Laura Papo Bohoreta – razlika između verzija

 

== Biografija ==

 

Prekretnica u njezinom socijalnom angažmanu bio je članak "[[Južni Slaveni|Južnoslavenska]] žena u politici" ("''Die Südslawische Frau in der Politik''"), objavljen [[1916]] godine u [[Bosna i Hercegovina|bosanskohercegovačkim]] novinama koje su tiskane na njemačkom jeziku "[[Bosnische Post]]", gdje je [[Jelica Belović-Bernadzikowska|Jelica Bernadzikowska Belović]] jedno poglavlje posvetila sefardskoj ženi u [[Bosna i Hercegovina|Bosni i Hercegovini]] (BiH). U tom članku je sefardsku ženu opisala kao neuku, tradiciji odanu ženu koja vjerno čuva patrijarhalne vrijednosti. To je razljutilo Lauru, te je ona tjedan dana kasnije u istim novinama objavila odgovor "Sefardska žena" (''"Die Spanolische"''), s namjerom realnijeg prikaza sefardske žene, njezine uloge u porodici, njezinih vrlina i mana. Iste godine Laura se udala za Daniela Papu, te [[1918]] godine rodila svojega prvog sina Leona, a godinu dana kasnije Bar-Kohbu, Kokija. Nažalost, bračna sreća Laure i Daniela nije dugo trajala pošto je Daniel patio od teških psihičkih poremećaja (''najvjerojatnije od [[Posttraumatski stresni poremećaj|PTSP]]-a jer je sudjelovao kao vojnik u [[Prvi svjetski rat|Prvom svjetskom ratu]]'') i bio trajno smješten u psihijatrijsku ustanovu. Laura je, s 28 godina, ostala potpuno sama s dvoje male djece. Sljedećih nekoliko godina nije bila socijalno angažirana, te je vrijeme provodila zarađujući za život i brinući se o svojim sinovima. Laura je usred [[Velika ekonomska kriza|Velike ekonomske krize]], u to turbulentno vrijeme mislila na svoju porodicu, na svoju djecu, pomagala sestrama, majci i ocu. Nakon smještaja supruga u psihijatrijsku ustanovu nije gubila vjeru u život, nego je radila, pisala, skupljala folklornu građu, pružala podršku ženama i motivirala ih da budu supruge, imaju djecu, poštuju običaje svojih majki i baka, ali da istovremeno budu svjesne doba u kojem žive i prilagode mu se. Laura nije bila feministkinja u smislu jednakih prava muškaraca i žena, nego u smislu buđenja svijesti u ženi o snazi koju posjeduje i koja joj treba da izdrži i ustraje u ostvarenju svih svojih ciljeva, da se zanima za umjetnost, čita, piše i razvija svoju osobnost. Laura je smatrala da razvoj žena ne bi trebao ovisiti o okolini, nego o njima samima, o njihovoj želji da napreduju.<ref name="autograf"/>