Produkcijski kodeks MPAA – razlika između verzija

Uklonjeni sadržaj Dodani sadržaj
Red 197:
Breen i njegovi suradnici su svoje naloge slali službenim dopisima, a što je, zajedno sa pismenim odgovorima studija i sineasta, ostavilo bogatu građu za historiju Hollywooda, odnosno pružilo dragocjen uvid kako u Breenov svjetonazor, tako i način rada u klasičnom Hollywoodu. Breenova djelatnost je, sa jedne strane, primjetno ograničila slobodu izražavanja u tadašnjem Hollywoodu, ali je, sa druge strane, potakla kreativnost, prije svega kod autora koji su smišljali različite načine kako prikazati "problematične" sadržaje a da se eksplicitno ne krši slovo Kodeksa ili izaziva Breenova pažnja. Kao jedan od klasičnih primjera se navodi film [[Notorious (film, 1946)|''Notorious'']] iz 1946. godine, prilikom koga je [[Alfred Hitchcock]] odredbe o tome da poljubac ne smije trajati duže od tri sekunde "zaobišao" tako što su dvoje glumaca u ljubavnoj sceni poljupce prekidali svake dvije sekunde, a što je omogućilo antologijsku ljubavnu scenu koja traje dvije i pol minute. Filmski historičari su također skloni stavu da je Kodeks potakao izuzetnu inventivnost kod scenarista, koji su razvili cijeli niz [[Double entendre|''double entendrea'']] i raznih retoričkih trikova kojima su "problematične" sadržaje i teme izlagali kroz dijaloge među likovima. Breen je na to, pak, reagirao vlastitim, sve strožim i rigoroznijim tumačenja odredaba Kodeksa, a što je kulminiralo donošenjem amandmana 1951. godine, kojima je Kodeks dobio svoju najrestriktivniju verziju.
 
== SlabljenjeUblažavanje i gašenje Kodeksa (1954 - 1968) ==
Ublažavanje i konačni nestanak Kodeksa je bio dugotrajni i postepeni proces koji je bio uvjetovan istim onim faktorima koji su u isto vrijeme doveli do nestanka tzv. klasičnog Hollywooda. Oni se uglavnom vezuju uz događaje sa kraja 1940-ih i početka 1950-ih. To se prije svega odnosi na dolazak [[Televizija|televizije]], koja se relativno brzo zamijenila odlazak u kino-dvorane kao najpopularniji oblik zabave, i to pogotovo među starijom i konzervativnijom populacijom. Drugi važan faktor je bila presuda Vrhovnog suda u antitrustovnoj parnici [[United States v. Paramount Pictures]] iz 1948. godine, kojom je naloženo razdvajanje filmskih studija od lanaca kino-dvorana; potonji su po prvi put dobili priliku prikazivati ne-hollywoodske filmove iz nezavisne produkcije ili inozemstva, dakle ostvarenja čiji sadržaj nije bio ograničena Kodeksom, a što je dovelo do buma [[Eksploatacijski film|eksploatacijskih]] ostvarenja, čija je popualrnost Hollywoodu stvarala sve veću konkurenciju. Prilike je još više izmijenila presuda Vrhovnog suda u parnici [[Joseph Burstyn, Inc. v. Wilson]] iz 1952. godine kojom je oborena ranija presuda Mutual Film Corp v. Industrial Commission of Ohio, odnosno utvređeno kako se na filmsku djelatnost ipak odnose odredbe Prvog amandmana; ona je stvorila presedan temeljem koga su sineasti i distributeri mogli uspješno suprotstavljati filmskoj cenzuri.
 
Red 203:
 
Čak i tako "opušteni" Kodeks se, međutim, pokazao neadekvatnim za društvene i kulturne promjene do kojih je došlo sredinom 1960-ih, odnosno sa sazrijevanjem generacije tzv. [[Babyboomer|''babyboomera'']] i njenom spremnošću da, često na dramatičan način, [[Generacijski jaz|odbaci konzervativne vrijednosti starijih generacija]], a što se, između ostalog, odrazilo i kroz [[Seksualna revolucija|seksualnu revoluciju]]. Ta je generacija svojom brojnošću postala sve važniji segment publike, te su vodeći hollywoodski studiji počeli voditi daleko više računa o njenim stavovima i svjetonazoru, nasuprot Katoličke crkve i konzervativaca, koji su nakon više decenija ponovno počeli kritizirati sadržaj vodećih američkih filmova. Taj je proces svoju kulminaciju 1965. godine dobio u sporu oko hvaljene drame [[The Pawnbroker|''The Pawnbroker'']], koja je koristila scene ženske golotinje kako bi na autentičan način prikazala [[Holokaust]]; producenti su od MPAA tražili da filmu bez obzira na zabranu golotinje da certifikat. Višemjesečna debata u javnosti je vodstvo MPAA natjerala da stane na stranu sineasta, odnosno dozvoli sporne scene, iako je u svojoj odluci izričito navedeno da je riječ "o izuzetku od pravila" i da ono na ni na koji način ne smije predstavljati presedan.
 
Međutim, vrlo brzo se ispostavilo da Hollywood, koji se našao pred sve većim pritiskom nezavisnih i stranih filmova, mora pokazati dodatnu fleksibilnost u tumačenju Kodeksa. 1966. godine je na čelo MPAA došao [[Jack Valenti]], koji je bio pobornik reformi u Hollywoodu, odnosno zalagao se za napuštanje Kodeksa i njegovu zamjenu novim sistemom klasifikacije filmova temeljenim na dobi publike. Prvu priliku za njegovu intervenciju je pružila [[Who's Afraid of Virginia Woolf? (film)|''Who's Afraid of Virginia Woolf?'']], ekranizacija popularne drame Edwarda Albeeja koja je sadržavala eksplicitnu psovku. Jack Warner, šef studija Warner Bros., odbio je izmijeniti tekst, a Valenti se sa time složio, te umjesto toga dozvolio da se film prikaže, ali uz posebnu oznaku kojom se "sugerira za odraslu publiku". Time je napušteno dotadašnje načelo Kodeksa o tome da filmovi moraju imati univerzalnu publiku. Krajem iste godine je MGM osnovao posebnu distributersku kuću kako bi distribuirao znameniti film [[Blowup|''Blowup'']], čije su scene eksplicitne golotinje bile nespojive s Kodeksom; to je bio prvi slučaj da veliki studio otvoreno prkosi Kodeksu. Iste godine je Valenti Kodeks zamijenio privremenim pravilnikom od tzv. "11 točaka" koja je umjesto detaljnih opisa neprihvatljivih sadržaja sinestima dala općenitije sugestije da prate "standarde zajednice" i "dobar ukus", odnosno navela da će se filmovi za odraslu publiku posebno označavati.
 
Kodeks, odnosno svaki pokušaj detaljnog pravilnika, je konačno prestao važiti kada je 1. novembra 1968. na snagu stupio sistem dobrovoljnih filmskih rejtinga, odnosno prema kome su se novi filmovi počeli klasificirati u četiri kategorije - G (za svu publiku), M (odrasli; djeci se sugerira pratnja roditelja), R (ograničeni; mlađi od 16 jedino uz pratnju roditelja) i X (mlađim od 16 godina ulaz zabranjen). Taj je sistem, uz određene modifikacije, ostao na snazi do današnjih dana.
 
==Izvori==