Minobacač – razlika između verzija
Uklonjeni sadržaj Dodani sadržaj
m Bot: migracija 3 međuwiki veza sada dostupnih na stranici d:q7905205 na Wikidati |
dopuna sa sr |
||
Red 1:
[[Datoteka:
[[Datoteka:Gobyato mortar.jpg|mini|desno|300px|Prvi minobacač, [[Rusko-japanski rat]] 1904-1905.]]
[[Datoteka:A01-021A.png|mini|desno|300px|Tipična minobacačka mina]]
'''Minobacač''' (ili '''bacač''', '''bacač mina''', '''rovovsko oruđe''') je [[artiljerijsko oruđe]] najčešće glatke cijevi, koje gađa samo ubacnim putanjama - sa polaznim uglom većim od 45 [[Lučni stepen|stepeni]].
Cijev je obično iste debljine po dužini, a oruđe se puni sprijeda sa minibacačkim [[mina]]ma. Mina ima oblik kapi i stabilizuje se u letu uz pomoć krilaca. Zbog sličnosti sa avionskom bombom, ponekad se i naziva minobacačka bomba.
Mala početna brzina [[projektil]]a i najčešće relativno mali [[kalibar|kalibri]] ograničavaju domet na nekoliko hiljada metara. Međutim, zbog mogućnosti djelovanja protiv protivnika u zaklonu, nezamjenjivo je oruđe današnjih vojski.
U odnosu na [[haubica|haubicu]] i [[top]], daleko je lakši, jednostavniji i jeftiniji za izradu, a mina istog kalibra ima veće dejstvo - zbog tanjeg zida mine može se staviti više [[eksploziv]]a. Obuka je lakša nego za druga oruđa.
Mane su veće [[rasturanje pogodaka]], manji [[domet]], dugo vrijeme leta i slaba [[probojna moć]] mine.
== Podjela minobacača ==
* laki, kalibar 40-60 mm
* srednji, kalibar 81-90 mm
* poluteški, kalibar 105-120 mm
* teški, kalibar preko 150 mm
== Istorija ==
Prvi minobacači konstruisani su za vrijeme [[Rusko-japanski rat|rusko-japanskog rata 1904-1905]]. Prilikom opsade [[Port Artur (Teksas)|Port Artura]], položaji protivnika bili su toliko blizu da artiljerija nije mogla da djeluje zbog opasnosti uništenja sopstvenih trupa.
[[Rusi]] su modifikovali [[brodski top]] kalibra 47 mm za izbacivanje mina, i razvili projektil težine 11.5 kg za njega. [[Ugao]] se mogao podešavati između 45 i 65 stepeni, a najveći domet je bio do 370 m. Konstruktor je bio general [[Leonid Gobjato]] (rus. Leonid Nikolaevič Gobяto).
== Prvi svjetski rat ==
Poslije prelaska na pozicioni [[rovovski rat]] krajem 1914., sve zemlje usvajaju minobacače u naoružanje. Do 1917. su uglavnom podešeni za dejstvo sa stalne pozicije, a od tada se uvode i prijenosni, koji mogu da prate napad i vatrom i manevrom.
[[Vojska Kraljevine Srbije (1914—1918)|Srpska vojska]] na [[Krf]]u dobija francuske m. kalibra 58 mm.
[[Njemačka vojska]] ima 1918. oko 16700 minobacača (od toga 12400 lakih, kalibra 37 i 75 mm). Minobacač kalibra 75 mm ima najveći domet od oko 1300 m.
[[Francuzi]] imaju niz različitih tipova, 58, 75, 150, 200, 240, 340 mm. [[Ujedinjeno Kraljevstvo Velike Britanije i Irske|Britanci]] 1918. uvode vrlo dobar minobacač marke Stoks-Brant (Stokes-Brandt) kalibra 81 mm, težine svega 52 kg, pogodan za napadna dejstva pješadije. Domet mu je 2000 m a brzina gađanja - 20 mina u minuti.
== Poslije Prvog svjetskog rata ==
Minobacači se sporo usavršavaju, jer dolazi do razvoja [[vazduhoplovstvo|avijacije]], [[tenk]]ova i motorizirane [[artiljerija|artiljerije]]. Teški kalibri se izbacuju iz upotrebe a uvode laki, pogodni za sadejstvo sa pješadijom.
Pred 2. SR divizije tipično imaju:
* njemačka divizija 147 minobacača (50 i 80 mm)
* francuska 78, (80 mm)
* italijanska 156
* sovjetska 111 (50, 82 i 120 mm)
[[Jugoslovenska vojska]] ima čitav niz različitih tipova različitog porijekla - francuske (58, 75 mm), [[Austrougarska|austrougarske]] (90, 140, 225, 260 mm), njemačke (75 mm). Pred rat, 1939., počinje u [[Kragujevac|Kragujevcu]] proizvodnja minobacača Stoks-Brant M31 kalibra 81 mm.
== Drugi svjetski rat ==
Minobacači se masovno koriste pa se približavaju broju artiljerijskih oruđa po broju. [[Savez Sovjetskih Socijalističkih Republika|SSSR]] prednjači, zato što je dobar dio artiljerije izgubljen u početnim borbama sa Nijemcima.
Uvođenje masovno proizvedenih minobacača je bio način da se brzo povrati [[vatrena moć]]. U toku čitavog rata SSSR uspijeva da proizvede 347900, dok Njemačka pravi samo oko 68000 u periodu 1941-1944. [[Crvena armija]] je ponekad imala i oko 100 minobacača na 1 km širine fronta.
[[Narodnooslobodilačka vojska Jugoslavije|Jugoslovenski partizani]] u toku rata dobijaju oko 3364 minobacača od SSSR, i oko 2661 od [[Sjedinjene Američke Države|SAD]] i [[Ujedinjeno Kraljevstvo|V. Britanije]]. Do 1943. jedini izvor je zapljena od neprijatelja i izrada u [[radionica]]ma.
== Poslije Drugog svjetskog rata ==
Dolazi do daljeg usavršavanja i uvođenja novih tipova minobacača. Radi se na povećanju dometa, povećanju pokretljivosti i smanjenju težine.
== Transport ==
Manji minobacači se prenose u dijelovima ljudskom snagom ili vozilom. Srednji i teški se
prenose ili vuku vozilom, ili su montirani na njega za stalno, i odatle vrše i [[gađanje|gađanja]].
== Dijelovi minobacača ==
[[Datoteka:MSPO2007-39.jpg|mini|desno|300px|Minobacač sa jasnije vidljivim dijelovima]]
* cijev
* lafet
* hidroelastični sistem (ili amortizer)
* podloga
* nišanska sprava
* pribor
=== Cijev ===
[[Cev|Cijev]] je većinom glatka, dužine 15-20 kalibara ili još duža. Da bi mina padala u cijev dovoljnom brzinom, uža je od kalibra cijevi oko 0,6 mm. Kod manjih minobacača, mina opaljuje čim [[kapisla]] barutnog punjenja mine udari u iglu, smještenu na dnu cijevi.
=== Lafet ===
[[Lafet]] je obično dvonožni. Njegova namjena je da oslanja cijev pri gađanju, usmjerava je prema cilju
preko dodatnih sprava, [[amortizer]] i prsten koji spaja cijev i lafet.
=== Hidroelastični sistem ===
Ovaj sistem ublažava udarce pri opaljenju i vraća cijev u polazni položaj.
=== Podloga ===
Prima udarac opaljenja na sebe i prenosi ga na [[tlo]] svojom velikom površinom. Namješta se pod uglom
20-30 stepeni ali tako da sva dodiruje zemlju.
=== Nišanska sprava ===
Postoje mehaničke i optičke [[nišanske sprave]], koje uključuju i [[uglomjer]] nagiba cijevi.
=== Pribor ===
Uključuje [[kvadrant]], [[visak]], četke za čišćenje, kantice sa [[maziva|mazivom]], torbu za pribor i drugo.
== Vidi još ==
* [[Artiljerija]]
* [[Top]]
* [[Haubica]]
* [[Merzer]]
== Literatura ==
* [[Vojna enciklopedija]], Beograd, 1973., knjiga peta, pp. 497 - 501.
== Eksterni linkovi ==
{{Commonscat|Mortars}}
* [http://www.firstworldwar.com/weaponry/mortars.htm Minobacači tokom Prvog SR]
* [http://media.tietotalo.fi/mil/kranaatinheitin_120_256k.wmv Video] (Video-zapis minobacača (wmv))
[[Kategorija:Artiljerija]]
[[Kategorija:Oružje]]
|