S-75 Dvina – razlika između verzija

'''S-75 Dvina''' ({{jez-rus|С-75 Двина}}, NATO oznaka: "SA-2 Guideline") je [[SSSR|sovjetski]] protuzračni sistem s [[Raketa zemlja-zrak|raketom zemlja-zrak]] kojeg su između [[1953]]. i [[1957]]. razvile vojne kompanije Raspletin KB-1, Grušin MKB Fakel i NPO Lavočkin. U operativnu službu ušao je [[1957]]. i vremenom je postao najkorišteniji antiavionski sistem u historiji, a koristi se i dan danas. Prvo uspješno rušenje neprijateljske letjelice S-75 je zabilježio [[7. 10.]] [[1959]]. kada je nad [[Kina|Kinom]] oboren [[tajvan]]ski [[Martin RB-57D Canberra|RB-57D]] (na 20 [[km]] visine). Ovaj uspjeh Kinezi su službeno pripisali svojoj avijaciji s ciljem prikrivanja moćnog sistema koji im je bio na raspolaganju. Međunarodnu slavu S-75 Dvina je stekla [[1. 5.]] [[1960]]. kada je nad sovjetskim nebom u [[Sverdlovska oblast|Sverdlovskoj oblasti]] srušen [[CIA]]-in špijunski avion [[Lockheed U-2]], te kada je [[27. 10.]] [[1962]]. tokom [[Kubanska raketna kriza|hladnoratovske raketne krize]] oboren još jedan avion takvog tipa nad [[Kuba|Kubom]]. Sistem je kasnije aktivno korišten od strane [[Vijetkong]]a u [[Vijetnamski rat|Vijetnamskom ratu]] pri obrani [[Hanoj]]a i [[Haiphong]]a, a korišten je i u drugim (uglavnom [[Azija|azijskim]]) ratovima. Tokom narednih dekada sistem je opetovano moderniziran i postoji više inačica među kojima su osnovne S-75 Dvina, S-75M-2 Volhov-M, S-75 Desna, S-75M Volhov i S-75M Volga. Uz SSSR, modificirane modele Dvine proizvodili su još [[Kina]] (HQ-1, HQ-2, HQ-3 i HQ-4) i [[Iran]] ([[Sajad-1]]), a kasnije i konvertirane modele zemlja-zemlja ([[CSS-8]] i [[Tondar-69]]).