Ekavski izgovor – razlika između verzija

'''Ekavski izgovor''' ili '''ekavica''' (takođe '''ekavština'''), jedan od triju izgovora [[srpskohrvatski jezik|srpskohrvatskog jezika]] u kojem je [[praslovenski]] samoglasnik ''[[jat]]'' (''ě'') zamenjen sa ''e'' (''vréme'', ''lȇp'', ''dèca'', ''vȅtar''). Pored ekavskog, u srpskohrvatskom jeziku je standardni govor i [[ijekavski izgovor|ijekavski]], dok [[ikavski izgovor]] nije standardizovan. Danas je ovaj izgovor dominantan u [[srpski jezik|srpskom jeziku]], mada u [[Vuk Stefanović Karadžić|Vukovo]] doba to nije bio slučaj, niti je njegova jezička reforma tome težila.

Narodni govori koji koriste ekavski izgovor sujesu govori [[Vojvodina|Vojvodine]], govori centralne, istočne i južne [[Srbija|Srbije]], neki govori severne [[Slavonija|Slavonije]], te istočne [[Istra|Istre]] i Cresa, kao i većinom [[hrvatski jezik|hrvatsko]] [[kajkavsko narječje|kajkavsko narečje]].

U ekavskim narečjima stari glas [[Jatjat (slovo)|jat]] zamenjuje se glasom ''e''. U mnogim ekavskim dijalektima prisutna je potpuna ekavština, što znači da se svakosvaki jat zamenjuje sa ''e'', dok se u ekavskom izgovoru književnogstandardnog jezika u nekoliko slučajeva jat zamenjuje i sa ''i'' (npr. ''noviji'', ''dolivati'', ''nisam'', ''dodijati'' itd.).

Pored srpskohrvatskog, zamena jata glasom ''e'' koristi se i u [[slovenski jezik|slovenačkom]] i [[makedonski jezik|makedonskom jeziku]], ite u zapadnim bugarskim dijalektima.