna suparništva - između dva najveća arapska plemena u gradu ''muhadžiruna'' ("iseljenici", vjernici koji su došli u Medinu iz Meke ili iz nekih drugih mijesta) i ''asnara'' ("pomagači", prvi Muhamedovi sljedbenici u Medini koji su pozvali njega i njegove sljedbenike da kod njih nađu utočište), kao i jednog broja medinskih Jevreja i novih vjernika. Dok su neki od medinskih Jevreja izgleda pružali podršku Muhamedu, prema onima koji su osporavali Muhamedu pravo da se naziva prorokom i često sarađivali (ili su to činile njihove vođe) s njegovim političkim protivnicima u nizu sukoba, postupalo se oštro - proganjani su uz gubitak prava na zemlju koju su posjedovali, porobljavani i osuđivani na smrt, u zavisnosti od slučaja. Van Medine, najodlučniji u suprotstavljanju Muhamedovim nastojanjima da širi svoj uticaj i poruku bili su njegovi nekadašnji sugrađani, pleme [[Kureiš]] iz Meke.
 
Meka i Medina upustile su se u žestoku borbu za pridobijanje drugih gradova i nomadskih grupacija, u kojoj je u početku izgledalo da Meka, zahvaljujući svojim razvijenim trgovačkim i plemenskim vezama, ostvaruje prednost. Ali Muhamed je organizovao pljačkaške pohode na [[karavan]]e trgovaca iz Meke i na taj način zadobijao bogat plijen i taoce i, što je još značajnije, prekidao trgovinu sa Mekom kojoj je ona bila izvor moći. Nakon niza takvih pohoda i bitaka protiv plemena Kureiš (kod Bedra [[624]], Uhuda [[625]]. i Handaka [[627]].) u kojima izgleda nije bilo pravog pobjednika, Muhamed je [[628]]. u Hudajbiji sklopio primirje sa tim plemenom. U zamjenu za neke kratkoročne ustupke, Muhamed i njegovi sljedbenici dobili su pravo da naredne godine idu na hodočašće u svetilište [[Kaba]] u Meki. Tim primirjem Muhamed je dobio i odriješene ruke da pokori jednog od ključnih saveznika Meke, oazu [[Hejbar]] sjeverno od Medine, čije je brojno jevrejsko stanovništvo (jedan njegov dio su činile izbjeglice iz Medine) bilo neprijateljski raspoloženo prema Muhamedu. Obavivši to, Muhamedu je bilo relativno lako da krene i na samu Meku koja se [[630]]. predala gotovo bez otpora. Svjestan koliko je pleme Kureiš moglo da bude opasno kao protivnik, i u želji da zadobije podršku njegovih pripadnika, Muhamed se trudio da ne povrijedi njihov ponos. Pridobio ih je za svoj pokret tako što je mnoge njihove vođe postavio na važne položaje u sistemu komande i vlasti.
 
Za sve vrijeme svoje angažovanosti u borbi protiv Meke, Muhamedposlanik salalahu-alejhi-veselem je istrajno radio na tome da što više nomadskih grupacija i gradova stavi pod uticaj Medine, bilo kao povremene saveznike ili kao punopravne članove zajednice vjernika. U tome je koristio privlačnost svoje religijske poruke, obećanja materijalne koristi, a ponekad i direktnu silu kako bi neposlušne grupacije podveo pod uticaj Medine. Osvajanje Meke otvorilo mu je put za pobjedničke pohode, uz pomoć plemena Kureiš, na drugi veliki grad u zapadnoj Arabiji, [[Taif]], i na preostala moćna nomadska plemena u toj oblasti. Muhamedov položaj najsnažnijeg političkog vođe u zapadnoj Arabiji već su svi bili uočili, i savezi plemena, koji su do tada nastojali da se drže na odstojanju od Medine, sada su u nju slali delegacije nudeći svoju pokornost. Do Muhamedoveposlanikove salalahu-alejhi-veselem smrti [[632]]. njegova zajednica se proširila - više religijskim ubjeđivanjem i političkim savezima nego silom - i obuhvatala je cijelu zapadnu Arabiju, a Muhamedposlanik jesalalahu-alejhi-veselemje bio uspostavio dobre veze i sa nekim grupacijama u [[Hedžaz]]u na sjeveru, u [[Nefud]]u, istočnoj Arabiji, [[Oman]]u i [[Jemen]]u.
 
[[Kategorija:Islam]]