Slavko Goldstein – razlika između verzija
Uklonjeni sadržaj Dodani sadržaj
Nema sažetka izmjene |
|||
Red 77:
}}
'''Slavko Goldstein''' ([[Sarajevo]], [[22. 8.]] [[1928]]), znameniti [[Hrvatska|hrvatski]] i [[Jugoslaveni|jugoslavenski]] intelektualac, povjesničar, političar, scenarist i pisac.
== Biografija ==
=== Porodica, rani život i Drugi svjetski rat ===
Slavko Goldstein je rođen 22. 8. 1928 u [[Sarajevo|Sarajevu]] u [[Židovi|židovskoj]] porodici [[Ivo Goldstein (stariji)|Ive]] i Lee Goldstein. Njegov djed Aron došao je u [[Karlovac]] [[1890]] iz [[Transilvanija|Erdelja]] za vrijeme [[Austro-Ugarska Monarhija|Austro-Ugarske Monarhije]]. Zaposlio se kao kalfa u knjižari Lisandera Reicha, te je oženio njegovu sestru Adolfu. Slavkov djed i baka su potom otvorili trgovinu mješovitom robom u [[Topusko]]m, a poslije su se preselili u [[Orljavac]] u [[Požeško-slavonska županija|Požeškoj kotlini]]. Odatle su otišli u [[Tuzla|Tuzlu]] gdje su otvorili trgovinu i gdje se rodio Slavkov otac Ivo. Slavkov otac se nakon diplome agronomije u [[Beč]]u vratio nakratko u Tuzlu i, kao uvjereni [[Cionizam|cionist]], potom otišao u [[Zemlja Izrael|Eretz Jisrael]] tj. [[Palestina|Palestinu]]. Živio je u kibucu kod [[Haifa|Haife]] baveći se poljoprivredom. [[1928]] godine se, sa suprugom Leom koju je upoznao u Palestini, vratio u [[Kraljevina Jugoslavija|Kraljevinu Jugoslaviju]], ali ne u Tuzlu kod oca, nego u Karlovac gdje je preuzeo knjižaru od svog ujaka Lisandera Reicha. Slavko je rođen na proputovanju u Sarajevu, a djetinjstvo je proveo u Karlovcu uz brata [[Danijel Ivin|Danka]], gdje mu je otac bio ugledni trgovac knjigama. Za vrijeme [[Drugi svjetski rat|Drugog svjetskog rata]] i [[Okupacija Jugoslavije u Drugom svetskom ratu|okupacije]] Kraljevine Jugoslavije tj. [[13. 4.]] [[1941]], [[ustaše]] su uhapsile njegova oca, a on je, iz Karlovca pobjegao u [[Banski Kovačevac]] gdje ga je prihvatila obitelj Đerek. Danka je uzeo djed Aron u Tuzlu, dok je majka Lea je od [[jul]]a do [[august]]a bila u zatvoru, a potom je zahvaljujući nekim prijateljima puštena. U [[januar]]u [[1942]] svi troje našli su se u [[Kraljevica|Kraljevici]].<ref name="vl1">{{Citiranje www|naslov=Slavko Goldstein|url=http://www.vecernji.hr/biografije/slavko-goldstein-585|autor=|autorlink=|prezime=|ime=|koautori=|urednik=|izdavač=Večernji list|format=|rad=|stranice=|dan=|mjesec=|godina=|preuzeto=2. 11. 2015|arhivurl=|arhivdatum=|citat=}}</ref> Od proljeća [[1942]] do [[1945]] godine bio je aktivan u terenskim i borbenim jedinicama NOVJ-a.<ref name="sg">Slavko Goldstein, 2007, str. 479</ref><ref>''Nedjeljom u 2'', 1. travnja 2012.</ref> Od proljeća [[1942]] do [[1945]] godine bio je aktivan u terenskim i borbenim jedinicama NOVJ-a.<ref name="sg">Slavko Goldstein, 2007, str. 479</ref><ref>''Nedjeljom u 2'', 1. travnja 2012.</ref> Rat je završio s nepunih 17 godina u činu poručnika. Majka Lea je rat provela u sanitetskoj službi, a brat Danko je bio kurir pri [[Agitprop|Agitpropu]] [[Centralni komitet|Centralnog komiteta]] [[Komunistička partija Jugoslavije|Komunističke partije Jugoslavije]] (KPJ).<ref name="ncl">{{Citiranje www|naslov=Židovi koji su izgradili moderni Zagreb|url=http://arhiva.nacional.hr/clanak/14093/zidovi-koji-su-izgradili-moderni-zagreb|autor=
=== Život i karijera u SFR Jugoslaviji ===
Red 89:
[[20. 5.]] [[1989]] godine, zajedno s bratom i nekolicinom suradnika iz "[[Cankarjeva založba|Cankarjeve založbe]]", gdje je tada radio (''tamo su bili zaposleni [[Vlado Gotovac]] i [[Božo Kovačević]]'') osnovao je [[Hrvatska socijalno-liberalna stranka|HSLS]], prvu hrvatsku političku stranku, te je do [[februar]]a [[1990]] bio njezin predsjednik, kada ga je zamijenio [[Dražen Budiša]].<ref name="vl1"/><ref>{{cite web | url=http://www.jweekly.com/article/full/12363/croatian-jews-hope-elections-will-end-area-s-isolation/ | title=Croatian Jews hope elections will end area’s isolation | first= | last= | work=Jweekly.com | date=Friday, January 7, 2000 | language= | format= | accessdate=2010-04-02}}</ref> Jedno vrijeme je bio predsjednik [[Židovska općina Zagreb|Židovske općine Zagreb]] i "Kulturnog društva [[Miroslav Šalom Freiberger]]", a zajedno sa sinom [[Ivo Goldstein|Ivom]], povjesničarem, zalaže se za rekonstrukciju [[Zagrebačka sinagoga|Zagrebačke sinagoge]].<ref>{{cite web | url=http://www.vjesnik.hr/Pdf/2006%5C07%5C22%5C06A6.PDF | title=Sinagogu u Zagrebu gradit će obje općine | first=Gordan | last=Pandža | work=[[Vjesnik]] | date=September 15, 2006 | format=PDF | accessdate=17. V 2009}}</ref> Pokrenuo je časopis za kulturu demokracije "Erazmus" u kojemu je bio i glavni urednik.<ref name="vl1"/> Tijekom [[1990-e|1990-ih]] bio je otvoreni protivnik [[autoritarizam|autoritarne]] politike [[Predsjednik Hrvatske|predsjednika Hrvatske]] [[Franjo Tuđman|Franje Tuđmana]], tada naglašenog [[govor mržnje|govora mržnje]] i procesa [[privatizacija|privatizacije]]. Zajedno s još nekoliko hrvatskih intelektualaca bio je potpisnik zahtjeva za ostavkom predsjednika Tuđmana [[1993]] godine objavljenog u časopisu "Erazmus".<ref name="vl1"/> [[2007]] je objavio knjigu "1941. - Godina koja se vraća" za koju je dobio nagradu [[Nagrada Kiklop|Kiklop]] za publicističko djelo godine.<ref name="vl1"/>
Bio je prvi predsjednik židovske vjerske zajednice "[[Beth Israel Zagreb|Beth Israel
==Djela==
Red 113:
{{citat|Ne samo na osnovu vlastitog iskustva, nego i svih naših istraživanja, mogu reći da je [[Josip Broz Tito|Josip Broz]] slojevita ličnost. U svijetu - gdje je o njemu u posljednje vrijeme objavljeno nekoliko respektabilnih djela - odnos prema Titu se uravnotežio. Generalno, danas prevladava stav da je riječ o velikom vođi pokreta otpora u Drugom svjetskom ratu i prvoj breši u staljinskom monolitu. Dakle, čovjeku koji se jedini u svijetu tako direktno suprotstavio i [[Adolf Hitler|Hitleru]] i [[Josif Staljin|Staljinu]].<ref name="jl1">{{Citiranje www|naslov='SLAVKO, DOK SAM JA TU, NEMA USTAŠLUKA' 'To mi je rekao Tuđman, a danas je desnica još podmuklija nego 90-ih!'|url=http://www.jutarnji.hr/tudman-je-lupio-sakom-po-stolu-i-rekao-mi--slavko--dok-sam-ja-tu--ustasluk-nece-proci--desnica-u-hrvatskoj-sada-je-opasnija-i-podmuklija-nego-devedesetih/1308890/|autor=Jelena Lovrić|autorlink=|prezime=|ime=|koautori=|urednik=|izdavač=Jutarnji list|format=|rad=|stranice=|dan=|mjesec=|godina=7. 3. 2015|preuzeto=2. 11. 2005|arhivurl=|arhivdatum=|citat=}}</ref>|Slavko Goldstein 2015 godine u intervju za Jutarnji list.}}
{{citat|Za razliku od svijeta, u nas slika o Titu još nije izbalansirana. Što je dijelom i normalno, prvo zato što je nakon decenija hagiografija slijedila druga, negativistička krajnost. U oba slučaja riječ je o selektivnoj, a ne cjelovitoj istini o jednom čovjeku i njegovu vremenu. Drugo, ovdje svatko na Tita gleda iz vlastitih, obiteljskih ili zavičajnih, često kontradiktornih iskustava. Tako je za [[Kordun u Narodnooslobodilačkoj borbi|Kordun]], [[Banija u Narodnooslobodilačkoj borbi|Baniju]] i [[Lika|Liku]] Tito bio spasitelj srpskih sela od ustaških pokolja. Za [[Istra u Narodnooslobodilačkoj borbi|Istru]] ili [[Dalmacija u Narodnooslobodilačkoj borbi|Dalmaciju]] borac protiv [[Fašizam|fašizma]]. U [[Mostar]]u ili [[Široki Brijeg|Širokom Brijegu]], gdje se pamte ubojstva fratara, slika, je, naravno, sasvim drukčija. Posebno su bolne uspomene u familijama onih koji su stradavali na
{{citat|Generalno, Tito je pobijedio sve vojske s kojima je ratovao, ali nije znao biti velik i u pobjedi. Kao nekadašnji partizan mogu reći: dobili smo rat, ali nismo znali pobijediti.<ref name="jl1"/>|Slavko Goldstein 2015 godine u intervju za Jutarnji list.}}
| |||