Mediteranska klima – razlika između verzija

}}</ref>Osim područja uz Sredozemno more, ovaj klimatski tip prevladava u zapadnim dijelovima [[Severna Amerika|Sjeverne Amerike]], u dijelovima [[zapadna Australija|zapadne]] i [[južna Australija|južne Australije]], na jugozapadu [[Južna Afrika|Južne Afrike]] i u središnjim dijelovima [[Čile]]a.

 

 

Zone sredozemne klime povezane su s pet velikih suptropskih područja visokog pritiska nad okeanom, [[azorski maksimum|azorskim maksimumom]], [[južnoatlantski maksimum|južnoatlantskim maksimumom]], sjevernopacifičkim maksimumom, južnopacifičkim maksimumom i indijskookeanskim maksimumom. Ovi prostori visokog pritiska pomiču se u smjeru polova tokom ljeta, a prema ekvatoru tijekom zime, igrajući glavnu ulogu u formiranju svjetskih tropskih pustinja i zona mediteranske klime smještene polarnije od pustinja. Na primer, azorski maksimum je povezan sa [[Sahara|Saharom]] i klimom mediteranskog bazena. Južnoatlantski maksimum je slično povezan s pustinjom [[Namib]] i sredozemnom klimom zapadnog dijela Južne Afrike. Sjevernopacifički maksimum je povezan s pustinjom [[Sonora]] i kalifornijskom klimom, dok je južnopacifički maksimum povezan s pustinjom [[Atakama]] i klimom središnjeg Čilea. Indijskookeanski maksimum je povezan s pustinjama zapadne Australije ([[Velika pješčana pustinja]], [[Velika Viktorijina pustinja]] i [[Gibsonova pustinja]]) i sredozemnom klimom jugozapadne, južne i središnje Australije.