Walter Kraus je rođen 1917 godine u Beču za vrijeme Austro-Ugarske Monarhije i tokom [[Prvi svjetski rat|Prvog svjetskog rata]]. Prema navodima svjedoka Walter je po dolasku [[Nacizam|Nacizma]] na vlast u [[Austrija|Austriji]], [[1938]] godine, emigrirao u [[Kraljevina Jugoslavija|Kraljevinu Jugoslaviju]] tj. [[Beograd]]. U Beogradu se bavio slikanjem, grafičkim oblikovanjem, ilustriranjem i izradom zaštitnih znakova za razna poduzeća. U Beogradu je upoznao jugoslavensku jevrejku Veru Klein sa kojom se oženio 1941 godine. Vera je bila kćerka Eugena Kleina, uglednog veletrgovca tekstilnom robom. [[Okupacija Jugoslavije u Drugom svetskom ratu|Okupacijom Kraljevine Jugoslavije]] i uspostavom [[Nezavisna Država Hrvatska|Nezavisne Države Hrvatske]] (NDH) Walter je sa suprugom pokušao prebjeći u [[Dalmacija|Dalmaciju]] koja je tada bila pod upravom [[Kraljevina Italija|talijanskih]] [[Fašizam|fašitičkih]] snaga, a za koje se znalo da su tolerantniji prema Jevrejima za razliku od nacista i [[Ustaše|ustaša]]. Nažalost bili su uhvaćeni i uhapšeni u [[Novska|Novskoj]]. Vera je bila deportirana u [[Logor Stara Gradiška|koncentracijski logor Stara Gradiška]], te potom u [[Logor Đakovo|koncentracijski logor Đakovo]] gdje je i ubijena. Walter je isprva bio zatočen sa suprugom u koncentracijski logor Stara Gradiška, gdje je radio u keramičkoj radionici zajedno sa [[Slavko Brill|Slavkom Brillom]], [[DanijelDaniel Ozmo|Danijelom Ozmom]] i [[Mladen Iveković|Mladenom Ivekovićem]]. Prema slici reprodukcije skulpture talijanskog kipara [[Luca della Robbia|Luce Della Robia]] "Madona s djetetom u ružičnjaku" Walter je načinio skulpturu u terakoti. Skulptura je visoka 28 centimetara, a odozdo na podnožju upisano je "Walter Kraus Jasenovac 1941-1944" i utisnut znak "RL/ST/GR" (''Radni logor/Stara Gradiška''). Jugoslavenki mineralog [[Fran Tućan]] je uspio iznijeti skulpturu iz logora i [[1994]] godine je pokloniti [[Židovska općina Zagreb|Židovskoj općini Zagreb]] (ŽOZ). Iz istog razdoblja Tućan je sačuvao Walterov akvarelirani crtež tušem "Unutrašnjost kružne peći u Jasenovcu". Walter je u logoru također napravio skulpturu "Dječak jede lubenicu" prema reprodukciji istoimene slike [[Španjolska|španjolskog]] slikara [[Bartolome Esteban Murillo|Bartolomea Estebana Murilla]]. [[10. 4.]] [[1944]] Walter je sa Brillom, Ozmom i Ivekovićem bio preseljen u koncentracijski logor Jasenovac. Po dolasku u Jasenovac, neko vrijeme je radio u crtaonici gdje su se radili nacrti za izgradnju vojarni, zgrada i dr. Prema naredbama iz uprave logora, Walter je bio primoran crtati uvećane portrete ustaških krvnika po fotografijama. Međutim, u zajedničkom iskazu sedmorice preživjelih logoraša iz Jasenovca (''Gabrijel Vinter, Dušan Čulum, Josip Hiršberger, Mirko Unterberger, Anton Dajč i dvojica seljaka'') nekritički se i tendenciozno pisalo o Walteru kao miljeniku ustaša kojemu su dozvolili da ima dugu kosu, te kao umjetniku koji je izrađivao kojekakve kipove [[Ante Pavelić]]a i fantazije o ustaškim navalama. Walter je za života crtao iz vlastitih pobuda i prijateljstva. Tako je nacrtao portret Anke Lovrenčić, majka zatočenika Tibora Lovrenčića iz Zagreba, prema malenoj fotografiji. Taj portret je danas izložen u Hrvatskom povijesnom muzeju. Zaslugom Mladena Ivekovića sačuvani su mnogi Walterovi crteži iz logora. Za Waltera se sa sigurnošću zna da je još bio živ 17. 2. 1945 godine, ne zna se da li je poginuo 22. 4. 1945 prilikom proboja jasenovačkih logoraša ili ubrzo nakon toga.<ref name="ok"/>
