Ferdo Livadić – razlika između verzija
Uklonjeni sadržaj Dodani sadržaj
m Bot: promijenjeno Kategorija:Skladatelji glazbe romantizma u Kategorija:Romantičarski kompozitori |
m pridjevak, pravo ime, sitnice |
||
Red 13:
|nagrade=
|}}
'''Ferdo
== Životopis ==
Rodio se [[30. svibnja]] [[1799]]. godine u [[Celje|Celju]] (danas Republika [[Slovenija]]) kao Ferdinand Wiesner. Otac mu je bio sudski pristav. Godine [[1809]]. Ferdo je od tetke naslijedio imanje u Samoboru te se obitelj preselila na samoborsko imanje. U [[Samobor]]u je Livadić završio osnovnu školu, a gimnaziju je pohađao u [[Zagreb]]u. Prvo glazbeno obrazovanje stekao je u samoborskoj školi, gdje mu je učitelj bio Josip Herović, osnivač samoborske puhačke glazbe ([[1807]].). U Zagrebu je nastavio obrazovanje učeći pjevanje i violinu.
Godine [[1815]]. otac ga šalje u [[Graz]] ([[Austrija]]) na studij prava. U isto je vrijeme Livadić je studirao i glazbu kod skladatelja Anselma Hüttenbrennera, prijatelja [[Beethoven]]a i [[Schubert]]a. Uskoro je Livadić postao poznat u Grazu kao violinist, pijanist i skladatelj, pa ga je Štajersko glazbeno društvo proglasilo počasnim članom. Nakon što je diplomirao pravo 1822. godine, želio je otići u [[Beč]] i steći doktorat, te nastaviti svoje glazbeno obrazovanje. Ali, s navršene 24 godine, otac mu je, u skladu s tetkinom oporukom, predao imanje. Livadić se morao vratiti u Samobor i skrbiti za imanje. U Grazu se i oženio [[24. veljače]] [[1823]]. godine s Katarinom Presinger. Punih 56 godina proveo je Livadić u svome dvorcu i bio je domaćin svim istaknutim osobama i vođama Ilirskoga pokreta. Njegovi stalni gosti bili su, pored [[Ljudevit Gaj|Gaja]], [[Ljudevit Vukotinović]] (Livadić je uglazbio njegovu pjesmu Okićke vrane), [[Dragutin Rakovac]], [[Petar Preradović]], [[Stanko Vraz]] (koji se prilikom posjeta Samoboru zaljubio u u lijepu Gajevu nećaku - Ljubicu Julijanu Cantilly i posvetio joj svoju knjigu pjesama Gjulabije), [[Vatroslav Lisinski]] (autor prve hrvatske opere Ljubav i zloba) i mnogi drugi. Livadića su posjećivali i mnogi strani umjetnici kao Willmers, Julius Epstein, Leopold Zellner, Grün, Stazić-Stöger, Zadrobilkov, Cecilija Frank, itd. Njegov gost bio je i slavni [[Franz Liszt]] za svoga posjeta [[Zagreb]]u [[1846]]. godine.
[[Datoteka:Ferdo Livadić Samobor.jpg|minijatura|
=== Stvaralaštvo ===
Livadić je proučavao i skupljao narodno glazbeno blago i koristio ga u svojim skladbama. On je u svome domu jedne zimske večeri [[1833]]. godine skladao glazbu za prvu i najslavniju hrvatsku budnicu [[Još Hrvatska ni propala]] na tekst svoga prijatelja i vođe [[Ilirski pokret|Ilirskoga pokreta]] [[Ljudevit Gaj|Ljudevita Gaja]]. Kako je Gaj sam pripovijedao, početkom [[1833]]. godine vozio se navečer saonicama Livadiću u Samobor. Očaran ljepotom zimskog krajolika i seljačkom glazbom koja je dopirala iz obližnjeg sela, počeo je slagati stihove. Stigavši u Livadićev dom, pohitao je uz stube, zatražio papira i zapisao pjesmu. Livadić je sjeo za svoj glasovir i prema Gajevu pjevuckanju skladao glazbu u narodnom ritmu. Ta je pjesma ubrzo postala svojevrsnom himnom Ilirskoga pokreta. Prvi puta javno je izvedena u zagrebačkom kazalištu 7. veljače [[1835]]. godine u međučinu izvedbe predstave Josefa Schweigerta "Die Magdalenen-Grotte bei Ogulin" (na njemačkom). Za zbor i orkestar popijevku je priredio dirigent [[Juraj Wisner von Morgenstern]]. Otpjevana na hrvatskom, pjesma je doživjela burne ovacije, ponovljena je deset puta i redovno je izvođena u kasnijim reprizama predstave. Ferdo Livadić je priredio skladbu za glas i klavir za prvi javni nastup šesnaestogodišnje grofice Sidonije Erdödy u ožujku [[1835]]. godine. Ona je kasnije pjevala u mnogim izvedbama djela ilirskih skladatelja.▼
▲Livadić je proučavao i skupljao narodno glazbeno blago i koristio ga u svojim skladbama. On je u svome domu jedne zimske večeri [[1833]]. godine skladao glazbu za prvu i najslavniju hrvatsku budnicu [[Još Hrvatska ni propala]] na tekst svoga prijatelja i vođe [[Ilirski pokret|Ilirskoga pokreta]] [[Ljudevit Gaj|Ljudevita Gaja]]. Kako je Gaj sam pripovijedao, početkom [[1833]]. godine vozio se navečer saonicama Livadiću u Samobor. Očaran ljepotom zimskog krajolika i seljačkom glazbom koja je dopirala iz obližnjeg sela, počeo je slagati stihove. Stigavši u Livadićev dom, pohitao je uz stube, zatražio papira i zapisao pjesmu. Livadić je sjeo za svoj glasovir i prema Gajevu pjevuckanju skladao glazbu u narodnom ritmu. Ta je pjesma ubrzo postala svojevrsnom himnom Ilirskoga pokreta. Prvi puta javno je izvedena u zagrebačkom kazalištu 7. veljače [[1835]]. godine u međučinu izvedbe predstave Josefa Schweigerta "Die Magdalenen-Grotte bei Ogulin" (na njemačkom). Za zbor i orkestar popijevku je priredio dirigent [[Juraj Wisner von Morgenstern]]. Otpjevana na hrvatskom, pjesma je doživjela burne ovacije, ponovljena je deset puta i redovno je izvođena u kasnijim reprizama predstave. Ferdo Livadić je priredio skladbu za glas i klavir za prvi javni nastup šesnaestogodišnje grofice Sidonije Erdödy u ožujku [[1835]]. godine. Ona je kasnije pjevala u mnogim izvedbama djela ilirskih skladatelja.
Ferdo Livadić je skladao glazbu više od 40 godina. Ostavio je brojčano velik opus od preko 250 skladbi; skladao je uglavnom komorna, klavirska i vokalna djela; stvarao je brzo, često za neku određenu prigodu.
Linija 34 ⟶ 38:
== Kompozicije ==
* Messe in C (misa u C duru)
* Missae croaticae pastorales (Hrvatska pastoralna misa) za glas i orgulje
Linija 55 ⟶ 60:
=== Djela za klavir solo ===
- postoji 76 cjelovito sačuvanih kompozicija, i niz fragmenata minijatura i stavaka. Za klavir je skladao niz koračnica, plesova (polke, četvorke, valceri, kola), a najpoznatiji je Nokturno u fis-molu iz 1822. god., koji spada među najranije primjere nokturna u klavirskoj literaturi; popularnost su stekle i dvije karakterne minijature za klavir: Charakteristische Tonbilder: 1. Der Scherz i 2. Der Eigensinn (obrada Svetislava Stančića iz 1932. pod naslovom Dva scherza)
Linija 64 ⟶ 70:
** 1. Der Scherz
** 2. Der Eigensinn
== Izvori ==
* Vjera Katalinić: Ferdo Wiesner Livadić: zivot i djelo : radovi s muzikološkog skupa održanog u Samoboru, Hrvatska, 8. studenog 1992
* http://www.archive.org/stream/ilirskiglazbeni00kuhagoog/ilirskiglazbeni00kuhagoog_djvu.txt
Linija 78 ⟶ 84:
== Vanjske veze ==
* [http://www.ferdo-livadic.hr/ Glazbena škola »Ferdo Livadić«] (vidi: životopis Ferde Livadića)
{{DEFAULTSORT:Livadić,Ferdo}}
[[Kategorija:Hrvatski skladatelji]]
| |||