Srednji vijek – razlika između verzija
Uklonjeni sadržaj Dodani sadržaj
Nema sažetka izmjene |
Nema sažetka izmjene |
||
Red 2:
{{Ljudska historija}}
[[File:JuengeresMathildenkreuz.jpg|thumb|upright=1.5|[[Matildin krst]] koji je napravljen ya [[Mathilde, Abbess of Essen|Matildu || od Esena]] (973–1011). Ona je prikazana na kolenima pred Devicom i detetom u [[emajl]]noj ploči. Krst je verovatno napravljen u [[Cologne]] ili [[Essen]], i demonstrira nekoliko srednjovekovnih tehnika: [[livenje]] figurativnih skulptura, [[filigran]], emajliranje, poliranje i podešavanje dragulja, i ponovnu upotrebu klasičnih [[Kameja (rezbarenje)|kameja]] i [[Rezbareni dragulj|rezbarenih dragulja]].]]
'''Srednji vijek''' razdoblje je u [[Povijest Europe|povijesti Europe]] koje je trajalo od [[5. stoljeće|5.]] do [[15. stoljeće|15. stoljeća]]. To je razdoblje počelo [[Pad Rimskog Carstva|padom]] [[Zapadno Rimsko carstvo|Zapadnog Rimskog carstva]] i okončalo se [[Renesansa|renesansom]] i razdobljem [[Velika geografska otkrića|velikih geografskih otkrića]]. Srednji je vijek srednje razdoblje u klasičnoj podjeli povijesti zapadnoga svijeta, koja se dijeli na [[Antika|stari]], srednji i [[novi vijek]]. Samo srednjovjekovno razdoblje može se podijeliti na [[Rani srednji vijek|rani]], [[Razvijeni srednji vek|razvijeni]] i [[Pozni srednji vek|pozni srednji vijek]].{{sfn|Power|2006|loc=str. 304}}{{sfn|Mommsen|1942|loc=str. 236–237}}
Linija 166 ⟶ 164:
Pješaštvo i laka konjica počeli su gubiti na važnosti početkom karolinškog razdoblja, kad je sve veću ulogu dobila elitne teška konjica. Obavezno novačenje slobodnog stanovništva također se provodilo u znatno manjoj mjeri tijekom karolinškog razdoblja.{{sfn|Nicolle|1999|loc=str. 58‒59}} Premda je veći dio karolinške vojske bio opremljen konjima, čini se da je jedan značajan dio zapravo predstavljalo [[konjičko pješaštvo]], a ne istinska konjica.{{sfn|Nicolle|1999|loc=str. 76}} Jedina je iznimka bila anglosaksonska Engleska, gdje su vojske još uvijek bile sastavljene od vojnika unovačenih na lokalnoj razini; takva se vojska zvala ''[[fyrd]]'' i njome su zapovijedali pripadnici lokalne elite.{{sfn|Nicolle|1999|loc=str. 67}} Jedna od glavnih promjena u vojnoj tehnologiji bio je povratak [[samostrijel]]a, koji se koristio u antici, a zatim je ponovno ušao u uporabu kao vojno oružje krajem ranog srednjeg vijeka.{{sfn|Nicolle|1999|loc=str. 80}} Još jedna promjena bilo je uvođenje stremena, što je povećalo učinkovitost konjice kao napadačke jedinice. Uporaba [[Potkovica|potkovice]], koja je omogućila korištenje konja i na stjenovitom terenu, predstavljala je tehnološki napredak čije su implikacije daleko prevazilazile vojnu sferu.{{sfn|Nicolle|1999|loc=str. 88‒91}}
== Visoki srednji vijek ==
{{main|Visoki srednji vijek}}
=== Društvo i ekonomski život ===
{{main|Feudalizam| Manorijalizam| Žene u srednjem vijeku| Srednjovjekovno domaćinstvo}}
{{see also| 1100–1200 u europskoj modi| 1200–1300 u europskoj modi}}
[[File:Cleric-Knight-Workman.jpg|Srednjovjekovna francuska [[Iluminacija (manuskript)|iluminacija]] tri [[društvena klasa|društvene klase]] u srednjem vijeku: onih koji su se molili - [[sveštenstvo]]; onih koji su se borili - [[vitez]]ovi; i onih koji su radili - [[kmetstvo|seljaci]].<ref name=Whitton134>Whitton "Society of Northern Europe" ''Oxford Illustrated History of Medieval Europe'' str. 134</ref> Odnosom među tim klasama upravljali su [[feudalizam]] i [[manorijalizam]].<ref name=Gainty352>Gainty and Ward ''Sources of World Societies'' str. 352</ref> (''Li Livres dou Sante'', 13. stoljeće)|thumb|left]]
U visokom srednjem vijeku došlo je do [[Srednjovjekovna demografija|ekspanzije populacije]]. Procijenjena populacija Europe porasla je sa 35 do 80 milijuna između 1000. i 1347. godine, iako su tačni uzroci još uvijek nejasni - neka od objašnjenja su poboljšane poljoprivredne tehnike, pad robovlasništva, [[Srednjovjekovni topli period|blaža klima]] i manjak invazija.<ref name=Jordan5>Jordan ''Europe in the High Middle Ages'' str. 5–12</ref><ref name=Backman156>Backman ''Worlds of Medieval Europe'' str. 156</ref> Čak 90% europske populacije i dalje su predstavljali ruralni seljaci. Mnogi više nisu obitavali na izoliranim farmama već se skupljali u malene zajednice, koje se obično nazivaju imanja ili sela.<ref name=Backman156/> Ti su seljaci često bili podanici plemića i plaćali im najam i pružali druge usluge, što je dio sistema koji se naziva [[manorijalizam]]. Ostalo je nekoliko slobodnih seljaka u tom periodu i nakon njega,<ref name=Backman164>Backman ''Worlds of Medieval Europe'' str. 164–165</ref> pri čemu ih je više bilo u južnoeuropskim regijama nego na sjeveru. Praksa obrađivanja novog zemljišta pružanjem poticaja seljacima koji bi se tu naselili također je doprinijela ekspanziji populacije.<ref name=Epstein52>Epstein ''Economic and Social History'' str. 52–53</ref>
U ostale slojeve društva spadalo je plemstvo, sveštenstvo i građanstvo. Plemići, i oni sa titulom plemstva kao i prosti vitezovi, iskorištavali su imanja i seljake, mada nisu direktno posjedovali zemljište, nego primali prava na dohodak od imanja ili drugog zemljišta od vladara sistemom [[feudalizam|feudalizma]]. Tijekom 11. i 12. stoljeća, ta imanja ili [[feud]]i, postala su nasljedna i u većini mjesta se više nisu mogla dijeliti među svim nasljednicima kao što je bio slučaju u ranom srednjem vijeku. Umjesto toga, većinu feuda i zemljišta nasljeđivao je najstariji sin.<ref name=Barber37>Barber ''Two Cities'' str. 37–41</ref>{{efn-ua|Taj način nasljeđivanja naziva se [[primogenitura]].<ref name=Wordbook193>Cosman ''Medieval Wordbook'' str. 193</ref>}} Dominantnost vlastele zasnivala se na njihovoj kontroli zemljišta, vojnoj službi kao [[teška konjica]], kontroli [[zamak|zamkova]] i raznim imunitetima od poreza ili drugih nameta.{{efn-ua|Teška konjica uvedena je u Europu iz perzijskog [[katafrakt]]a iz 5. i 6. stoljeća, ali dodatak [[stremen]]a u 7. omogućio je iskorištavanje pune snage konja i jahača u borbi.<ref name=Davies311/>}} Zamkove, isprva drvene, ali kasnije i kamene, počeli su graditi u 9. i 10. stoljeću kao odgovor na nerede u tom periodu, te su oni pružali zaštitu od napadača kao i odbranu od rivala gospodarima. Kontrola zamkova omogućila je plemićima protivljenje kraljevima ili drugim vladarima.<ref name=Davies311>Davies ''Europe'' str. 311–315</ref> Plemstvo je bilo slojevito; kraljevi i najviše plemstvo kontrolirali su veliki broj ljudi i velike zemljišne površine, kao i ostale plemiće. Ispod njih, niže plemstvo imalo je vlast nad manjim područjima i manjem broju ljudi. Vitezovi su bili najniže plemstvo; kontrolirali su, ali nisu i posjedovali zemljište i morali su služiti ostale plemiće.<ref name=Daily3>Singman ''Daily Life'' str. 3</ref>{{efn-ua|U Francuskoj, Njemačkoj i Nizozemskoj postojao je još jedan tip "plemića", ''[[ministerialis]]i'', koji su u biti bili neslobodni vitezovi. Vukli su porijeklo od kmetova koji su služili kao ratnici ili vladini dužnosnici, što je podizalo status njihovih potomaka koji su mogli posjedovati feudove i postati vitezovi, iako su još uvijek tehnički bili kmetovi.<ref name=Singman8>Singman ''Daily Life'' str. 8</ref>}}
Sveštenstvo se dijelilo na dvije vrste: [[sekularno sveštenstvo]], koji su živjeli u svijetu, i [[regularno sveštenstvo]], koje je živjelo pod vjerskim pravilom i čiji su pripadnici obično bili kaluđeri.<ref name=Hamilton33>Hamilton ''Religion on the Medieval West'' str. 33</ref> Tijekom visokog srednjeg vijeka kaluđeri su ostali veoma malen dio populacije, obično manje od jedan posto.<ref name=Daily143>Singman ''Daily Life'' str. 143</ref> Većina regularnog sveštenstva poticala je iz plemstva, iste društvene klase koja je služila kao plodno tlo za regrutiranje u gornje slojeve sekularnog sveštenstva. Lokalni župnici često su birani iz seljačke klase.<ref name=Barber33>Barber ''Two Cities'' str. 33–34</ref> Stanovnici gradova bili su u donekle neobičnoj poziciji, budući da se nisu uklapali u uobičajenu trodjelnu podjelu društva na plemstvo, sveštenstvo i seljake. Tijekom 12. i 13. stoljeća, broj građana se jako povećao, zato što su postojeći gradovi rasli i osnivali se novi.<ref name=Barber48>Barber ''Two Cities'' str. 48–49</ref> Međutim, tijekom cijelog srednjeg vijeka populacije gradova vjerojatno nikada nisu prešle 10% ukupne populacije.<ref name=Daily171>Singman ''Daily Life'' str. 171</ref>
[[File:Petrus alphonsi dialogues.jpg|right|upright|thumb|Ilustracija Jevreja (sa špicastim jevrejskim šeširom) iz 13. stoljeća i kršćanina [[Petrus Alphonsi|Petrusa Alphonsija]] u raspravi]]
Tijekom ovog su se perioda i Jevreji [[Jevreji u srednjem vijeku|raširili po Europi]]. Zajednice su osnovane u [[Povijest Jevreja u Njemačkoj|Njemačkoj]] i [[Povijest Jevreja u Engleskoj (1066–1290)|Engleskoj]] u 11. i 12. stoljeću, ali su [[Povijest Jevreja u Španjolskoj#Tolerantnost i Jevrejske imigracije (1085–1212)|španski Jevreji]], odavno naseljeni u Španjolskoj pod muslimanima, došli pod kršćansku vladavinu i suočavali se sa rastućim pritiskom da pređu na kršćanstvo.<ref name=Jews191/> Većina Jevreja bila je ograničena na gradove, budući da im je bilo zabranjeno posjedovati zemljište ili biti seljak.<ref name=Epstein54>Epstein ''Economic and Social History'' str. 54</ref>{{efn-ua|Nekolicina jevrejskih seljaka ostala je na imanjima pod bizantskom vladavinom na Istoku, kao i neki na Kreti pod venecijanskom vladavinom, ali su oni bili izuzetak u Europi.<ref name=Epstein54/>}} Osim Jevreja, postojali su i drugi nekršćani na rubovima Europe - paganski Slaveni u Istočnoj Europi i muslimani u Južnoj Europi.<ref name=Daily13>Singman ''Daily Life'' str. 13</ref>
Žene su u srednjem vijeku službeno morale biti podreže nekom muškarcu, bilo ocu, mužu ili nekom drugom srodniku. Udovice, kojima se često omogućavalo mnogo kontrole nad vlastitim životima, ipak su bile ograničene zakonski. Ženski poslovi uglavnom su se sastojali od domaćinstva ili drugih zadataka u vezi s domaćinstvom. Seljanke su obično bile odgovorne za brigu o domaćinstvu, djeci, kao i vrtu i domaćim životinjama blizu kuće. Mogle su dopuniti kućni dohodak predenjem ili varenjem kod kuće. U vrijeme žetve također se očekivalo od njih da pomognu u poljskim poslovima.<ref name=Daily14>Singman ''Daily Life'' str. 14–15</ref> Građanke, kao i seljanke, bile su odgovorne za domaćinstvo i također su se mogle baviti trgovinom. Koja je trgovina bila dostupna ženama ovisilo je o državi i periodu.<ref name=Daily177>Singman ''Daily Life'' str. 177–178</ref> Plemkinje su bile odgovorne za upravljanje domaćinstvo, a ponekada se moglo očekivati od njih da upravljaju imanjima u slučaju odsustva muškog srodnika, ali im je obično bilo zabranjeno sudjelovanje u vojsci ili vladinim poslovima. Jedina uloga u Crkvi otvorena za žene bila je pozicija [[kaluđerica|kaluđerice]], budući da nisu mogle postati sveštenici.<ref name=Daily14/>
U [[centralna Italija|centralnoj]] i [[sjeverna Italija|sjevernoj Italiji]] i [[Flandrija|Flandriji]], uspon gradova koji su u određenoj mjeri bili samoupravni podstakao je ekonomski rast i stvorio stanište za nove vrste trgovinskih udruženja. Trgovački gradovi na obalama Baltika stupili su u dogovore poznate kao Hanzeatski savez, a talijanske pomorske republike poput [[venecija|Venecije]], [[ženova|Ženove]] i [[piza|Pize]] proširile su svoju trgovinu po cijelom Sredozemlju.{{efn-ua|Te dvije grupe - Nijemci i Talijani - pristupali su svojim trgovačkim dogovorima na različite načine. Većina njemačkih gradova surađivala je sa Hanzom, za razliku od talijanskih gradova-država koje su ulazile u međusobne sukobe.<ref name=Epstein81>Epstein ''Economic and Social History'' str. 81</ref>}} Veliki trgovinski sajmovi osnovani su i uzeli maha u sjevernoj Francuskoj tijekom tog perioda, omogućivši talijanskim i njemačkim trgovcima da trguju međusobno, kao i sa lokalnim trgovcima.<ref name=Epstein82>Epstein ''Economic and Social History'' str. 82–83</ref> U kasnom 13. stoljeću po prvi put su iskorištene kopnene i morske rute prema Dalekom Istoku, koje je trgovac [[Marco Polo]] († 1324) opisao u svom djelu ''[[Putovanja Marka Pola]]''.<ref name=Barber60>Barber ''Two Cities'' str. 60–67</ref> Pored novih trgovinskih prilika, poljoprivredni i tehnološki napredak omogućio je povećanje prinosa usjeva, što je zauzvrat omogućilo širenje trgovačkih mreža.<ref name=Backman160>Backman ''Worlds of Medieval Europe'' str. 160</ref> Rastuća trgovinska razmjena dovela je do novih metoda rukovanja s novcem, te su se zlatne kovanice ponovo počele kovati u Europi, prvo u Italiji, a kasnije u Francuskoj i ostalim zemljama. Pojavili su se novi oblici komercijalnih ugovora koji su omogućili zajednički udio trgovaca u rizicima. Metode računovodstva poboljšale su se, djelimično upotrebom [[Dvojno knjigovodstvo|dvojnog knjigovodstva]]; također su se pojavili i [[akreditiv]]i, dozvolivši lak prenos novca.<ref name=Barber74>Barber ''Two Cities'' str. 74–76</ref>
=== Uspon državne vlasti ===
{{main|Engleska u srednjem vijeku|Njemačka u srednjem vijeku|Italija u srednjem vijeku|Škotska u srednjem vijeku|Španjolska u srednjem vijeku|Poljska u srednjem vijeku}}
[[File:Europe mediterranean 1190.jpg|Europa i Sredozemno more 1190.|thumb|upright=1.3]]
Visoki srednji vijek bio je formativni period u povijesti moderne zapadne države. Kraljevi u Francuskoj, Engleskoj i Španjolskoj učvrstili su svoju moć i uspostavili trajne institucije vlasti.<ref name=Backman283>Backman ''Worlds of Medieval Europe'' str. 283–284</ref> Nova kraljevstva poput [[Ugarska|Mađarskog]] i [[Poljsko kraljevstvo (1025–1385)|Poljskog]], nakon prelaza na kršćanstvo, postala su centralnoeuropske sile.<ref name=Barber365>Barber ''Two Cities'' str. 365–380</ref> Mađari su nastanili Mađarsku oko 900. godine pod kraljem [[Arpad]]om († 907) nakon niza invazija u 9. stoljeću.<ref name=Davies296>Davies ''Europe'' str. 296</ref> Papinstvo, dugo vezano za ideologiju nezavisnosti od sekularnih kraljeva, po prvi je put preuzela svjetovnu vlast nad čitavim kršćanskim svijetom; [[svjetovna moć (papska)|papska monarhija]] dostigla je svoj apogej u ranom 13. stoljeću pod pontifikatom {{nowrap|[[Inocent III|Inocenta III]]}} (papa 1198–1216).<ref name=Backman262>Backman ''Worlds of Medieval Europe'' str. 262–279</ref> [[Sjeverni krstaški ratovi]] i napredak kršćanskih kraljevstava i vojnih redova u prethodno [[paganizam|paganske]] regije u Baltiku i na sjeveroistoku [[Finska|Finske]] izazvali su prisilnu asimilaciju brojnih domorodaca u evropsku kulturu.<ref name=Barber371>Barber ''Two Cities'' str. 371–372</ref>
Tijekom ranog perioda visokog srednjeg vijeka Njemačkom je vladala otonska dinastija, koja se borila za kontrolu nad moćnim vojvodama koji su vladali teritorijalnim vojvodstvima još od perioda migracija. Njih je 1024. zamijenila [[salijska dinastija]], koja se sukobila sa papinstvom pod carom {{nowrap|[[Heinrich IV, svetorimski car|Henrik IV]]}} (vladavina 1084–1105) oko crkvenih imenovanja u sklopu [[borba za investituru|borbe za investituru]].<ref name=Backman181>Backman ''Worlds of Medieval Europe'' str. 181–186</ref> Njegovi nasljednici nastavili su borbu protiv papinstva, kao i njemačkog plemstva. Nakon smrti cara {{nowrap|[[Heinrich V, svetorimski car|Henrika V]]}} (vladavina 1111-25), koji je umro bez nasljednika, uslijedio je period nestabilnosti, sve dok [[Friedrich I Barbarossa|{{nowrap|Fridrik I}} Barbarossa]] (vladavina 1155–90) nije preuzeo carski prijesto.<ref name=Jordan143>Jordan ''Europe in the High Middle Ages'' str. 143–147</ref> Iako je vladao efikasno, osnovni problemi su se zadržali, te su se njegovi nasljednici nastavili boriti i u 13. stoljeću.<ref name=Jordan250>Jordan ''Europe in the High Middle Ages'' str. 250–252</ref> Barbarossin unuk, [[Fridrik II., car Svetog rimskog carstva|Fridrik II]] (vladavina 1220–1250), koji je također bio prijestolonasljednik Sicilije preko svoje majke, često je ulazio u sukobe sa papinstvom. Njegov dvor bio je poznat po učenjacima, a on je sam često optuživan za [[Jeres u hrišćanstvu|krivovjerje]].<ref name=Denley235>Denley "Mediterranean" ''Oxford Illustrated History of Medieval Europe'' str. 235–238</ref> On i njegovi nasljednici imali su mnoge poteškoće, uključujući i invaziju [[Mongoli|Mongola]] u Europu sredinom 13. stoljeća. Mongoli su prvo probili kneževine Kijevske Rusije, a potom [[Mongolska invazija Europe|napali Istočnu Europu]] 1241, 1259. i 1287. godine.<ref name=Davies364>Davies ''Europe'' str. 364</ref>
[[File:Bayeux Tapestry scene44 William Odo Robert.jpg|[[Tapiserija iz Bayeuxa]] (detalj), koja prikazuje [[William I Osvajač|Williama Osvajača]] (centar), njegovu polubraću [[Robert, vojvoda Mortaina|Roberta]] (desno) i [[Odo od Bayeuxa|Odoa]], biskupa [[Bayeux]]a u [[Vojvodstvo Normandija|vojvodstvu Normandija]] (lijevo)|thumb|left]]
Pod [[dinastija Capet|dinastijom Capet]], Francuska je polako počela širiti svoj autoritet nad plemstvom, proširivši se do [[Île-de-France]]a kako bi vršila kontrolu nad većim dijelom države u 11. i 12. stoljeću.<ref name=Backman187>Backman ''Worlds of Medieval Europe'' str. 187–189</ref> Suočili su se sa snažnim protivnikom u vidu [[vojvoda Normandije]], koji su 1066. pod [[William I Osvajač|Williamom Osvajačem]] (vojvoda 1035–1087), osvojili Englesku (vladavina 1066–87) i stvorili prekokanalsko carstvo koje je, u različitim oblicima, trajalo tijekom ostatka srednjeg vijeka.<ref name=Jordan59>Jordan ''Europe in the High Middle Ages'' str. 59–61</ref><ref name=Backman189>Backman ''Worlds of Medieval Europe'' str. 189–196</ref> Normani su se također naselili na Siciliji i u južnoj Italiji kada se [[Robert Guiscard]] († 1085) tu iskrcao 1059. i osnovao vojvodstvo koje je kasnije postalo dio [[kraljevina Sicilija|kraljevine Sicilije]].<ref name=Davies294>Davies ''Europe'' str. 294</ref> Pod [[Anžuvinici]]ma, {{nowrap|[[Henry II od Engleske|Henrikom II]]}} (vladavina 1154–89) i njegovim sinom [[Richard I od Engleske|Richardom I]] (vladavina 1189–99), kraljevi Engleske vladali su njome i velikim područjima Francuske,<ref name=Backman263>Backman ''Worlds of Medieval Europe'' str. 263</ref>{{efn-ua|Ta grupacija prostora često se naziva [[Anževinsko carstvo]].<ref name=Feudal285>Barlow ''Feudal Kingdom'' str. 285–286</ref>}}, koje je porodici dopalo brakom Henrika II sa [[Eleanor od Akvitanije]] († 1204), nasljednicom većeg dijela južne Francuske.<ref name=Eleanor>Loyn "Eleanor of Aquitaine" ''Middle Ages'' str. 122</ref>{{efn-ua|Eleanor je prethodno bila u braku sa [[Louis VII od Francuske|Louisom VII od Francuske]] (vladavina 1137–80), ali je njihov brak poništen 1152. godine.<ref name=Eleanor/>}} Richardov mlađi brat [[John od Engleske|John]] (vladavina 1199–1216) izgubio je Normandiju i ostatak sjeveroistočne Francuske 1204. godine, koji su pripali francuskom kralju [[Philippe II od Francuske|Philipu II Augustu]] (vladavina 1180–1223). To je dovelo do razmirica među engleskim plemstvom, a Johnova strogoća u pogledu finansija u svrhu plaćanja neuspjelih pokušaja ponovnog osvajanja Normandije 1215. je dovela do stvaranja ''[[Magna Carta|Magna Carte]]'', povelje koja je potvrdila prava i privilegije slobodnih ljudi u Engleskoj. Pod {{nowrap|[[Henry III od Engleske|Henrikom III]]}} (vladavina 1216–72), Johnovim sinom, plemstvu su napravljeni dodatni ustupci, a moć kralja je opala.<ref name=Backman286>Backman ''Worlds of Medieval Europe'' str. 286–289</ref> Francuska monarhija i dalje je pobjeđivala u sukobima protiv plemstva tijekom kasnog 12. i 13. stoljeća, dovevši još teritorija unutar kraljevstva pod svoju vlastitu vladavinu i centraliziravši kraljevsku upravu.<ref name=Backman289>Backman ''Worlds of Medieval Europe'' str. 289–293</ref> Pod [[Louis IX od Francuske|Louisom IX]] (vladavina 1226–70), kraljevski prestiž dostigao je nove visine, te je Louis služio kao posrednik za većinu Europe.<ref name=Davies355>Davies ''Europe'' str. 355–357</ref>{{efn-ua|Louis je [[kanonizacija|kanoniziran]] 1297. od strane pape [[Bonifacije VIII.|Bonifacija VIII]].<ref name=Hallam401>Hallam and Everard ''Capetian France'' str. 401</ref>}}
Na Pirinejskom poluotoku, kršćanske države, koje su bile ograničene na njegov sjeverozapadni dio, počele su proboj protiv islamskih država na jugu, što je period koji se naziva ''[[Rekonkvista]]''.<ref name=Davies345>Davies ''Europe'' str. 345</ref> Do oko 1150. godine, kršćanski sjever se sjedinio u pet glavnih kraljevstava: [[Kraljevina Leon|Leon]], [[Kraljevina Kastilja|Kastilja]], [[Kraljevina Aragon|Aragon]], [[Kraljevina Navara|Navara]] i [[Kraljevstvo Portugal|Portugal]].<ref name=Barber341>Barber ''Two Cities'' str. 341</ref> Južni Pirinejski poluotok ostao je pod kontrolom islamskih država, isprva pod [[Kordopski Kalifat|Kordopskim Kalifatom]], koji se 1031. raspao na stalno mijenjajuć broj malenih država, koje su se nazivale ''[[taifa|taife]]'',<ref name=Davies345/> i koje su se borile sa kršćanima dok [[Almohadi|Almohadski Kalifat]] nije ponovo uspostavio centraliziranu vladavinu nad južnim Pirinejskim poluotokom tijekom 1170-ih.<ref name=Barber350>Barber ''Two Cities'' str. 350–351</ref> Kršćanske snage napredovale su tijekom ranih 1200-ih, što je kulminiralo osvajanjem [[Sevilla|Seville]] 1248. godine.<ref name=Barber353>Barber ''Two Cities'' str. 353–355</ref>
=== Križarski ratovi ===
{{main|Križarski ratovi|Rekonkvista|Sjeverni križarski ratovi}}
{{see also| Bizantsko carstvo pod Makedonskom dinastijom| Bizantsko carstvo pod Dinastijom Komnina}}
[[File:Crac des chevaliers syria.jpeg|thumb|[[Krak des Chevaliers]] je sagrađen tijekom križarskih ratova za [[Ivanovci|Ivanovce]].<ref name=Fortress268>Kaufmann and Kaufmann ''Medieval Fortress'' str. 268–269</ref>]]
U 11. stoljeću [[Seldžuci]] su osvojili veći dio Srednjeg Istoka, zauzevši Perziju tijekom 1040-ih, Jermeniju tijekom 1060-ih i Jeruzalem 1070. godine. Turska je vojska 1071. pobijedila bizantsku vojsku u [[Bitka kod Mancikerta|Bici kod Mancikerta]] i zarobila bizantskog cara [[Roman IV Diogen|Romana IV]] (vladavina 1068–71). Turci su nakon toga mogli slobodno napasti Malu Aziju, što je nanijelo jak udarac Bizantskom carstvu, zato što su mu oduzeli veći dio populacije i glavni izvor prihoda. Iako su se Bizantinci regrupirali i donekle oporavili, nikada nisu potpuno vratili Malu Aziju i često su se morali braniti. I Turci su imali poteškoće, izgubivši Jeruzalem zbog egipatskih [[Fatmidski Kalifat|Fatimida]] i pretrpivši niz unutrašnjih građanskih ratova.<ref name=Davies332>Davies ''Europe'' str. 332–333</ref> Bizantinci su se također suočili sa oživljenom [[Drugo bugarsko carstvo|Bugarskom]], koja se u kasnom 12. i 13. stoljeću proširila na Balkanu.<ref name=Davies386>Davies ''Europe'' str. 386–387</ref>
Cilj križarskih ratova bilo je oduzimanje [[Jeruzalem]]a iz muslimanske vlasti. [[Prvi križarski rat]] objavio je papa [[Urban II]] (papa 1088–99) na [[Koncil u Clermontu|Koncilu u Clermontu]] 1095. kao odgovor na zahtjev bizantskog cara [[Aleksije I Komnen|Aleksija I Komnena]] (vladavina 1081–1118) za pomoć protiv naknadnog muslimanskog napredovanja. Urban je obećao [[oprost]] bilo kome tko bi sudjelovao. Desetci tisuća ljudi iz svih slojeva društva mobilizirali su se u čitavoj Europi i osvojili Jeruzalem 1099. godine.<ref name=MACrusades/> Jedna osobina križarskih ratova bili su [[pogrom]]i lokalnih Jevreja, do kojih je često dolazilo kada su križari napuštali svoje zemlje i išli na Istok. Oni su bili naročito brutalni tijekom Prvog krstaškog rata,<ref name=Jews191/> kada su jevrejske zajednice u [[Köln]]u, [[Mainz]]u i [[Worms]]u iskorijenjene, a ostale zajednice u gradovima između rijeka [[Sena|Sene]] i Rajne znatno ozlijeđene.<ref name=Comp397>Lock ''Routledge Companion to the Crusades'' str. 397–399</ref> Još jedna izdanak križarskih ratova bilo je osnivanje novih vrsta monaškog reda, [[Viteški red|viteških redova]] [[Templari|Templara]] i [[Ivanovci|Ivanovaca]], koji su spojili monaški život sa vojnom službom.<ref name=Barber145/>
Križari su učvrstili svoja osvajanja u [[križarske države|križarskim državama]]. Tijekom 12. i 13. stoljeća došlo je do niza sukoba između tih i okolnih muslimanskih država. Molbe tih država papinstvu dovele su do još križarskih ratova,<ref name=MACrusades>Riley-Smith "Crusades" ''Middle Ages'' str. 106–107</ref> poput [[Treći križarski rat|Trećeg križarskog rata]], objavljenih u svrhu ponovnog osvajanja Jeruzalema, kojeg je [[Saladin]] († 1193) osvojio 1187. godine.<ref name=Payne204>Payne ''Dream and the Tomb'' str. 204–205</ref>{{efn-ua| Vojno-religijski redovi poput [[templari|Templara]] i [[ivanovci|Ivanovaca]] osnovani su i igrali su sastavnu ulogu u križarskim državama.<ref name=Lock353>Lock ''Routledge Companion to the Crusades'' str. 353–356</ref>}} [[Četvrti križarski rat]] 1203. bio je usmjeren na Konstantinopolj umjesto na Svetu zemlju, te je on zauzet 1204. godine, što je dovelo do uspostavljanja [[Latinsko Carstvo|Latinskog carstva Konstantinopolja]]<ref name=Lock156>Lock ''Routledge Companion to the Crusades'' str. 156–161</ref> i jakog slabljenja Bizantskog carstva. Bizantinci su ponovo osvojili taj grad 1261. godine, ali nikada nisu dostigli svoju prethodnu snagu.<ref name=Backman299>Backman ''Worlds of Medieval Europe'' str. 299–300</ref> Do 1291. sve križarske države bile su ponovo osvojene ili izgurane sa kopna, mada je titularno [[Jeruzalemsko Kraljevstvo]] opstalo na [[Kraljevina Kipar|Kipru]] još nekoliko godina nakon toga.<ref name=Lock122>Lock ''Routledge Companion to the Crusades'' str. 122</ref>
Pape su pozivali na križarske ratove i drugdje osim u Svetoj Zemlji: u Španjolskoj, južnoj Francuskoj i duž Baltika.<ref name=MACrusades/> Španski križarski ratovi spojili su se sa ''Rekonkvistom'' Španjolske od muslimana. Iako su Templari i Ivanovci sudjelovali u španskim križarskim ratovima, osnovani su slični španski vojno-religijski redovi, većina kojih je postala dio dva glavna reda, [[Red Kalatrava|Kalatrava]] i [[Red Santiaga|Santiaga]], do početka 12. stoljeća.<ref name=Lock205>Lock ''Routledge Companion to the Crusades'' str. 205–213</ref> Sjeverna Europa također je ostala izvan kršćanskog utjecaja do 11. stoljeća ili kasnije, te je postala mjesto križarskih ratova kao dio Sjevernih križarskih ratova od 12. do 14. stoljeća. Ti križarski ratovi također su izrodili jedan vojni red, [[Livonijska braća mača|Red braće mača]]. Još jedan red, [[Teutonski viteški red]], iako izvorno osnovan u križarskim državama, fokusirao je mnogo svoje aktivnosti na Baltiku nakon 1225. godine, a 1309. je premjestio glavno sjedište u [[Zamak u Malborku|Marienburg]] u [[Pruska|Pruskoj]].<ref name=Lock213>Lock ''Routledge Companion to the Crusades'' str. 213–224</ref>
=== Intelektualni život ===
{{main|Renesansa 12. stoljeća|Srednjovjekovna filozofija| Srednjovjekovna književnost|Srednjovjekovna poezija|Srednjovjekovna medicina Zapadne Europe}}
Tijekom 11. stoljeća, razvoj u filozofiji i teologiji doveo je do povećane intelektualne aktivnosti. Postojala je rasprava između [[Realizam (filozofija)|realista]] i [[nominalizam|nominalista]] po pitanju koncepta "[[Univerzal (metafizika)|univerzala]]". Filozofski diskurs stimuliralo je ponovno otkriće [[Aristotel]]a i njegov naglasak na [[empiricizam]] i [[recionalizam]]. Učenjaci poput [[Pierre Abélard|Pierra Abelarda]] († 1142) i [[Pierre Lombard|Pierra Lombarda]] († 1164) uveli su [[terminska logika|Aristotelovu logiku]] u teologiju. U kasnom 11. i ranom 12. stoljeću došlo je i do uspona [[katedralska škola|katedralskih škola]] u Zapadnoj Europi, signalizirajući prelaz sa učenja u manastirima na učenje u katedralama i gradovima.<ref name=Backman232>Backman ''Worlds of Medieval Europe'' str. 232–237</ref> Katedralske škole opet su zamijenili [[srednjovjekovni univerzitet|univerziteti]] osnovani u većim europskim gradovima.<ref name=Backman247>Backman ''Worlds of Medieval Europe'' str. 247–252</ref> Filozofija i teologija spojile su se u [[skolastika|skolastici]], pokušaju učenjaka 12. i 13. stoljeća da pomire autoritativne tekstove, prije svega Aristotela i Bibliju. Taj je pokret pokušao upotrijebiti sistematski pristup istini i razumu<ref name=MASchol>Loyn "Scholasticism" ''Middle Ages'' str. 293–294</ref> i kulminirao je mišlju [[Toma Akvinski|Tome Akvinskog]] († 1274), koji je napisao ''[[Summa Theologica]]'', tj. ''Sažetak teologije''.<ref name=Colish295>Colish ''Medieval Foundations'' str. 295–301</ref>
Na kraljevskim i plemićkim dvorovima došlo je do razvoja [[viteštvo|viteštva]] i etosa [[dvorska ljubav|dvorske ljubavi]]. Ta kultura izražavala se na [[Vernakular|narodnom jeziku]] umjesto na latinskom i sastojala se od poema, priča, legendi i popularnih pjesama koje su širili [[trubadur]]i, putujući minstreli. Priče su često zapisivali u ''[[Chanson de geste|chansons de geste]]'' ili "pjesme velikih djela", kao što su ''[[La Chanson de Roland|Pjesma o Rolandu]]'' i ''[[Hildebrand|Pjesma o Hildebrandu]]''.<ref name=Backman252>Backman ''Worlds of Medieval Europe'' str. 252–260</ref> Također su pisane sekularne i religijske historije.<ref name=Davies349>Davies ''Europe'' str. 349</ref> [[Geoffrey od Monmoutha]] († 1155) je stvorio svoje djelo ''[[Historia Regum Britanniae]]'', zbirku priča i legendi o [[Kralj Arthur|Arthuru]].<ref name=SaulGeoffrey>Saul ''Companion to Medieval England'' str. 113–114</ref> Ostala djela bila su više povjesnog tipa, kao što su ''Gesta Friderici Imperatoris'' [[Otto od Freisinga|Otta od Freisinga]] († 1158), u kojem je opisao djela cara Fredericka Barbarosse, i ''Gesta Regum'' [[William od Malmesburyja|Williama od Malmesburyja]] († 1143) o kraljevima Engleske.<ref name=Davies349/>
[[File:Richard of Wallingford.jpg|Srednjovjekovni učenjak pravi precizna mjerenja, ilustracija u manuskriptu iz 14. stoljeća|thumb|right|upright]]
Pravni studij napredovao je u 12. stoljeću. U visokom srednjem vijeku studiralo se i sekularno i [[kanonsko pravo|kanonsko]], odnosno crkveno pravo. Sekularno pravo, odnosno rimsko pravo, mnogo je napredovalo otkrićem djela ''[[Corpus Juris Civilis]]'' u 11. stoljeću, a do 1100. rimsko pravo se podučavalo u [[Univerzitet u Bologni|Bologni]]. To je dovelo do bilježenja i standardizacije zakonika u čitavoj Zapadnoj Europi. Također se studiralo kanonsko pravo, te je oko 1140. monah po imenu [[Decretum Gratiani|Gratian]] (12. stoljeće), učitelj u Bologni, napisao ono što će postati standardni tekst kanonskog prava - ''[[Decretum Gratiani|Decretum]]''.<ref name=Backman237>Backman ''Worlds of Medieval Europe'' str. 237–241</ref>
Među posljedicama grčkog i islamskog utjecaja na ovaj period u europskoj povijesti bile su zamjena [[rimski brojevi|rimskih brojeva]] [[dekadni sistem|dekadnim]] [[pozicijski zapis|pozicijskim brojnim sistemom]] i otkriće [[algebra|algebre]], što je omogućilo napredniju matematiku. Došlo je do napretka u astronomiji nakon prijevoda [[Ptolomej]]evog ''[[Almagest]]a'' sa grčkog na latinski u kasnom 12. stoljeću. Također se istraživala i medicina, naročito na jugu Italije, gdje je islamska medicina utjecala na [[Schola Medica Salernitana|školu u Salernu]].<ref name=Backman241>Backman ''Worlds of Medieval Europe'' str. 241–246</ref>
=== Tehnologija i vojska ===
{{main|Srednjovjekovna tehnologija|Srednjovjekovno ratovanje|Povijest znanosti#Znanost u srednjem vijeku}}
[[File:Tommaso da modena, ritratti di domenicani (Ugo di Provenza) 1352 150cm, treviso, ex convento di san niccolò, sala del capitolo.jpg|thumb|left|Portret kardinala [[Hughes de Saint-Cher|Hughesa de Saint-Chera]], [[Tommaso da Modena]], 1352, prvi poznati prikaz naočala<ref>Ilardi, ''Renaissance Vision'', str. 18–19</ref>]]
U 12. i 13. stoljeću u Europi je došlo do privrednog rasta i inovacija u metodima proizvodnje. Glavni tehnološki napretci bili su otkriće [[vjetrenjača|vjetrenjače]], prvih mehaničkih satova, manufakture [[žestoka pića|žestokih pića]] i upotreba [[astrolab]]a.<ref name=Backman246>Backman ''Worlds of Medieval Europe'' str. 246</ref> Konkavne naočale izumljene su oko 1286. od strane jednog nepoznatog Talijana, koji je vjerojatno radio u Pisi ili njenoj okolici.<ref>Ilardi, ''Renaissance Vision'', str. 4–5, 49</ref>
Razvoj tropoljnog [[plodored|plodorednog sistema]] za sijanje usjeva<ref name=Backman156/>{{efn-ua|Do 1000. se pojavio u Sjevernoj Europi, a stigao je u Poljsku do 12. stoljeća.<ref name=Epstein45>Epstein ''Economic and Social History'' str. 45</ref>}} povećao je upotrebu zemljišta sa jedne polovine u upotrebi svake godine, pod starim dvopoljnim sistemom, na dvije trećine pod novim sistemom, što je dovelo do povećanja proizvodnje.<ref name=Epstein45/> Razvoj [[plug|teškog pluga]] omogućio je efikasniju obradu težeg tla, čemu je doprinijelo i širenje [[konjski okovratnik|konjskog okovratnika]], što je dovelo do upotrebe [[radna životinja|teglećih konja]] umjesto volova. Konji su brži od volova i zahtijevaju manje ispaše - faktori koji su potpomogli uvođenje tropoljnog sistema.<ref name=Backman156>Backman ''Worlds of Medieval Europe'' str. 156–159</ref>
Izgradnja katedrala i zamkova unaprijedilo je tehnologiju građenja, što je dovelo do razvoja velikih kamenih građevina. U pomoćne građevine spadale su nove gradske vijećnice, kuće, mostovi i [[desetinska štala|desetinske štale]].<ref name=Barber68>Barber ''Two Cities'' str. 68</ref> Izgradnja brodova poboljšala se sa upotrebom metoda [[brodogradnja|rebra i daske]] umjesto starog rimskog sistema rupe i klina. Ostala poboljšanja u vezi s brodovima bila su upotreba [[latinsko jedro|latinskog jedra]] i [[Kormilo#Historija|krmene statve]], od kojih su oba povećala brzinu kojom brod može ploviti.<ref name=Barber73>Barber ''Two Cities'' str. 73</ref>
U pogledu vojske, došlo je do povećane upotrebe pješadije sa specijaliziranim ulogama. Zajedno sa još uvijek dominantnom [[teška konjica|teškom konjicom]], vojske su često uključivale jahaće i pješadijske [[samostreličar]]e, kao i [[podrivač]]e i inžinjere.<ref name=NicolleWestern125>Nicolle ''Medieval Warfare Source Book: Warfare in Western Christendom'' str. 125</ref> Samostreli, za koje se znalo još od Kasne Antike, više su se koristili djelimično zbog češćeg [[opsada|opsadnog]] ratovanja u 10. i 11. stoljeću.<ref name="NicolleWestern80" />{{efn-ua|Samostreli se sporo ponovo pune, što ograničava njihovu upotrebu na otvorenim bojnim poljima. U opsadama sporost nije velika mana, budući da se samostreličari mogu sakriti iza utvrđenja prilikom ponovnog punjenja.<ref name=Daily124>Singman ''Daily Life'' str. 124</ref>}} Sve veća upotreba samostrela u 12. i 13. stoljeću dovela je do upotrebe kaciga sa zatvorenim licem, teškog oklopa, kao i konjskog oklopa.<ref name=NicolleWestern130>Nicolle ''Medieval Warfare Source Book: Warfare in Western Christendom'' str. 130</ref> [[Barut]] je bio poznat u Europi do sredine 13. stoljeća, sa zabilježenom upotrebom u europskom ratovanju od strane Engleza protiv Škota 1304. godine, iako je samo korišten kao eksploziv, a ne oružje. [[Top]]ovi su se koristili za opsade tijekom 1320-ih, a ručni pištolji počeli su se koristiti do 1360-ih.<ref name=Nicolle296/>
=== Arhitektura, umjetnost i glazba ===
{{main|Srednjovjekovna umjetnost|Romanika|Gotika|Srednjovjekovna glazba}}
[[File:Maria Lach 02.jpg|thumb|[[Romanička arhitektura|Romanička]] Crkva Marie Lach, Njemačka]]
U 10. stoljeću osnivanje crkava i manastira dovelo je do razvoja kamene arhitekture koja je razradila narodne romanske forme, od čega potječe termin "romanika". Gdje je to bilo moguće, rimske građevine od cigle i kamena ponovo su se koristile zbog već dostupnog materijala. Iz probnih prvih pokušaja poznatih kao [[prva romanika]] stil je procvjetao i proširio se Europom u nevjerojatno homogenoj formi. Tek prije 1000. godine došlo je do velikog talasa izgradnje kamenih crkvi po čitavoj Europi.<ref name=Benton55>Benton ''Art of the Middle Ages'' str. 55</ref> [[Romanička arhitektura|Romaničke]] građevine imale su masivne kamene zidove, otvore nadsvođene polukružnim lukovima, malene prozore i, naročito u Francuskoj, kamene lučne svodove.<ref name=Adams181>Adams ''History of Western Art'' str. 181–189</ref> Veliki [[portal]] sa obojenim skulpturama u [[reljef (skulptura)|visokom reljefu]] postao je centralna osobina fasada, naročito u Francuskoj, a [[kapitel]]i stupova često su rezbareni narativnim scenama izmišljenih čudovišta i životinja.<ref name=Benton58to75>Benton ''Art of the Middle Ages'' str. 58–60, 65–66, 73–75</ref> Prema umjetničkom povjesničaru C. R. Dodwell, "gotovo su sve crkve na Zapadu ukrašavane zidnim slikama", od kojih je preživio samo mali broj.<ref name=Dodwell37>Dodwell ''Pictorial Arts of the West'' str. 37</ref> Zajedno sa razvojem u crkvenoj arhitekturi, razvijena je i osobena europska forma zamka, koja je postala ključna u politici i ratovanju.<ref name=Benton295>Benton ''Art of the Middle Ages'' str. 295–299</ref>
Romanička umjetnost, a naročito prerada metala, dostigla je najsofisticiraniju formu u [[mosanska umjetnost|mosanskoj umjetnosti]], u kojoj su se jasno istakle jedinstvene umjetničke ličnosti poput [[Nikola Verdrunski|Nikole Verdrunskog]] († 1205), i gotovo [[Starogrčka umjetnost|klasičnan stil]] može se vidjeti u djelima poput [[Krstionica u Crkvi sv. Bartolomeja, Liège|krstionice u Liègeu]],<ref name=Lasko240>Lasko ''Ars Sacra'' str. 240–250</ref> što je u kontrastu sa previjajućim životinjama njezinog savremenika, [[Gloucesterski svijećnjak|gloucesterskog svijećnjaka]]. Velike iluminirane biblije i [[psaltir]]i bili su tipični oblici luksuznih manuskripta, a oslikavanje izdova procvjetalo je u crkvama, često slijedeći šemu sa ''[[Sudnji dan|Sudnjim danom]]'' na zapadnom zidu, [[Krist u mandorli|Kristom u mandorli]] na istočnom zidu, i narativnim biblijskim scenama duž glavnog dijela crkve, ili, u slučaju najbolje očuvanog primjera, u [[Opatijska crkva Saint-Savin-sur-Gartempe|Saint-Savin-sur-Gartempe]], na [[bačvasti svod|bačvastom svodu]].<ref name=Benton91>Benton ''Art of the Middle Ages'' str. 91–92</ref>
[[File:Nef cathédrale Laon.jpg|[[Gotička arhitektura|Gotička]] unutrašnjost [[Katedrala u Laonu|Katedrale u Laonu]], Francuska|thumb|left]]
Od ranog 12. stoljeća, francuski graditelji razvili su [[Gotička arhitektura|gotički]] stil, označen korištenjem [[rebrasti svod|rebrastih svodova]], [[šiljasti luk|šiljastih lukova]], [[kontrafor|letećih upornjaka]] i velikih [[vitraj]]a. Uglavnom se koristio na crkvama i katedralama, a njegova upotreba nastavila se u većem dijelu Europe sve do 16. stoljeća. U klasične primjere gotičke arhitekture spadaju [[Katedrala u Chartresu]] i [[Katedrala u Reimsu]] u Francuskoj, kao i [[Katedrala u Salisburyju]] u Engleskoj.<ref name=Adams195>Adams ''History of Western Art'' str. 195–216</ref> Vitraj je postao ključan element u dizajnu crkvi u čijem se vidu nastavila ekstenzivna upotreba zidnih slika, koje su do tada gotovo sasvim nestale.<ref name=Benton185to271>Benton ''Art of the Middle Ages'' str. 185–190; 269–271</ref>
Tijekom tog perioda praksa iluminacije manuskripta postepeno je prešla iz manastira u laičke radionice, tako da je prema [[Janetta Rebold Benton|Janetti Benton]] "do 1300. većina monaha kupovala svoje knjige u prodavnicama",<ref name=Benton250>Benton ''Art of the Middle Ages'' str. 250</ref> a [[časoslov]]i su se razvili kao oblik molitvene knjige za laike. Prerada metala nastavila je biti najprestižnija forma umjetnosti, sa [[emajl iz Limogesa|emajlom iz Limogesa]] kao popularnom i relativno pristupačnom opcijom za predmete kao što su relikvijari i križevi.<ref name=Benton245>Benton ''Art of the Middle Ages'' str. 135–139, 245–247</ref> U Italiji su inovacije [[Cimabue|Cimabua]] i [[Duccio|Duccia]], a zatim i [[trečento|trečentskog]] majstora [[Giotto|Giotta]] († 1337), znatno povećale sofisticiranost i status [[štafelajno slikarstvo|štafelajnog slikarstva]] i [[freska]].<ref name=Benton264>Benton ''Art of the Middle Ages'' str. 264–278</ref> Rastući prosperitet tijekom 12. stoljeća rezultirao je većom proizvodnjom sekularne umjetnosti; preživjeli su mnogi izrezbareni predmeti od [[rezbarenje slonovače|slonovače]], kao što su figurice za igru, češljevi i malene religijske figure.<ref name=Benton248>Benton ''Art of the Middle Ages'' str. 248–250</ref>
=== Crkveni život ===
{{main|Gregorijanska reforma|Crkva i država u srednjovjekovnoj Europi}}
[[File:Bonaventura Berlinghieri Francesco.jpg|thumb|right|upright|[[Franjo Asiški]] osnovao je red [[franjevci|franjevaca]] ([[Bonaventura Berlinghieri]], 1235).<ref name=Hamilton47>Hamilton ''Religion in the Medieval West'' str. 47</ref>]]
Monaška reforma postala je važno pitanje tijekom 11. stoljeća, budući da su se elite počele brinuti da se monasi ne pridržavaju pravila koja ih vežu za striktno religijski život. [[Opatija Cluny]], osnovana u regiji [[Mâcon]] u Francuskoj 909. godine, stvorena je kao dio [[klinijevci|Klinijevskih reformi]], većeg pokreta monaških reformi kao odgovor na tu brigu.<ref name=Rhino>Rosenwein ''Rhinoceros Bound'' str. 40–41</ref> Cluny je ubrzo zadobio reputaciju isposništva i strogosti. Pokušavao je održati duševni život visoke vrijednosti postavljanjem sebe pod zaštitu papinstva i biranjem vlastitog opata bez miješanja laika, tako održavajući ekonomsku i političku neovisnost od lokalnih gospodara.<ref name=Barber143>Barber ''Two Cities'' str. 143–144</ref>
Monaška reforma inspirirala je promjenu u sekularnoj crkvi. Ideale na kojima se zasnivala papinstvu je donio papa [[Lav IX]] (papa 1049–1054), te je pružio ideologiju svešteničke neovisnosti koja je dovela do [[borba za investituru|borbe za investituru]] u kasnom 11. stoljeću. U nju su se uključili papa [[Grgur VII]] (papa 1073–85) i car Henry IV, koji su se isprva sukobili po pitanju imenovanja biskupa, razmirice koja se pretvorila u bitku o idejama [[investitura|investiture]], svešteničkog braka i [[simonija|simonije]]. Car je vidio zaštitu Crkve kao jednu od svojih dužnosti, a htio je i sačuvati pravo postavljanja vlastitih biskupa unutar svoje države; međutim, papinstvo je insistiralo na neovisnosti Crkve od sekularnih gospodara. Ta pitanja ostala su neriješena do kompromisa iz 1122. godine, poznatog kao [[Wormski konkordat]]. Ta razmirica predstavlja značajan stadij u stvaranju papinske monarhije odvojene od i jednake laičkim vlastima. Također je imala trajnu posljedicu opunomoćavanja njemačkih prinčeva na račun njemačkih careva.<ref name=Rhino/>
[[File:Abbey-of-senanque-provence-gordes.jpg|[[Opatija Sénanque]], [[Gordes]], Francuska.|thumb|left]]
Visoki srednji vijek bio je period velikih religijskih pokreta. Pored križarskih ratova i monaških reformi, ljudi su pokušavali sudjelovati u novim oblicima religijskog života. Osnovani su novi monaški redovi, uključujući i [[kartuzijanci|kartuzijance]] i [[cisterciti|cistercite]]. Posljednji su se brzo raširili u svojim ranim godinama pod vođstvom [[Bernard od Clairvauxa|Bernarda od Clairvauxa]] († 1153). Ti novi redovi formirani su kao odgovor na osjećaj laika da benediktinski monasticizam više nije odgovarao potrebama laika, koji se su, zajedno sa onima koji su se htjeli priključiti religijskom životu, htjeli vratiti jednostavnijem [[pustinjak|pustinjačkom]] monasticizmu ranog kršćanstva ili [[apostoli|apostolskom životu]].<ref name=Barber145>Barber ''Two Cities'' str. 145–149</ref> [[Kršćansko hodočašće|Religijska hodočašća]] također su podsticana. Stara mjesta hodočašća poput Rima, Jeruzalema i [[Katedrala u Santiagu de Composteli|Compostele]] primala su sve veći broj posjetilaca, a nova mjesta poput [[Svetište Monte Sant'Angelo|Monte Garganoa]] i [[Bazilika Svetog Nikole|Barija]] postala su poznata.<ref name=Morris199>Morris "Northern Europe" ''Oxford Illustrated History of Medieval Europe'' str. 199</ref>
U 13. stoljeću [[prosjački redovi]] - [[franjevci]] i [[dominikanci]] — koji su se zaklinjali na život u siromaštvu i preživljavali prošenjem, dobili su odobrenje papinstva.<ref name=Barber155>Barber ''Two Cities'' str. 155–167</ref> Religijske grupe poput [[valdenzi|valdenza]] i [[humiliati|humiliata]] također su se pokušale vratiti životu ranog kršćanstva sredinom 12. i početkom 13. stoljeća, ali ih je papinstvo osudilo kao heretike. Ostali su se priključili [[katari]]ma, još jednom heretičkom pokretu koji je papinstvo osudilo. Godine 1209. propovijedan je križarski rat protiv katara, [[Katarski križarski rat]], koji ih je, zajedno sa [[srednjovjekovna Inkvizicija|srednjovjekovnom Inkvizicijom]], eliminirao.<ref name=Barber185>Barber ''Two Cities'' str. 185–192</ref>
==Kasni srednji vijek==
{{main|Kasni srednji vijek}}
===Rat, glad i kuga===
{{main|Kriza kasnog srednjeg vijeka}}
Prve godine 14. vijeka obilježila je pojava gladi, s kulminacijom u [[Velika glad 1315.–1317.|velikoj gladi 1315.–1317]].<ref name=MAFamine>Loyn "Famine" ''Middle Ages'' str. 128</ref> Uzrok velike gladi je spori prijelaz iz [[Srednovekovni topli period|srednjovjekovnog toplog perioda ] u [[malo ledeno doba]], što je povećalo rizik od nestašice hrane u vrijeme kad su vremenske prilike uzrokovale smanjene prinose u poljoprivredi.<ref name=Backman373>Backman ''Worlds of Medieval Europe'' str. 373–374</ref> Godine 1313.–1314. i 1317.–1321. bile su posebno kišovite u cijeloj Evropi, što je za posljedicu imalo masovno podbacivanje prinosa ljetine.<ref name=Epstein41>Epstein ''Economic and Social History'' str. 41</ref> Klimatske promjene koje su bile rezultat smanjenja prosječnih godišnjih temperatura u 14. vijeku bile su popraćene ekonomskom krizom.<ref name=Backman370>Backman ''Worlds of Medieval Europe'' str. 370.</ref>
[[File:Jacquerie Navarre.jpg|right|thumb|200px|Egzekucija nekih od vođa ''[[žakerija|žakerije]]'', iz rukopisa ''Chroniques de France ou de St Denis'', 14 vijek.]]
Ovim je nesrećama godine 1347. slijedila [[crna smrt]], bolest koja se širila Evropom slijedeće tri godine.<ref name=MAPlague>Schove "Plague" ''Middle Ages'' str. 269.</ref>{{efn-ua|Historijski konsenzus zadnjih 100 godina bio je da se radilo o obliku [[kuga|bubonske kuge]], ali neki historičari u zadnje vrijeme dovode u pitanje ovu tezu.<ref name=Epstein171>Epstein ''Economic and Social History'' pp. 171–172</ref>}} Broj smrtnih slučajeva u Evropi bio je vjerojatno oko 35 miliona, oko jedne trećine ukupne populacije. Posebno su bili pogođeni gradovi zbog velike gustoće naseljenosti.{{efn-ua|Njemački grad [[Lübeck]] je u vrijeme crne smrti izgubio 90% stanovništva.<ref name=Daily189>Singman ''Daily Life'' str. 189.</ref>}} Velika područja ostala su potpuno nenaseljena i u nekim su djelovima poljoprivredne površine ostale neobrađene. To je dovelo do povećanja nadnica pošto su posjednici zemlje nastojali stimulirati preostale malobrojne radnike na rad u njihovim poljma. Dodatni problemi bili su niske najamnine i niska potražnja za hranom, što je dodatno umanjilo prihode od poljoprivrede. Radnici u gradovima također su osjećali da imaju pravo na više nadnice, to je dovelo do [[Narodni ustanci u kasnom srednjem vijeku|narodnih ustanaka]] diljem Evrope.<ref name=Backman374>Backman ''Worlds of Medieval Europe'' str. 374.–380.</ref> Najpoznatiji ustanci bili su [[žakerija]] (''jacquerie'') u Francuskoj, [[seljački ustanak u Engleskoj]], i pobune u gradovima [[Firenca|Firenci]] u Italiji i [[Ghent]]u i [[Bruges]]u u Flandriji. Trauma izazvana kugom dovela je do povećanog milosrđa diljem Evrope, koji se manifestirao osnivanjem novih dobrotvornih ustanova, samoranjavanjem [[Flagelanti|flagelanata]] i [[Srednjovjekovni progoni Jevreja|progonom Jevreja]].<ref name=Davies412>Davies ''Europe'' str. 412.–413.</ref> Stanje se dodatno pogoršalo ponovnom pojavom kuge tokom cijelog 14. vijeka, koja je nastavljala povremeno pogađati Evropu do kraja srednjeg vijeka.<ref name=MAPlague/>
===Društvo i gospodarstvo===
{{see also| Evropska moda 1300.-1400.| Evropska moda 1400.–1500.|Historija ekonomske misli}}
Društvene prilike diljem Evrope bitno su bile poremećene epidemijom [[crna smrt|crne smrti]]. Manje produktivna zemljišta su ubrzo napuštena, pošto su preživjeli mogli doći do plodnijih terena.<ref name=Epstein184>Epstein ''Economic and Social History'' str. 184.–185.</ref> Mada je [[kmetstvo]] u Zapadnoj Evropi propadalo, ono je postalo uobičajeno u Istočnoj Evropi, gdje su ga zemljoposjednici nametnuli svojim podanicima koji su prije bili slobodni.<ref name=Epstein246>Epstein ''Economic and Social History'' str. 246.–247.</ref> Većina seljaka u Zapadnoj Evropi dogovorila se da zamijene rad kojeg su kao kmetovi dugovali svojim zemljoposjednicima za najam zemlje plaćen novcem.<ref name=Keen234/> Postotak kmetova među seljaštvom smanjio se krajem srednjeg vijeka od više od 90% na 50%.<ref name=Singman8/> Zemljoposjednici su također postali svjesniji zajedničkih interesa s drugim vlasnicima zemljišta, te su zajedno nastupali kako bi iznudili dodatne privilegije od svojih vlasti. Dijelom i na nagovor zemljoposjednika vlasti s pokušale donijeti zakone koji bi vratili ekonomske uvjete koji su postojali prije crne smrti.<ref name=Keen234>Keen ''Pelican History of Medieval Europe'' str. 234.–237.</ref> Pismenost među stanovništvom koji ne pripada kleru počela je postepeno rasti i urbano stanovništvo počinje oponašati interes plemstva za viteštvo.<ref name=Vale346>Vale "Civilization of Courts and Cities" ''Oxford Illustrated History of Medieval Europe'' str. 346.–349.</ref>
Židovske zajednice su protjerane iz Engleske 1290. a iz Francuske 1306. Mada je nekima dozvoljen povratak u Francusku, većini nije, stoga mnogi Židovi sele na istok naseljavajući se u Poljsku i Mađarsku.<ref name=Jews192>Loyn "Jews" ''Middle Ages'' str. 192.</ref> Židovi su također protjerani iz Španjolske 1492. i nastanili se u Turskoj, Francuskoj, Italiji i Nizozemskoj.<ref name=Jews191/> Razvoj [[Historija bankarstva|bankarstva]] u Italiji tokom 13. vijeka nastavilo se kroz cijeli 14. vijek, djelomično potaknut povećanjem broja oružanih sukoba u tom periodu i potrebom Pape za premještanjem novca među različitim kraljevstvima. Mnogi od bankara onog doba posuđivali su novac kraljevima s velikim rizikom, te su neki i bankrotirali nakon što neki od kraljeva nisu bili u stanju vratiti dug.<ref name=Keen237>Keen ''Pelican History of Medieval Europe'' str. 237.–239.</ref>{{efn-ua|To se desilo obitelji Bardi i Peruzzi 1340-ih nakon što je kralj [[Edward III od Engleske]] odbacio bilo kakva potraživanja prema njemu.<ref name=Keen237/>}}
===Državni preporod===
[[File:Europe 1360.jpg|thumb|upright= 1.5|Karta Evrope 1360.|left]]
Tokom kasnog srednjeg vijeka svjedočimo pojavi jakih [[nacionalna država|nacionalnih država]] utemeljenih na vladavini kraljeva, pogotovo [[Kraljevina Engleska|Kraljevine Engleske]], [[Kraljevina Francuska|Kraljevine Francuske]], i kršćanskih kraljevina na [[Pirinejski poluotok|Pirinejskom poluotoku]]: [[Kraljevina Aragon|Aragona]], [[Kraljevina Kastilja|Kastilje]] i [[Kraljevina Portugal|Portugala]]. Dugi ratovi u kasnom srednjem vijeku pojačali su kraljevu kontrolu nad lastitim kraljevstvom i posebno su teško pogodili seljaštvo. Kraljevi su profitirali stalnim oružanim sukobima jer su proširivali kraljevske zakone čitavim kraljevstvom i povećavali zemlju koju su izravno kontrolirali.<ref name=Watts201>Watts ''Making of Polities'' str. 201.–219.</ref> Veliki troškovi ratovanja učinili su da metode naplate poreza budu djelotvorne, a i sama stopa oporezivanja često se povećavala.<ref name=Watts224>Watts ''Making of Polities'' str. 224.–233.</ref> Potreba za dobijanjem pristanka za povećanjem poreza od strane stanovništva koji je plaćao porez doveo je do povećanja moći i autoriteta političkih institucija kao što je [[Engleski parlament]] i [[Skupština staleža]] u Francuskoj.<ref name=Watts233>Watts ''Making of Polities'' str. 233.–238.</ref>
[[File:Joan of arc miniature graded.jpg|thumb|right|upright|[[Ivana Orleanska]] u prikazu iz 15. vijeka.]]
Kroz cijeli 14. vijek, francuski su kraljevi nastojali proširiti svoj utjecaj čitavim svojim kraljevstvom na štetu teritorijalnih imanja plemstva.<ref name=Watts166>Watts ''Making of Polities'' str. 166.</ref> Naišli su na velik otpor pri pokušaju zapljene imanja engleskih kraljeva u južnoj Francuskoj, što je izazvalo početak [[Stogodišnji rat|Stogodišnjeg rata]],<ref name=Watts169>Watts ''Making of Polities'' str. 169.</ref> koji je trajao do 1453.<ref name=MA100>Loyn "Hundred Years' War" ''Middle Ages'' str. 176.</ref> U ranim fazama rata engleska je strana pod vodstvom [[Edward III od Engleske|Edwarda III]] (vladao 1327.–1377.) i njegovog sina [[Edward Crni Princ|Edwarda Crnog Princa]] (umro 1376.),{{efn-ua|Edwardov nadimak vjerojatno dolazi od njegovog crnog oklopa kojeg je nosio u bitkama, a prvi ga je koristio John Leland 1530-ih ili 1540-ih.<ref name=BP242>Barber ''Edward'' str. 242.–243.</ref>}} bilježila niz velikih uspjeha pobjedom u [[Bitka kod Crécyja|Bitci kod Crécyja]] i [[Bitka kod Poitiersa (1356)|Poitiersa]], osvajanjem grada [[Calais]]a i kontrolom velikog djela francuskog teritorija.{{efn-ua|Calais je ostao u engleskim rukama do 1558.<ref name=Davies545>Davies ''Europe'' str. 545.</ref>}} Nered koji je nastao na teritoriju pod francuskom kontrolom u prvim je godinama rata gotovo uništio Francusko kraljevstvo.<ref name=Watts180>Watts ''Making of Polities'' str. 180.–181.</ref> U ranom 15. vijeku, Francuska još jednom dolazi do ruba propasti, ali u kasnim 1420-im vojni uspjesi [[Ivana Orleanska|Ivane Orleanske]] (umrla 1431.) donose konačnu pobjedu francuskih kraljeva nad Englezima i osvajanje engleskih posjeda u južnoj Francuskoj 1453.<ref name=Watts317>Watts ''Making of Polities'' str. 317.–322.</ref> Cijena u ljudskim životima bila je vrlo visoka, francusko stanovništvo na kraju rata bilo je brojčano prepolovljeno u odnosu na početak rata. Ipak, rat je imao pozitivan efekt na engleski nacionalni identitet, pošto je pridonio spajanju raznih lokalnih identiteta u engleski nacionalni ideal. Rat s Francuzima pripomogao je i formiranju nacionalne kulture u Engleskoj koja je odvojena od one francuske. Francuska kultura imala je dominantan utjecaj u Engleskoj prije izbijanja Stogodišnjeg rata.<ref name=Davies423>Davies ''Europe'' str. 423.</ref> Rana faza Stogodišnjeg rata okarakterizirana je dominacijom engleskih strijelaca [[Velški luk|dugim lukom]],<ref name=Nicholle186>Nicolle ''Medieval Warfare Source Book: Warfare in Western Christendom'' str. 186.</ref> i pojavom [[top]]a na bojnom polju kod Crécyja 1346.<ref name=Nicolle296>Nicolle ''Medieval Warfare Source Book: Warfare in Western Christendom'' str. 296.–298.</ref>
Na teritoriju suvremene Njemačke nastavlja se dominacija [[Sveto Rimsko Carstvo|Svetog Rimskog Carstva]], ali izborna priroda dodjele carske krune nije omogućavala formiranje trajne dinastije oko koje će se formirati jaka nacija.<ref name=Watts170>Watts ''Making of Polities'' str. 170.–171.</ref> U istočnoj Evropi dolazi do jačanja [[Kraljevina Poljska (1385–1569)|Kraljevine Poljske]], [[Kraljevina Mađarska|Mađarske]] i [[Češka (historijska)|Češke]].<ref name=Watts173>Watts ''Making of Polities'' str. 173.–175.</ref> Kraljevine Pirinejskig poluotoka nastavile su osvajati teritorij na štetu muslimanskih kraljevina na poluotoku.<ref name=Watts173>Watts ''Making of Polities'' str. 173.</ref> Portugal se tokom 15. vijeka usredotočio na ekspanziju prekomorskih posjeda, dok su ostala kraljevstva bila podijeljena poteškoćama oko kraljevskog nasljedstva i drugih problema.<ref name=Watts327>Watts ''Making of Polities'' str. 327.–332.</ref><ref name=Watts340>Watts ''Making of Polities'' str. 340.</ref> Nakon poraza u Stogodišnjem ratu, U Engleskoj je izbio dugotrajni građanski rat poznat kao [[Ratovi dviju ruža|Rat dviju ruža]], koji je trajao sve do 1490-ih,<ref name=Watts340/> i okončao se proglašenjem [[Henry VII od Engleske|Henryja Tudora]] kraljem (vladao: 1485.–1509. kao Henry VII) i konsolidiranjem njegovih engleskih posjeda pobjedom nad [[Richard III od Engleske|Richardom III]] (vladao 1483.–1485.) u [[Bitka kod Boswortha|Bitci kod Boswortha]] 1485.<ref name=Davies426>Davies ''Europe'' str. 425.–426.</ref> Skandinavske zemlje su prolazile kroz razdoblje unifikacije pod [[Kalmarska unija|Kalmarskom unijom]] u kasnom 14. i ranom 15. vijeku koja je ujedinila Norvešku. Dansku i Švedsku, ali ponovo su se raspale nakon smrti [[Margaret I od Danske|Margareta I od Danske]] (vladala Danskom: 1387.–1412.). Najznačajnija sila na području Baltičkog mora bio je [[Hanzeatski savez]], trgovačka konfederacija gradova država, koja je dominirala trgovinom od Zapadne Evrope do Rusije.<ref name=Davies431>Davies ''Europe'' str. 431.</ref> Škotska se pod vodstvom [[Robert Bruce|Roberta Brucea]] oslobađa engleske dominacije (vladao: 1306.–1329.), a sam Bruce dobija papino priznanje njegove krune 1328.<ref name=Davies408>Davies ''Europe'' str. 408.–409.</ref>
===Kolaps Bizanta===
{{main|Bizantsko Carstvo pod dinastijom Anđela|Bizantsko Carstvo pod dinastijom Paleologa|Bizantsko-osmanski ratovi|Osmansko Carstvo}}
Mada je carska dinastija [[Paleolozi|Palaeologa]] uspjela preosvojiti [[Konstantinopolis]] od Zapadnih Evropljana [[1261.]], nije više bila u stanju vratiti kontrolu nad većinom bivšeg teritorija. Uni su većinom kontrolirali samo mali dio Balkanskog poluotoka oko Konstantinopolisa, sam grad, i neke obalne teritorije na [[Crno more|Crnom moru]] i oko [[Egejsko more|Egejskog mora]]. Bivi bizantinski teritoriji podijeljeni su između [[Dušanovo carstvo|Sroskog Carstva]], [[Drugo Bugarsko Carstvo|Drugog Bugarskog Carstva]] i [[Republika Venecija|Republike Venecije]]. Moć bizantskih careva bila je ugrožena turskim plemenom [[Osmansko Carstvo|Otomana]], koji su se pojavili u Anatoliji početkom 13. vijeka i [[Bizantsko Osmanski ratovi|brzo širila]] tokom 14. vijeka. Osmansko Carstvo se brzo širi Evropom, Bugarsku pretvaraju u vazalnu državu1366. i osvaja Srbiju nakon njenog poraza u [[Bitka na Kosovu polju|Bitci na Kosovu polju]] 1389. Narodi Zapadne Evrope okupili su vojsku kako bi oslobodili kršćanske zemlje Balkana te proglasili novi križarski rat 1396. Velika vojna sila poslana je na Balkan, ali je poražena od Turaka u [[Bitka kod Nikopolja|Bitci kod Nikopolja]].<ref name=Davies385>Davies ''Europe'' str. 385.–389.</ref> Kostantinopolis konačno [[Pad Konstantinopolisa|pada]] u ruke Turaka 1453.<ref name=Davies446>Davies ''Europe'' str. 446.</ref>
===Kontroverze unutar crkve===
[[File:07 Grégoire XI (couronné par Guy de Boulogne).jpg|thumb|left|[[Guy de Boulogne]] okrunjuje papu Gregora XI u minijaturi u [[Froissartove Kronike|Froissartovim ''Chroniques'']]]]
Tokom nemirnog 14. vijeka dolazi do uspostave [[Avinjonsko papstvo|Avinjonskog papstva]] 1305. do 1378.,<ref name=Thomson170>Thomson ''Western Church'' str. 170.–171.</ref> također poznatog kao "babilonsko ropstvo papstva" (paralela na židovsko [[babilonsko ropstvo]]),<ref name=MAAvignon>Loyn "Avignon" ''Middle Ages'' str. 45.</ref>, a potom i [[Zapadna šizma|velike šizme]] u trajanju od 1378. do 1418., kad su postojala dvojica, potom i trojica suprotstavljenih papa, a svakog od njih su podržavale različite države.<ref name= MAGreat>Loyn "Great Schism" ''Middle Ages'' str. 153.</ref> U prvim godinama 15. vijeka, nakon čitavog stoljeća nemira, crkveni su poglavari sazvali [[Koncil u Kostanci]] 1414. i slijedeće godine koncil je smijenio jednog od suprotstavljenih papa, ostavivši samo dva pretendenta. Nakon smjena svih pretendenata, u novembru 1417. koncil izabir potpuno novog papu [[Martin V.|Martina V.]] (1417.–1431.).<ref name=Thomson184>Thomson ''Western Church'' str. 184.–187.</ref>
Osim šizme, zapadna crkva bila je podijeljena teološkim kontroverzama, neke od njih su se pretvorile u [[hereza|hereze]]. Engleski teolog [[John Wycliffe]] (umro 1384.), osuđen je kao heretik 1415. zbog učenja da laici mogu imati pristup tekstu Biblije kao i imati stav o [[euharistija|euharistiji]] što je bilo suprotno crkvenoj doktrini.<ref name=Thomson197>Thomson ''Western Church'' str. 197.–199.</ref> Wycliffeova učenja utjecala su na dva značajna heretička pokreta u kasnom srednjem vijeku, [[lolardi]] u Englleskoj i [[husiti]] u [[Češka (historijska)|Češkoj]].<ref name=Thomson218>Thomson ''Western Church'' str. 218.</ref> Na Čehe je također djelovalo učenje [[Jan Hus|Jana Husa]], koji je spaljen na lomači 1415. nakon što je osuđen za herezu na Koncilu u Kostanci. Husitska crkva, iako pogođena kriarskim ratom protiv nje, preživjela je i nakon srednjeg vijeka.<ref name=Thomson213>Thomson ''Western Church'' str. 213.–217.</ref> Neke hereze onog doba bile su montirane, kao npr. optužbe protiv [[templari|templara]] što je dovelo do njihovog rasformiranja 1312., i podjele njihovog velikog bogatstva između francuskog kralja [[Philippe IV od Francuske|Filipa IV]] (vladao 1285.–1314.) i [[Malteški viteški red|Malteškog viteškog reda]].<ref name=Templars>Loyn "Knights of the Temple (Templars)" ''Middle Ages'' str. 201.–202.</ref>
Papstvo je u kasnom srednjem vijeku dodatno rafinirao koncept [[transupstancijacija|transupstancijacije]], postavivši pravilo da je samo kler u mogućnosti pretvoriti hostiju i vino u euharistiju, što je dodatno udaljilo laike od klera. Laici su i dalje nastavljali s praksom [[hodočašće|hodočašća]], oboćavanja relikvija i vjerovanja u moć [[Sotona|Sotone]]. Mistici kao [[Meister Eckhart]] (umro 1327.) ili [[Thomas à Kempis]] (umro 1471.) napisali su djela koja su učila laike da se usredotoče na unutarnji duhovni život, što je udarilo temelje protestantske [[reformacija|reformacije]]. Osim misticizma, postaje rašireno vjerovanje u vještice i vještičarenje i u kasnom 15. vijeku crkva počinje davati vjerodostojnost narodnim strahovima i osuđivati vještice od 1484. Godine 1486. izlazi djelo ''[[Malleus Maleficarum]]'' najpopularniji priručnik za lovce na vještice.<ref name=Davies436>Davies ''Europe'' str. 436.–437.</ref>
===Učenjaci, intelektualci i istraživanja===
U kasnom srednjem vijeku dvojica svećenika i filozofa [[Duns Scotus|Ivan Duns Škot]] (umro 1308.){{efn-ua|Engleska riječ "dunce" ("glupan") vuče porijeklo iz imena Dunsa Scotusa.<ref name=Davies433/>}} i [[William Occam]] (umro oko. 1348.),<ref name=MASchol/> započinju reakciju protiv [[skolastika|skolastike]] i kritiziraju upotrebu razuma na teologiju. Njihovo učenje, zajedno s drugm misliocima, dovelo je do potkopavanja prevladavajuće [[Platon|platonske]] ideje "univerzalija". Occamovo inzistiranje da razum djelje nezavisno od vjere omogućilo je odvajanje znanosti od [[teologija|teologije]] i [[filozofija|filozofije]].<ref name=Davies433>Davies ''Europe'' str. 433.–434.</ref> Proučavanje prava okarakterizirano je postojanim uvođenjem [[Rimsko pravo|rimskog prava]] u područja prethodno reguliranim [[običaj]]nim pravom. Jedina iznimka tom trendu bila je Engleska u kojoj se i dalje isticao ''[[common law]]''. Gotovo sve zemlje obuhvatile su svoje zakone u zakonike, koji su doneseni diljem kontinenta osim u Kastilji, Poljskoj i Litvi.<ref name=Davies438>Davies ''Europe'' str. 438.–439.</ref>
[[File:Studying astronomy and geometry.jpg|thumb|300px|Svećenici proučavaju [[astronomija|astronomiju]] i [[geometrija|geometriju]], Francuska, rani 15. vijek]]
Obrazovanje je većim dijelom bilo rezervirano za formiranje budućih svećenika. Osnovno učenje slova i brojeva odvijalo se u sklopu obitelji ili seoskog svećenika, ali viši stupanj obrazovanja ''[[trivium]]'' ([[gramatika]], [[retorika]] i [[logika]]) predavao se u vjerskim školama u sklopu [[katedrala]] i gradskim školama. Došlo je do širenja viših trgovačkih škola, pogotovo u Italiji gdje su postojala mjesta s više od jedne takve institucije. U 14. i 15. vijeku univerziteti su se proširili diljem Evrope. Uvelike se povećala prisutnost vernakularne književnosti, čiji su najznačajniji predstavnici bili [[Dante Alighieri]] (umro 1321.), [[Petrarca]] (umro 1374.) i [[Giovanni Boccaccio]] (uro 1375.) u Italiji 14. vijeka, [[Geoffrey Chaucer]] (umro 1400.) i [[William Langland]] (umro oko 1386.) u Engleskoj, te [[François Villon]] (umro 1464) i [[Christine de Pizan]] (umro oko 1430.) u Francuskoj. Većina književnosti ostaje religiozne tematike i iako je veći dio još uvijek pisan [[latinski]]m jezikom, počinje se javljati velika potražnja za opisima života svetaca i ostalih svjedočenja vjere na narodnim jezicima.<ref name=Davies438/> Ova je potražnja stimulirana jačanjem pokreta ''[[Devotio Moderna]]'', a najviše formiranjem [[Bratstvo zajedničkoga života|Bratstva zajedničkoga života]], ali i radovima njemačkih mistika kao što su Meister Eckhart i [[Johannes Tauler]] (umro 1361).<ref name=Keen282>Keen ''Pelican History of Medieval Europe'' str. 282.–283.</ref> Došlo je i do značajnog razvoja kazališta u obliku prikaza [[mirakul]]a pod pokroviteljstvom Crkve.<ref name=Davies438/> Pri kraju ovog razdoblja, razvoj [[Štamparska mašina|štamparske mašine]] oko 1450. doveo je oko 1500-ih do osnivanja prvih izdavačkih kuća u cijeloj Evropi.<ref name=Davies445>Davies ''Europe'' str. 445.</ref> Stopa pismenosti među stanovništvom se povećala, ali je još uvijek bila niska; procijene stope pismenosti za 1500. godinu su naime oko 10% za muškarce i oko 1% za žene.<ref name=Singman224>Singman ''Daily Life'' str. 224.</ref>
Početkom 15. vijeka, zemlje Iberskog poluotoka počinju sponzorirati geografska istraživanja izvan evropskih granica. Portugalski princ [[Henrik Moreplovac]] (umro 1460.) organizirao je ekspedicije koje su za njegova života otkrile [[Kanarski otoci|Kanarske otoke]], [[Azori|Azore]] i [[Kapverdski otoci|Kapverdske otoke]]. Ekspedicije su nastavljene i nakon njegove smrti: [[Bartolomeu Dias]] (umro 1500.) doplovio je do [[Rt dobre nade|Rta dobre nade]] 1486. i [[Vasco da Gama]] (umro 1524.) oplovio je Afriku i došao do Indije 1498. godine.<ref name=Davies451>Davies ''Europe'' str. 451.</ref> Ujedinjene španjolske monarhije Kastilje i Aragona sponzorirale su putovanje [[Kristofor Kolumbo|Kristofora Kolumba]] (umro 1506.) 1492. koje je dovelo do [[Otkriće Amerike|otkrića Amerika]].<ref name=Davies454>Davies ''Europe'' str. 454.–455.</ref> Engleska kruna pod vladavinom Henrija VII sponzorirala je putovanje [[John Cabot|Johna Cabota]] (umro 1498.) 1497. godine, koji je doplovio do [[Otok Cape Breton|Otoka Cape Breton]].<ref name=Davies511>Davies ''Europe'' str. 511.</ref>
===Tehnološki i vojni razvoj===
Jedan od značajnijih promjena u vojnoj sferi u kasnom srednjem vijeku bilo je povećano korištenje [[pješadija|pješadije]] i [[laka konjica|lake konjice]].<ref name=NicolleWestern180>Nicolle ''Medieval Warfare Source Book: Warfare in Western Christendom'' str. 180.</ref> Engleska je vojska također vrlo uspješno koristila i strijelce s dugim lukom, dok druge zemlje nisu uspjele stvoriti slične postrojbe strijelaca koje bi imale tako veliki uspjeh.<ref name=NicolleWestern183>Nicolle ''Medieval Warfare Source Book: Warfare in Western Christendom'' str. 183.</ref> Potaknut povećanom efikasnošću [[samostrel]]a, nastavljen je razvoj [[oklop]]a, tako je razvijen [[puni oklop]] kao zaštita od samostrela i od prvog nosivog vatrenog oružja koji se počeo pojavljivati na bojnim poljima.<ref name=NicolleWestern188>Nicolle ''Medieval Warfare Source Book: Warfare in Western Christendom'' str. 188.</ref> Oružje na motki dodatno se usavršilo, posebno kod flamanske i švicarske pješadije naoružane s [[piket]]ima i drugim dugim kopljima.<ref name=Nicolle185>Nicolle ''Medieval Warfare Source Book: Warfare in Western Christendom'' str. 185.</ref>
Jedna od važnijih napredaka u poljoprivredi bio je masovniji uzgoj ovaca s vunom duge dlake, što je omogućilo predenje čvršćih niti. Važna je također zamjena tradicionalne [[preslica|preslice]] za predenje vune s [[kolovrat]]om, što je utrostručilo brzinu predenja.<ref name=Epstein193>Epstein ''Economic and Social History'' str. 193.–194.</ref>{{efn-ua|Ovaj je kolovrat još uvijek bio jednostavan, nije imao ugrađenu papućicu za uvijanje i povlačenje niti. Ova će inovacija biti izumljena tek u 15. vijeku.<ref name=Daily36>Singman ''Daily Life'' str. 36.</ref>}} Nešto manje složena inovacija koja je ipak bitno poboljšala svakodnevni život bila je upotreba dugmadi za pričvršćivanje odjeće, omogućivši tako držanje odjeće uz tijelo bez potrebe da je se veže s užadi.<ref name=Daily38>Singman ''Daily Life'' str. 38.</ref> [[Vjetrenjača|Vjetrenjače]] su dodatno poboljšane izumom [[toranjski mlin|toranjskog mlina]], čiji je gornji dio mogao rotirati i prilagoditi se tako smjeru puhanja vjetra.<ref name=Epstein200>Epstein ''Economic and Social History'' str. 200.–201.</ref> Prva [[visoka peć]] pojavila se oko 1350. u Švedskoj, povećavši tako količinu proizvedenog željeza i njegovu kvalitetu.<ref name=Epstein203>Epstein ''Economic and Social History'' str. 203.–204.</ref> Godine 1447. u Veneciji je donesen prvi [[patent]], zaštitivši tako pravo izumitelja na vlastiti izum.<ref name=Epstein213>Epstein ''Economic and Social History'' str. 213.</ref>
===Umjetnost i arhitektura u kasnom srednjem vijeku===
[[File:Les Très Riches Heures du duc de Berry février.jpg|upright|thumb|upright|left|Prikaz februara iz iluminiranog rukopisa [[Très Riches Heures du Duc de Berry]], 15. vijek]]
Kasni srednji vijek u Evropi općenito se podudara s kulturalnim periodima trecenta i [[rana renesansa|rane renesanse]] u Italiji, dok je Sjeverna Evropa i Španija nastavila primjenjivati [[gotika|gotički stil]], postepeno sve više elaboriran u 15. vijeku, sve do kraja perioda. [[Međunarodna gotika]] je dvorski stil koji se proširio gotovo cijelom Evropom u desetljećima oko 1400., jedan od remek djela tog razdoblja je [[Très Riches Heures du Duc de Berry|Molitvenik Vojvode od Berryja]].<ref name=Benton253>Benton ''Art of the Middle Ages'' str. 253.–256.</ref> S pojavom staleža bogatih trgovaca u Italiji i Flandriji kao značajnog pokrovitelj umjetnosti, diljem cijele Evrope došlo je do povećanja sekularne umjetnosti, kako kvalitetom tako i kvantitetom. Narudžbe su uglavnom bile ulja na platnu s portretom naručitelja i sve veći raspon luksuznih predmeta: nakita, predmeta od bjelokosti, ukrašenih škrinja (ital. ''[[cassone]]'') i posuđa od [[majolika|majolike]]. Ovi predmeti obuhvaćaju i [[hispano-maursko posuđe]] kojeg su proizvodili lončari [[Mudéjar]] u Španiji. Kraljevi su posjedovali mnoštvo takvih predmeta, ali osim zlatnih pehara malo ih je ostalo sačuvano.<ref>Lightbown ''Secular Goldsmiths' Work'' str. 78.</ref> Razvila se italijanska manufaktura svile, tako da zapadne crkve i elite nisu više bile ovisne o uvozu svile iz Bizanta i islamskog svijeta. U Francuskoj i Flandriji je tkanje složenih [[tapiserija]], kao npr. ''[[Dama i jednorog]]'', postalo značajna industrija luksuza.<ref name=Benton257>Benton ''Art of the Middle Ages'' str. 257.–262.</ref>
Nakon velikih vanjskih kiparskih kompozicija ranih gotičkih crkava daje se naglasak na kiparstvo unutar građevine, grobnice tako postaju više elaborirane i drugi se elementi, kao propovjedaonice raskošno ukrašavaju, primjerice [[Propovjedaonica sv. Andrije u Pistoji]]. Postaju uobičajene [[oltarna pala|oltarne pale]] od rezbarenog i oslikanog drva, posebno u crkvama s više bočnih [[kapela]]. [[Rano nizozemsko slikarstvo]] čiji su predstavnici [[Jan van Eyck]] (umro 1441.) i [[Rogier van der Weyden]] (umro 1464.) konkuriralo je talijanskom slikarstvu, kao i nordijski iluminirani rukopisi. Rukopise su masovno započeli sakupljati pripadnici sekularne elite, koji su značajnije naručivali i knjige sa sekularnom tematikom, posebno historijskom. Od 1450. nadalje, veliku popularnost dobijaju štampane knjige, usprkos njihovoj još uvijek visokoj cijeni. Prije 1500. već je bilo štampano više od 30 000 različitih izdanja [[inkunabula]] i drugih djela,<ref name=BL>British Library Staff "[http://www.bl.uk/catalogues/istc/index.html Incunabula Short Title Catalogue]" ''British Library''</ref> dok su iluminirane rukopise nastavili naručivati samo kraljevi i rijetki pripadnici aristokracije. Od sredine 15. vijeka u Sjevernoj Evropi cjenovno su postali dostupni [[drvorez]]i vrlo malih dimenzija, gotovo svi religiozne tematike, čak i seljacima. Bogatije skupine stanovništva dobavljale su skuplja [[grafika|grafička djela]] s vrlo različitim prikazima.<ref name=Griffiths17>Griffiths ''Prints and Printmaking'' str. 17.–18.; 39.–46.</ref>
==Moderna percepcija==
{{see also| Mračno doba (Evropa)}}
[[File:Gossuin de Metz - L'image du monde - BNF Fr. 574 fo42.jpg|thumb|right|upright|Srednjovjekovna ilustracija sferične Zemlje u kopiji djela ''L'Image du monde'' iz 14. vijeka]]
Srednjovjekovno razdoblje je često prikazivano kao "vrijeme neznanja i praznovjerja" koje je pretpostavljalo "riječ religijskih autoriteta iznad osobnog iskustva i racionalnog djelovanja."<ref>Lindberg "Medieval Church Encounters" ''When Science & Christianity Meet'' str. 8.</ref> Ovaj rikaz je posljedica razdoblja kako [[renesansa|renesanse]] tako i [[prosvjetiteljstvo|prosvjetiteljstva]], kad su znanstvenici i mislioci suprotstavljali svoju intelektualnu kulturu s onom srednjovjekovnog svijeta, na štetu samog srednjeg vijeka. Renesansni znanstvenici gledali su na srednji vijek kao na vrijeme propadanja visoke kulture i civilizacije klasičnog svijeta. Smatrali su također da je razum superioran vjeri, stoga su gledali na srednji vijek kao na vrijeme neznanja i praznovjerja.<ref name=Davies291>Davies ''Europe'' str. 291.–293.</ref>
Drugi autori objašnjavaju da je razum općenito bio visoko cijenjen u srednjem vijeku. Historičar nauke [[Edward Grant]] piše, "Ako je revolucionarne racionalne misli bile izražene [u 18. vijeku]<!--u originalnoj rečenici stoji: "izražene u doba razuma"-->, one su bile moguće samo zbog duge srednjovjekovne tradicije afirmirane upotrebe razuma kao jedne od osnovnih čovječjih aktivnosti".<ref name=Grant9>Grant ''God and Reason'' str. 9.</ref> Također, suprotno uvriježenom mišljenju, [[David C. Lindberg|David Lindberg]] piše, "kasnosrednjovjekovni mislioc rijetko je iskusio represivnu silu crkve i smatrao je sebe slobodnim (posebno u prirodnim naukama) slijediti razum i promatranje gdjegod ga oni vodili".<ref name=QPeters>Quoted in Peters "Science and Religion" ''Encyclopedia of Religion'' str. 8182.</ref>
Karikaturiranje ovog razdoblja reflektiralo se i na specifičnija pitanja. Jedno od pogrešnih shvaćanja, propagirana od 19. vijeka na dalje<ref name=flat>Russell ''Inventing the Flat Earth'' str. 49.–58.</ref> i još uvijek vrlo često, je da su svi ljudi u srednjem cijeku vjerovali da je Zemlja ravna ploča.<ref name=flat/> To je neistina, jer su predavači na srednjovjekovnim univerzitetima obično objašnjavali da činjenice dokazuju da je Zemlja sferična.<ref>Grant ''Planets, Stars, & Orbs'' str. 626.–630.</ref> Lindberg i [[Ronald Numbers]],još jedan znanstvenik koji proučava ovo razdoblje, tvrdi da "jedva da je postojao kršćanski učenjak u srednjem vijeku koji nije priznavao [Zemljinu] sferičnost i čak znao približni opseg".<ref>Lindberg and Numbers "Beyond War and Peace" ''Church History'' str. 342.</ref> Druga pogrešna shvaćanja kao "Crkva je u srednjem vijeku zabranjivala obdukcije i seciranja", "pojava kršćanstva uništila je antičku nauku", ili "srednjovjekovna crkva ugušila je razvoj prirodne filozofije", Numbers citira kao primjere popularnih mitova koji se još uvijek navode kao historijske istine, iako nisu poduprijete historijskim istraživanjima.<ref name=Numberslect>Numbers "[http://www.st-edmunds.cam.ac.uk/faraday/CIS/Numbers/Numbers_Lecture.pdf Myths and Truths in Science and Religion: A historical perspective]" ''Lecture archive''</ref>
{{clear}}
== Bilješke ==
Linija 172 ⟶ 351:
== Reference ==
{{reflist|4}}
==Literatura==
Linija 250 ⟶ 428:
* {{cite encyclopedia |last=Whitton|first= David |title=The Society of Northern Europe in the High Middle Ages, 900–1200 |encyclopedia=The Oxford Illustrated History of Medieval Europe |editor=Holmes, George |publisher=Oxford University Press |location=Oxford, UK |year=1998 |isbn=0-19-285220-5 |pages=115–174|ref = harv}}
* {{cite book |last=Wickham|first= Chris |authorlink=Christopher Wickham |title=The Inheritance of Rome: Illuminating the Dark Ages 400–1000 |publisher=Penguin Books |location=New York |year=2009 |isbn=978-0-14-311742-1|ref = harv}}
{{refend}}
==Dodatna literatura==
{{refbegin|40em}}
* {{cite journal |author=Ames, Christine Caldwell |title=Does Inquisition Belong to Religious History? |journal=American Historical Review |date=February 2005 |volume=110 |issue=1 |pages=11–37 |doi= 10.1086/531119}}
* {{cite book|author=Cantor, Norman F. |authorlink=Norman Cantor |title=Inventing the Middle Ages: The Lives, Works, and Ideas of the Great Medievalists of the Twentieth Century |year=1991 |publisher=W. Morrow |location=New York |isbn= 9780688094065}}
* {{cite book |editor=Davis, R. H. C. |authorlink= Ralph Henry Carless Davis | title=The Writing of History in the Middle Ages: Essays Presented to Richard William Southern |publisher=Oxford University Press |location= 0198225563 |year= 1981 |isbn= 0198225563}}
* {{cite journal| author=Fleischman, Suzanne |title=On the Representation of History and Fiction in the Middle Ages |journal=History and Theory |volume=23 |issue=3 |date=October 1983 |pages=278–310 |jstor=2504985}}
* {{cite book |author=Gurevich, Aron |authorlink= Aron Gurevich |title=Historical Anthropology of the Middle Ages |publisher=University of Chicago Press |year=1992 |location=Chicago |isbn= 9780226310831 |editor=Howlett, Janet (translator)}}
* {{cite journal |author=Spiegel, Gabrielle M. |authorlink= Gabrielle M. Spiegel |title=History, Historicism, and the Social Logic of the Text in the Middle Ages |journal=Speculum |volume=65 |issue=1 |date=January 1990 |pages=59–86 |jstor= 2864472}}
* {{cite book |author=Smith, Julia |title=Europe After Rome: A New Cultural History, 500-1000 |year=2005 |publisher= Oxford University Press |location=Oxford, UK |isbn= 9780199244270}}
* {{cite book |author=Stuard, Susan Mosher |title=Women in Medieval History and Historiography |publisher= University of Pennsylvania Press |year= 1987 |location=Philadelphia, PA |isbn= 9780812212907}}
* {{cite journal|author=Sullivan, Richard E. |title=The Carolingian Age: Reflections on its Place in the History of the Middle Ages |journal=Speculum |volume=64 |issue=2 |date=April 1989 |pages=267–306 |jstor= 2851941}}
* {{cite journal |author=Van Engen, John |authorlink= John Van Engen |title=The Christian Middle Ages as an Historiographical Problem |journal=American Historical Review |date=June 1986 |issue=3 |volume=91 |pages=519–552 |jstor=1869130}}
{{refend}}
Linija 256 ⟶ 448:
*[http://hr.radiovaticana.va/news/2014/09/03/o_zna%C4%8Denju_sintagme_srednji_vijek_-_pripremio_i_govori_marito/cro-823225 O značenju sintagme 'srednji vijek' - pripremio i govori Marito Mihovil Letica ], Radio Vatikan, 3. rujna 2014.
*[http://www.fordham.edu/halsall/sbook.html Internet Medieval Sourcebook]
* [http://www.the-orb.net/ ORB The Online Reference Book of Medieval Studies]
* [https://blogs.commons.georgetown.edu/labyrinth/ The Labyrinth]
* [http://www.netserf.org/ NetSERF]
* [http://www.deremilitari.org/ De Re Militari:
* [http://www.medievalmap.org/ Medievalmap.org]
* [http://www.bl.uk/learning/histcitizen/medieval/medievalrealms.html
* [http://www.medievalists.net/ Medievalists.net]
* [http://medieval.name/ Medieval.name]
[[Kategorija:Srednji vijek| ]]
| |||