Razlike između izmjena na stranici "Srednji vijek"

m/м
nema sažetka uređivanja
m/м
m/м
 
[[Datoteka:Bonaventura Berlinghieri Francesco.jpg|thumb|right|upright|[[Franjo Asiški]] osnovao je red [[franjevci|franjevaca]] ([[Bonaventura Berlinghieri]], 1235).{{sfn|Hamilton|2003|loc=str. 47}}]]
[[Datoteka:Abbey-of-senanque-provence-gordes.jpg|[[Opatija Sénanque]], [[Gordes]], Francuska.|thumb|leftright]]
 
Samostanska reforma postala je važno pitanje tijekom 11. stoljeća, budući da su se elite počele brinuti da se redovnici ne pridržavaju pravila koja ih vežu za striktno religijski život. [[Opatija Cluny]], osnovana u regiji [[Mâcon]] u Francuskoj 909. godine, stvorena je kao dio [[klinijevci|klinijevskih reformi]], većeg pokreta samostanskih reformi kao odgovor na tu zabrinutost.{{sfn|Rosenwein|1982|loc=str. 40–41}} Cluny je ubrzo zadobio reputaciju isposništva i strogosti. Pokušavao je održati duševni život visoke vrijednosti stavljajući se pod zaštitu papstva i biranjem vlastitog opata bez miješanja laika, čime je održavao ekonomsku i političku neovisnost od lokalnih gospodara.{{sfn|Barber|1992|loc=str. 143–144}}
 
Samostanska reforma inspirirala je promjenu u sekularnoj crkvi. Ideale na kojima se zasnivala u papstvo je unio papa [[Lav IX]] (papa 1049–1054), pruživši ideologiju svećeničke neovisnosti, koja će dovesti do [[borba za investituru|borbe za investituru]] krajem 11. stoljeća. U tu su se borbu uključili papa [[Grgur VII]] (papa 1073–1085) i car Henrik IV, koji su se isprva sukobili po pitanju imenovanja biskupa, a ta se razmirica potom pretvorila u bitku o idejama [[investitura|investiture]], svećeničkog braka i [[simonija|simonije]]. Car je vidio zaštitu Crkve kao jednu od svojih dužnosti, a htio je i sačuvati pravo postavljanja vlastitih biskupa unutar svoje države; međutim, papstvo je inzistiralo na neovisnosti Crkve od sekularnih gospodara. Ta pitanja ostala su neriješena do kompromisa iz 1122. godine, poznatog kao [[Wormski konkordat]]. Ta razmirica predstavlja značajan stadij u stvaranju papske monarhije odvojene od laičkih vlasti i izjednačene s njima. Njena je trajna posljedica bila i to što su njemački prinčevi stekli veliku moć na račun njemačkih careva.{{sfn|Rosenwein|1982|loc=str. 40–41}}
 
[[Datoteka:Abbey-of-senanque-provence-gordes.jpg|[[Opatija Sénanque]], [[Gordes]], Francuska.|thumb|left]]
 
Razvijeni srednji vijek bio je period velikih religijskih pokreta. Osim križarskih ratova i samostanskih reformi, ljudi su pokušavali sudjelovati u novim oblicima religijskog života. Osnovani su novi samostanski redovi, među njima i [[kartuzijanci]] i [[cisterciti]]. Cisterciti su se brzo raširili u svojim ranim godinama pod vodstvom [[Bernard od Clairvauxa|Bernarda od Clairvauxa]] (umro 1153). Ti novi redovi formirani su kao odgovor na osjećaj laika da benediktinsko redovništvo više nije odgovarao potrebama laika, koji su se, zajedno sa onima koji su se htjeli priključiti religijskom životu, htjeli vratiti jednostavnijem [[pustinjak|pustinjačkom]] redovništvu ranog kršćanstva ili [[apostoli|apostolskom životu]].{{sfn|Barber|1992|loc=str. 144–149}} Poticana su i [[Kršćansko hodočašće|vjerska hodočašća]]. Stara mjesta hodočašća poput Rima, Jeruzalema i [[Katedrala u Santiagu de Composteli|Compostele]] primala su sve veći broj posjetilaca, a slavu su stekla i nova mjesta poput [[Svetište Monte Sant'Angelo|Monte Garganoa]] i [[Bazilika Svetog Nikole|Barija]].{{sfn|Morris|1998|loc=str. 199}}