Britanska monarhija – razlika između verzija
Uklonjeni sadržaj Dodani sadržaj
m link |
|||
Red 106:
Elizabetinom smrću 1603. završio se period [[Tudorska dinastija|tudorske vladavine]] u Engleskoj. Kako nije imala potomaka, nasledio ju je škotski vladar [[James I od Engleske|James VI]], koji je bio praunuk starije sestre [[Henry VIII od Engleske|Henrija VIII]] i prema tome Elizabetin rođak. Jamesovim stupanjem na engleski presto došlo je do tzv. "[[Unija kruna|unije kruna]]", a on je u Engleskoj vladao kao James I, jer se pre njega nijedan engleski kralj nije zvao James. Iako su se Engleska i Škotska sad nalazile u [[Personalna unija|personalnoj uniji]] pod vlašću istog monarha ― James I je zapravo bio prvi monarh koji je sebe nazvao "kraljem Velike Britanije Irske" 1604. godine <ref>''Royal Arms, Styles, and Titles of Great Britain'', Westminster, 20 October 1604</ref> — to su ipak ostala dva zasebna kraljevstva. Jamesov naslednik, [[Charles I od Engleske|Charles I]], često je dolaizio u sukob s engleskim parlamentom u vezi s ovlašćenjima kralja i parlamenta, a posebno u vezi s ovlašćenjem da se uvode porezi. Izazvao je opoziciju protiv sebe time što je od 1629. do 1640. vladao bez sazivanja parlamenta, samoinicijativno ubirući poreze i uvodeći neke kontroverzne verske prakse, od kojih su mnoge smatrane uvredljivim za škotske [[Prezbiterijanci|prezbiterijance]] i engleske [[Puritanci|puritance]]. To je izazvalo [[Biskupski ratovi|pobunu u Škotskoj]] i podstaklo [[Ratovi triju kraljevstava|ratove triju kraljevstava]]. Sukob između kralja i engleskog parlamenta dostigao je vrhunac 1642, kad je započeo [[engleski građanski rat]] began.<ref>Fraser, str. 214–231.</ref>
Građanski rat završio se pogubljenjem Charlesa I 1649, ukidanjem engleske monarhije i uspostavljanjem republike, koja se zvanično zvala [[Engleski Commonwealth]] ''(Commonwealth of England)''. Charlesov sin, [[Charles II od Engleske|Charles II]], proglašen je u Škotskoj za kralja Velike Britanije, ali je bio prisiljen da pobegne u inostranstvo nakon što je njegov pokušaj da zavlada Engleskom pretrpeo neuspeh
Vladavinu Charlesa II obeležio je nastanak prvih modernih [[Politička partija|političkih partija]] u Engleskoj. Charles II nije imao zakonitih potomaka, te je kruna trebalo da pređe na njegovog brata, katolika [[James II od Engleske|Jamesa, vojvodu od Yorka]]. Došlo je do pokušaja parlamenta da Jamesa isključi iz [[Linija nasleđivanja prestola|linije nasleđivanja]]; od "peticionaša" ''(Petitioners)'', koji su se zalagali za diskvalifikaciju Jamesa kao naslednika prestola, nastali su [[Vigovci (UK)|Vigovci]], a od "gadljivaca" ''(Abhorrers)'', koji su se protivili diskvalifikaciji, nastali su [[Torijevci (UK)|Torijevci]]. Zakon o isključenju nije prošao; u nekoliko navrata Charles II raspustio je parlament jer je strahovao da bi taj zakon mogao biti usvojen. Nakon raspuštanja parlamenta 1681. Charles je nastavio da vlada bez parlamenta sve do svoje smrti 1685. Kad je James stupio na presto, uveo je politiku verske tolerancije prema rimokatolicima, čime je izazvao gnev mnogih svojih podanika protestanata. Mnogi su se protivili Jamesovim odlukama da drži veliku stajaću vojsku, da na visoke političke i vojne položaje postavlja rimokatolike, kao i da utamniči [[Sedam biskupa|anglikanske sveštenike koji su se suprotstavili njegovoj politici]]. Naposletku, grupa protestanata ― kasnije nazvana [[Sedmorica besmrtnika|Sedmoricom besmrtnika]] ― pozvala je ćerku Jamesa II, [[Mary II od Engleske|Mary]], i njenog supruga [[William III od Engleske|Williama Oranskog]] da svrgnu kralja s vlasti. William se odazvao tom pozivu; u Englesku je stigao 5. novembra 1688, dočekan velikom podrškom javnosti. Suočen sa izdajom mnogih dužnosnika protestanata, James je pobegao iz Engleske, a William i Mary proglašeni su za savladare (umesto [[James Francis Edward Stuart|sina Jamesa II]], koji je bio katolik) i monarhe Engleske, Škotske i Irske.<ref>Fraser, str. 242–245.</ref>
|