Razlike između izmjena na stranici "Srednji vijek"

m/м
nema sažetka uređivanja
m/м
 
=== Intelektualni život ===
{{main|Renesansa 12. stoljeća|Srednjovjekovna filozofija| Srednjovjekovna književnost|Srednjovjekovna poezija|Srednjovjekovna latinska književnost|Srednjovjekovna medicina Zapadne Europe}}
 
Tijekom 11. stoljeća, razvoj u filozofiji i teologiji doveo je do povećane intelektualne aktivnosti. Postojala je rasprava između [[Realizam (filozofija)|realista]] i [[nominalizam|nominalista]] po pitanju koncepta "[[UniverzalUniverzalija (metafizika)|univerzalauniverzalija]]". Filozofski diskurs stimuliralobio je ponovnopotaknut otkrićeponovnim otkrivanjem [[Aristotel]]a i njegovnjegove naglasakusredotočenosti na [[empiricizamempirizam]] i [[recionalizam]]. Učenjaci poput [[Pierre Abélard|PierraPetra Abelarda]] (umro 1142) i [[Pierre Lombard|PierraPetra LombardaLombardijskog]] (umro 1164) uveli su [[terminska logika|Aristotelovu logiku]] u teologiju. U kasnomKrajem 11. i ranompočetkom 12. stoljećustoljeća došlo je i do uspona [[katedralskakatedralna škola|katedralskihkatedralnih škola]] u Zapadnojzapadnoj Europi, signalizirajućišto je označilo prelazprijelaz sa učenja u manastirima na učenje u katedralama i gradovima.<ref name{{sfn|Backman|2003|loc=Backman232>Backman ''Worlds of Medieval Europe'' str. 232–237</ref>}} KatedralskeKatedralne su škole, opetpak, supotom zamijenili [[srednjovjekovni univerzitet|univerziteti]] osnovani u većim europskim gradovima.<ref name{{sfn|Backman|2003|loc=Backman247>Backman ''Worlds of Medieval Europe'' str. 247–252</ref>232–237}} Filozofija i teologija spojile su se u [[skolastika|skolastici]], pokušaju učenjaka 12. i 13. stoljeća da pomire autoritativne tekstove, prije svega Aristotela i ''Bibliju''. Taj je pokret pokušao upotrijebiti sistematski pristup istini i razumu<ref name{{sfn|Loyn|1989|loc=MASchol>Loyn "Scholasticism" ''Middle Ages'' str. 293–294</ref>}} i kulminirao je mišlju [[Toma Akvinski|Tome Akvinskog]] (umro 1274), koji je napisao djelo ''[[Summa Theologicatheologica]]'', tj. ''Sažetak teologije''.<ref name{{sfn|Colish|1997|loc=Colish295>Colish ''Medieval Foundations'' str. 295–301</ref>}}
 
Na kraljevskim i plemićkim dvorovima došlo je do razvoja [[viteštvo|viteštva]] i etosa [[dvorska ljubav|dvorske ljubavi]]. Ta se kultura izražavala se na [[Vernakular|narodnom jeziku]] umjesto na latinskom i sastojala se od poema, priča, legendi i popularnih pjesama koje su širili [[trubadur]]i, putujući minstrelizabavljači. Priče su često zapisivali u ''[[Chanson de geste|chansons de geste]]'' ili "pjesme velikih djela", kao što su ''[[La Chanson de Roland|Pjesma o Rolandu]]'' i ''[[Hildebrand|Pjesma o Hildebrandu]]''.<ref name{{sfn|Backman|2003|loc=Backman252>Backman ''Worlds of Medieval Europe'' str. 252–260</ref>}} TakođerPisane su pisane sekularne i religijske historije.<ref name=Davies349>{{sfn|Davies ''Europe'' |1996|loc=str. 349</ref>}} [[Geoffrey od Monmoutha]] (umro 1155) napisao je stvorio svoje djelo ''[[Historia Regum Britanniae|Povijest britanskih kraljeva]]'', zbirku priča i legendi o [[Kralj Arthur|kralju Arthuru]].<ref name{{sfn|Saul|2000|loc=SaulGeoffrey>Saul ''Companion to Medieval England'' str. 113–114</ref>}} Ostala djela bila su više povjesnog tipa, kao što su ''Podvizi cara Fridrika'' ''(Gesta Friderici Imperatoris)'' [[Otto od Freisinga|Otta od Freisinga]] (umro 1158), u kojem je opisao djela cara FrederickaFridrika Barbarosse, ite ''Podvizi kraljeva'' ''(Gesta Regumregum)'' [[William od Malmesburyja|Williama od Malmesburyja]] (umro 1143) o kraljevima Engleske.<ref name{{sfn|Davies|1996|loc=Davies349/>str. 349}}
 
[[FileDatoteka:Richard of Wallingford.jpg|Srednjovjekovni učenjak pravi precizna mjerenja, ilustracija u manuskripturukopisu iz 14. stoljeća|thumb|right|upright]]
 
PravniPravna studijznanost napredovaonapredovala je u 12. stoljeću. U visokomrazvijenom srednjem vijeku studiralo se i sekularno i [[kanonsko pravo|kanonsko]], odnosno crkveno pravo. Sekularno pravo, odnosno rimsko pravo, mnogo je napredovalo otkrićem djela ''[[Corpus Jurisiuris Civiliscivilis]]'' u 11. stoljeću, a do 1100. rimsko se pravo sepočelo podučavalopodučavati u [[Univerzitet u Bologni|Bologni]]. To je dovelo do bilježenja i standardizacije zakonika u čitavoj Zapadnojzapadnoj Europi. Također se studiralo kanonsko pravo, te je oko 1140. monahredovnik po imenu [[Decretum Gratiani|GratianGracijan]] (12. stoljeće), učitelj u Bologni, napisao ono što će postati standardni tekst kanonskog prava - ''[[Decretum Gratiani|Decretum]]''.<ref name{{sfn|Backman|2003|loc=Backman237>Backman ''Worlds of Medieval Europe'' str. 237–241</ref>}}
 
Među posljedicama grčkog i islamskog utjecaja na ovaj period u europskoj povijesti bile su zamjena [[rimski brojevi|rimskih brojeva]] [[dekadni sistem|dekadnim]] [[pozicijski zapis|pozicijskim brojnim sistemom]] i otkriće [[algebra|algebre]], što je omogućilo napredniju matematiku. Došlo je do napretka u astronomiji nakon prijevoda [[PtolomejKlaudije Ptolemej|Ptolemejevog]]evog ''[[Almagest]]a'' sa grčkog na latinski u kasnomkrajem 12. stoljećustoljeća. Također se istraživalaproučavala i medicina, naročito na jugu Italije, gdje je islamska medicina utjecala na [[ScholaSalernska Medicamedicinska Salernitanaškola|školu u Salernu]].<ref name{{sfn|Backman|2003|loc=Backman241>Backman ''Worlds of Medieval Europe'' str. 241–246</ref>}}
 
=== Tehnologija i vojska ===
{{main|Srednjovjekovna tehnologija|Srednjovjekovno ratovanje|Povijest znanosti#Znanost u srednjem vijeku}}
 
[[FileDatoteka:Tommaso da modena, ritratti di domenicani (Ugo di Provenza) 1352 150cm, treviso, ex convento di san niccolò, sala del capitolo.jpg|thumb|left|Portret kardinala [[Hughes de Saint-Cher|HughesaHuga deod Saint-Chera]], [[Tommaso da Modena]], 1352, prvi poznati prikaz naočala<ref>.{{sfn|Ilardi, ''Renaissance Vision'', |2007|loc=str.&nbsp; 18–19</ref>}}]]
 
U 12. i 13. stoljeću u Europi je došlo do privrednog rasta i inovacijarazvoja unovih metodimametoda proizvodnje. GlavniGlavna tehnološkitehnološka napretcidostignuća bili su otkriće [[vjetrenjača|vjetrenjače]], prvih mehaničkih satova, manufakture [[žestoka pića|žestokih pića]] i upotreba [[astrolab]]a.<ref name{{sfn|Backman|2003|loc=Backman246>Backman ''Worlds of Medieval Europe'' str. 246</ref>}} Konkavne naočale izumljeneizumio suje oko 1286. od stranegodine jednogneki nepoznatognepoznati TalijanaTalijan, koji je vjerojatno radio u Pisi ili njenoj okolici.<ref>{{sfn|Ilardi, ''Renaissance Vision'', |2007|loc=str.&nbsp; 4–5, 49</ref>}}
 
Razvoj tropoljnog [[plodored|plodorednog sistema]] za sijanje usjeva<ref name{{sfn|Backman|2003|loc=Backman156/>str. 156}}{{efn-ua#tag:ref|Do 1000. se pojavio u Sjevernojsjevernoj Europi, a stigao je u Poljsku do 12. stoljeća.<refstoljeću name=Epstein45>Epsteinveć ''Economicse andkoristio Social History''u Poljskoj.{{sfn|Epstein|2009|loc=str. 45</ref>}}|group=n}} povećao je upotrebu zemljišta sa jedne polovine u upotrebi svake godine, pod starim dvopoljnim sistemom, na dvije trećine pod novim sistemom, što je dovelo do povećanja proizvodnje.<ref name{{sfn|Epstein|2009|loc=Epstein45/>str. 45}} Razvoj [[plug|teškog pluga]] omogućio je efikasniju obradu težeg tla, čemu je doprinijelo i širenje [[konjski okovratnik|konjskog okovratnika]], što je dovelo do upotrebe [[radna životinja|teglećih konja]] umjesto volova. Konji su brži od volova i zahtijevaju manje ispaše - faktori koji su potpomogli uvođenje tropoljnog sistema.<ref name{{sfn|Backman|2003|loc=Backman156>Backman ''Worlds of Medieval Europe'' str. 156–159</ref>}}
 
Izgradnja katedrala i zamkova unaprijedilounaprijedila je tehnologijugrađevinsku građenjatehnologiju, što je dovelo do razvoja velikih kamenih građevina. U pomoćne građevine spadale su nove gradske vijećnice, kuće, mostovi i [[desetinska štala|desetinske štale]].<ref name{{sfn|Barber|1992|loc=Barber68>Barber ''Two Cities'' str. 68</ref>}} Izgradnja brodova poboljšala se sa upotrebom metoda [[brodogradnja|rebra i daske]] umjesto starog rimskog sistema rupe i klina. Ostala poboljšanja u vezi s brodovima bila su upotreba [[latinsko jedro|latinskog jedra]] i [[Kormilo#Historija|krmene statve]], od kojih su oba povećala brzinu kojom brod može ploviti.<ref name{{sfn|Barber|1992|loc=Barber73>Barber ''Two Cities'' str. 73</ref>}}
 
U pogledu vojske, došlo je do povećane upotrebe pješadijepješaštva sa specijaliziranim ulogama. Zajedno sa još uvijek dominantnom [[teška konjica|teškom konjicom]], vojske su često uključivale jahaće i pješadijske [[samostreličarSamostrijelac|samostrijelce]]e, kao i [[podrivač]]e i inžinjereinženjerce.<ref name{{sfn|Nicolle|1999|loc=NicolleWestern125>Nicolle ''Medieval Warfare Source Book: Warfare in Western Christendom'' str. 125</ref>}} SamostreliSamostrijeli, za koje se znalo još od Kasnekasne Antikeantike, više su se koristili djelimičnodjelomično zbog češćeg [[opsada|opsadnog]] ratovanja u 10. i 11. stoljeću.<ref name{{sfn|Nicolle|1999|loc="NicolleWestern80"str. />80}}{{efn-ua#tag:ref|SamostreliSamostrijeli se sporo ponovo pune, što ograničava njihovu upotrebu na otvorenim bojnim poljima. U opsadama sporost nije velika mana, budući da se samostreličarisamostrijelci mogu sakriti iza utvrđenja prilikom ponovnog punjenja.<ref name=Daily124>{{sfn|Singman ''Daily Life'' |1999|loc=str. 124</ref>}}|group=n}} Sve veća upotreba samostrelasamostrijela u 12. i 13. stoljeću dovela je do upotrebe kaciga sa zatvorenim licem, teškog oklopa, kao i konjskog oklopa.<ref name{{sfn|Nicolle|1999|loc=NicolleWestern130>Nicolle ''Medieval Warfare Source Book: Warfare in Western Christendom'' str. 130</ref>}} [[Barut]] je biopostao poznat u Europi do sredine 13. stoljeća, sai zabilježenomzabilježeno upotrebomje uda europskomsu ratovanjuga odupotrebili straneEnglezi u Englezaratu protiv Škota 1304. godine, iako je samo korišten kao eksploziv, a ne oružje. [[Top]]ovi su se koristili za opsade tijekom 1320-ih, a ručni pištolji počeli su se koristiti do 1360-ih.<ref name{{sfn|Nicolle|1999|loc=Nicolle296/>str. 296–298}}
 
=== Arhitektura, umjetnost i glazba ===
{{main|Srednjovjekovna umjetnost|Romanika|Gotika|Srednjovjekovna glazba}}
[[File:Maria Lach 02.jpg|thumb|[[Romanička arhitektura|Romanička]] Crkva Marie Lach, Njemačka]]
U 10. stoljeću osnivanje crkava i manastira dovelo je do razvoja kamene arhitekture koja je razradila narodne romanske forme, od čega potječe termin "romanika". Gdje je to bilo moguće, rimske građevine od cigle i kamena ponovo su se koristile zbog već dostupnog materijala. Iz probnih prvih pokušaja poznatih kao [[prva romanika]] stil je procvjetao i proširio se Europom u nevjerojatno homogenoj formi. Tek prije 1000. godine došlo je do velikog talasa izgradnje kamenih crkvi po čitavoj Europi.<ref name=Benton55>Benton ''Art of the Middle Ages'' str. 55</ref> [[Romanička arhitektura|Romaničke]] građevine imale su masivne kamene zidove, otvore nadsvođene polukružnim lukovima, malene prozore i, naročito u Francuskoj, kamene lučne svodove.<ref name=Adams181>Adams ''History of Western Art'' str. 181–189</ref> Veliki [[portal]] sa obojenim skulpturama u [[reljef (skulptura)|visokom reljefu]] postao je centralna osobina fasada, naročito u Francuskoj, a [[kapitel]]i stupova često su rezbareni narativnim scenama izmišljenih čudovišta i životinja.<ref name=Benton58to75>Benton ''Art of the Middle Ages'' str. 58–60, 65–66, 73–75</ref> Prema umjetničkom povjesničaru C. R. Dodwell, "gotovo su sve crkve na Zapadu ukrašavane zidnim slikama", od kojih je preživio samo mali broj.<ref name=Dodwell37>Dodwell ''Pictorial Arts of the West'' str. 37</ref> Zajedno sa razvojem u crkvenoj arhitekturi, razvijena je i osobena europska forma zamka, koja je postala ključna u politici i ratovanju.<ref name=Benton295>Benton ''Art of the Middle Ages'' str. 295–299</ref>
 
[[FileDatoteka:Maria Lach 02.jpg|thumb|[[Romanička arhitektura|Romanička]] Crkvacrkva MarieMarije Lach, Njemačka]]
Romanička umjetnost, a naročito prerada metala, dostigla je najsofisticiraniju formu u [[mosanska umjetnost|mosanskoj umjetnosti]], u kojoj su se jasno istakle jedinstvene umjetničke ličnosti poput [[Nikola Verdrunski|Nikole Verdrunskog]] († 1205), i gotovo [[Starogrčka umjetnost|klasičnan stil]] može se vidjeti u djelima poput [[Krstionica u Crkvi sv. Bartolomeja, Liège|krstionice u Liègeu]],<ref name=Lasko240>Lasko ''Ars Sacra'' str. 240–250</ref> što je u kontrastu sa previjajućim životinjama njezinog savremenika, [[Gloucesterski svijećnjak|gloucesterskog svijećnjaka]]. Velike iluminirane biblije i [[psaltir]]i bili su tipični oblici luksuznih manuskripta, a oslikavanje izdova procvjetalo je u crkvama, često slijedeći šemu sa ''[[Sudnji dan|Sudnjim danom]]'' na zapadnom zidu, [[Krist u mandorli|Kristom u mandorli]] na istočnom zidu, i narativnim biblijskim scenama duž glavnog dijela crkve, ili, u slučaju najbolje očuvanog primjera, u [[Opatijska crkva Saint-Savin-sur-Gartempe|Saint-Savin-sur-Gartempe]], na [[bačvasti svod|bačvastom svodu]].<ref name=Benton91>Benton ''Art of the Middle Ages'' str. 91–92</ref>
 
U 10. stoljeću osnivanje crkava i manastira dovelo je do razvoja kamene arhitekture koja je razradila narodne romanskerimske forme, od čega potječe termin "romanika". Gdje je to bilo moguće, rimske građevine od cigle i kamena ponovo su se koristile zbog već dostupnog materijala. Iz probnih prvih pokušaja poznatih kao [[prva romanika]] stil je procvjetao i proširio se Europom u nevjerojatno homogenoj formi. TekNetom prije 1000. godine došlo je do velikog talasa izgradnje kamenih crkvi po čitavoj Europi.<ref name{{sfn|Benton|2002|loc=Benton55>Benton ''Art of the Middle Ages'' str. 55</ref>}} [[Romanička arhitektura|Romaničke]] građevine imale su masivne kamene zidove, otvore nadsvođene polukružnim lukovima, malene prozore i, naročito u Francuskoj, kamene lučne svodove.<ref name{{sfn|Adams|2001|loc=Adams181>Adams ''History of Western Art'' str. 181–189</ref>}} Veliki [[portal (arhitektura)|portal]] sa obojenim skulpturama u [[reljef (skulptura)|visokom reljefu]] postao je centralnasredišnje osobinaobilježje fasada, naročito u Francuskoj, a [[kapitel]]i stupova često su rezbareni narativnim scenama izmišljenih čudovišta i životinja.<ref name{{sfn|Benton|2002|loc=Benton58to75>Benton ''Art of the Middle Ages'' str. 58–60, 65–66, 73–75</ref>}} Prema umjetničkom povjesničaru C. R. DodwellDodwellu, povjesničaru umjetnosti, "gotovo su sve crkve na Zapadu ukrašavane zidnim slikama", od kojih je preživio samo mali broj.<ref name{{sfn|Dodwell|1993|loc=Dodwell37>Dodwell ''Pictorial Arts of the West'' str. 37</ref>}} Zajedno sa razvojem u crkvenoj arhitekturi, razvijena je i osobena europska forma zamka, koja je postala ključna u politici i ratovanju.<ref name{{sfn|Benton|2002|loc=Benton295>Benton ''Art of the Middle Ages'' str. 295–299</ref>}}
[[File:Nef cathédrale Laon.jpg|[[Gotička arhitektura|Gotička]] unutrašnjost [[Katedrala u Laonu|Katedrale u Laonu]], Francuska|thumb|left]]
Od ranog 12. stoljeća, francuski graditelji razvili su [[Gotička arhitektura|gotički]] stil, označen korištenjem [[rebrasti svod|rebrastih svodova]], [[šiljasti luk|šiljastih lukova]], [[kontrafor|letećih upornjaka]] i velikih [[vitraj]]a. Uglavnom se koristio na crkvama i katedralama, a njegova upotreba nastavila se u većem dijelu Europe sve do 16. stoljeća. U klasične primjere gotičke arhitekture spadaju [[Katedrala u Chartresu]] i [[Katedrala u Reimsu]] u Francuskoj, kao i [[Katedrala u Salisburyju]] u Engleskoj.<ref name=Adams195>Adams ''History of Western Art'' str. 195–216</ref> Vitraj je postao ključan element u dizajnu crkvi u čijem se vidu nastavila ekstenzivna upotreba zidnih slika, koje su do tada gotovo sasvim nestale.<ref name=Benton185to271>Benton ''Art of the Middle Ages'' str. 185–190; 269–271</ref>
 
Romanička umjetnost, a naročito prerada metala, dostigla je najsofisticiraniju formu u [[mosanskamezanska umjetnost|mosanskojmezanskoj umjetnosti]], u kojoj su se jasno istakle jedinstvene umjetničke ličnosti poput [[Nikola Verdrunski|Nikole Verdrunskog]] (umro 1205), i gotovo [[Starogrčka umjetnost|klasičnan stil]] može se vidjeti u djelima poput [[Krstionica u Crkvi sv. Bartolomeja, Liège|krstionice u Liègeu]],<ref name{{sfn|Lasko|1972|loc=Lasko240>Lasko ''Ars Sacra'' str. 240–250</ref>}} što je u kontrastu sas previjajućimfigurama životinjamauvijajućih njezinogživotinja savremenika,na [[Gloucesterski svijećnjak|gloucesterskoggloucesterskom svijećnjakasvijećnjaku]], koji je izrađen u isto to vrijeme. Velike iluminirane biblije''Biblije'' i [[psaltir]]i bili su tipični oblici luksuznih manuskriptarukopisa, a oslikavanje izdova procvjetalo je u crkvama, često slijedeći šemu sa ''[[Sudnji dan|Sudnjim danom]]'' na zapadnom zidu, [[Krist u mandorli|Kristom u mandorli]] na istočnom zidu, i narativnim biblijskim scenama duž glavnog dijela crkve, ili, u slučaju najbolje očuvanog primjera, u [[Opatijska crkva Saint-Savin-sur-Gartempe|Saint-Savin-sur-GartempeGartempeu]], na [[bačvasti svod|bačvastom svodu]].<ref name{{sfn|Benton|2002|loc=Benton91>Benton ''Art of the Middle Ages'' str. 91–92</ref>}}
Tijekom tog perioda praksa iluminacije manuskripta postepeno je prešla iz manastira u laičke radionice, tako da je prema [[Janetta Rebold Benton|Janetti Benton]] "do 1300. većina monaha kupovala svoje knjige u prodavnicama",<ref name=Benton250>Benton ''Art of the Middle Ages'' str. 250</ref> a [[časoslov]]i su se razvili kao oblik molitvene knjige za laike. Prerada metala nastavila je biti najprestižnija forma umjetnosti, sa [[emajl iz Limogesa|emajlom iz Limogesa]] kao popularnom i relativno pristupačnom opcijom za predmete kao što su relikvijari i križevi.<ref name=Benton245>Benton ''Art of the Middle Ages'' str. 135–139, 245–247</ref> U Italiji su inovacije [[Cimabue|Cimabua]] i [[Duccio|Duccia]], a zatim i [[trečento|trečentskog]] majstora [[Giotto|Giotta]] († 1337), znatno povećale sofisticiranost i status [[štafelajno slikarstvo|štafelajnog slikarstva]] i [[freska]].<ref name=Benton264>Benton ''Art of the Middle Ages'' str. 264–278</ref> Rastući prosperitet tijekom 12. stoljeća rezultirao je većom proizvodnjom sekularne umjetnosti; preživjeli su mnogi izrezbareni predmeti od [[rezbarenje slonovače|slonovače]], kao što su figurice za igru, češljevi i malene religijske figure.<ref name=Benton248>Benton ''Art of the Middle Ages'' str. 248–250</ref>
 
[[FileDatoteka:Nef cathédrale Laon.jpg|[[Gotička arhitektura|Gotička]] unutrašnjost [[Katedrala u Laonu|Katedralekatedrale u Laonu]], Francuska|thumb|left]]
 
Od ranog 12. stoljeća, francuski su graditelji razvili su [[Gotička arhitektura|gotički]] stil, označen korištenjem [[rebrasti svod|rebrastih svodova]], [[šiljasti luk|šiljastih lukova]], [[kontrafor|letećih upornjaka]] i velikih [[vitrajvitraž]]a. Uglavnom se koristio na crkvama i katedralama, a njegova upotreba nastavila se u većem dijelu Europe sve do 16. stoljeća. U klasične primjere gotičke arhitekture spadaju [[Katedralakatedrala u Chartresu]] i [[Katedralakatedrala u Reimsu]] u Francuskoj, kao i [[Katedralakatedrala u Salisburyju]] u Engleskoj.<ref name{{sfn|Adams|2001|loc=Adams195>Adams ''History of Western Art'' str. 195–216</ref>}} VitrajVitraž je postao ključanključni element u dizajnu crkvi ui čijemnastavio seje vidutradiciju nastavilaširoke ekstenzivna upotrebaupotrebe zidnih slika, koje su do tada gotovo sasvim nestale.<ref name{{sfn|Benton|2002|loc=Benton185to271>Benton ''Art of the Middle Ages'' str. 185–190;, 269–271</ref>}}
 
Tijekom tog perioda praksa iluminacije manuskriptarukopisa postepenopostupno je prešla iz manastirasamostana u laičke radionice, tako da je, prema [[Janetta Rebold Benton|Janetti Benton]], "do 1300. većina monaharedovnika kupovala svoje knjige u prodavnicamaprodavaonicama",<ref name{{sfn|Benton|2002|loc=Benton250>Benton ''Art of the Middle Ages'' str. 250</ref>}} a [[časoslov]]i su se razvili kao oblik molitvene knjige za laike. Prerada metala nastavila je biti najprestižnija forma umjetnosti, sa [[emajl iz Limogesa|emajlom iz Limogesa]] kao popularnom i relativno pristupačnom opcijom za predmete kao što su relikvijari i križevi.<ref name{{sfn|Benton|2002|loc=Benton245>Benton ''Art of the Middle Ages'' str. 135–139, 245–247</ref>}} U Italiji su inovacije [[Cimabue|Cimabua]] i [[Duccio|Duccia]], a zatim i [[trečento|trečentskog]] majstora [[Giotto di Bondone|Giotta]] (umro 1337), znatno povećale sofisticiranost i status [[štafelajno slikarstvo|štafelajnog slikarstva]] i [[freska|fresaka]].<ref name{{sfn|Benton|2002|loc=Benton264>Benton ''Art of the Middle Ages'' str. 264–278</ref>}} Sve Rastućiveći prosperitet tijekom 12. stoljeća rezultirao je većom proizvodnjom sekularne umjetnosti; preživjelisačuvani su mnogi izrezbareni predmeti od [[rezbarenje slonovače|slonovačebjelokosti]], kao što su figurice za igru, češljevi i malene religijske figure.<ref name{{sfn|Benton|2002|loc=Benton248>Benton ''Art of the Middle Ages'' str. 248–250</ref>}}
 
=== Crkveni život ===
{{main|Gregorijanska reforma|Crkva i država u srednjovjekovnoj Europi}}
 
[[FileDatoteka:Bonaventura Berlinghieri Francesco.jpg|thumb|right|upright|[[Franjo Asiški]] osnovao je red [[franjevci|franjevaca]] ([[Bonaventura Berlinghieri]], 1235).<ref name{{sfn|Hamilton|2003|loc=Hamilton47>Hamilton ''Religion in the Medieval West'' str. 47</ref>}}]]
 
MonaškaSamostanska reforma postala je važno pitanje tijekom 11. stoljeća, budući da su se elite počele brinuti da se monasiredovnici ne pridržavaju pravila koja ih vežu za striktno religijski život. [[Opatija Cluny]], osnovana u regiji [[Mâcon]] u Francuskoj 909. godine, stvorena je kao dio [[klinijevci|Klinijevskihklinijevskih reformi]], većeg pokreta monaškihsamostanskih reformi kao odgovor na tu briguzabrinutost.<ref name{{sfn|Rosenwein|1982|loc=Rhino>Rosenwein ''Rhinoceros Bound'' str. 40–41</ref>}} Cluny je ubrzo zadobio reputaciju isposništva i strogosti. Pokušavao je održati duševni život visoke vrijednosti postavljanjemstavljajući sebese pod zaštitu papinstvapapstva i biranjem vlastitog opata bez miješanja laika, takočime održavajućije održavao ekonomsku i političku neovisnost od lokalnih gospodara.<ref name{{sfn|Barber|1992|loc=Barber143>Barber ''Two Cities'' str. 143–144</ref>}}
 
MonaškaSamostanska reforma inspirirala je promjenu u sekularnoj crkvi. Ideale na kojima se zasnivala papinstvuu papstvo je doniounio papa [[Lav IX]] (papa 1049–1054), te je pružiopruživši ideologiju svešteničkesvećeničke neovisnosti, koja jeće doveladovesti do [[borba za investituru|borbe za investituru]] u kasnomkrajem 11. stoljećustoljeća. U njutu su se borbu uključili papa [[Grgur VII]] (papa 1073–851073–1085) i car HenryHenrik IV, koji su se isprva sukobili po pitanju imenovanja biskupa, razmiricea kojata se razmirica potom pretvorila u bitku o idejama [[investitura|investiture]], svešteničkogsvećeničkog braka i [[simonija|simonije]]. Car je vidio zaštitu Crkve kao jednu od svojih dužnosti, a htio je i sačuvati pravo postavljanja vlastitih biskupa unutar svoje države; međutim, papinstvopapstvo je insistiraloinzistiralo na neovisnosti Crkve od sekularnih gospodara. Ta pitanja ostala su neriješena do kompromisa iz 1122. godine, poznatog kao [[Wormski konkordat]]. Ta razmirica predstavlja značajan stadij u stvaranju papinskepapske monarhije odvojene od laičkih vlasti i jednakeizjednačene laičkims vlastimanjima. TakođerNjena je imalatrajna trajnuposljedica posljedicubila opunomoćavanjai njemačkihto što su njemački prinčevi stekli veliku prinčevamoć na račun njemačkih careva.<ref name{{sfn|Rosenwein|1982|loc=Rhino/>str. 40–41}}
 
[[FileDatoteka:Abbey-of-senanque-provence-gordes.jpg|[[Opatija Sénanque]], [[Gordes]], Francuska.|thumb|left]]
 
VisokiRazvijeni srednji vijek bio je period velikih religijskih pokreta. PoredOsim križarskih ratova i monaškihsamostanskih reformi, ljudi su pokušavali sudjelovati u novim oblicima religijskog života. Osnovani su novi monaškisamostanski redovi, uključujućimeđu njima i [[kartuzijanci|kartuzijance]] i [[cisterciti|cistercite]]. PosljednjiCisterciti su se brzo raširili u svojim ranim godinama pod vođstvomvodstvom [[Bernard od Clairvauxa|Bernarda od Clairvauxa]] (umro 1153). Ti novi redovi formirani su kao odgovor na osjećaj laika da benediktinskibenediktinsko monasticizamredovništvo više nije odgovarao potrebama laika, koji se su se, zajedno sa onima koji su se htjeli priključiti religijskom životu, htjeli vratiti jednostavnijem [[pustinjak|pustinjačkom]] monasticizmuredovništvu ranog kršćanstva ili [[apostoli|apostolskom životu]].<ref name=Barber145>{{sfn|Barber|1992|loc=str. ''Two144–149}} Cities''Poticana str.su 145–149</ref>i [[Kršćansko hodočašće|Religijskavjerska hodočašća]] također su podsticana. Stara mjesta hodočašća poput Rima, Jeruzalema i [[Katedrala u Santiagu de Composteli|Compostele]] primala su sve veći broj posjetilaca, a slavu su stekla i nova mjesta poput [[Svetište Monte Sant'Angelo|Monte Garganoa]] i [[Bazilika Svetog Nikole|Barija]] postala su poznata.<ref name{{sfn|Morris|1998|loc=Morris199>Morris "Northern Europe" ''Oxford Illustrated History of Medieval Europe'' str. 199</ref>}}
Monaška reforma postala je važno pitanje tijekom 11. stoljeća, budući da su se elite počele brinuti da se monasi ne pridržavaju pravila koja ih vežu za striktno religijski život. [[Opatija Cluny]], osnovana u regiji [[Mâcon]] u Francuskoj 909. godine, stvorena je kao dio [[klinijevci|Klinijevskih reformi]], većeg pokreta monaških reformi kao odgovor na tu brigu.<ref name=Rhino>Rosenwein ''Rhinoceros Bound'' str. 40–41</ref> Cluny je ubrzo zadobio reputaciju isposništva i strogosti. Pokušavao je održati duševni život visoke vrijednosti postavljanjem sebe pod zaštitu papinstva i biranjem vlastitog opata bez miješanja laika, tako održavajući ekonomsku i političku neovisnost od lokalnih gospodara.<ref name=Barber143>Barber ''Two Cities'' str. 143–144</ref>
 
U 13. stoljeću [[prosjački redovi]] - [[franjevci]] i [[dominikanci]] koji su se zaklinjali na život u siromaštvu i preživljavali prošenjem, dobili su odobrenje papinstvapapstva.<ref name{{sfn|Barber|1992|loc=Barber155>Barber ''Two Cities'' str. 155–167</ref>}} Religijske grupe poput [[valdenzi|valdenzavaldenga]] i [[humiliati|humiliatahumilijata]] također su se pokušale vratiti životu ranog kršćanstva sredinom 12. i početkom 13. stoljeća, ali ih je papinstvopapstvo osudilo kao heretike. OstaliNeki su se priključili [[katari]]ma, još jednom heretičkom pokretu koji je papinstvopapstvo osudilo. Godine 1209. propovijedan je križarski rat protiv katara, [[Katarski križarski rat]], koji ih je, zajedno sa [[srednjovjekovna Inkvizicija|srednjovjekovnom Inkvizicijom]], eliminirao.<ref name{{sfn|Barber|1992|loc=Barber185>Barber ''Two Cities'' str. 185–192</ref>}}
Monaška reforma inspirirala je promjenu u sekularnoj crkvi. Ideale na kojima se zasnivala papinstvu je donio papa [[Lav IX]] (papa 1049–1054), te je pružio ideologiju svešteničke neovisnosti koja je dovela do [[borba za investituru|borbe za investituru]] u kasnom 11. stoljeću. U nju su se uključili papa [[Grgur VII]] (papa 1073–85) i car Henry IV, koji su se isprva sukobili po pitanju imenovanja biskupa, razmirice koja se pretvorila u bitku o idejama [[investitura|investiture]], svešteničkog braka i [[simonija|simonije]]. Car je vidio zaštitu Crkve kao jednu od svojih dužnosti, a htio je i sačuvati pravo postavljanja vlastitih biskupa unutar svoje države; međutim, papinstvo je insistiralo na neovisnosti Crkve od sekularnih gospodara. Ta pitanja ostala su neriješena do kompromisa iz 1122. godine, poznatog kao [[Wormski konkordat]]. Ta razmirica predstavlja značajan stadij u stvaranju papinske monarhije odvojene od i jednake laičkim vlastima. Također je imala trajnu posljedicu opunomoćavanja njemačkih prinčeva na račun njemačkih careva.<ref name=Rhino/>
[[File:Abbey-of-senanque-provence-gordes.jpg|[[Opatija Sénanque]], [[Gordes]], Francuska.|thumb|left]]
Visoki srednji vijek bio je period velikih religijskih pokreta. Pored križarskih ratova i monaških reformi, ljudi su pokušavali sudjelovati u novim oblicima religijskog života. Osnovani su novi monaški redovi, uključujući i [[kartuzijanci|kartuzijance]] i [[cisterciti|cistercite]]. Posljednji su se brzo raširili u svojim ranim godinama pod vođstvom [[Bernard od Clairvauxa|Bernarda od Clairvauxa]] († 1153). Ti novi redovi formirani su kao odgovor na osjećaj laika da benediktinski monasticizam više nije odgovarao potrebama laika, koji se su, zajedno sa onima koji su se htjeli priključiti religijskom životu, htjeli vratiti jednostavnijem [[pustinjak|pustinjačkom]] monasticizmu ranog kršćanstva ili [[apostoli|apostolskom životu]].<ref name=Barber145>Barber ''Two Cities'' str. 145–149</ref> [[Kršćansko hodočašće|Religijska hodočašća]] također su podsticana. Stara mjesta hodočašća poput Rima, Jeruzalema i [[Katedrala u Santiagu de Composteli|Compostele]] primala su sve veći broj posjetilaca, a nova mjesta poput [[Svetište Monte Sant'Angelo|Monte Garganoa]] i [[Bazilika Svetog Nikole|Barija]] postala su poznata.<ref name=Morris199>Morris "Northern Europe" ''Oxford Illustrated History of Medieval Europe'' str. 199</ref>
 
U 13. stoljeću [[prosjački redovi]] - [[franjevci]] i [[dominikanci]] — koji su se zaklinjali na život u siromaštvu i preživljavali prošenjem, dobili su odobrenje papinstva.<ref name=Barber155>Barber ''Two Cities'' str. 155–167</ref> Religijske grupe poput [[valdenzi|valdenza]] i [[humiliati|humiliata]] također su se pokušale vratiti životu ranog kršćanstva sredinom 12. i početkom 13. stoljeća, ali ih je papinstvo osudilo kao heretike. Ostali su se priključili [[katari]]ma, još jednom heretičkom pokretu koji je papinstvo osudilo. Godine 1209. propovijedan je križarski rat protiv katara, [[Katarski križarski rat]], koji ih je, zajedno sa [[srednjovjekovna Inkvizicija|srednjovjekovnom Inkvizicijom]], eliminirao.<ref name=Barber185>Barber ''Two Cities'' str. 185–192</ref>
==Kasni srednji vijek==
{{main|Kasni srednji vijek}}