Razlike između izmjena na stranici "Produkcijski kodeks MPAA"

Dodano 3.549 bajtova ,  prije 4 godine
:# Naslovi ili scene koje se tiču sprovođenja zakona ili policijskih službenika;
:# Pretjerano ili strastveno ljubljenje, posebno kada je jedan od likova "[[kriminalac|težak]]".}}
 
== Donošenje Kodeksa ==
 
Haysova načela za sadržaj filmova se i dalje nisu univerzalno primjenjivala. Nakon samo dvije godine je, međutim, dodatni poticaj za jačanje i kodifikaciju cenzure u Hollywoodu dalo uvođenje [[Zvučni film|zvučnog filma]]. Ne samo da je uvođenje nove tehnologije filmove učinilo daleko skupljima, pa samim time i osjetljivijima na probleme sa cenzurom, nego je i uklanjanje "problematičnih" sadržaja postalo teže, prije svega onih vezanih uz dijaloge likova. Za razliku od tvoraca nijemih filmova, koji su takve probleme rješavali jednostavnim ubacivanjem "neproblematičnih" [[Međutitlovi|međutitlova]], tvorci zvučnih filmova su na njih morali paziti prije samog početka snimanja.
 
Taj je problem posebno počeo brinuti dvije javne ličnosti vezanih uz američku [[Katolička crkva|Katoličku crkvu]] - [[William Quigley (izdavač)|Williama Quigleya]], čikaškog izdavača strukovnog časopisa [[Motion Pictures Herald|''Exhibitors Herald'']] te jezuitskog svećenika [[Daniel A. Lord|Daniela A. Lorda]]. Njih dvojica su držali kako je zvučni film kao medij još uticajniji od nijemog, a što se posebno odnosi na djecu i omladinu. Stoga su godine 1929. sastavili vlastiti kodeks filmskih sadržaja koji je bio u skladu s naukom Katoličke crkve te ga poslali vodećim hollywoodskim studijama.
 
U februaru 1930. su se direktori hollywoodskih studija na čelu sa Irvingom Thalbergom sreči sa Quiglyem i Goldbergom, te su razgovarali o tome koliko se njihov kodeks može uskladiti sa ranijim Haysovim načelima. Vrlo brzo se ispostavilo da između obje strane postoje male razlike, odnosno kako su studiji spremni gotovo u potpunosti prihvatiti Quiglyjeve i Lordove prijedloge te na njima temeljiti vlastiti Kodeks. Kao glavni razlog za to se navodi strah vodećih hollywoodskih studija od mogućeg uvođenja federalne filmske cenzure, ali i delikatna financijska situacija u kojoj su se počeli nalaziti nakon nedavnog [[Slom njujorške burze 1929|burzovnog kraha]]; Kodeks, iza koga bi, makar posredno, stajala Crkva, je njihove proizvode trebao učiniti prihvatljivim i najkonzervativnijem dijelu publike, odnosno političkog establishmenta.
 
Tada utanačeni tekst Kodeksa je bio podijeljen u dva dijela - opća načela kojima je cilj bio spriječiti filmove "da snize moralne standarde onih koji ih gledaju", te obavezivao njihove autore da prikazuju "ispravne standarde života", te izričito zabranjivao "izvrgavanje ruglu zakona" i "veličanje onih koji ih krše"; tekst je također utvrdio kako cenzura filma u obliku sadržaja primjerenih različitim životnim dobima, odnosno zabrana pojedinih sadržaja za djecu "nema smisla", jer se djeca "uvijek mogu prokrijumčariti u kino", te je propisivao da se sadržaj čak i filmova namijenjenih odraslima prilagodi mogućnosti da ih mogu vdijeti djeca i na osnovu njih "počiniti zločin u mislima". Drugi dio se odnosio na posebne odredbe koji su se ticali različitih oblika sadržaja; to se prije svega odnosilo na prikaz ili reference na različite oblike [[Ljudska seksualnost|ljudske seksualnosti]] izvan [[Monogamija|monogamnog]] braka, od kojih su neke bile izrijekom, a neke implicitno zabranjene (to se prije svega odnosilo na [[homoseksualnost]]); vanbračne ljubavne veze su se trebale namjerno prikazivati "neatraktivnim", odnosno kada bi ih tumačili atraktivni glumci, trebale su imati nesretan kraj; u svim filmovima je "ispravno" ponašanje trebalo biti simbolički ili stvarno nagrađeno, a "neispravno" ponašanje kažnjeno.
 
==Izvori==