Produkcijski kodeks MPAA – razlika između verzija
Uklonjeni sadržaj Dodani sadržaj
Red 21:
Kao alternativno rješenje se nametnula samo-regulacija, odnosno plan da se Hollywood sam "očisti". Kao uzor je u tu svrhu poslužio [[Major League Baseball]], nacionalna bejzbolska liga dvije godine prije pogođena [[Black Sox|velikim skandalom]] oko namještanja utakmica; kako bi povratila povjerenje javnosti, uglednog federalnog suca [[Kenesaw Mountain Landis|Kenesawa Landisa]] je imenovala za svog prvog "komesara" i dala mu diktatorske ovlasti da "očisti sport", a što je on učinio doživotnim zabranama nastupa čak i najpopularnijih igrača. Vodstva hollywoodskih studija su u tu svrhu odabrali [[Will H. Hays|Wila H. Haysa]], tadašnjeg upravnika pošta u administraciji predsjednika [[Warren G. Harding|Hardinga]]; osim što je, kao voditelj izuzetno uspješne predsjedničke kampanje, stvorio mrežu političkih veza širom zemlje, Hays je kao [[Prezbiterijanstvo|prezbiterijanski]] crkveni starješina uživao i besprijekornu reputaciju konzervativca. Nakon što mu je ponuđena godišnja plaća od 100.000 dolara godišnje (što je za početak 1920-ih bila izuzetno visoka suma), Hays je početkom 1922. godine napustio mjesto u federalnoj administraciji i postao prvi predsjednik noovosnovane hollywoodske strukovne organizacije Filmski producenti i distributeri Amerike ({{Jez-en|Motion Pictures Producrers and Distributors of America}}; MPPDA), koja će kasnije promijeniti ime u MPAA.
Hays se tokom prvih godina svog mandata javno suprotstavljao cenzuri i djelovao prije svega kao lobist filmske industrije, odnosno preko svojih političkih veza nastojao "progurati" različite filmove kroz cenzorske odbore različitih država. Ta su ga iskustva, međutim, potakla da svoju djelatnost okrene i u suprotnom smjeru, odnosno da sve više počne prenositi zamjerke političara na sadržaj hollywoodskih filmova. Hays je sa vremenom počeo dolaziti na ideju da bi se Hollywood mogao "očistiti" jedino ako sam preuzme posao državnih cenzora. Godine 1924. je vodećim hollywoodskim studijima donio nacrt pravila o sadržaju zvan "Formula"<ref>Prince. pg. 20</ref> i predložio da mu dostavljaju scenarije filmova pred početak snimanja radi odobrenja; taj prijedlog, međutim, nije bio prihvaćen, iako su neki od studija ponekad slali scenarije u njegov ured prije svega kako bi doznali njegovo stručno mišljenje.
Tri godine kasnije je Hays poslao dopis samim studijima tražeći od njih da predlože vlastite standarde filmskog sadržaja koga smatraju neprihvatljivijim. Hollywood je ovog puta imao više razumijevanja za Haysove prijedloge jer su njegovi filmovi postali daleko skuplji, pa samim time i osjetljiviji na financijske posljedice cenzorskih zabrana. Hays je za svoj projekt uspio pridobiti [[Irving Thalberg|Irvinga Thalberga]] iz MGM-a, [[Saul Wurtzel|Saula Wurtzela]] iz [[20th Century Fox|Foxa]] te H. Allena iz [[Paramount Pictures|Paramounta]]. Oni su sastavili i službeno objavili dokument kojim se označava 11 sadržaja koji se nikako ne smiju pojaviti u hollyowdskim filmovima, te 25 koji su zahtijevali "poseban oprez". Hays je za popis uspio dobiti formalno odobrenje [[Federalna komisija za trrgovinu|Federalne komisije za trgovinu]] i potom osnovao Odbor za odnose studije, odnosno ured koji je trebao provoditi njegove odredbe. Time su postavljeni temelji budućeg Kodeksa.
| |||