Razlike između izmjena na stranici "Ratovi u bivšoj Jugoslaviji"

nema sažetka uređivanja
(Poništena izmjena 18501318 korisnika OC Ripper (razgovor) - prethodna verzija je bolja. Tvoja u sukobljene stavlja i Jugoslaviju i Makedoniju, Slovenija je ratovala samo 1991., itd.)
| napomene = <center>5.100 nerazjašnjenih smrti{{Sfn|Ingrao|Emmert|2012|loc=str. 140}}<br>oko 4.000.000 izbjeglica i raseljenih<center/>
}}
'''Bivši jugoslavenski ratovi''', odnosno '''Jugoslavenski ratovi''' ili '''Ratovi za jugoslavensko nasljeđe''' je zajednički naziv za sve oružane sukobe na teritoriji [[SFRJ|bivše Jugoslavije]] koji su svoj uzrok imali ili koincidirali s [[Raspad SFRJ|raspadom te države]] 1991. U stranoj literaturi se za njih ponekad koristi izraz ''[[balkanski ratovi]]'', zbog čega je [[Mischa Glenny]] uveo naziv "Treći [[balkan]]ski rat" ne bi li ih razlikovao od balkanskih ratova koji su prethodili [[prvi svjetski rat|prvom svjetskom ratu]]. U [[Srbija|Srbiji]] se ponekad za njih zajednički koristi naziv '''građanski rat u bivšoj Jugoslaviji''', dok se u [[Hrvatska|Hrvatskoj]] i [[Federacija BiH|Federaciji BiH]] za njih koristi izraz '''velikosrpska agresija'''. Zajednička je poveznica da su tri republike ([[Slovenija]], [[Hrvatska]], [[Bosna i Hercegovina]]) i pokrajina Kosovo htjele neovisnost od Jugoslavije, dok je Beograd htio ili zadržati ih potpuno pod svojom vlasti ili stvoriti dvije nove srpske države nad velikim dijelom teritorija Hrvatske i Bosne i Hercegovine koje bi tvorile zajednicu sa Srbijom ili [[Krnja Jugoslavija (SFRJ)|krnju Jugoslaviju]].{{#tag:ref|[[SR Makedonija]] je isto održala referendum i proglasila neovisnost 17.9. 1991., ali se Beograd nije protivio odlasku te republike iz Jugoslavije.|group=nb}}
 
Bili su to prvi veći oružani sukobi na tlu [[Europa|Europe]] od [[Drugi svjetski rat|drugog svjetskog rata]],{{#tag:ref|Ne računajući [[grčki građanski rat]], [[Istočnonjemački ustanak 1953.|istočnonjemački ustanak 1953.]], [[mađarski ustanak 1956]] i [[sovjetska invazija Čehoslovačke|sovjetsku invaziju Čehoslovačke]].|group=nb}} a termin "[[etničko čišćenje]]", koji označava protjerivanje jednog naroda sa nekog područja, ušao je svjetsku uporabu. Zbog teških stradavanja i materijalnih šteta, sukobi su bili medijski praćeni i dokumentirani, te izazvali zgražanje međunarodne zajednice, zbog čega je osnovan [[Međunarodni krivični sud za bivšu Jugoslaviju]] (MKSJ) kako bi se kaznili počinitelji zločina, dok je [[masakr u Srebrenici]] u presudama tribunala proglašen [[genocid]]om. U ratovima je poginulo između 130.000 i 140.000 ljudi, dok je oko 4.000.000 postalo izbjeglicama ili je raseljeno, od čega 2,2 milijuna u ratu u Bosni i Hercegovini.
 
Poredani kronološki, ratovi u bivšoj Jugoslaviji su bila sljedeća četiri sukoba u 1990-ima:{{sfn|Ashbrook|13.11. 2011}}
 
* [[Rat u Sloveniji]] ([[27.6.]] - [[6.7.]] [[1991]].), ponekad nazivan '''Desetodnevni rat''' ili '''Slovenski rat za nezavisnost''';
== Uvod ==
{{glavni|Raspad SFRJ|Pad komunizma}}
[[Socijalistička Federativna Republika Jugoslavija]] obnovljena je 1943.-1945. nakon što je izašla kao pobjednica nad silama osovine u [[Drugi svjetski rat|Drugom svjetskom ratu]]. [[Ustaše]], ekstremistički Hrvati koji su htjeli [[Velika Hrvatska|Veliku Hrvatsku]], i [[četnici]], ekstremistički Srbi koji su htjeli [[Velika Srbija|Veliku Srbiju]], su poraženi u tom ratu i nova jugoslavenska vlada je desetljećima zabranjivala nacionalizam kako se takve struje više ne bi pojavile a SFRJ ostala multi-etnička federacija sastavljena od šest ravnopravnih naroda.<ref>[[#Hirsch|Hirsch 2002.]], str. 76</ref>
 
Jugoslavenski model samoupravljanja ostvarivao je dobre rezultate i privukao pozornost akademika koji su tražili "treći put" između [[Kapitalizam|kapitalizma]] i državnog socijalizma.{{sfn|Petak|2003|loc=str. 1}} Međutim, početkom 1980-ih pojavila se ekonomska kriza koja je samo naglasila razlike između bogatijih i siromašnijih republika. Slovenski ekonomist Neven Borak je to slikovito opisao tako da je 1985. [[BDP]] SR Slovenije usporedio sa Novim Zelandom, BDP SR Hrvatske sa [[Portugal]]om dok je Kosovo imalo razinu [[Pakistan]]a.{{sfn|Petak|2003|loc=str. 4–5}} Dok je [[nezaposlenost]] Jugoslavije bila između 6 i 9% u 1960-ima, u 1980-ima je već dosegla razinu od 14 do 17%.{{sfn|Petak|2003|loc=str. 6, 12}}
 
Pošto je Srbija bila najveća republika, smatra se da ju je [[Ustav Socijalističke Federativne Republike Jugoslavije (1974.)|novim ustavom 1974.]] [[Tito]] namjerno oslabio dajući [[Vojvodina|Vojvodini]] i [[Kosovo|Kosovu]] autonomiju kako ne bi postala dominantna u odnosu na ostale, manje republike u SFRJ.<ref>[[#Thomas|Thomas 1999.]], str. 34</ref> Taj je potez međutim poništen 1988. i 1989., kada je [[Slobodan Milošević]], novi predsjednik Srbije, organizirao masovne demonstracije koje su svrgnule vlade na Kosovu, Vojvodini i Crnoj Gori, a zamijenjene su ljudima vjernima Miloševiću, te su im ukinute autonomije, čime je Srbija preuzela četiri od osam glasova [[predsjedništvo SFRJ|predsjedništva SFRJ]], dok su ostale republike imale samo jedan glas.<ref>[[#UN-ov izvještaj IV|UN-ov izvještaj IV 1994.]], #56</ref><ref>[[#Brown & Karim|Brown & Karim 1995.]], str. 116</ref> Iskorištavajući nezadovoljstvo nekih Srba nakon što je 1986. [[Memorandum SANU]] objavio da su Srbi "najveći gubitnici u Titovoj Jugoslaviji",<ref>[[#Ramet|Ramet 1999.]], str. 20</ref> Milošević je došao na vlast u Srbiji 1989. uz pomoć vala srpskog nacionalizma koji je produbio krizu u SFRJ.<ref>[[#UN-ov izvještaj IV|UN-ov izvještaj IV 1994.]], #54</ref>
 
Međutim, iako mu je [[srpski nacionalizam]] omogućavao uzimanje sve više moći, istodobno je bio sve više odbojan Slovencima, Hrvatima i drugim manjim narodima.{{Sfn|BBC News|2006}} To je dovelo do razdora 1990.<ref name="UNIV63"/> kada nije postignut dogovor oko sastava federalne vlade: Srbija je htjela centraliziranu federaciju kako bi zadržala dominantnu ulogu u Jugoslaviji, dok su [[Slovenija]], [[Hrvatska]] i [[Bosna i Hercegovina]] htjele labavu [[Konfederacija|konfederaciju]] kako bi mogle uživati u većoj autonomiji.<ref name="UNIV63">[[#UN-ov izvještaj IV|UN-ov izvještaj IV]] #64</ref> Raspisani su izbori u kojima su u svakoj republici, izuzev Crne Gore, pobjeđivale nacionalističke stranke koje su zagovarale [[antikomunizam]] kako bi povećale svoju privlačnost masama, dok su u Srbiji i Crnoj Gori i same nominalno [[Socijalizam|socijalističke]] stranke dobile nacionalistički predznak.{{sfn|Hayden|1992|loc=str. 654-673654–673}} Stara jugoslavenska parola o [[bratstvo i jedinstvo|bratstvu i jedinstvu]] je polako odbačena od obiju strana.{{sfn|Pavlaković|2011|loc=str. 893-909893–909}} [[Komunizam]] je postao potrošena struktura i republike su zahtijevale [[Demokracija|demokraciju]].{{sfn|Huntington|1991|loc=str. 12-3412–34}} Milošević je htio vladati nad cijelom Jugoslavijom, ali kada je uvidio da to nije bilo moguće, promijenio je izbor i odabrao Veliku Srbiju.{{Sfn|Judah|2011}}
== Rat u Sloveniji ==
{{citat3|Čak i da Franjo Tuđman nije došao na vlast, nego netko drugi umjesto njega, reakcija bi opet bila ista. Armija i Srbija bi bili protiv njega, jer su ''a priori'' protiv bilo kakve neovisnosti za Hrvatsku. To ne znači da hrvatska vlada nije napravila greške. Napravili su, i to je činjenica. Ali to nije alibi za one koji su čekali da proglase bilo kakvu hrvatsku državu ustaškom državom. To je bila strašna greška, kao i kasnije optužiti bilo kojeg Srbina u Hrvatskoj da je četnik.<ref>[[#Lukic|Lukic 1996.]], str. 195</ref>}}
 
[[Datoteka:Balkans War 1991, marine casualty - Flickr - Peter Denton 丕特 . 天登.jpg|left|mini|225px|Uništen brod u okolici Dubrovnika]]U ljeto 1991., kada je Hrvatska najavila proglašenje neovisnosti, JNA je krenula u otvoreni vojni pohod te se borila na strani snaga [[Republika Srpska Krajina|Republike Srpske Krajine]] (RSK), srbijanskih paravojnih formacija – i nekadašnjih suparnika iz Drugog svjetskog rata, četnika.<ref>[[#UN-ov izvještaj III.A|UN-ov izvještaj III.A, "2. Ties with the Governments of FRY, the self-declared Serbian Republics, and the JNA"]]</ref> [[Bitka za Vukovar]] – najteža bitka cijelog rata u kojoj je oko 3.000 civila i vojnika izgubilo živote{{sfn|Tapon|2011|loc=str. 329}} – i [[opsada Dubrovnika]] postale su dvije najviše medijski praćene bitke, ali je njihova žestina dovela do okretanja mišljenja međunarodne zajednice protiv srpske strane.{{Sfn|BBC News|2001}} Iako manje poznate, i druge borbe su bile značajne, kao što je [[bitka za Osijek]], u kojoj je poginulo oko 800 osoba,{{sfn|Jegen|1996|loc=str. 14}} [[bitka za Gospić]] i [[bitka za Zadar]]. JNA je 1991. koristila [[kemijsko oružje]] protiv hrvatskih vojnika i civila, od [[fosfor]]a iz projektila u Vukovaru sve do inhibitora [[Acetilholinesteraza|acetilholinesteraze]] u Zadru i [[Kruševo|Kruševu]].{{sfn|Plavsić|Petrovecki|Fuchs|Sostarić|1992|loc=str. 1–5}} Netrpeljivost je porasla na obje strane, tako da su neki umjereni činovnici, koji su htjeli pronaći kompromisno rješenje, smaknuti od sunarodnjaka: primjerice, Dmitra Obradovića, gradonačelnika [[Vrginmost]]a, su likvidirali militanti RSK,<ref>[[#Nizich|Nizich 1992.]], str. 56</ref> dok je [[Josip Reihl-Kir]], zapovjednik osječke policije, ubijen iz hrvatske zasjede. Primirje početkom 1992. dovelo je do prekida nasilja, dok je RSK zauzela 13.913 km<sup>2</sup> ili 25% površine Hrvatske,{{Sfn|Memorijalno dokumentacijski centar|2009}} ne računajući dodatnih 680 km<sup>2</sup> oko dubrovačkog područja. Iz tog područja je "[[Etničko čišćenje|etnički očišćeno]]" najmanje 80.000–100.000 Hrvata i drugih nesrba.<ref>[[#Stanišić i Simatović|''Tužitelj protiv Jovice Stanišića i Franka Simatovića – Presuda'']], str. 4</ref> Prema izvorima hrvatske vlade, do 1. IX 1993. hrvatska strana imala je 6.651 potvrđenih poginulih, 12.706 nestalih te 24.208 ranjenih.<ref>[[#Lukic|Lukic 1996.]], str. 193</ref>
 
Usprkos Miloševićevoj propagandi da se radi o novoj [[NDH]], Hrvatska je stekla međunarodno priznanje te je 1992. primljena u članstvo UN-a,{{Sfn|Ministarstvo vanjskih i europskih poslova|2012}} dok RSK nije priznao nitko. 1992. odigrao se [[progon Hrvata iz Vojvodine tijekom Jugoslavenskih ratova|progon Hrvata iz nekih dijelova Vojvodine]]<ref>[[#Nizich|Nizich 1992.]], str. 57-58</ref> nakon čega je oko 10.000 Hrvata napustilo tu regiju{{Sfn|Naegele|21.2. 2003}} i naselilo se uglavnom u Hrvatsku.{{sfn|Đurđev|1998|loc=str. 207-213}} Pokušaj mirne reintegracije RSK pod hrvatsku vlast tri godine nije dovela do pomaka, a njen predsjednik [[Milan Martić]] čak je odbio i primiti [[plan Z-4]].{{Sfn|Sense Agency|2006}} Dvije vojne akcije 1995., [[operacija Bljesak]] i [[operacija Oluja]], dovele su do vraćanja većeg dijela RSK pod hrvatsku vlast, ali su se dogodili razni ratni zločini. U Oluji je, ovisno o različitim izvorima, poginulo 326,{{sfn|Dalje|3.4. 2014}} 677{{sfn|Dalje|3.4. 2014}} ili 1.078 civila,{{sfn|Romac|13.3. 2014}} dok je oko 200.000–250.000 Srba pobjeglo iz Hrvatske. [[SRJ]] nije intervenirala, dijelom stoga jer su je međunarodne sankcije oslabile, a dijelom stoga jer je Hrvatska ovog puta bila međunarodno priznata, te bi time intervencija bila izravan međunarodni sukob. Vlada Hrvatske žestoko se protivila optužbama da se radilo o "etničkom čišćenju". Ipak, [[Human Rights Watch]] (HRW) je naveo da su uvjeti za povratak srpskih izbjeglica postavljeni nemoguće visoko i složeno{{#tag:ref|Srpski povratnici su prvo trebali dobiti [[Viza|vizu]] za ulazak u Hrvatsku, potom dozvolu SRJ da napuste državu i na kraju tranzitnu vizu za [[Mađarska|Mađarsku]] odakle bi dobili hrvatsko dopuštenje za ulazak u Hrvatsku. Međutim, da bi se dobila viza, trebali su dokazati da su hrvatski državljani putem domovnice, a ona je izdana 1992., u vremenu kada su oni bili pod kontrolom RSK koja to nije dozvoljavala.{{sfn|Human Rights Watch|1996|loc=pasus 104-105}}|group=nb}} te zaključila da "iako su korištene metode često bile manje brutalne nego one srpskih vlasti, politika i praksa hrvatske vlade ipak demonstrira namjeru da se stvori "etnički čista" država".{{sfn|Human Rights Watch|1996|loc=pasus 104-105}} Ipak, time je omogućen povratak Hrvatima koji su prognani iz RSK 1991. – već 1996. oko 85.000 Hrvata vratilo se svojim domovima{{Sfn|U.S. Committee for Refugees and Immigrants}} – i stvoren dovoljan pritisak da bosanski Srbi prihvate kraj rata u BiH, a [[Istočna Slavonija, Baranja i Zapadni Srem]] mirnu [[Mirna reintegracija hrvatskoga Podunavlja|reintegraciju hrvatskog podunavlja]].
{{glavni|Rat u Bosni i Hercegovini}}
[[Datoteka:Evstafiev-bosnia-sarajevo-water-line.jpg|desno|mini|225px|Sarajlije čekaju u redu za vodu, ljeto 1992.]]
Identično kao i kod Slovenije i Hrvatske, JNA je prije rata razoružala TO Bosne i Hercegovine.<ref name="Brown120"/> Budući predsjednik treće samoproglašene srpske države, [[Republika Srpska|Republike Srpske]] (RS), [[Radovan Karadžić]] je surađivao sa srbijanskim predsjednikom Miloševićem, pod čijom su kontrolom [[Uloga srpskih medija u jugoslovenskim ratovima|TV stanice započele širiti propagandu]] o opasnosti za Srbe u slučaju nezavisne Bosne, koja će "dovesti do islamskog fundamentalizma u Europi".<ref>[[#Nizich|Nizich 1992.]], str. 15</ref><ref>[[#UN-ov izvještaj V|UN-ov izvještaj V: D. The propaganda]]</ref> Međutim, Bošnjaci su većinom bili sekularni<ref>[[#UN-ov izvještaj IV|UN-ov izvještaj IV]] #134</ref> dok [[Human Rights Watch]] navodi da nije našla nikakvog dokaza da su Srbi proganjani prije izbijanja rata.<ref name="Brown119"/> Iako su Milošević i Karadžić pokušali prikazati da samo žele očuvati integritet Jugoslavije, Human Rights Watch navodi kako onda istjerivanje i ubojstva nesrpskih stanovnika ne bi bila niti potrebna, jer "etničko čišćenje" prije podržava stvaranje [[Velika Srbija|Velike Srbije]] nego održavanje multi-etničke Jugoslavije sa šest naroda. <ref name"Brown120">[[#Brown & Karim|Brown & Karim 1995.]], str. 120</ref> Kao i u prethodnom ratu, i ovdje su srpski programi postajali sve militantniji kako bi se stanovništvo nagnalo na borbu.<ref>[[#UN-ov izvještaj V|UN-ov izvještaj V, "C. Serbian control over the television transmitter on the Kozara Mountain"]]</ref> Iako je [[Srpska demokratska stranka (BiH)|SDS]] tvrdila da je rat započet [[Incident u Sijekovcu|ubojstvom Srba u Sijekovcu]] 3.3. 1992.,{{Sfn|E-novine|2012}} odgovor srpskih snaga nije uslijedio napadom na Sijekovac, već na 100 km udaljenu Bijeljinu 1.4. u kojoj je [[Arkan]]ova garda [[Masakr u Bijeljini|ubila 48 bošnjačkih i umjerenih srpskih civila]] jer je taj grad zbog blizine Srbije i prometnih trasa potrebnih radi uspostavljanja Velike Srbije bio preća meta<ref>[[#HRW2000b|Human Rights Watch 2000.]], str. 2</ref> dok je [[plan RAM]] je već davno prije bio pripremljen.<ref>[[#UN-ov izvještaj V|UN-ov izvještaj V, "F. Serbs rearming other Serbs"]]</ref>
 
JNA, TO, srbijanske paravojne formacije i buduća [[Vojska Republike Srpske|VRS]] su 1992. rijetko gdje vodile bitke sa Armijom BiH, a uglavnom su napadale bošnjačke civile. U maju 1992., zabilježeno je 400.000 izbjeglica ili raseljenih iz Bosne i Hercegovine (skoro 80% Bošnjaka i 20% Hrvata),{{sfn|Dyker|Vejvoda|2014|loc=str. 196}} a potkraj jula iste godine 1.250.000.{{sfn|Amnesty International|22.10. 1992|loc=str. 9}}. Fotografija [[Logor Omarska|logora Omarska]] izašla je na naslovnici časopisa [[Time (časopis)|Time]],{{Sfn|Guardian|1992}} a snimke na kojima je dokumentirana [[opsada Sarajeva]], [[pokolj u Prijedoru]], [[pokolj u Višegradu]] i [[masakri u Foči]] na kraju nisu više mogli opravdati ponašanje političara u Beogradu te je [[Vijeće sigurnosti UN-a]] 30.5. 1992. uvelo [[Međunarodne sankcije protiv SR Jugoslavije]].{{Sfn|Matthews|31.5. 1992}} 19.5. JNA se povukla a BiH je stekla međunarodno priznanje i primljena kao članica UN-a, ali se je rat nastavio, a SRJ isto tako nastavio financirati i naoružavati VRS, te joj iznajmljivati činovnike nove [[Vojska Jugoslavije|Vojske Jugoslavije]]. Samo u prvoj godini rata poginulo je 45.110 osoba, od toga 30.442 Bošnjaka (67%).<ref name="Nettelfield97"/>
 
[[Datoteka:SrebrenicaStone.jpg|225px|left|mini|Spomen groblje žrtvama Srebrenice u Potočarima]]
1993., druga hrvatska država, [[Hrvatska Republika Herceg-Bosna]] (HRHB) i sama se okrenula protiv Bošnjaka i počela se širiti, čime su sve tri strane bile međusobno zaraćene te je rat poprimio osobinu "svakoga protiv svakoga". [[Opsada Mostara]] i [[etničko čišćenje u Lašvanskoj dolini]] doveli su do osude i hrvatske strane od međunarodne zajednice.{{Sfn|Los Angeles Times|1993}} Mnogi su to interpretirali time da je i sam Zagreb počeo raditi na [[Velika Hrvatska|Velikoj Hrvatskoj]]. Ipak, na pritisak američke delegacije, koja je zaprijetila sankcijama, hrvatska strana je [[Washingtonski sporazum|Washingtonskim sporazumom]] prihvatila cjelovitost BiH te je ukinula HRHB. Pokušaji da se postigne mir i na srpskoj strani nisu urodili plodom, koja je nastavila rat i dalje. Američki diplomat Charles Redman ponudio je vodstvu una [[Pale (Bosna i Hercegovina)|PaluPalama]] [[Konfederacija|konfederaciju]] bosanskih Srba i Srbije dok god bi se zadržao omjer od 51:49 bosanskog teritorija, kako bi se zaustavio rat, ali bez uspjeha.{{sfn|Burg|Shoup|1999|loc=str. 314-315}} 11.7. 1995. pala je enklava [[Srebrenica]] te je VRS započela najveći masakr u svim jugoslovenskim ratovima, u kojem je zarobljeno a potom na desetak različitih lokacija [[Masakr u Srebrenici|strijeljano oko 7.000 Bošnjaka]], koji će kasnije biti priznat kao [[Bosanski genocid]].{{Sfn|Reuters|2013}}{{sfn|Simić|Daly|2011}} Nakon pada dvije sigurnosne enklave, Srebrenice i [[Žepa|Žepe]], izgledalo je da je i treća na redu, ona oko [[Bihać]]a koji je bio u zajedničkom okruženju RSK i RS. Hrvatskoj je odobrena operacija Oluja kojom je prekinuta [[opsada Bihaća]],{{Sfn|Helm|1995}} a zajedničko prodiranje hrvatsko-bošnjačkih snaga izvršilo je dovoljan pritisak na Karadžić napokon prihvati da je RS dio BiH te pristane na mir. [[Daytonski sporazum]], kojeg je potpisao Milošević, je i službeno završio rat. Iako je stupio mir, nekoliko desetaka tisuća Srba je svejedno napustilo područja koja nisu pripala RS-u, poput odlaska 30.000 Srba iz četvrti Sarajeva koja su pripala [[Federacija Bosne i Hercegovine|Federaciji BiH]].{{Sfn|UNHCR|1997}} [[Momčilo Krajišnik]] to je ovako sažeo:
{{citat3|Zadatak ove Republike i prvi strateški cilj je da se mi odvojimo od Muslimana i Hrvata i nema niko pravo da zastupa strategiju srpskog Sarajeva za ostanak u zajedničkoj državi. Niko ne može sada novo rešenje praviti da ostanemo skupa.<ref>[[#Biserko|Biserko 2006.]], str. 128</ref>}}
 
Situacija na Kosovu dramatično se pogoršavala još od 1981. kada su tamo [[Nemiri u Socijalističkoj Autonomnoj Pokrajini Kosovo 1981.|izbili nemiri]] jer su Albanci tražili da ta pokrajina stekne status republike u SFRJ. Nakon što je Milošević ukinuo Kosovu i status autonomije, stanje je postajalo još gore, a represija je nastavljena: 1991., oko 20.000 Albanaca je otpušteno sa poslova, osobito sa područja medicine i znanosti, i zamijenjeno Srbima.<ref>[[#HRW1991|Human Rights Watch 1992.]], str. 602</ref> Albanske radio i TV stanice su zabranjene ili smanjene, novine zatvorene a otkazi Albanaca nastavljeni.<ref name="Milutnovic88"/> Albanski studenti koji su htjeli pohađati nastavu na albanskom nisu to mogli, te je stoga organizirana privatna nastava po kućama.<ref name="Milutnovic88">[[#Milutinovic et al|''Tužitelj protiv Milana Milutinovića i drugih – Presuda'', 26. februara 2009.]], str. 88-89</ref>
 
S vremenom, Albanci su započeli pobunu protiv Beograda te je 1996. osnovana [[Oslobodilačka vojska Kosova]] (OVK) koja je tražila neovisno Kosovo. Oružani sukobi su izbili između snaga OVK i [[Vojska Jugoslavije|VJ]]. [[Opća skupština Ujedinjenih naroda|Opća skupština UN-a]] još je 3.3. 1998. u rezoluciji 52/139 upozorila na alarmantnu situaciju na Kosovu, poglavito na represiju, diskriminaciju i nezakonito hapšenje stanovništva.{{sfn|Opća skupština Ujedinjenih naroda|3.3. 1998}} Odigrali su se sve veći okršaji i zločini: [[masakr u Gornjem Obrinju]] i [[masakri u Ljubeniću]] odnijeli su albanske živote, a [[masakr na Radonjićkom jezeru]] doveo je do smrti 30-ak Srba od OVK-a, dok su počinitelji [[masakr u kafiću Panda|terorističkog napada u kafiću Panda]] nepoznati, a neki čak sumnjaju da su ga počinili sami pripadnici srbijanske tajne službe kako bi diskreditirali OVK.{{sfn|Balkan Inside|22.1. 2014}}
 
Sukob je postao otvoreni rat 1998.-1999. a nasilje VJ-a i MUP-a Srbije prouzročio je novi masovni val albanskih izbjeglica sa Kosova.<ref>[[#Milutinovic et al|''Tužitelj protiv Milana Milutinovića i drugih – Presuda'', 26. februara 2009.]], str. 416.</ref> [[Masakr u Račku]] 15.1. 1999. doveo je do međunarodne osude vlade SRJ.{{sfn|Vijeće sigurnosti|19.1. 1999}} Ovo je oslabilo ionako već narušen Miloševićev ugled nakon prethodnih jugoslavenskih ratova. Suprotno širokom vjerovanju, mirovni pregovori su nastavljeni još dva mjeseca nakon Račka kako bi se pokušao postići kompromis. Pregovori u [[Rambouillet]]u nisu doveli do rezultata jer su Srbi i Albanci imali suprotne stavove: Albanci su htjeli neovisno Kosovo, dok su Srbi bili spremni vratiti im autonomiju, ali nisu htjeli razmještanje [[NATO]] snaga po Kosovu, koje bi smatrali okupacijom.<ref>[[#Milutinovic et al|''Tužitelj protiv Milana Milutinovića i drugih – Presuda'', 26. februara 2009.]], str. 170-171.</ref> Delegacija SRJ je nakon toga napustila pregovore. 22.3. 1999., američki veleposlanik [[Richard Holbrooke]] je doletio u Beograd kako bi posljednji put pokušao nagovoriti Miloševića da potpiše mirovni sporazum te se izbjegne [[NATO]]-va intervencija, ali bez uspjeha.{{sfn|BBC News|25.3. 1999}} Rat je završen [[NATO bombardovanje SRJ|NATO bombardovanjem SRJ]], 78-dnevnom vojnom akcijom kojom je zapovjedao [[Wesley Clark]]. Nevladine udruge su kritizirale NATO zbog pojedinih kontroverznih odluka, kao što je [[Bombardovanje Niša kasetnim bombama|upotreba kasetnih bombi u Nišu]] i upotreba municije sa osiromašenim [[uranij]]om na 112 lokacija, poglavito na Kosovu, jugu Srbije i jednoj lokaciji u Crnoj Gori. Ipak, naknadna znanstvena istraživanja tih lokacija nisu pronašla kliničke simptome ili znakove bolesti među mještanima.{{sfn|Milačić|Petrović|Jovičić|Kovačević|2004|loc=str. 2–10}} Kosovo je stavljeno pod upravu UN-a i vojnu zaštitu [[KFOR]]-a, ali je [[teritorijalni integritet]] Srbije ostao netaknut te je ta provincija i dalje ostala dio njenog teritorija. Nakon povlačenja VJ-a, velik broj Srba iz straha je napustio to područje. Ovaj status je iznenada prekinut kada je Kosovo 2008. [[Međunarodna reakcija na proglašenje nezavisnosti Kosova|proglasilo neovisnost]], što je i dalje predmetom kontroverzi. Usprkos priznanju raznih država, UN ju i dalje ne smatra neovisnom državom.
 
== Broj žrtava ==
U Jugoslavenskim ratovima je prema Međunarodnom centru za tranzicijsku pravdu sveukupno poginulo oko 140.000 ljudi a oko 4.000.000 su postali izbjeglice.{{Sfn|ICTJ|2009}} [[Fond za humanitarno pravo]] navodi da je najmanje 130.000 ljudi izgubilo živote na prostorima bivše Jugoslavije u 1990-ima.{{Sfn|Fond za humanitarno pravo|2010}} [[UNPROFOR]] je imao sveukupno 213 žrtava.<ref name="UN2"/>
 
Tijekom rata u Hrvatskoj, 1991. oko četvrt milijuna Hrvata i drugih nesrba je ili protjerano iz svojih domova od strane JNA i snaga Republike Srpske Krajine ili je pobjeglo od ratne fronte.{{Sfn|Human Rights Watch|30.8. 2001}} Najdrastičniji primjer bio je Vukovar, iz čije je okolice protjerano 31.732 osoba.<ref>[[#Turković|Turković, Hovens & Gregurek]], str. 222</ref> NakonIz hrvatske[[Vojvodina|Vojvodine]] pobjedeje u 1990-ima istodobno i do 60.000 [[Mađari|Mađara]] i 40.000 Hrvata raseljeno ili su napustili Srbiju.{{sfn|Human Rights Watch|1994|loc=str. 7}} Do kraja rata 1995., oko 300.000 Srba je napustilo tu državuHrvatsku i naselilo se u SRJ.{{Sfn|UNHCR|1997}}
 
Najviše izbjeglica i raseljenih imala je Bosna i Hercegovina, oko 2,2 milijuna osoba, od toga preko polovice Bošnjaka.{{Sfn|UNHCR|2003}} Do 2001., još uvijek je bilo 650.000 raseljenih Bošnjaka, dok je 200.000 trajno napustilo državu i odselilo se u inozemstvo.{{Sfn|UNHCR|2003}} Nakon pada Srebrenica, preko 15.000 osoba je raseljeno iz te enklave.{{sfn|Pavlović|Bijedić|1997|loc=str. 21-22}} Nakon rata, dobar dio građana Bosne se vratio svojim domovima, dok je oko 250.000 Srba otišlo u SRJ.{{Sfn|UNHCR|1997}}
* {{Cite book| last1=Burg |last2=Shoup|publisher=.M.E. Sharpe| year=1999| location=New York| first1=Steven L. |first2=Paul S. | title=The War in Bosnia-Herzegovina: Ethnic Conflict and International Intervention| isbn=9781563243080|ref=harv}}
* {{Cite book| publisher=Svjetska banka|ref=Ding| last=Ding| first=Wei| title=Bosnia and Herzegovina: Toward Economic Recovery| year=1996| location=Washington, D.C.| isbn=9780821336731}}
* {{cite book|last1=Dyker|last2=Vejvoda|year=2014| first1=David A.|first2=Ivan| title=Yugoslavia and After: A Study in Fragmentation, Despair and Rebirth| url=| isbn=9781317891345| url=https://books.google.hr/books?id=7VmPBAAAQBAJ&pg=PT271&dq=bosnia+may+1992+000+refugees&hl=hr&sa=X&ei=o7uXVe2xKKX17Aaer4aAAw&ved=0CBoQ6AEwAA#v=onepage&q=bosnia%20may%201992%20000%20refugees&f=false| publisher=[[Routledge]]| ref=harv}}
* {{Cite book|year=2002|ref=Hirsch|last=Hirsch|first=Herbert|title=Anti-genocide: Building an American Movement to Prevent Genocide|isbn=9780275976767|publisher=Greenwood Publishing Group}}
* {{Cite book|isbn=9781564320537|ref=HRW1991|last=|first=|year=1992|title=Human Rights Watch World Report 1992: Events of 1991|publisher=Human Rights Watch}}
;Znanstveni / naučni radovi i žurnali
{{refbegin|3}}
* {{cite webjournal|last=Ashbrook| first=John E.|year=13.11. 2011| title=Yugoslav Succession, Wars of (1990–1999)| publisher=Wiley Online Library| doi=10.1002/9781444338232.wbeow712| ref=harv}}
* {{cite webjournal|last=Bookman|year=1994|first=Milica Z.| title=War and Peace: The Divergent Breakups of Yugoslavia and Czechoslovakia| doi=10.1177/0022343394031002005| publisher=Journal of Peace Research|volume=31|issue=2|jstor=425031| ref=harv}}
* {{cite webjournal|last=Cassese|first=Antonio|year=2007| title=The Nicaragua and Tadić Tests Revisited in Light of the ICJ Judgment on Genocide in Bosnia| publisher= European Journal of International Law|volume=18|issue=4|doi=10.1093/ejil/chm034| ref=harv}}
* {{cite webjournal|last=Clark| first=Janine Natalya| year=2013| title=Courting Controversy - The ICTY’s Acquittal of Croatian Generals Gotovina and Markač| doi=10.1093/jicj/mqt009|publisher=[[Oxford University Press]]|volume=11|issue=2| ref=harv}}
* {{cite webjournal|last1=Coco|last2=Gal|first1=Antonio|first2=Tom|year=2014| title=Losing Direction - The ICTY Appeals Chamber’s Controversial Approach to Aiding and Abetting in Perišić| publisher= [[Oxford University Press]]|volume=12|issue=2| doi=10.1093/jicj/mqu010| ref=harv}}
* {{cite webjournal|last=Farwell|first=Nancy|year=2004|volume=19|issue=4| title=War Rape: New Conceptualizations and Responses| doi=10.1177/0886109904268868| publisher=Women's Studies |ref=harv}}
* {{cite webjournal|last=Gattini|first=Andrea|year=2007|title=Breach of the Obligation to Prevent and Reparation Thereof in the ICJ's Genocide Judgment| publisher= European Journal of International Law|volume=18|issue=4| doi=10.1093/ejil/chm038|ref=harv}}
* {{cite webjournal|last=Đurđev| first=Branislav S.|year=1998| title=Refugees and village renewal in Yugoslavia| publisher=Kluwer Academic Publishers|doi=10.1023/A:1006904101161|volume=46|issue=3|jstor=41147290| ISSN=1572-9893| ref=harv}}
* {{cite webjournal|last=Hayden|year=1992|first=Robert M.|volume=51|issue=4|jstor=2500130| title=Constitutional Nationalism in the Formerly Yugoslav Republics|doi=10.2307/2500130|publisher=Slavic Review |ref=harv}}
* {{cite webjournal|last=Huntington|first=Samuel P.|year=1991|volume=55|issue=2|doi=10.1353/jod.1991.0016|jstor=1407886| title=Democracy's Third Wave|publisher=Journal of Democracy | ref=harv}}
* {{cite web|last=Kearns|first=Ian|year=2008| title=Croatian politics: Authoritarianism or democracy?| publisher=[[Taylor & Francis]]| doi=10.1080/13569779808449966| ref=harv}}
* {{cite webjournal|last=Lyon|first=James|year=1996|title=Yugoslavia's Hyperinflation, 1993-1994: a Social History|doi= 10.1177/0888325496010002005|volume=12|issue=2| publisher=East European Politics & Societies|ref=harv}}
* {{cite webjournal|last1=Melander|last2=Öberg|first1=Erik|first2=Magnus|year=2009|title=Are ‘New Wars’ More Atrocious? Battle Severity, Civilians Killed and Forced Migration Before and After the End of the Cold War| doi=10.1177/1354066109338243| publisher=European Journal of International Relations |volume=15|issue=3| ref=harv}}
*{{cite journal|last1=Milačić| last2=Petrović| last3=Jovičić| last4=Kovačević|year=2004|title=Examination of the health status of populations from depleted-uranium-contaminated regions|first1=Snežana |first2=Dragana| first3=Dubravka|first4= Radomir |journal=Environmental Research| volume= 95|issue =1|doi=10.1016/j.envres.2003.12.006|ref=harv}}
* {{cite webjournal|last=Palombino| first=Fulvio Maria| year=2005|doi=10.1093/jicj/mqi045|issue=3|volume=3| title=Should Genocide Subsume Crimes Against Humanity? Some Remarks in the Light of the Krstić Appeal Judgment| publisher=| ref=harv}}
* {{cite webjournal|last=Pavlaković|year=2011| first=Vjeran| title=Symbols and the culture of memory in Republika Srpska Krajina| publisherjournal=TaylorNationalities &Papers: FrancisThe Journal of Nationalism and Ethnicity|volume= 41| issue= 6| doi=10.1080/00905992.2012.743511| ref=harv}}
* {{cite webjournal|last1=Pavlović|last2=Bijedić| first1=D.| first2=S.|year=1997| title=Personal experience in the organization of mass admission of traumatized refugees|PMID=9601774|publisher=Dom zdravlja, Tuzla| ref=harv}}
*{{cite web|last=Pocar|first=Fausto|year=2008|title=Completion or Continuation Strategy? Appraising Problems and Possible Developments in Building the Legacy of the ICTY| publisher=[[Oxford University Press]]| doi=10.1093/jicj/mqn043| ref=harv}}
*{{cite journal|last1=Plavsić|last2=Petrovecki|last3=Fuchs|last4=Sostarić|year=1992|first1=F.|first2=M.|first3=R.|first4=B.|title=The chemical war in Croatia| journal=Lijecnicki Vjesnik|volume=114|issue=1|pmid=1343014| ref=harv}}
* {{cite web|last=Radonić| first=Ljiljana|year=2013| publisher=Austrian History Yearbook| title=Croatia's Politics of the Past during the Tuđman Era (1990–1999)—Old Wine in New Bottles?| doi=10.1017/S0067237813000143| ref=harv}}
*{{cite webjournal|last=SaxonPocar| first=DanFausto|year=20062008|title=ExportingCompletion Justice:or PerceptionsContinuation ofStrategy? theAppraising ICTYProblems Amongand thePossible Serbian,Developments Croatian,in andBuilding Muslimthe CommunitiesLegacy inof the FormerICTY| Yugoslaviapublisher=[[Oxford University Press]]|volume=6|issue=4| doi=10.10801093/14754830500332837| publisher=Taylor & Francisjicj/mqn043| ref=harv}}
* {{cite webjournal|last1last=SimićRadonić|last2 first=DalyLjiljana| first1year=Olivera2013| first2publisher=KathleenAustrian History Yearbook| title=‘OneCroatia's PairPolitics of Shoes,the OnePast Life’:during Stepsthe towardsTuđman AccountabilityEra for(1990–1999)—Old GenocideWine in Srebrenica|New year=2011Bottles?| doi=10.10931017/ijtj/ijr020S0067237813000143| publishervolume=Oxford44| University Press|ref=harv}}
*{{cite journal|last=Saxon| first=Dan|year=2006|title=Exporting Justice: Perceptions of the ICTY Among the Serbian, Croatian, and Muslim Communities in the Former Yugoslavia| doi=10.1080/14754830500332837| journal=Journal of Human Rights|volume= 4|issue= 4| ref=harv}}
* {{cite journal|last1=Simić|last2=Daly| first1=Olivera| first2=Kathleen| title=‘One Pair of Shoes, One Life’: Steps towards Accountability for Genocide in Srebrenica| year=2011| doi=10.1093/ijtj/ijr020| publisher=Oxford University Press|volume=5|issue=3|ref=harv}}
{{refend}}
 
;Nevladini izvještaji
{{refbegin|3}}
* {{cite web| title=Bosnia-Herzegovina: Gross abuses of basic human rights| url=http://repository.forcedmigration.org/pdf/?pid=fmo:949| last=[[Amnesty International]]| year=22.10. 1992| ref=harv}}
* {{Cite book|date=28. 12. 1994|ref=Bassiouni|last=Bassiouni|first=M. Cherif|url=http://www.ess.uwe.ac.uk/comexpert/anx/iii.htm|title=Final report of the United Nations Commission of Experts established pursuant to security council resolution 780 (1992) - The military structure, strategy and tactics of the warring factions|publisher=[[Ujedinjeni narodi]]}}
* {{Cite book|ref=UN-ov izvještaj III.A|title=Final report of the United Nations Commission of Experts established pursuant to security council resolution 780 (1992), Annex III.A – Special forces|last=Bassiouni|first=M. Cherif|publisher=[[Ujedinjeni narodi]]| date=28. 12. 1994| url=http://web.archive.org/web/20110721010641/http://www.ess.uwe.ac.uk/comexpert/anx/III-A.htm}}
* {{cite web|ref=Documenta|title=Rat, dokumentiranje i pravni status žrtve| url=http://www.documenta.hr/assets/files/publikacije/dokumentiranje.pdf|publisher=Documenta|year=2010|accessdate=6. 8. 2013|author=Igor Roginek|location=Zagreb}}
* {{cite web|title=About us|url=http://www.hlc-rdc.org/stranice/Linkovi-modula/About-us.en.html|last=[[Fond za humanitarno pravo]]|year=2010 |accessdate=17. novembra 2010|archiveurl=http://web.archive.org/web/20110522141442/http://www.hlc-rdc.org/stranice/Linkovi-modula/About-us.en.html|archivedate = 22. 4. 2012.|ref=harv}}
* {{cite web|last=Human Rights Watch|year=1994|title=Human Rights Abuses of Non-Serbs In Kosovo, Sandñak and Vojvodina| url=http://www.hrw.org/sites/default/files/reports/SERBIA945.PDF| ref=harv}}
* {{cite web|last=[[Human Rights Watch]]|year=1996| title=Impunity for Abuses Committed during "Operation Storm" and the Denial of the Right of Refugees to Return to the Krajina| url=http://www.hrw.org/reports/1996/Croatia.htm| ref=harv}}
* {{cite web|ref=HRW|url=http://www.hrw.org/sites/default/files/reports/natbm002.pdf|format=PDF|title=Civilian Deaths in The NATO Air Campaign|publisher=Human Rights Watch|month=veljača |year=2000}}
* {{cite web|last=Ministarstvo vanjskih i europskih poslova|title=20. obljetnica članstva Republike Hrvatske u Ujedinjenim narodima|year=2012|month=22. 5.|url=http://www.mvep.hr/hr/vanjska-politika/multilateralni-odnosi0/multi-org-inicijative/ujedinjeni-narodi/hr-u-un/20-obljetnica-clanstva-republike-hrvatske-u-ujedinjenim-narodima/|ref=harv}}
* {{cite web|last=Judah|first=Tim|title=Yugoslavia: 1918 - 2003|publisher=BBC History|year=2011|month=17. 2|url=http://www.bbc.co.uk/history/worldwars/wwone/yugoslavia_01.shtml|ref=harv}}
* {{cite web|last=Petak|year=2003|publisher=Indiana University, Bloomington, Indiana|first=Zdravko|title=The Political Economy Background of Yugoslav Dissolution| url=http://www.indiana.edu/~workshop/seminars/papers/y673_spring_2003_petak.pdf| ref=harv}}
* {{cite web|last=Opća skupština Ujedinjenih naroda|year=3.3. 1998| title=Resolution 52/139. - Situation of human rights in Kosovo| url=http://www.unhchr.ch/Huridocda/Huridoca.nsf/TestFrame/6b8d339ccfb2bdaa8025666a004e5268?Opendocument| ref=harv}}
* {{cite web|last=Sense Agency|year=2006|month=25. aprila|title=Martić - Najbolji Tuđmanov saradnik|url=http://www.sense-agency.com/tribunal_(mksj)/martic-%E2%80%93-najbolji-tudjmanov-saradnik.25.html?cat_id=1&news_id=3523|ref=harv}}