Wikipedija

Srednji vijek – razlika između verzija

Interaktivna pretraga historije
← Starija izmjenaNovija izmjena →
Uklonjeni sadržaj Dodani sadržaj
VizualnoWikitekst
m Vraćene izmjene 178.22.217.164 (razgovor) na posljednju izmjenu korisnika Dcirovic
Nema sažetka izmjene
Red 10:
Pozni Srednji vek je obeležen teškoćama i nesrećama, uključujući glad , kugu, i rat, koji su znatno umanjili populaciju Zapadne Evrope; između 1347 i 1350, [[Crna smrt]] je ubila oko trećine Evropljana. Neslaganje, [[hereza]], i [[Zapadna šizma|šizma]] unutar [[Katolička crkva|crkve]] su se odvijali paralelno sa međudržavnim sukobima, demonstracijam, i pobunama seljaka. Kulturni i tehnološki razvoj je transformisao Evropsko društvo, čime se završava Pozni Srednji vek i počinje [[rani moderni period]].
 
== Opći podatci ==
Oko vremenskih granica Srednjeg vijeka među povjesničarima postoji neslaganje. Prema jednima, Srednji vijek počinje u 1. polovici [[3. stoljeće|3. stoljeća]], u doba vladavine rimskog [[car]]a [[Dioklecijan]]a, zbog tadašnjeg društvenog uređenja koje već počinje nalikovati [[feudalizam|feudalizmu]], dok drugi smatraju da počinje padom [[Rimsko Carstvo|Rimskog Carstva]] [[476.]] godine i nastankom prvih [[Germani|germanskih]] [[država]]. Također, neki za kraj Srednjeg vijeka uzimaju pad [[Carigrad]]a [[1453.]] godine, dok drugi za kraj istog razdoblja smatraju [[Kolumbo]]vo otkriće [[Amerika|Amerike]] [[1492.]]
Pojam Srednji vijek ili središnje doba počeo se upotrebljavati tek u 15. stoljeću. Mnogi su tadašnji učenjaci u doba humanizma proučavali stare antičke spise te grčku i rimsku kulturu, veličali su antička postignuća i smatrali da su stari Grci Rimljani jedini u povijesti stvorili znanja i umjetnost trajne vrijednosti.
[[Datoteka:Europe 1000.jpg|mini|350px|left|Karta Europe oko 1000. godine.]]
 
==Terminologija i periodizacija==
Glavni gospodarski sustav srednjeg vijeka je [[feudalizam]]. Pogled srednjovjekovnog čovjeka na svijet gotovo je posve oblikovalo [[katoličanstvo]], dok su viši staleži imali i [[viteštvo]] kao skup etičkih pravila.
Srednji je vijek, uz [[Stari vijek|stari]] i [[novi vijek]], jedno od tri glavna razdoblja u [[Povijest Europe|povijesti Europe]].{{sfn|Power|2006|loc=str. 304}}
 
Srednjovjekovni su autori cijelu povijest dijelili na razdoblja kao što su "[[sedam razdoblja svijeta]]" ili "[[Četiri kraljevstva Danijela|četiri carstva]]" smatrajući pritom da sami žive u vremenu koje prethodi samome kraju svijeta.{{sfn|Mommsen|1942|loc=str. 236‒237}} Svoje vlastito vrijeme nazivali su "modernim".{{sfn|Singman|1999|loc=str. x}} Humanistički pjesnik [[Petrarka]] u četvrtom je desetljeću 14. stoljeća pretkršćansko razdoblje nazvao "starim" vremenima ''(antiqua)'', a kršćansko razdoblje "novim" vremenima ''(nova)''.<ref name=idea>Knox "[http://europeanhistory.boisestate.edu/latemiddleages/renaissance/historyren.shtml History of the Idea of the Renaissance]"</ref> [[Leonardo Bruni]] prvi je povjesničar koji je, u svojoj ''Povijesti firentinskog naroda'' iz 1442. godine, upotrijebio trodijelnu razdiobu povijesti.{{sfn|Hankins|2001|loc=str. xvii}} Bruni i kasniji povjesničari smatrali su da se Italija oporavila nakon Petrarkina vremena te su Petrarkinim vremenskim odsječcima dodali i treći. Pojam "srednji vijek" prvi se put pojavljuje 1469. u latinskom obliku ''media tempestas'', odnosno "srednje doba".{{sfn|Miglio|2006|loc=str. 112}} Prvobitno je postojalo više inačica ovoga pojma, kao što su nazivi ''medium aevum'' ("srednji vijek"), koji je prvi put zabilježen 1604. godine,{{sfn|Albrow|1997|loc=str. 205}} i ''media saecula'' ("srednja stoljeća"), koji je zabilježen 1625. godine.{{sfn|Murray|2004|loc=str. 4}} Današnji znanstveni termini "medievalan", "medievistika" i "medievalistika" potječu od izraza ''medium aevum''. <ref>''[[Hrvatski jezični portal]]'', [http://hjp.novi-liber.hr/index.php?show=search_by_id&id=e1tiXRI%3D&keyword=medievalan s.v. medievalan].</ref> Trodijelna se periodizacija ustalila kao standard nakon što je njemački povjesničar [[Christoph Cellarius]] (1638–1707) podijelio povijest na tri razdoblja: stari vijek, srednji vijek i novi vijek ili moderno doba.{{sfn|Murray|2004|loc=str. 4}}
Srednji vijek se dijeli na rani srednji vijek (5.-11. st.), razvijeni srednji vijek (12.-13. st.) te kasni srednji vijek (14.-15. st.)
Srednji vijek, pogotovo rani srednji vijek (otprilike do jačanja [[Sveto Rimsko Carstvo|Svetog Rimskog Carstva]] i svjetovne moći [[katoličanstvo|crkve]]), još se naziva i mračnim dobom zbog kontrasta u odnosu na visoko razvijene civilizacije [[Rimsko Carstvo|starog Rima]] prije njega i [[renesansa|renesanse]] poslije njega. Ipak, posljednjih su desetljeća znanstvenici i humanisti kao [[Johann Huizinga]] i [[Jacques Le Goff]] te prije njih [[Ernst Robert Curtius]] (svi su prevedeni na hrvatski) "otkrili" civilizaciju srednjeg vijeka, koja je posve različita od spomenutih, ali jednako složena i vrijedna.
 
Za početak srednjega vijeka obično se uzima [[Pad rimskog carstva|pad zapadnog rimskog carstva]] 476. godine,<ref>Dictionary.com, [http://dictionary.reference.com/browse/Middle%20Ages S.V. Middle Ages].</ref> što je prvi put učinio Bruni.{{sfn|Hankins|2001|loc=str. xvii}} Za kraj srednjega vijeka često se uzima 1500. godina,<ref>V. naslove John Watts, ''Making of Polities Europe 1300–1500'' ili Steven A. Epstein, ''Economic History of Later Medieval Europe 1000–1500'', kao i datumski završetak srednjega vijeka naveden u George Holmes (ed.), ''Oxford History of Medieval Europe''.</ref> no o ovome ne postoji opća suglasnost. Ovisno o kontekstu, za datumski kraj srednjega vijeka ponekad se uzimaju događaji kao što su prvo putovanje [[Kristofor Kolumbo|Kristofora Kolumba]] 1492, [[Pad Carigrada (1453)|pad Carigrada]] u turske ruke 1453. ili [[Reformacija|protestantska reformacija]] 1517. godine.{{sfn|Davies|1996|loc=str. 291‒293}} Engleski povjesničari [[Bitka na Bosworthskom polju|bitku na Bosworthskom polju]] 1485. često smatraju događajem koji označuje kraj srednjovjekovnog razdoblja.<ref>V. naslov Nigel Saul, ''Companion to Medieval England 1066–1485''.</ref> U španjolskoj historiografiji za kraj srednjega vijeka često se uzimaju smrt kralja [[Fernando II od Aragona|Ferdinanda II. Aragonskog]] 1516, smrt kraljice [[Isabelle I od Castille|Izabele I. Kastiljske]] 1504. ili [[Granadski rat|osvajanje Granade]] 1492. godine.{{sfn|Kamen|2005|loc=str. 29}} Povjesničari iz [[Romanski jezici|romanskih]] zemalja obično dijele srednji vijek na dva razdoblja: raniji "visoki" i potonji "niski" srednji vijek. Anglofoni povjesničari, pak, slijede svoje njemačke kolege i srednji vijek obično dijele na tri razdoblja: rani, razvijeni i pozni srednji vijek.{{sfn|Power|2006|loc=str. 304}} U 19. stoljeću čitav se srednji vijek često nazivao "[[Mračno doba (Evropa)|mračnim dobom]]",{{sfn|Mommsen|1942|loc=str. 226}}{{#tag:ref|U jednoj knjizi tiskanoj 1883. mračno doba izjednačeno je sa srednjim vijekom, ali počev od [[William Paton Ker|Williama Patona Kera]] 1904. termin "mračno doba" obično je rezerviran za rano srednjovjekovlje. Na taj način, na primjer, mračno doba definira ''[[Encyclopaedia Britannica]]'' u izdanju iz 1911.|group=n}} no s usvajanjem trodijelne razdiobe srednjega vijeka upotreba tog termina počela se među povjesničarima ograničavati samo na period ranoga srednjeg vijeka.{{sfn|Mommsen|1942|loc=str. 236‒237}}
Seoba naroda bitno je izmjenila način života tadašnjih stanovnika Europe. Padom Zapadnog Rimskog Carstva promijenila se politička, gospodarska i društvena slika same Europe. U graničnim područjima počele su nicati prve države novopridošlih naroda- Germana, Gota, Slavena i Avara.
 
== Pozno rimsko carstvo ==
[[Datoteka:St Michaels Church Hildesheim.jpg|mini|250px|''Crkva Sv. Mihaela'' u [[Hildesheim]]u ([[Njemačka]]) iz 11. st.]]
{{main|Kasna antika|Rimsko carstvo|Pad rimskog carstva}}
Srednji vijek je obilježila prevlast katoličke Crkve, te se ona u razdoblju razvijenog srednjeg vijeka pokušava suprotstaviti sve moćnijem građanstvu te zadržati prevlast nad svjetovnim vladarima. Kako je s razvojem društva došlo do razvoja cjelokupne društvene svijesti te su mislitelji uvidjeli preveliko bogatstvo crkve, amoralnost, simoniju (prodavanje crkvenih časti), indulgenciju (prodavanje oprosta grijeha) i drugo. Usporedno s tim došlo je do sukoba s Crkvom te osnivanja mnogih smjerova koji su općenito nazvani katari koji su tražili čišćenje pred Bogom, također su nazivani i [[puritanci]], [[valdenzi]], [[ketzeri]], [[humilijati]]. Zbog suprotstavljanja Crkvi ona je protiv njih povela čak i križarske vojne te osuđivala [[hereza|herezu]] osnivanjem [[inkvizicija]]. Tako nastaju biskupska, papinska (Rimska) te [[španjolska inkvizicija]].
[[Datoteka:Venice&nbsp;– The Tetrarchs 04.jpg|right|thumb|Poznorimski kip [[Carigradski tetrarsi|s predstavom četvorice tetrarha]], koji se danas čuva u [[Venecija|Veneciji]].{{sfn|Mommsen|Gardner|De la Croix|1986|loc=str. 242}}]]
[[Rimsko carstvo]] doseglo je svoju najširi teritorijalnu rasprostranjenost tijekom 2. stoljeća nove ere; u iduća dva stoljeća rimska kontrola nad dalekim pograničnim oblastima postupno je slabila.{{sfn|Cunliffe|2008|loc=str. 391‒393}} Gospodarski problemi, među kojima inflacija, te vanjski pritisci na granice carstva zajedno su prouzročili [[Kriza 3. stoljeća|političku nestabilnost]], tijekom koje su se carevi i uzurpatori velikom brzinom smjenjivali na prijestolju.{{sfn|Collins|1999|loc=str. 3‒5}} Vojni izdaci stalno su se povećavali tijekom 3. stoljeća, poglavito zbog [[Rimsko-perzijski ratovi|rata]] sa [[Sasanidska Monarhija|sasanidskom Perzijom]], koji je ponovo pokrenut polovicom 3. stoljeća.{{sfn|Heather|2006|loc=str. 111}} Veličina vojske se udvostručila, a konjica i manje jedinice zamijenile su [[Rimska legija|legiju]] kao glavnu taktičku jedinicu.{{sfn|Brown|1989|loc=str. 24‒25}} Veći troškovi iziskivali su povećanje poreza, što što je, pak, vodilo smanjenju [[kurijali|kurijalne]] klase, odnosno klase zemljoposednika koji su ulazili u lokalna gradska vijeća ([[Kurija|kurije]]), kao i smanjenju broja pripadnika te elite koji su bili spremni podnijeti teret koji je sobom nosilo vršenje službenih dužnosti u njihovom gradu.{{sfn|Heather|2006|loc=str. 111}} Carskoj je birokraciji bilo potrebno sve više službenika da se staraju o potrebama vojske, zbog čega su se civili žalili da u carstvu ima više prikupljača poreza nego poreznih obveznika.{{sfn|Brown|1989|loc=str. 24‒25}}
 
Car [[Dioklecijan]] (vladao 284‒305) podijelio je 286. godine carstvo na [[Istočno rimsko carstvo|istočni]] i [[Zapadno rimsko carstvo|zapadni dio]], od kojih je svaki imao posebnu upravu; međutim, ni stanovnici ni vladari nisu zapravo svoje carstvo držali podijeljenim, budući da su zakonske i upravne odluke donesene u jednome dijelu smatrane važećima i u drugome dijelu.{{sfn|Collins|1999|loc=str. 9}} Taj sistem, u kojem su u konačnici postojala dva starija cara (augusta) i dva mlađa cezara, poznat je kao [[tetrarhija]].{{sfn|Collins|1999|loc=str. 9}} Godine 300, nakon još jednog građanskog rata, [[Konstantin Veliki]] (vl. 306‒337) učinio je drevni grad [[Bizantijum|Bizant]] carskom prijestolnicom na istoku i nazvao ga [[Konstantinopol]]jem.{{sfn|Collins|1999|loc=str. 24}} Dioklecijan je osnažio carsku birokraciju, reformirao porezni sustav i ojačao vojsku, što je sve kupilo carstvu dodatno vrijeme, ali nije riješilo osnovne probleme s kojima se ono suočavalo, a među kojima su bili i prekomjerni porezi, opadanje prirodnog priraštaja te vanjski pritisci na granicama carstva.{{sfn|Cunliffe|2008|loc=str. 405–406}} Građanski ratovi, koji su gotovo po pravilu izbijali između dvojice suprotstavljenih careva polovinom 4. stoljeća, odvlačili su vojnike od granica carstva i olakšavali upade [[Barbari|barbara]].{{sfn|Collins|1999|loc=str. 31‒33}} Tijekom 4. stoljeća rimsko je društvo poprimilo nov oblik, koji se razlikuje od ranijeg [[Rimska kultura|klasičnog razdoblja]] i u kojem se procjep između bogatih i siromašnih sve više širi, a manji gradovi sve više gube na vitalnosti.{{sfn|Brown|1989|loc=str. 34}} Još jedna važna promjena jest proces [[kristijanizacija|kristijanizacije]], tj. prelaska carstva na [[kršćanstvo]], koji je trajao od 2. do 5. stoljeća.{{sfn|Brown|1989|loc=str. 65‒86}}{{sfn|Brown|1989|loc=str. 82‒94}}
== Hrvatska u srednjem vijeku ==
{{glavni|Srednjovjekovna hrvatska država}}
{{glavni|Hrvatska u personalnoj uniji s Mađarskom}}
U ranom srednjem vijeku se na područje nekadašnje rimske pokrajine [[Dalmacija|Dalmacije]] doseljavaju [[Hrvati]], koji osnivaju svoju državu. U [[12. stoljeće|12. stoljeću]] ona potpada pod kraljeve [[Ugarska|Ugarske]] da bi nakon dugih borbi s [[Osmansko Carstvo|Turcima]] njen opseg bio sasvim smanjen, a nakon nestanka dinastije, kruna je dana [[Habsburgovci]]ma. U hrvatskoj povijesti srednji vijek se obično dijeli na rani, do [[1102.]], kad je hrvatska neovisna, i na kasni, kada Hrvatska ulazi u personalnu uniju s Ugarskom.
 
[[Datoteka:Europe map 450.PNG|thumb|upright=1.6|left|Europa oko 450. godine]]
== Društvo i način života ==
 
Godine 376. [[Ostrogoti]] su, bježeći od [[Huni|Huna]], dobili dopuštenje od cara [[Valens]]a (vl. 364–378) da se nasele u [[Rimske provincije|rimskoj provinciji]] [[Trakija|Trakiji]] na Balkanskom poluotoku. To naseljavanje nije prošlo bez poteškoća, a kad su rimski dužnosnici dodatno pogoršali situaciju, Ostrogoti su počeli pljačkati i pustošiti rimske oblasti.{{#tag:ref|Zapovjednici rimske vojske u tom su području, kako se čini, uzeli hranu i druge potrepštine namijenjene Gotima i potom ih prodavali Gotima. Do pobune je došlo kad je jedan rimski zapovjednik pokušao zarobiti gotske vođe ali ih nije uspio sve pohvatati.{{sfn|Collins|1999|loc=str. 51}}|group=n}} Valens je, nastojeći ugušiti nemire, poginuo u borbi s Ostrogotima u [[Bitka kod Hadrijanopolja|bici kod Hadrijanopolja]] 9. kolovoza 378. godine.{{sfn|Bauer|2010|loc=str. 47‒49}} Osim prijetnji koje su dolazile od takvih plemenskih saveza sa sevjera, probleme su uzrokovale u unutaršnje podjele, osobito podjele unutar [[Kršćanska crkva|kršćanske crkve]].{{sfn|Bauer|2010|loc=str. 56‒59}} Godine 400. [[Vizigoti]] su upali u Zapadno rimsko carstvo i, premda su nakratko bili odbijeni od Italije, [[Pljačka Rima (410)|poharali su Rim 410. godine]].{{sfn|Bauer|2010|loc=str. 80‒83}} Potom su [[Alani]], [[Vandali]] i [[Svebi]] 406. prešli u [[Galija|Galiju]], proširili se njome tijekom iduće tri godine i 409. preko [[Pirineji|Pirineja]] ušli u [[Hispanija|Hispaniju]].{{sfn|Collins|1999|loc=str. 59‒60}} Počela je [[velika seoba naroda]], u kojoj su se različiti narodi, isprva većinom [[Germanski narodi|germanski]], kretali Europom. [[Franci]], [[Alemani]] i [[Burgundi]] smjestili su se u sjevernoj Galiji, dok su se [[Angli]], [[Sasi]] i [[Jiti]] [[Anglosaksonsko naseljavanje Britanije|naselili u Britaniji]].{{sfn|Cunliffe|2008|loc=str. 417}} Tridesetih godina 5. stoljeća Huni su napali carstvo; njihov vođa, [[Atila]] (vl. 434–453) predvodio je napade na Balkanski poluotok 442. i 447, na Galiju 451. i na Italiju 452. godine.{{sfn|James|2009|loc=str. 67‒68}} Hunska prijetnja nije nestala sve do Atiline smrti 453, kad se njegov hunski plemenski savez raspao.{{sfn|Bauer|2010|loc=str. 117‒118}} Ove plemenske navale u potpunosti su promijenile političku i demografsku prirodu onoga što je ranije činilo Zapadno rimsko carstvo.{{sfn|Cunliffe|2008|loc=str. 417}}
[[Datoteka:Arbalette-p1000556.jpg|mini|lijevo|200px|Srednjovjekovno oružje i oklopi u Muzeju de Morges, [[Švicarska]].]]
Većina stanovništa toga doba živjela je na selu gdje se svakodnevni život određivao prema ritmu godišnjih doba i obrade zemlje. Sela su često bila vrlo neprivlačna naselja s grubim priprostim kućicama, namještenim s vrlo malo pokućstva i vrlo prljavih zidova izvana. Najjednostavnije kuće bile su sagrađene od zbijenog blata i ilovače i imale slamnati krov. Oko kuća često su se nalazile okućnice sa vrtovima i voćnjacima.
 
Do kraja 5. stoljeća zapadni dio carstva podijeljen je na manje političke jedinice, kojima su vladala plemena koja su nu te oblasti podrla početkom stoljeća.{{sfn|Wickham|2009|loc=str. 79}} Svrgavanje [[Romul Augustul|Romula Augustula]], posljednjeg rimskog cara na zapadu, 476. godine tradicionalno se smatra slomom Zapadnog rimskog carstva.{{sfn|Wickham|2009|loc=str. 86}}{{#tag:ref|Ponekad se navodi i 480. godina, kad je umro [[Julije Nepot]], prethodnih Romula Augustula; Nepot je i nakon svog svrgavanja nastavio tvrditi da je on zakoniti car na zapadu i pritom je pod svojom kontrolom držao dijelove Dalmacije.{{sfn|Wickham|2009|loc=str. 86}}|group=n}} Istočno rimsko carstvo, koje se nakon pada Zapadanog carstva često naziva [[Bizanstko carstvo|Bizantskim carstvom]], nije bilo sposobno uspostaviti svoju kontrolu nad izgubljenim područjima na zapadu. [[Popis bizantskih careva|Bizantski carevi]] i dalje su pretendirali na zapadne oblasti, no nijedan od novih kraljeva na zapadu nije se usudio uzdignuti se na položaj cara; bizantska kontrola nad većin dijelom zapadnih teritorija nije se mogla održati, a [[Justinijan]]ovo ponovno zauzeće Apeninskog poluotoka i nekih mediteranskih oblasti predstavljalo je jedinu i samo privremenu iznimku.{{sfn|Collins|1999|loc=str. 116‒134}}
Plemićke kuće i dvorci mogli su već biti sagrađeni od kamena, a isto tako i sjenik. Znak raskoši je bio kada je plemić postavio kvalitetniji krov, ukrasne crijepove, gole podove dao pokriti slamom ili rogozom i popločio dvorište. U dvorcu je središnje mjesto življenja tijekom većeg dijela godine zauzimala središnja dvorana, mjesto za druženje, ali i spavanje, kao i za objedovanje i slavlja. Prozori su bili mali i visoki, a staklo na prozorima počelo se prije koristiti u crkvama nego u kućama. Pokućstva je bilo malo, a činili su ga krevet s drvenim okvirima, klupe i škrinje.
 
== Rani srednji vijek ==
[[Datoteka:Ricetto di Candelo-DSCF0352.JPG|mini|200px|Srednjovjekovni festival u ''[[Ricetto di Candelo]]'', [[Italija]].]]
{{main|Rani srednji vijek}}
Većina stanovništva živjela je vrlo jednostavno, svakodnevno jedući (u najboljem slučaju) dvadesetak [[dekagram]]a grubog kruha spravljenog od neprosijanog brašna [[ječam|ječma]] (ili [[pšenica|pšenice]] s [[raž|raži]] ili [[grah|grahom]]), uz malo mesa, sira, mlijeka i maslaca, povrća i određene količine slabog piva. Nije bilo vilica niti zemljanih tanjura.
 
===Nove države i društva ===
Plemstvo se, za razliku od većine stanovništva, bolje hranilo. Iz zapisa žene Simona de Montforta, grofa od [[Leicester]]a i sestre kralja [[Henrik III., kralj Engleske|Henrika III.]] o vođenju svojih posjeda i domaćinstva mogu se vidjeti točni podatci o posluzi koja je kod nje radila, kao i o hijerahiji iste, a također i podaci o zalihama hrane i njezinim cijenama što pomaže rekonstrukciji načina života u jednom plemićkom domaćinstvu u [[Engleska|Engleskoj]] u [[13. stoljeće|13. stoljeću]]. Naime, riža je bila toliko dragocjena da su je držali pod ključem. Mirodije su bile skupe ali su smatrane neophodnima ([[Križarski ratovi]] pridonijeli su njihovom širenju kao i širenju voća). Cijena šećera se često mijenjala i njegova godišnja potrošnja bila je jedva nešto veća od potrošnje papra. Mnoga jela iz onog doba bila su ne samo jako začinjena, posebice octom i raznim mirodijama, nego i vrlo obojena žutim šafranom ili onim možda manje privlačnim crvenim. Vino se uvozilo u velikim količinama iz [[Francuska|Francuske]]. Proizvodilo se i vlastito [[pivo]], doduše još bez uporabe [[hmelj]]a u njegovu spravljanju.
{{main|Velika seoba naroda|Pad rimskog carstva}}
 
Politička struktura zapadne Europe drastično se promijenila s padom Rimskog carstva. Premda se kretanja narodâ u ovom razdoblju obično opisuju kao "invazije", tu se nije radilo samo o vojnim ekspedicijama, već o migracijama cijelih naroda i njihovom naseljavanju na teritoriju carstva. Tim je kretanjima na ruku išlo odbijanje pripadnika zapadnorimske elite da pružaju materijalnu potporu vojsci i plaćaju poreze, kojima bi se mogli platiti troškovi vojnog otpora seobi naroda.{{sfn|Brown|1989|loc=str. 122‒124}} Carevi 5. stoljeća često su stajali pod kontrolom snažnih vojnih zapovjednika kakvi su bili [[Stilihon]] (umro 408), [[Aspar]] (umro 471) i [[Gundobad]] (umro 516), koji su djelomično ili u cjelosti bili nerimskog podrijetla. Kad se niz zapadnorimskih careva završio, tog su podrijetla bili i mnogi kraljevi koji su ih zamijenili. Nisu bili retki brakovi između novih brakova i članica rimske elite.{{sfn|Wickham|2009|loc=str. 95‒98}} To je dovelo do mešanja elemenata rimske kulture s običajima pridošlih plemena, kao što su narodne skupštine, na kojima su muški članovi plemena uživali veću političku ulogu nego što je to bio slučaj s građanima rimske države.{{sfn|Wickham|2009|loc=str. 100‒101}} Ostaci materijalne kulture koje su za sobom ostavili Rimljani i barbari često su međusobno slični, a plemenski artefakti često su izrađivani po rimskim uzorima.{{sfn|Collins|1999|loc=str. 100}} Na rimskoj kulturnoj tradiciji temelji se i veći dio intelektualne i pisane kulture novih kraljevina.{{sfn|Collins|1999|loc=str. 96‒97}} Jednna važna razlika sastojala se u tom ešto su novi politički entiteti postupno izgubili porezne prihode. Mnogi od tih entiteta nisu više svoju vojsku izdržavali s pomoću poreznih prihoda nego su joj dodjeljivali zemljišne posjede ili lena. To znači da se osjećala manja potreba za velikim poreznim prihodima, pa se rimski porezni sustav raspao.{{sfn|Wickham|2009|loc=str. 102‒103}} Često su izbijali ratovi unutar kraljevstava i između njih. [[Ropstvo u antičkom Rimu|Ropstva]] je nestalo, između ostalog i zato što su presušili izvori robova, a cijelo je društvo postalo više ruralno.{{sfn|Backman|2003|loc=str. 86‒91}}{{#tag:ref|Engleska riječ ''(slave)'' (= rob) potječe od [[Latinski jezik|latinske]] riječi ''Sclavus'', kojom su se označivali [[Slaveni]].{{sfn|Coredon|2007|loc=str. 261}}|group=n}}
[[Datoteka:Chudów 2006 - Bitwa 05.JPG|mini|lijevo|200px|Rekonstrukcija srednjovjekovne bitke u [[Chudów]]u, [[Poljska]].]]
U srednjovjekovnom društvu obredi [[Crkva|Crkve]] prožimali su sve važne događaje u svakodnevnom životu pojedinca i obitelji. Rođenje, brak i smrt imali su svaki svoje obrede. Kalendar se satojao od izmjene postova i blagdana. Sve poruke koje je čovjek sa sela ili iz grada, bio priprost ili relativno učen, primao o povijesti, ljepoti, moralu ili vječnosti dolazile su od Crkve, a župnik je bio posrednik između seljaka, svojeg stada, i Gospodina. Granice između vjerskih i [[laički|laičkih]] stvari bile su nejasne.
 
[[Datoteka:Theoderic Quarter Siliqua 80000847.jpg|thumb|left|[[Teodorik I|Teodorikov]] novčić]]
Crkva je govorila kroz liturgiju i svete slike: [[vitraj]]e, [[mozaik]]e, [[freska|freske]], kipove i rezbarene krstionice. Ona je djelovala posvuda, u svim sferama života i rada. Vjerski obredi i propovjedi bili su usmjereni, kao i sami redovnici, prema budućem životu poslije smrti gdje će pravednici uživati mir. Ispovijed i pokora bile su neizbježne sastavnice vjerskog obreda.
 
Između 5. i 8. stoljeća novi narodi i moćni pojedinci ispunili su prazninu koju je u politici ostavio nestanak centralne rimske uprave.{{sfn|Collins|1999|loc=str. 96‒97}} Ostrogoti su se naselili u [[Italija (Rimsko Carstvo)|Italiji]] krajem 5. stoljeća i pod [[Teodorik I|Teodorikom]] (umro 526) uspostavili [[Ostrogotsko Kraljevstvo|kraljevstvo]], za koje je bila karakteristična međusobna suradnja romanskog i ostrogotskog stanovništva, barem do posljednjih godina Teodorikove vladavine.{{sfn|James|2009|loc=str. 82‒85}} Burgundi su naselili [[Galija (rimska provincija)|Galiju]] i, nakon što su 436. Huni srušili njihovu prvu državu, tijekom četrdesetih godina 5. stoljeća utemeljili su novo kraljevstvo. To se kraljestvo prostiralo na području između današnje [[Ženeva|Ženeve]] i [[Lyon|Lyona]] i krajem 5. i početkom 6. stoljeća razvilo se u moćno [[Burgundsko Kraljevstvo|kraljevstvo]].{{sfn|James|2009|loc=str. 77‒78}} U sjevernoj Galiji [[Franci]] i [[Briti]] uspostavili su svoje male državne entitete. Središte [[Franačka|Franačke]] nalazilo se u sjeveroističnoj Galiji, a prvi franački kralj o kome se zna nešto više bio je [[Hilderik I]] (umro 481).{{#tag:ref|U njegovom grobu, otkrivenom 1653. godine, pronađeno je oružje i velika količina zlata.{{sfn|James|2009|loc=str. 79‒80}}|group=n}} Pod Hilderikovim sinom [[Klovis I|Klovisom]] (vl. 509‒511) franačko se kraljevstvo proširilo i prešlo na kršćanstvo. Briti, poreklom iz [[Britanija (rimska provincije)|Britanije]] ― današnje [[Velika Britanija|Velike Britanije]] ― nastanili su se u oblasti današnje [[Bretanja|Bretanje]], koja je i nazvana tako po njima.{{sfn|James|2009|loc=str. 78‒81}} Svoja su kraljevstva utemeljili i [[Vizigotsko Kraljevstvo|Vizigoti u Hispaniji]], Svevi u sjeverozapadnoj Hispaniji te [[Vandalsko Kraljevstvo|Vandali u sjevernoj Africi]].{{sfn|James|2009|loc=str. 77‒78}} U 6. stoljeću [[Langobardi]] su se nastanili u sjevernoj Italiji, gdje su ostrogotsko kraljevstvo zamijenili [[Langobardsko Kraljevstvo|skupinom gofovija]] koje su povremeno birale jednoga zajedničkog kralja. Krajem 6. stoljeća tu je praksu već zamijenila stalna monarhija.{{sfn|Collins|1999|loc=str. 196‒208}}
Stado je imalo svoje pastire, ali i sami pastiri mogli su odlutati. Samo u [[Engleska|Engleskoj]] je u [[13. stoljeće|13. stoljeću]] bilo oko 40.000 zaređenih svećenika koji su bili iz svih društvenih slojeva pa i onih najsiromašnijih. [[Roger Bacon]] je, motreći društvene prilike onog vremena rekao da svećenici u crkvi "ponavljaju tuđe riječi ne znajući što uopće znače, kao papige i svrake", dok su se isti izvan Crkve opijali, bavili krivolovom i imali djecu. John Peckham, [[franjevci|franjevački]] nadbiskup [[Canterbury|Canterburyja]] i suvremenik Rogera Bacona krenuo je jednom prilikom u obilazak biskupije s namjerom da otkrije što se stvarno događa u njegovim župama te je ustanovio da čak mora jasno zapovijediti svećenicima da "njihova djeca ne smiju nasljeđivati prava svojih očeva".
 
Seoba naroda dovela je u Europu nove etničke skupine, premda su neke oblasti pretrpjele veći, a neke manji upliv novih naroda. Primjerice, u Galiji su se pridošlice u većoj mjeri naselile u sjeveroistočnom dijelu, a u manjoj mjeri u jugozapadnome. [[Slaveni|Slavenski narodi]] nstanili su se u središnjoj i istočnoj Europi i na Balkanskom poluotoku. Naseljavanje su pratile i promjene u jeziku. Latinski su u zapadnom dijelu nekadašnjeg Rimskog carstva postupno zamijenili jezici koju su izrasli iz latinskoga, ali su se ipak od njega razlikovali i koje se skupno nazivaju [[Romanski jezici|romanskim jezicima]]. Ove lingvističke promjene događale su se tijekom mnogih stoljeća. U [[Bizantsko Carstvo|Bizantskom carstvu]] i dalje se govorio [[Srednjovjekovni grčki jezik|grčki jezik]], no Slaveni su sa sobom u istočnu Europu donijeli i [[Slavenski jezici|slavenske jezike]].{{sfn|Davies|1996|loc=str. 235‒238}}
== Umjetnost ==
 
===Opstanak Bizanta===
{{glavni|Srednjovjekovna umjetnost}}
Umjetnost srednjeg vijeka u Europi započinje oko 1000. s [[Romanika|romanikom]], a doživljava procvat za vrijeme [[Gotika|gotike]] u 13. i 14. st.
 
[[Datoteka:Meister von San Vitale in Ravenna 003.jpg|[[Mozaik]] s prikazom [[Justinijan]]a u pratnji [[Maksimijan od Ravenne|biskupom]] [[Ravena|Ravene]], tjelohraniteljima i dvorjanima.{{sfn|Adams|2001|loc=str. 158‒159}}|thumb|right]]
Pojedini kršćani su se u to doba odricali materijalnog bogtstva i udruživali u zajednice redovnika koje su živjele uz molitvu i rad. Ti isti redovnici su kao misionari širili kršćanstvo. Kasnije su te zajednice počele podizati samostane. Najvažnija takva redovničk zajednica su bili Benediktinci. Taj crkveni red osnovan je u 6. st. u Monte Cassinu u Italijo. Osnovno se pravilo temeljilo na isticanju zajedničke molitve i fizičkog rada. Od tuda i proizlazi geslo benediktinca, moli i radi (lat. Ora et labora.)
 
Dok su se na zapadu Europe stvarala nova kraljevstva, Istočno rimsko carstvo ostalo je netaknuto proživljavajući privredni oporavak koji je trajao sve do prvih desetljeća 7. stoljeća. U istočnom dijelu carstva navale barbara nisu bile toliko brojne, a najviše ih je bilo prema Balkanskom poluotoku. Mir sa [[Sasanidska Monarhija|Perzijom]], starim neprijateljem [[Rimsko Carstvo|Rima]], potrajao je kroz veći dio 5. stoljeća. U istočnom su carstvu sklopljene čvršće veze između države i kršćanske crkve, pa su i rasprave o crkvenim doktrinama stekle važnost u političkom životu kakvu nisu imale u zapadnoj Europi. U pravnoj sferi na istoku je izvršena kodifikacija [[Rimsko prava|rimskog prava]]; prvo nastojanje u tom pravcu dovršeno je 438. godine u vidu [[Teodosijev kodeks|Teodosijevog kodeksa]].{{sfn|Wickham|2009|loc=str. 81–83}} Pod carem Justinijanom (vl. 527–565) izvršena je još jedna kompilacija ― ''[[Corpus iuris civilis]]''.{{sfn|Bauer|2010|loc=str. 200–202}} Justinijan je također dao sagraditi [[Aja Sofija|Svetu Sofiju]] u Carigradu i osvojio je od Vandala sjevernu Afriku te Italiju od Ostrogota,{{sfn|Bauer|2010|loc=str. 206–213}} s pomoću svog vojnog zapovjednika [[Belizar]]a (umro 565).{{sfn|Collins|1999|loc=str. 126, 130}} Do potpunog osvajanja Italije nije došlo, budući da je zbog izbijanja [[Justinijanova kuga|kuge 542.]] Justinijan ostatak svoje vladavine posvetio prije obrambenim mjerama nego daljnim osvajanjima.{{sfn|Bauer|2010|loc=str. 206–213}} U trenutku careve smrti Bizantinci su pod svojom kontrolom držali [[Ravenski egzarhat|većinu Italije]], sjevernu Afriku i malo uporište u južnoj Španjolskoj. Povjesničari su kritizirali Justinijanova osvajanja držeći da su ona protegnula carstvo izvan obranjivih granica i omogućila [[muslimanska osvajanja]], no mnoge od teškoća s kojima su se suočili Justinijanovi nasljednici nisu bile rezultat samo visokih poreza kojima se moralo platiti njegove ratove, nego i prirodom carstva koja je u biti bila civilna, što je otžavalo novačenje vojske.{{sfn|Brown|1998|loc=str. 8–9}}
== Vidite još ==
 
* [[Srednja kraljevstva Indije]]
U istočnom carstvu dodatne je teškoće Justinijanovim nasljednicima stvarao postupni priljev Slavena na Balkanski poluotok. Njihov je dolazak u početku bio sporadičan, no do kraja petog desetljeća 6. stoljeća slavenska su se plemena već nalazila u [[Trakija|Trakiji]] i [[Ilirik]]u, a 551. porazila su i jedan odred carske vojske kod [[Edirne|Hadrijanopolja]]. Tijekom 560-ih godina [[Avari]] su počeli nadirati iz svog sjedišta na sjevernoj obali [[Dunav]]a, da bi do kraja 6. stoljeća postali glavnom silom u središnjoj Europi koja je bez poteškoća mogla prinuditi bizantskog cara da im plaća danak. Avari su sve do 796. godine ostali snaga s kojom se moralo računati.{{sfn|James|2009|loc=str. 95–99}} Do još jednog problema s kojim se Bizant morao suočiti došlo je zbog toga što se car [[Mavrikije|Mauricije]] (vl. 585–602) umiješao u perzijske prilike tako što je intervenirao [[Hozroje II#Dolazak Hozroja II na vlast|u unutarnjoj borbi za perzijsko prijestolje]]. To je dovelo do kratkotrajnog razdoblja mira, no nakon zbacivanja Mauricija s vlasti, Perzijanci su [[Bizantsko-sasanidski rat 602–628|napali Bizantsko carstvo]] i tijekom vladavine cara [[Heraklije|Heraklija]] (vl. 610–641) kontrolirali velike dijelove carstva, uključujući Egipat, Siriju i [[Anadolija|Malu Aziju]], sve dok Heraklije nije pokrenuo uspješni protunapad. Bizant je 628. godine sklopio s Perzijom mirovni ugovor i povratio sve svoje izgubljene oblasti. {sfn|Collins|1999|loc=str. 140–143}}
* [[Srednja carska Kina]]
 
* [[Tehnologija srednjeg vijeka]]
=== Zapadnoeuropsko društvo ===
 
Od starih obitelji koje su pripadale rimskoj eliti na zapadu Europe neke su izumrle, dok su više posvetile crkvenim nego svjetovnim poslovima. Vrijednosti koje se vezivale za [[Rimska književnost|antičku književnost]] i [[Obrazovanje u antičkom Rimu|naobrazbu]] uglavnom je nestalo i, premda je pismenost i dalje bila na cijeni, ona je smatrana prije praktičnom vještinom nego obilježjem pripadnosti eliti. U 4. stoljeću [[Hijeronim]] (umro 420) usnio je san o tome kako ga je bog prekorio zbog toga što više vremena provodi čitajući [[Ciceron]]a nego ''[[Biblija|Bibliju]]''. U 6. stoljeću [[Grgur iz Toursa]] usnio je sličan san, no on nije bio prekoren zbog čitanja Cicerona nego zbog toga što je učio [[Stenografija|brzopis]].{{sfn|Brown|1989|loc=str. 174–175}} Do kraja 6. stoljeća ulogu temeljnog sredstva za naučavanje vjere u crkvi od knjige su preuzele glazba i umjetnost.{{sfn|Brown|1989|loc=str. 181}} Intelektualna su nastojanja poglavito išla u pravcu podražavanja antičke naobrazbe, no stvorena su i neka izvorna djela, uključujući i ona koja su bila namijenjena usmenom izvođenju, a koja su danas izgubljena. Tipični su za ovo razdoblje spisi [[Sidonije Apolinar|Sidonija Apolinara]] (umro 489), [[Kasiodor]]a (umro oko 585) i [[Boetije|Boetija]] (umro oko 525).{{sfn|Brown|1998|loc=str. 45–49}}
 
Do promjena je došlo i među laicima, budući da se plemićka kultura usredotočila na održavanje velikih gozbi u dvoranama, a ne na književnu djelatnost. Bogati su nosili raskošnu odjeću ukrašenu draguljima i zlatom. Plemići i kraljevi izdržavali su borce koji su stalno bili u njihovoj pratnji i predstavljali okosnicu vojske.{{#tag:ref|Takvu pratnju povjesničari su nazvali ''[[comitatus]]'', premda se u to vrijeme taj termin nije rabio. U uporabu je ušao u 19. stoljeću i stvoren je na temelju termina koji je [[Tacit]], rimski povjesničar iz 2. stoljeća, koristio da označi bliske drugove nekog plemića ili vladara.{{sfn|Coredon|2007|loc=str. 80}}|group=n}} ''Comitatus'' su činili mladići od kojih se očekivala potpuna odanost svojemu gospodaru. Ako bi poginuo njihov gospodar, kome su bili prisegnuli na vjernost, i od njih se samih očekivalo da se bore do smrti.{{sfn|Geary|1988|loc=str. 56–57}} Obiteljske veze u okviru elite bile su važne, a na cijeni su bile vrednote kao što su odanost, hrabrost i čast. Te su veze u aristokratskom društvu često dovodile do zavada, kakve su, primjerice, bile one o kojima priča Grgur Turski, a koje su niknule u [[Merovinzi|merovinškoj]] Galiji. Čini se da su se ti sukobi uglavnom završavali isplatom neke vrste [[Weregild|kompenzacije]].{{sfn|Wickham|2009|loc=str. 189–193}} [[Žene u srednjem vijeku|Žene]] su u životu aristokratskoga društva uglavnom sudjelovale kao žene i majke muškaraca, pri čemu je uloga vladareve majke bila osobito istaknuta u merovinškoj Galiji. U [[Anglosaksonci|anglosaksonskom]] društvu nije bilo mnogo dijece na prijestolju, pa je i uloga žene kao majke malodobnog vladara bila manja, no, s druge strane, zato je izraženija bila uloga [[opatica]]. Čini se da su jedino u Italiji žene uvijek stajale pod zaštitom ili kontrolom nekog od svojih muških srodnika.{{sfn|Wickham|2009|loc=str. 195–199}}
 
[[Datoteka:Frühmittelalterliches Dorf.jpg|Rekonstrukcija bavarskog sela u ranom srednjem vijeku|thumb|left]]
 
O životu sela zna se znatno manje nego o plemićkom društvu. Većina podataka kojima povjesničari danas raspolažu potječe od [[arheologija|arheoloških]] nalaza; pisanih izvora o seoskom životu gotovo da i nema prije 9. stoljeća. Većina opisa života nižih društvenih slojeva potječe iz zakonskih odredbi i od pisaca koji su sami pripadali višim staležima.{{sfn|Wickham|2009|loc=str. 204}} Modeli zemljoposjedništva nisu svugdje na zapadu bili istovjetni: u nekim su oblastima prevlađivale sitne parcele, a u drugima su uobičajeni bili veliki zemljišni posjedi. Te su razlike bile zaslužne za razvoj vrlo raznolikih seoskih zajednica, od kojih su nekima dominirali krupni zemljoposjednici iz redova aristokracije, dok su druge uživale značajan stupanj samostalnosti.{{sfn|Wickham|2009|loc=str. 205–210}} I tipova seoskih naselja bilo je mnogo. Neki su seljaci živjeli u velikim naseljima u kojima je moglo biti i do 700 stanovnika. Drugi su, pak, živjeli u malim skupinama od nekoliko obitelji, a bilo je i onih koji su živjeli na izoliranim seoskim posjedima. U nekim se oblastima preplitalo i dva ili više različitih obrazaca seoskih naselja.{{sfn|Wickham|2009|loc=str. 211–212}} Za razliku od situacije u poznorimskom razdoblju, sada nije postojala oštra zakonska razlika između položaja slobodnog seljaka i plemića, te se obitelj slobodnog seljaka mogla nadati tome da će putem vojničke službe tijekom nekoliko generacija dostići rang moćnog feudalca.{{sfn|Wickham|2009|loc=str. 215}}
 
Gradski život i kultura iz rimskog vremena pretrpjeli su značajne promjene tijekom ranog srednjeg vijeka. Premda je u italskim gradovima i dalje živjelo mnogo stanovnika, njihova se veličina ipak značajno smanjila. Stanovništvo Rima, primjerice, u kojemu su nekad živjele stotine tisuća građana, smanjilo se do kraja 6. stoljeća na 30.000 ljudi. [[Rimski hram|Rimski hramovi]] pretvoreni su u kršćanske crkve, dok su gradske zidine, s druge strane, ostale u uporabi.{{sfn|Brown|1998|loc=str. 8–9}} Gradovi su se smanjili i u sjevernoj Europi, a gradske strukture i druge javne građavine rušene su da bi se dobio građevinski materijal. Osnutak novih kraljevstava često je dovodio do porasta gradova koji su bili odabrani za nove prijestolnice.{{sfn|Gies|Gies|1973|loc=str. 3–4}} Premda je još u antici [[Židovi u starom Rimu|židovskih zajednica]] bilo u mnogim rimskim gradovima, [[Židovi]] su nakon kristijanizacije carstva prolazili kroz razdoblja povremenih progona. Židove se zvanično toleriralo, premda ih se nastojalo prevesti na kršćanstvo, a povremeno ih se i ohrabrivalo da se nastane u novim oblastima.{{sfn|Lyon|1989|loc=str. 191}}
 
=== Uspon islama ===
{{main|Muslimanska osvajanja}}
 
[[Datoteka:Map of expansion of Caliphate.svg|upright=1.3|thumb|[[Arabljanska osvajanja]]. Najtamnijom bojom označen je domet osvajanja od 622. do 632, srednjom bojom označeno je širenje Arabljana od 632. do 661, a najsvijetlijom njihovo rasprostiranje od 661. to 750.]]
 
Vjerski osjećaji u Bizantskom carstvu i Perziji nalazili su se u stanju previranja krajem 6. i početkom 7. stoljeća. [[Judaizam]] je bila religija koja je aktivno radila na konvertiranju i zna se za barem jednog [[Arabljani|arabljanskog]] vođu koji je i prešao na judaizam: [[Du Nuvas]], vladar oblasti u današnjem [[Jemen]]u, prihvatio je judaizam 525. godine, a progon kršćana koji je zatim pokrenuo završio se tako što je [[Aksumsko Kraljevstvo|Aksumsko kraljevstvo]] s područja [[Etiopija (antika)|Etiopije]] napalo i naposljetku zauzelo njegovu državu.{{sfn|Collins|1999|loc=str. 138–139}} Kršćanska poslanstva natjecala su se s perzijskim [[Zoroastrizam|zoroastrizmom]] u nastojanju da pridobiju nove vjernike, osobito među stanovnicima [[Arabljanski poluotok|Arabljanskog poluotoka]]. Sve su se te religije našle u istom položaju kad je u Arabiji na povijesnu scenu stupio [[islam]] tijekom života proroka [[Muhamed]]a (umro 632).{{sfn|Collins|1999|loc=str. 143–145}} Nakon njegove smrti muslimanski su borci zauzeli velike dijelove Bizantskog carstva i Perzije, počev od [[Muslimansko osvajanje Sirije|Sirije]] 634–635. godine, preko [[Muslimansko osvajanje Egipta|Egipta]] 640–641, [[Muslimansko osvajanje Perzije|Perzije]] između 637. i 642. godine, sve do [[Muslimansko osvajanje Sjeverne Afrike|sjeverne Afrike]] krajem 7. stoljeća i [[Muslimansko osvajanje Pirinejskog poluotoka|Pirinejskog poluotoka]] 711. godine.{{sfn|Collins|1999|loc=str. 149–151}} Do 711. godine muslimani su uspostavili kontrolu nad većim dijelom tog poluotoka, u oblasti koju su nazvali [[Al-Andalus]].{{sfn|Reilly|1993|loc=str. 52–53}}
 
Muslimanska su osvajanja svoj vrhunac dosegla polovinom 8. stoljeća. Nakon poraza muslimanske vojske [[Bitka kod Poitiersa|Poitiersa]] 732. godine Franci su ponovo zauzeli južnu Francusku, no za zaustavljanje uspona islama u Europi najveće zasluge ima zbacivanje [[Omejadski kalifat|omjadske dinastije]], na čije je mjesto došla [[Abasidski kalifat|abasidska dinastija]]. Abasidi su svoju prijestolnicu preselili u [[Bagdad]] i više su se bavili [[Bliski istok|Bliskim istokom]] nego Europom, te su izgubili kontrolu nad nekim dijelovima muslimanskih oblasti. Potomci Omejadâ vladali su Pirinejskim poluotokom, [[Aglabidi]] su držali sjevernu Afriku, a [[Tulunidi]] su zavladali Egiptom.{{sfn|Brown|1998|loc=str. 15}} Do polovice 8. stoljeća na Sredozemlju su nikle novi oblici trgovine; trgovina između Franaka i Arabljana zamijenila je nekadašnje [[Rimska privreda|rimske trgovačke obrasce]]. Franci su izvozili drvnu građu, krzno, mačeve i robove, a od Arabljana su uvozili svilu i druge tkanine te začine i plemenite metale.{{sfn|Cunliffe|2008|loc=str. 427–428}}
 
=== Gospodarstvo ===
 
Seobe i ratovi prekinuli su u 4. i 5. stoljeću trgovačke putove u području Sredozemlja. Prekinut je dotok afričke robe u Europu, pa je ona prvo nestala u unutrašnjosti kontinenta, a 7. stoljeću mogla se naći tek u nekoliko gradova kao što su Rim i [[Napulj]]. Do kraja 7. stoljeća, pod utjecajem muslimanskih osvajanja, afričkih je proizvoda posve nestalo u zapadnoj Europi. Tijekom ranog srednjeg vijeka u svim oblastima koje su nekad činile Rimsko carstvo pojavljuju se lokalni proizvodi kojima se nastoji zamijeniti robu koja je ranije stizala iz uvoza. To je bilo karakteristično osobito za oblasti koje nisu pripadale sredozemnom području, kao što su sjeverna Galija i Britanija. Produkti iz uvoza na koje se nalazi u arheološkim istraživanjima obično predstavljaju luksuznu robu. U sjevernoeuropskim oblastima ne samo da su trgovinske mreže bile lokalnog karaktera, nego je i roba koja se prevozila bila vrlo jednostavna, s tek malo grnčarije i drugih složenih proizvoda. Na Sredozemlju je grnčarija i dalje bila dominantna i čini se da se nije proizvodila samo lokalno, nego da se njome i trgovalo putem mrežâ srednjeg dosega.{{sfn|Wickham|2009|loc=str. 218–219}}
 
Razne germanske države na Zapadu kovale su svoj [[novac]], koji je podražavao postojeće rimske i bizantske oblike. Zlatni se novac kovao sve do kraja 7. stoljeća, kad ga je zamijenio srebrni. Temeljni srebrni novac u Franačkoj bio je [[Denarius|denarij]] ''(denarius)'' ili [[Denier|denijer]] ''(denier)'', dok se anglosaksonska inačica zvala [[Penny|peni]] ''(penny)''. Iz tih su se oblasti denijer i peni proširili po cijeloj Europi u razdoblju između 700. i 1000. godine. Bakreni i brončani novac nije kovan, kao ni zlatni, osim u južnoj Europi. Ni srebrni novac nije kovan u različitim apoenima.{{sfn|Grierson|1989|loc=str. 97–98}}
 
=== Crkva i redovništvo ===
{{main|Raskol Istoka i Zapada}}
 
[[Datoteka:Gregory I - Antiphonary of Hartker of Sankt Gallen.jpg|thumb|right|upright|left|Ilustracija [[Grgur Veliki|Grgura Velikog]] iz 11. stoljeća, na kojoj je papa prikazan kako diktira tekst svome tajniku.]]
 
Kršćanstvo je prije arabljanskih osvajanja predstavljalo jedan od najvećih faktora jedinstva između istočne i zapadne Europe, no osvajanje sjeverne Afrike prekinulo je pomorske veze između te dvije oblasti. Između zapadne i bizantske crkve nastajale su sve veće razlike u jeziku, običajima i liturgiji. U istočnoj se crkvi koristio grčki, a u zapadnoj latinski jezik. Pojavile su se teološke i političke razlike, a u prvoj polovici 8. stoljeća pitanja kao što su [[ikonoborstvo]], [[svećenički brak]] i [[Cezaropapizam|državna kontrola nad crkvom]] postala su dominantna u tolikom stupnju da su kulturne i vjerske razlike prevladale nad sličnostima.{{sfn|Collins|1999|loc=str. 218–233}} Do formalnog raskola došlo je 1054. godine, kad su se [[rimski papa]] i [[carigradski patrijarh]] sukobili oko [[Papska supremacija|papskoj supremaciji]] i onda [[Ekskomunikacija|ekskomunicirali]] jedan drugoga, što je dovelo do podjele kršćanske zajedinice na dvije crkve ― zapadna je grana postala [[Katolička crkva|rimokatolička crkva]], a istočna grana [[pravoslavna crkva]].{{sfn|Davies|1996|loc=str. 328–332}}
 
[[Hijerarhija Katoličke crkve|Crkvena struktura]] kakva je postojala u Rimskome carstvu preživjela je na Zapadu seobe naroda i barbarske navale u uglavnom netaknutu obliku, no papstvo je nije osobito cijenilo i malo se zapadnih [[biskup]]a okretalo biskupu u Rima u potrazi za vjerskim ili političkim vodstvom. [[Bizantsko papstvo|Mnogi pape]] prije 750. godine više su se bavile bizantskim prilikama i teološkim raspravama na kršćanskom Istoku. Sačuvana su mnogobrojna pisma [[Grgur Veliki|pape Grgura Velikog]] (papa 590–604), od kojih se najveći broj bavi prilikama u Italiji i Carigradu. Papstvo je neki značajniji utjecaj imalo jedino u Britaniji, kamo je Grgur 597. godine poslao [[Gregorijanska misija|poslanstvo]] sa zadatkom da preobrati Anglo-Saksonce u kršćanstvo.{{sfn|Wickham|2009|loc=str. 170–172}} [[Irsko-škotska misija|Irski misionari]] bili su najaktivniji u zapadnoj Europi u razdoblju između 5. i 7. stoljeća; prvo su posjetili Englesku i Škotski, a zatim su prešli u kontinentalnu Europu. Pod vodstom redovnika kao što su [[Kolumba]] (umro 597) i [[Kolumban]] (umro 615) osnivali su samostane, podučavali su latinski i grčki te pisali vjerska i svjetovna djela.{{sfn|Colish|1997|loc=str. 62–63}}
 
U ranom srednjem vijeku došlo je do uspona [[Hrišćansko monaštvo|redovništva]] na Zapadu. Oblik europskog redovništva diktirale su tradicije i ideje koje su potjekle od [[Pustinjski oci|pustinjskih otaca]] u [[Egipat|Egiptu]] i [[Sirija|Siriji]]. Većina europskih samostana usredotočivala se na zajedničko iskustvo duhovnog života, a ta vrsta redovništva ― koju je u 4. stoljeću razvio [[Pahomije Veliki|Pahomije]] (umro 348) ― naziva se [[Cenobiti|cenobitskim]]. Samostanski su se ideali proširili iz Egipta po zapadnoj Europi tijekom 5. i 6. stoljeća putem [[Hagiografija|hagiografskih spisa]], kao što je ''[[Antonije Veliki|Život Antonijev]]''.{{sfn|Lawrence|2001|loc=str. 10–13}} [[Sveti Benedikt|Benedikt iz Nursije]] (umro 547) napisao je u 6. stoljeću [[Pravila svetog Benedikta|benediktinska pravila]] za samostane na Zapadu, gdje su popisane upravne i duhovne dužnosti zajednice redovnikâ na čijem se čelu nalazi jedan [[opat]].{{sfn|Lawrence|2001|loc=str. 18–24}} [[Redovnik|redovnici]] i samostani snažno su utjecali na vjerski i politički život u ranom srednjem vijeku, djelujući kao povjernici moćnih zemljoposjedničkih obitelji, kao središta promidžbe i potpore vladare u novoosvojenih oblastima te kao polazne točke za misije i širenje kršćanstva.{{sfn|Wickham|2009|loc=str. 185–187}} Samostani su bili glavna i nerijetko jedina središta naobrazbe i pismenosti u određenoj oblasti. Mnogi od sačuvanih rukopisa [[Klasična filologija|antičke rimske književnosti]] prepisani su u samostanima tijekom ranog srednjeg vijeka.{{sfn|Hamilton|2003|loc=str. 43–44}} Redovnici su [[Srednjovjekovna latinska književnost|pisali i vlastita djela na latinskom jeziku]], na povijesne, teološke i druge teme, primjerice [[Beda Časni]] (umro 735), rodom iz sjeverne Engleske, koji je stvarao krajem 7. i početkom 8. stoljeća.{{sfn|Colish|1997|loc=str. 64–65}}
 
=== Karolinška Europa ===
{{main|Franačka|Karolinško carstvo}}
 
[[Datoteka:Frankish Empire 481 to 814-en.svg|thumb|right|upright= 1.5|Uspon Franačke od 481. do 814.]]
 
Franačko se kraljevstvo u sjevernoj Galiji tijekom 6. i 7. stoljeća podijelilo na [[Austrazija|Austraziju]], [[Neustrija|Neustriju]] i [[Burgundsko kraljevstvo|Burgundiju]], od kojih je svakom vladala merovinška dinastija, koja je potjecala od Klovisa. Sedmo je stoljeće bilo nemirno razdoblje ratova između Austrazije i Nesturije.{{sfn|Bauer|2010|loc=str. 246–253}} Te ratove iskoristio je [[Pipin I|Pipin]] (umro 640), [[majordom]] austrazijski, koji je postao iznimno moćan na austrazijskom dvoru. Njegovi su potomci naslijedili tu dužnost i djelovali kao savjetnici i regenti. Jedan od njih, [[Karlo Martel]] (umro 741), pobijedio je u bici kod Poitiersa 732. i tako zaustavio napredovanje muslimanske vojske preko Pirineja.{{sfn|Bauer|2010|loc=str. 347–349}}{{#tag:ref|Muslimanska vojska ranije je [[Muslimansko osvajanje Pirinejskog poluotoka|osvojila kraljevstvo Vizigotâ u Španjolskoj]], nakon što je porazila vizigotskog kralja [[Ruderik]]a (umro 711. ili 712) u [[Bitka kod Gaudaletea|bici kod Gaudaletea]].{{sfn|Bauer|2010|loc=str. 344}}|group=n}} Na britanskom otoku razvilo se više manjih država, među kojima su najvažnije bile kraljevine [[Nortumbrija]], [[Mercija]], [[Wessex]] i [[Istočna Anglija]], gdje su vladali potomci anglo-saksonskih osvajača. Manja kraljevstva u današnjem Walesu i Škotskoj još uvijek su kontrolirali domaći Briti i [[Pikti]].{{sfn|Wickham|2009|loc=str. 158–159}} Irska je bila podijeljena na još manje političke jedinice, kojima su također vladali kraljevi i koje se obično nazivaju plemenskim kraljevstvima. [[Popis irskih kraljevstava|Lokalnih kraljeva u Irskoj]] bilo je možda i 150 na broju, no nisu svi bili jednake važnosti.{{sfn|Wickham|2009|loc=str. 164–165}}
 
[[Karolinška dinastija]], tj. potomci Karla Metela, zvanično je preuzela kontrolu nad austrazijskim i neustrijskim kraljevstvom u svojevrsnom puču koji je 753. godine predvodio [[Pipin Mali|Pipin III]] (vl. 752–768). Jedna suvremena kronika tvrdi da je Pipin od pape [[Stjepan II (papa)|Stjepana II]] (papa 752–757) tražio i dobio pristanak za taj puč. Pipinovo preuzimanje vlasti osnažile je promidžbene mjere koje su Merovinge prikazivale kao nesposobne i okrutne tirane, veličale dostignuća Karla Matela i širile priče o iznimnoj pobožnosti Karolingâ. Nakon Pipinove smrti 768. godine njegovo je kraljevstvo ostalo dvojici njegovih sinova, Karlu (vl. 768–814) i [[Karloman I|Karlomanu]] (vl. 768–771). Kad je Karloman umro prirodnom smrću, Karlo je spriječio stupanje na vlast Karlomanova mladoga sina i sâm se proglasio vladarem ujedinjene austrazijsko-neustrijske kraljevine. Karlo, koji je poznatiji kao [[Karlo Veliki]], pokrenuo je 744. godine program sustavnog širenja vlasti, koji je naposljetku rezultirao ujedinjenjem velikog dijela Europe, odnosno današnje Francuske, sjeverne Italije i [[Saksonski ratovi|Saksonije]]. Tijekom ratova, koji su trajali i nakon 800. godine, nagrađivao je svoje saveznike ratnim plijenom i zemljišnim posjedima.{{sfn|Bauer|2010|loc=str. 371–378}} Karlo Veliki je 774. godine pokorio Langobarde, što je oslobodilo papstvo straha od langobardskog osvajanja i označilo početak [[Papska država|papske države]].{{sfn|Brown|1998|loc=str. 20}}{{#tag:ref|Papska je država potrajala sve do 1870, kad je [[Kraljevina Italija]] zauzela njen veći dio.{{sfn|Davies|1996|loc=str. 824}}|group=n}}
 
[[Datoteka:Aachener dom oktagon.jpg|thumb|left|[[Dvorska kapela Karla Velikog u Aachenu]], završena 805. godine.{{sfn|Stalley|1999|loc=str. 73}}]]
 
Krunidba Karla Velikoga za cara na Božić 800. godine smatra se prekretnicom u povijesti srednjega vijeka, koja označava svojevrsnu obnovu Zapadnog rimskog carstva, budući da je novi car vladao velikim dijelom oblasti koja se nekoć nalazila pod vlašću zapadnorimskih careva.{{sfn|Backman|2003|loc=str. 109}} Ona označava i promjenu u odnosu Karla Velikoga prema Bizantskom carstvu, budući da je uzimanjem carskoga naslova svoju istaknuo jednakost karolinške države u odnosu na bitzantsku.{{sfn|Backman|2003|loc=str. 117–120}} Novoosnovano karolinško carstvo imalo je neka obilježja po kojima se razlikovalo kako u odnosu na staro Zapadno rimsko carstvo, tako i u odnosu na suvremeno Bizantsko carstvo. Franačka je zemlja po svojemu temeljnome obilježju bila ruralna, s tek nekoliko manjih gradova. Većina njezinih stanovnika bili su seljaci koji su živjeli na malim posjedima. Gotovo da nije bilo trgovine, a ono malo trgovinskih veza što je postojalo održavalo se s Britanskim otocima i Skandinavijom, za razliku od nekadašnjeg Rimskog carstva i njegovih trgovačkih putova usredotočenih u oblasti Sredozemlja.{{sfn|Backman|2003|loc=str. 109}} Carstvom je upravljao putujući dvor koji je putovao s carem, te nekih tri stotine carskih dužnosnika koji su se zvali [[grof]]ovi i koji su upravljali [[grofovija]]ma na koje je carstvo bilo podijeljeno. Svećenstvo i lokalni biskupi također su služili kao državni dužnosnici, dok su carski službenici poznati kao ''[[Missus dominicus|missi dominici]]'' vršili poslove nadzornika i posrednika u rješavanju problema.{{sfn|Davies|1996|loc=str. 302}}
 
=== Karolinška renesansa ===
{{main|Karolinška renesansa}}
 
Dvor Karla Velikog u [[Aachen]]u bio je središte kulturne obnove koja se nekad naziva [[karolinška renesansa|karolinškom renesansom]]. U tom je razdoblju došlo do porasta pismenosti, razvitka umjetnosti, arhitekture i pravne znanosti, kao i pojačanog zanimanja za liturgijska i biblijska pitanja. Engleski redovnik [[Alkuin]] (umro 804) bio je pozvan u Aachen i sa sobom je donio [[Nortumbrijska renesansa|naobrazbu]] kakva se prakticirala u nortumbrijskim samostanima. U carevoj [[Kancelarija (srednji vijek)|kancelariji]], tj. pisarnici, koristio se novi [[Pismo (znakovi)|oblik]] [[Latinica|latinskoga pisma]] koji se danas naziva [[Karolinška minuskula|karolinškom minuskulom]],{{#tag:ref|[[Karolinška minuskula]] razvila se iz poznoantičkog [[Uncijal|uncijala]], koji je bio manji i zaobljeniji oblik latinice u odnosu na oblik koji se koristio u antici.{{sfn|Davies|1996|loc=str. 241}}|group=n}} što je doprinijelo razvoju jedinstvenog oblika pisma i tako unapijedilo komunikaciju širom velikog dijela Europe. Karlo Veliki promovirao je promjene u [[Kršćanska liturgija|crkvenoj liturgiji]] i u svojim domenima nametao rimske crkvene obrede, kao i [[Gregorijanski napjev|gregorijanske napjeve]] u liturgijskoj crkvenoj glazbi. Jedna od važnijih djelatnosti učenjaka u ovome je razdoblju bilo prepisivanje, ispravljanje i širenje temeljnih djela na vjerske i svjetovne teme, s ciljem da se potakne učenje. Pisana su i nova djela na religijske teme, kao i novi udžbenici.{{sfn|Colish|1997|loc=str. 66–70}} [[Gramatičari]] su u tom razdoblju modificirali latinski jezik, koji je iz [[Klasični latinski jezik|klasičnog oblika]] kakav je postojao u vrijeme Rimskoga carstva, prešao u gipkiji latinitet koji je mogao zadovoljiti potrebe crkve i carske uprave. Do Karlovog se vremena latinski već toliko razlikovao od klasičnog jezika da je kasnije nazvan [[Srednjovjekovni latinski jezik|srednjovjekovnim latinitetom]].{{sfn|Loyn|1989|loc=str. 204}}
 
=== Raspad Karlovog carstva ===
{{main|Sveto Rimsko Carstvo|Vikinško doba}}
{{multiple image
| footer = Teritorijalne podjele [[Karolinško carstvo|karolinškog carstva]] 843, 855. i 870.
| align=right
| direction = horizontal
| width = 135
| image1 = Carolingian territorial divisions, 843.png
| width1 = {{#expr: (120 * 497 / 594) round 0}}
| alt1 =
| caption1 =
| image2 = Carolingian territorial divisions, 855.png
| width2 = {{#expr: (120 * 497 / 594) round 0}}
| alt2 =
| caption2 =
| image3 = Carolingian territorial divisions, 870.png
| width3 = {{#expr: (120 * 497 / 594) round 0}}
| alt3 =
| caption3 =
}}
 
Karlo Veliki planirao je, slijedeći franačku tradiciju, podijeliti svoje kraljevstvo između svih svojih nasljednika, no u toj nakani nije uspio, budući da je do 813. godine u životu ostao samo jedan njegov sin, [[Ludovik Pobožni]] (vl. 814–840). Netom prije no što je Karlo umro 814. godine dao je krunisati Ludovika kao svoga nasljednika. Ludovikovu 26-godišnju vladavinu obilježile su brojne podjele carstva među njegovim sinovima, a nakon 829. godine buknuli su i građanski ratovi između različitih saveza oca i njegovih sinova oko kontrole nad različitim dijelovima carstva. Naposljetku je Ludovik priznao za cara svoga najstarijega sina, [[Lotar I|Lotara I]] (imro 855) i predao mu Italiju. Ostatak svoga carstva Ludovik je podijelio između Lotara i svoga najmlađeg sina, [[Karlo Ćelavi|Karla Ćelavog]] (umro 877). Lotar je uzeo [[Istočna Franačka|Istočnu Franačku]], koja se protezala s obe strane rijeke Rajne i dalje na istok, dok je Karlo kontrolirao [[Zapadna Franačka|Zapadnu Franačku]], zapadno od rajnske oblasti i Alpa. Srednji sin, [[Ludovik Njemački]] (umro 876), koji nije odustajao od pobune, naposljetku je dobio na upravu [[Bavarska|Bavarsku]] pod [[sizerenitet]]om svog starijeg brata. No ova podjela nije bila univerzalno prihvaćena. [[Pipin II Akvitanski]] (umro nakon 864), carev unuk, digao se na bunu tražeći vlast nad [[Akvitanija|Akvitanijom]], dok je Ludovik Njemački pokušao anektirati cijelu Istočnu Franačku. Ludovik Pobožni umro je 840. godine ostavljajući za sobom carstvo u kaosu.{{sfn|Bauer|2010|loc=str. 427–431}}
 
Nakon njegove smrti uslijedio je trogodišnji građanski rat. [[Verdenski sporazum|Verdenskim sporazumom]] (843) iz [[Rajna|Rajne]] i [[Rona|Rone]] utemeljeno je kraljevstvo koje je, uz Italiju, dobio Lotar, a priznat mu je i carski naslov. Ludovik Njemački kontrolirao je Bavarsku i istočne oblasti današnje Njemačke. Karlo Ćelavi dobio je zapadne franačke zemlje, koje su činile veći dio današnje Francuske.{{sfn|Bauer|2010|loc=str. 427–431}} Unuci i praunuci Karla Velikog dijelili su svoja kraljevstva među potomcima i naposljetku uništili svu unutarnju koheziju.{{sfn|Backman|2003|loc=str. 139}}{{#tag:ref|Do ponovnog ujedinjenja nakratko je došlo 844. godine pod [[Karlo III Debeli|Karlom III]], poznatim kao "Debeli", premda je i tad svaki dio carstva zadržao posebnu upravu. Karlo je svrgnut 887, a umro je siječnja 888. godine.{{sfn|Collins|1999|loc=str. 356–358}}|group=n}} Karolinška je dinastija u zapadnim oblastima svrgnuta 987. godine, kad je za kralja krunisan [[Hugo Kapet]] (vl. 987–996).{{#tag:ref|Karolinšku je dinastiju još 888. godine svrgnuo kralj [[Odo od Francuske|Odo]] (vl. 888–898), do tada [[grof Pariza]].{{sfn|Collins|1999|loc=str. 358–359}} Premda su pripadnici karolinške dinastije u zapadnim zemljama nakon Odove smrti bivali kraljevima, za kraljeve su povremeno krunisani i članovi Odove obitelji ― njegov brat [[Robert I od Francuske|Robert I]] bio je kralj 922–933, a Robertov zet [[Rodolphe od Francuske|Rudolf]] od 929 do 936. godine ― prije no što su Karolinzi ponovo preuzeli prijestolje.{{sfn|Collins|1999|loc=str. 360–361}}|group=n}}{{#tag:ref|Hugo Kapet bio je unuk Roberta I.{{sfn|Collins|1999|loc=str. 360–361}}|group=n}} U istočnim oblastima karolinška je dinastija izumrla još 911. godine, kad je umro [[Ludvig Dijete|Ludovik Dijete]], a za kralja bio izabran [[Konrad I od Njemačke|Konrad I]] (vl. 911–918), koji nije bio u srodstvu s Karolinzima.{{sfn|Collins|1999|loc=str. 397}}
 
Raspad karolinškog carstva pratile su seobe i navale vanjskih neprijatelja. Atlantske i sjeverne obale napadali su [[Vikinzi]], koji su pustošili i [[Britanski otoci|britanske otoke]], gdje su se i naselili, a nastanili su se i na [[Island]]u. Godine 911. vikinški poglavica [[Rollo|Rolo]] (umro oko 931) dobio je dopuštenje od franačkog kralja [[Charles III od Francuske|Karla Jednostavnog]] (vl. 898–922) da se nastane u područje koje će postati poznato kao [[Normandija]].{{sfn|Backman|2003|loc=str. 141–144}}{{#tag:ref|Ovo područje u kojemu su se naselili Vikinzi s vremenom se proširilo i odatle su kretale osvajačke ekspedicije prema Engleskoj, Siciliji i južnoj Italiji.{{sfn|Davies|1996|loc=str. 336–339}}|group=n}} Istočni dijelovi franačkih zemalja, osobito Njemačka i Italija, nalazili su se pod stalnim napadima [[Mađari|Mađara]], sve dok ovi nisu poraženi u [[Bitka kod Lechfelda|bici kod Lechfelda]] 955. godine.{{sfn|Backman|2003|loc=str. 144–145}} Slomom abasidske dinastije islamski se svijet raspao u manje državne entitete, od kojih su se neki počeli širiti prema Italiji i Siciliji, kao i preko Pirineja u južne dijelove franačkih zemalja.{{sfn|Bauer|2010|loc=str. 147–149}}
 
=== Nova kraljevstva i oživljavanje Bizanta ===
{{main|Otonska renesansa|Bizant pod makedonskom dinastijom|Bizant pod Isaurijskom dinastijom|Prvo bugarsko carstvo|Pokrštavanje Bugara|Njemačko kraljevstvo|Pokrštavanje Skandinavije|Pokrštavanje Kijevske Rusije}}
{{see also|Bizantsko-arapski ratovi (780–1180)|Bizantsko-bugarski ratovi}}
[[Datoteka:Europe in 814, Charlemagne, Krum, Nicephorus I.png|thumb|290px|Europa 814. godine]]
 
Napori lokalnih vladara da se suprotstave osvajačima doveli su do uspostavljanja novih političkih entiteta. U [[Anglosaksonska Engleska|anglosaksonskoj Engleskoj]] kralj [[Alfred Veliki]] (vl. 871–899) krajem 9. stoljeća sklopio je s vikinškim napadačima sporazum, koji je doveo do [[Danelag|naseljavanja Danaca]] u Nortumbriji, Merciji i dijelovima istočne Anglije.{{sfn|Collins|1999|loc=str. 378–385}} Do polovine 10. stoljeća Alfredovi su nasljednici osvojili Nortumbriju i ponovno uspostavili englesku vlast nad većim dijelom južne Britanije.{{sfn|Collins|1999|loc=str. 387}} U sjevernoj Britaniji [[Kenneth MacAlpin]] (umro oko 860) ujedinio je Pikte i [[Škoti|Škote]] u [[Kraljevina Alba|Kraljevinu Albu]].{{sfn|Davies|1996|loc=str. 309}} Početkom 10. stoljeća u [[Kraljevina Njemačka|Njemačkoj]] se učvrstila [[otonska dinastija]], koja je naročito nastojala oko odbijanja mađarskih napada. Njezini su napori kulminirali 962. godine krunidbom [[Oton I|Otona I]] (vl. 936–973) za [[Sveti rimski cara|cara Svetog rimskog carstva]].{{sfn|Collins|1999|loc=str. 394–404}} On je 972. godine isposlovao i bizantsko prizanje njegova carskoga naslova, što je bilo zapečaćeno ženidbom njegova sina [[Oton II|Otona II]] (vl. 967–983) za [[Teofanu Sklirina|Teofanu]] (umrla 991), kćer [[Roman II|Romana II]] (vl. 959–963), jednog od prethodnih bizantskih careva.{{sfn|Davies|1996|loc=str. 317}} Krajem 10. stoljeća, nakon jednog nestabilnog razdoblja, [[Kraljevina Italija (Sveto rimsko carstvo)|Italija]] je ušla u sferu otonskog carstva.{{sfn|Wickham|2009|loc=str. 435–439}} [[Oton III]] (vl. 996–1002) pozni dio svoje vladavine proveo je uglavnom u Italiji.{{sfn|Whitton|1998|loc=str. 152}} Zapadno franačko kraljevstvo bilo je više fragmenirano i, premda su nominalno njime i dalje vladali kraljevi, velik dio političke moći ležao je u rukama oblasnih gospodara.{{sfn|Wickham|2009|loc=str. 439–444}}
 
[[Pokrštavanje Skandinavije|Kršćanske misije u Skandinaviji]] tijekom 9. i 10. stoljeća doprinijele su usponu kraljevina kao što su [[Historija Švedske|Švedska]], [[Historija Danske|Danska]] i [[Historija Norveške|Norveška]], koje su dobile na snazi i proširile svoje teritorije. Neki su se kraljevi preobratili u kršćanstvo, no tek su do 1000. godine to učinili svi. Skandinavci su se širili po Europi i osnivali svoje naoseobine. Pored naseobina u Irskoj, Engleskoj i Normandiji, nastanili su se i na [[Naseljavanje Islanda|Islandu]] i u oblasti koja će postati [[Ruski kaganat|Rusija]]. Švedski trgovci i napadači spuštali su se rekama u ruskoj stepi i čak pokušali [[Pohod Rusa na Carigrad (860)|zauzeti Carigrad 860.]] i [[Rusko-bizantski rat (907)|907. godine]].{{sfn|Collins|1999|loc=str. 385–389}} Kršćanska Španjolska, koja je u početku bila satjerana u tek malo područje na sjeveru Pirinejskog poluotoka, postupno se tijekom 9. i 10. stoljeća širila na jug, gdje su osnovane kraljevine [[Kraljevina Asturija|Asturija]] i [[Kraljevina Leon|León]].{{sfn|Wickham|2009|loc=str. 500–505}}
 
[[Datoteka:Christ Magdeburg Cathedral Met 41.100.157.jpg|[[Otonska umjetnost|Otonska]] ploča od bjelokosti iz 10. stoljeća s prikazom Krista koji prima crkvu od [[Oton I|Otona I]]|thumb|left|150px]]
 
Na istoku je Bizant proživljavao novi uspon pod carem [[Bazilije I Makedonac|Bazilijem I Makedoncem]] (vl. 867–886) i njegovim nasljednicima [[Lav VI Mudri|Lavom VI Mudri,]] (vl. 886–912) i [[Konstantin Porfirogenet|Konstantinom VII Porfirogenetom]] (vl. 913–959), pripadnicima [[Makedonska dinastija|makedonske dinastije]]. Trgovina je ponovno oživjela, a a carevi su nadzirali uspostavljanje i širenje jedinstvene uprave nad svim bizantskim provincijama. Vojska je reorganizirana, što je carevima [[Ivan I Cimiskije|Ivanu I Cimiskiju]] (vl. 969–976) i [[Bazilije II|Baziliju II]] (vl. 976–1025) omogućilo da na svim stranama prošire granice carstva. Carski je dvor bio središte obnove antičke naobrazbe, koja je poznata kao [[makedonska renesansa]]. [[Bizantska književnost|Pisci]] kao što je [[Ivan Geometar]] (početak 10. st.) sastavljali su nove himne, pjesme i druga djela.{{sfn|Davies|1996|loc=str. 318–320}} Kršćanske misije koje je slalo i istočno i zapadno svećenstvo uspjele su pokrstiti [[Moravci|Moravce]], [[Bugari|Bugare]], [[Česi|Čehe]], [[Poljaci|Poljake]], Mađare i Slavene u [[Kijevska Rusija|Kijevskoj Rusiji]]. Ovi procesi kristijanizacije doprinijeli su uspostavljanju državnih entiteta u oblastima gdje su ti narodi živjeli ― [[Velika Moravska|Moravske]], [[Prvo bugarsko carstvo|Bugarske]], [[Češka (historijska)|Bohemije]], Mađarske, [[Historija Poljske|Poljske]] i Kijevske Rusije.{{sfn|Davies|1996|loc=str. 321–326}} Bugarska, koja je osnovana oko 680. godine, na svojem se vrhuncu prostirala od [[Budimpešta|Budimpešte]] do [[Crno more|Crnog mora]] i od [[Dnjepar|Dnjepra]] u današnjoj Ukrajini do [[Jadransko more|Jadranskog mora]].{{sfn|Crampton|2005|loc=str. 12}} Do 1018. godine i posljednji su se bugarski plemići predali Bizantskom carstvu.{{sfn|Curta|2006|loc=str. 246–247}}
 
=== Umjetnost ===
{{main|Srednjovjekovna umjetnost|Srednjovjekovna arhitektura}}
{{see also|Umjetnost u doba seobe naroda|Predromanika|Karolinška umjetnost}}
 
[[Datoteka:KellsFol032vChristEnthroned.jpg|thumb|right|upright|Stranica iz [[Book of Kells|Kellske knjige]], [[Iluminacija (manuskript)|iluminiranog rukopisa]] koji je nastao na [[Britanski otoci|britanskim otocima]] krajem 8. ili početkom 9. stoljeća.{{sfn|Nees|2002|loc=str. 145}}]]
 
Nakon Konstantinovih [[bazilika]] u 4. stoljeću sve do 8. stoljeća gotovo da uopće nisu građene nove velike strukture od kamena, premda je tokom 6. i 7. stoljeća poodignuto mnoštvo manjih kamenih građevina. Do početka 8. stoljeća u karolinškom je carstvu oživjela bazilika kao arhitektonski oblik.{{sfn|Stalley|1999|loc=str. 29–35}} Jedno od obilježja bazilike jest uporaba [[transept]]a,{{sfn|Stalley|1999|loc=str. 43–44}} tj. "ruku" građevine u obliku križa koje stoje okomito u odnosu na dugi [[Brod (arhitektura)|brod]].{{sfn|Cosman|2007|loc=str. 247}} Među drugim novim obilježjima arhitekture nalaze se [[križište]] i monumentalni ulaz u crkvu, obično na zapadnoj strani građevine.{{sfn|Stalley|1999|loc=str. 45, 49}}
 
[[Karolinška umjetnost]] stvarana je za malu skupinu dvorjana i za samostane i crkve koje su oni podupirali. Tom su umjetnošću dominirala nastojanja da se dostigne dostojanstvo i klasicizam carske [[Rimska umjetnost|rimske]] i [[Bizantska umjetnost|bizantske umjetnosti]], ali je na nju utjecala i [[Otočna umjetnost|otočna umjetnost]] britanskih otoka. U insularnoj se se umjetnosti energija [[Keltska umjetnost|irsko-keltskog]] i [[Anglosaksonska umjetnost|anglosakonsko-germanskog]] ornamentalnog stila stjecala s mediteranskim formama kao što je knjiga; ta je umjetnos utemeljila mnoga obilježja umjetnosti koja će opstati tijekom cijelog srednjovjekovnog razdoblja. Sačuvana religijska djela iz razdoblja ranog srednjeg vijeka većinom čine [[Iluminacija (manuskript)|iluminirani rukopisi]] i izrezbareni predmeti od [[bjelokost]]i, izrađivani izvorno za metalne predmete koji su u međuvremenu pretopljeni.{{sfn|Kitzinger|1955|loc=str. 36–53, 61–64}}{{sfn|Henderson|1977|loc=str. 18–21, 63–71}} Predmeti od plemenitih metala bili su najcjenjeniji umjetnički oblici, no gotovo svi su danas izgubljeni osim nekoliko primjeraka, kao što su [[Lotarov križ]], nekoliko [[relikvija]], nalaza u anglosaksonskoj grobnici na lokalitetu [[Sutton Hoo]], [[ostava]] [[Gourdonsko blago|blaga u Gourdonu]] iz merovinške Francuske, [[Blago iz Guarrazara|blaga iz Guarrazara]] iz vizigotske Španjolske i [[Blago iz Nagyszentmiklós|blaga iz Nagyszentmiklósa]] blizu bizantskog teritorija. Pronađeni su i veliki [[broš]]evi u obliku [[Fibula|fibule]] ili [[Keltski broš|penanulara]], koji su predstavljali jedan od glavnih ornamentalnih elemenata pripadnika elite i među kojima je i irski [[broš iz Tare]].{{sfn|Henderson|1977|loc=str. 36–42, 49–55, 103, 143, 204–208}} Od knjiga, bogato su se ukrašavala uglavnom [[Evanđelje|evanđelja]], koja su se sačuvala u većem broju, među njima i [[Book of Kells|Kellska knjiga]], [[Lindisfarnska evanđelja]] i carski [[Zlatni kodeks sv. Emerama]], koji je jedan od retkih gdje je sačuvan "[[draguljarski uvez]]" od zlata prekrivenog draguljima.{{sfn|Benton|2002|loc=str. 41–49}} Čini se da je dvor Karla Velikog bio zaslužan za prihvaćanje figurativne [[Monumentalna skulptura|monumentalne skulpture]] u [[Kršćanska umjetnost|kršćanskoj umjetnosti]],{{sfn|Lasko|1972|loc=str. 16–18}} a do kraja ovog razdoblja u važnim su crkvama postale uobičajene figure u gotovo prirodnoj veličini, kao što je, primjerice, [[Geronov križ]].{{sfn|Henderson|1977|loc=str. 233–238}}
 
=== Vojno-tehnološka dostignuća ===
 
U vrijeme poznog Rimskog carstva glavni razvoj u pogledu vojne taktike ticao se nastojanja da se stvori učinkovita konjička snaga, kao i visokospecijalizirane vrste vojnih odreda. Uvođenje teško naoružanih konjanika nalik na [[katafrakt]]e predstavljao je važno obilježje rimske vojske u 5. stoljeću. Različiti osvajači imali su i različite temeljne vrste vojnika ― od pretežito pješadijskih Anglo-Saksonaca što su napadali Britaniju do Vandala i Vizigota, čije su vojske uključivale i značajan konjički element.{{sfn|Nicolle|1999|loc=str. 28‒29}} Tijekom ranog razdoblja barbarskih invazija [[stremen]] još nije bio uveden u uporabu, što je ograničavalo korist konjice kao napadačke jedinice, budući da nije bilo moguće svu snagu konja i jahača iskoristiti pod udarcima koje je jahač zadavao.{{sfn|Nicolle|1999|loc=str. 30}} Najveća je promjena u vojnoj sferi tijekom razdoblja invazija bilo prihvaćanje hunskog [[Kompozitni luk|kompozitnog luka]] namjesto ranijeg i slabijeg [[Skiti|skitskog]] kompozitnog luka.{{sfn|Nicolle|1999|loc=str. 30‒31}} Osim toga, sve su se više koristili [[Dugi mač|dugi mačevi]],{{sfn|Nicolle|1999|loc=str. 34}} a došlo je i do postupne zamjene [[Ljuskasti oklop|ljuskastog oklopa]] (koji nalikuje pokrivaču od krljušti) [[Verižni oklop|verižnim]] (nalik na lanac i izrađenim od metalne žice) i [[Lamelarni oklop|lamelarnim oklopom]] (sastavljenim iz pravokutnih pločica).{{sfn|Nicolle|1999|loc=str. 39}}
 
Pješaštvo i laka konjica počeli su gubiti na važnosti početkom karolinškog razdoblja, kad je sve veću ulogu dobila elitne teška konjica. Obavezno novačenje slobodnog stanovništva također se provodilo u znatno manjoj mjeri tijekom karolinškog razdoblja.{{sfn|Nicolle|1999|loc=str. 58‒59}} Premda je veći dio karolinške vojske bio opremljen konjima, čini se da je jedan značajan dio zapravo predstavljalo [[konjičko pješaštvo]], a ne istinska konjica.{{sfn|Nicolle|1999|loc=str. 76}} Jedina je iznimka bila anglosaksonska Engleska, gdje su vojske još uvijek bile sastavljene od vojnika unovačenih na lokalnoj razini; takva se vojska zvala ''[[fyrd]]'' i njome su zapovijedali pripadnici lokalne elite.{{sfn|Nicolle|1999|loc=str. 67}} Jedna od glavnih promjena u vojnoj tehnologiji bio je povratak [[samostrijel]]a, koji se koristio u antici, a zatim je ponovno ušao u uporabu kao vojno oružje krajem ranog srednjeg vijeka.{{sfn|Nicolle|1999|loc=str. 80}} Još jedna promjena bilo je uvođenje stremena, što je povećalo učinkovitost konjice kao napadačke jedinice. Uporaba [[Potkovica|potkovice]], koja je omogućila korištenje konja i na stjenovitom terenu, predstavljala je tehnološki napredak čije su implikacije daleko prevazilazile vojnu sferu.{{sfn|Nicolle|1999|loc=str. 88‒91}}
 
== Bilješke ==
{{reflist|group=n}}
 
== Reference ==
{{reflist|24}}
 
== Literatura ==
{{refbegin|2}}
* {{cite book |author=Adams, Laurie Schneider |title=A History of Western Art |publisher=McGraw Hill |location=Boston, MA |year=2001 |isbn=0-07-231717-5 |edition=Third}}
* {{cite book |author=Albrow, Martin |title=The Global Age: State and Society Beyond Modernity |year=1997 |publisher=Stanford University Press |location=Stanford, CA |isbn=0-8047-2870-4}}
* {{cite book |author=Backman, Clifford R. |title=The Worlds of Medieval Europe |publisher=Oxford University Press |location=Oxford, UK |year=2003 |isbn=978-0-19-512169-8}}
* {{cite book |author=Barber, Malcolm |title=The Two Cities: Medieval Europe 1050–1320 |publisher=Routledge |location=London |year=1992 |isbn=0-415-09682-0}}
* {{cite book |author=Barber, Richard |title=Edward, Prince of Wales and Aquitaine: A Biography of the Black Prince |publisher=Scribner |location=New York |year=1978 |isbn=0-684-15864-7}}
* {{cite book |author=Barlow, Frank |title=The Feudal Kingdom of England 1042–1216 |edition=Fourth |publisher=Longman |location=New York |year=1988 |isbn=0-582-49504-0}}
* {{cite book |author=Bauer, Susan Wise |title=The History of the Medieval World: From the Conversion of Constantine to the First Crusade |publisher=W. W. Norton |location=New York |isbn=978-0-393-05975-5 |year=2010}}
* {{cite book |author=Benton, Janetta Rebold |title=Art of the Middle Ages |year=2002 |publisher=Thames & Hudson |series=World of Art |location=London |isbn=0-500-20350-4}}
* {{cite web |author=British Library Staff |publisher= British Library |url=http://www.bl.uk/catalogues/istc/index.html |title=Incunabula Short Title Catalogue |date=8 January 2008 |accessdate=8 April 2012}}
* {{cite book |author=Brown, Peter |title=The World of Late Antiquity AD 150–750 |publisher=W. W. Norton & Company |location=New York |isbn=0-393-95803-5 |series=Library of World Civilization}}
* {{cite encyclopedia |author=Brown, Thomas |title=The Transformation of the Roman Mediterranean, 400–900 |encyclopedia=The Oxford Illustrated History of Medieval Europe |editor=Holmes, George |publisher=Oxford University Press |location=Oxford, UK |year=1998 |isbn=0-19-285220-5 |pages=1–62}}
* {{cite book |author=Bruni, Leonardo |editor=Hankins, James |title=History of the Florentine People |publisher=Harvard University Press |location=Cambridge, MA |volume=1 |year=2001 |isbn=978-0-674-00506-8}}
* {{cite book |author=Colish, Marcia L. |title=Medieval Foundations of the Western Intellectual Tradition 400–1400 |publisher=Yale University Press |location=New Haven, CT |year=1997 |isbn=0-300-07852-8}}
* {{cite book |author=Collins, Roger |title=Early Medieval Europe: 300–1000 |publisher=St. Martin's Press |location=New York |year=1999 |isbn=0-312-21886-9 |edition=Second}}
* {{cite book |title=A Dictionary of Medieval Terms & Phrases |last=Coredon |first=Christopher |year=2007 |edition=Reprint |publisher=D. S. Brewer |location=Woodbridge, UK |isbn=978-1-84384-138-8}}
* {{cite book |author=Cosman, Madeleine Pelner |title=Medieval Wordbook: More the 4,000 Terms and Expressions from Medieval Culture |year=2007 |publisher=Barnes & Noble |location=New York |isbn=978-0-7607-8725-0}}
* {{cite book |author=Crampton, R. J. |title= A Concise History of Bulgaria |publisher=Cambridge University Press |year=2005 | isbn= 0-521-61637-9| location=Cambridge, UK}}
* {{cite book |author=Cunliffe, Barry |title=Europe Between the Oceans: Themes and Variations 9000 BC-AD 1000 |publisher=Yale University Press |location=New Haven, CT |year=2008 |isbn=978-0-300-11923-7}}
* {{cite book |author=Curta, Florin |title=Southeastern Europe in the Middle Ages 500-1250 |publisher=Cambridge University Press |location=Cambridge, UK |series=Cambridge Medieval Textbooks |year=2006 |isbn=0-521-89452-2}}
* {{cite book |author=Davies, Norman |title=Europe: A History |publisher=Oxford University Press |location=Oxford, UK |year=1996 |isbn=0-19-520912-5}}
* {{cite encyclopedia |author=Denley, Peter |title=The Mediterranean in the Age of the Renaissance, 1200–1500 |encyclopedia=The Oxford Illustrated History of Medieval Europe |editor=Holmes, George |publisher=Oxford University Press |location=Oxford, UK |year=1998 |isbn=0-19-285220-5 |pages=235–296}}
* {{cite book |author=Dodwell, C. R. |title=The Pictorial Arts of the West: 800–1200 |publisher=Yale University Press |location=New Haven, CT |series=Pellican History of Art |year=1993 |isbn=0-300-06493-4}}
* {{cite book |author=Eastwood, Bruce |title=Ordering the Heavens: Roman Astronomy and Cosmology in the Carolingian Renaissance |publisher=Brill |location=Boston, MA |series=History of Science and Medicine Library |isbn=978-90-04-16186-3 |year=2007}}
* {{cite book |author=Epstein, Steven A. |title=An Economic and Social History of Later Medieval Europe, 1000–1500 |publisher=Cambridge University Press |location=Cambridge, UK |year=2009 |isbn=978-0-521-70653-7}}
* {{cite book |editor=Flexner, Stuart Berg |title=The Random House Dictionary of the English Language: Unabridged |edition=Second |publisher=Random House |location=New York |isbn=0-394-50050-4}}
* {{cite book |author=Gainty, Denis |author2=Ward, Walter D. |title=Sources of World Societies: Volume 2: Since 1500 |location=Boston, MA |publisher=Bedford/St. Martin's |year=2009 |isbn=0-312-68858-X}}
* {{cite book |author=Geary, Patrick J. |title=Before France and Germany: The Creation and Transformation of the Merovingian World |publisher=Oxford University Press |location=Oxford, UK |year=1988 |isbn=0-19-504458-4}}
* {{cite book |author=Gies, Joseph and Gies, Frances |title=Life in a Medieval City |publisher=Thomas Y. Crowell |location=New York |year=1973 |isbn=0-8152-0345-4}}
* {{cite book |author=Grant, Edward |title=God and Reason in the Middle Ages |location=Cambridge, UK |publisher=Cambridge University Press |year=2001 |isbn=978-0-521-80279-6}}
* {{cite book |author=Grant, E. |title=Planets, Stars, & Orbs: The Medieval Cosmos, 1200–1687 |location=Cambridge, UK |publisher=Cambridge University Press |year=1994 |isbn=978-0-521-43344-0}}
* {{cite encyclopedia |author=Grierson, Philip |title=Coinage and currency |encyclopedia=The Middle Ages: A Concise Encyclopedia |publisher=Thames and Hudson |editor=Loyn, H. R. |location=London |year=1989 |isbn=0-500-27645-5 |pages=97–98}}
* {{cite book |author=Griffiths, Antony |title=Prints and Printmaking |year=1996 |publisher=British Museum Press |isbn=0-7141-2608-X |location=London}}
* {{cite book |author=Hallam, Elizabeth M.; Everard, Judith |title=Capetian France 987–1328 |edition=Second |publisher=Longman |location=New York |year=2001 |isbn=0-582-40428-2}}
* {{cite book |author=Hamilton, Bernard |title=Religion in the Medieval West |publisher=Arnold |location=London |year=2003 |isbn=0-340-80839-X |edition=Second}}
* {{cite book |author=Heather, Peter |title=The Fall of the Roman Empire: A New History of Rome and the Barbarians |publisher=Oxford University Press |year=2006 |location=Oxford, UK |isbn=978-0-19-532541-6}}
* {{cite book |author=Henderson, George |title=Early Medieval |year=1977 |edition=Revised |publisher=Penguin |location=New York |oclc=641757789}}
* {{cite book |editor=Holmes, George |title=The Oxford History of Medieval Europe |publisher=Oxford University Press |location=Oxford, UK |year=1988 |isbn=0-19-285272-8}}
* {{cite book|author=Ilardi, Vincent|title=Renaissance Vision from Spectacles to Telescopes|publisher=American Philosophical Society|location=Philadelphia|year=2007|isbn=978-0-87169-259-7}}
* {{cite book |author=James, Edward |title=Europe's Barbarians: AD 200–600 |publisher=Pearson Longman |location=Harlow, UK |isbn=978-0-582-77296-0 |year=2009 |series=The Medieval World}}
* {{cite book |author=Jordan, William C. |title=Europe in the High Middle Ages |publisher=Viking |year=2003 |location=New York |isbn=978-0-670-03202-0 |series=Penguin History of Europe}}
* {{cite book |author=Kamen, Henry |title=Spain 1469–1714 |year=2005 |edition=Third |publisher=Pearson/Longman |location=New York |isbn=0-582-78464-6}}
* {{cite book |author=Kaufmann, J. E. and Kaufmann, H. W. |title=The Medieval Fortress: Castles, Forts and Walled Cities of the Middle Ages |publisher=De Capo Press |location=Cambridge, MA |isbn=0-306-81358-0 |year=2001 |edition=2004}}
* {{cite book |author=Keen, Maurice |title=The Pelican History of Medieval Europe |publisher=Penguin Books |location=London |origyear=1968 |year=1988 |isbn=0-14-021085-7}}
* {{cite book |author=Kitzinger, Ernst |title=Early Medieval Art at the British Museum |year=1955 |edition=Second |publisher=British Museum |location=London |oclc=510455}}
* {{cite web |author=Knox, E. L. |url=http://www.boisestate.edu/courses/latemiddleages/renaissance/historyren.shtml |title=History of the Idea of the Renaissance |work=Europe in the Late Middle Ages |accessdate=25 December 2012 |publisher=Boise State University}}
* {{cite book |author=Lasko, Peter |title=Ars Sacra, 800–1200 |series=Penguin History of Art (now Yale) |year=1972 |publisher=Penguin |location=New York |isbn=0-14-056036-X}}
* {{cite book |author=Lawrence, C.H |title=Medieval Monasticism: Forms of Religious Life in Western Europe in the Middle Ages |publisher=Longman |edition=Third |location=Harlow, UK |isbn=0-582-40427-4 |year=2001}}
* {{cite book |author=Lightbown, Ronald W. |title=Secular Goldsmiths' Work in Medieval France: A History |series=Reports of the Research Committee of the Society of Antiquaries of London |publisher=Thames and Hudson |location=London |isbn=0-500-99027-1 |year=1978}}
* {{cite journal |author1=Lindberg, David C. |author2=Numbers, Ronald L. |title=Beyond War and Peace: A Reappraisal of the Encounter between Christianity and Science |journal=Church History |volume=55 |issue=3 |pages=338–354 |year=1986 |doi=10.2307/3166822 |jstor=3166822}}
* {{cite encyclopedia |author=Lindberg, David C. |title=The Medieval Church Encounters the Classical Tradition: Saint Augustine, Roger Bacon, and the Handmaiden Metaphor |editors=Lindberg, David C. and Numbers, Ronald L. |encyclopedia=When Science & Christianity Meet |location=Chicago, IL |publisher=University of Chicago Press |year=2003 |isbn=0-226-48214-6}}
* {{cite book |author=Lock, Peter |title=Routledge Companion to the Crusades |publisher=Routledge |location=New York |year=2006 |isbn=0-415-39312-4}}
* {{cite encyclopedia |author=Loyn, H. R. |title=Avignon |encyclopedia=The Middle Ages: A Concise Encyclopedia |publisher=Thames and Hudson |editor=Loyn, H. R. |location=London |year=1989 |isbn=0-500-27645-5 |page=45}}
* {{cite encyclopedia |author=Loyn, H. R. |title=Eleanor of Aquitaine |encyclopedia=The Middle Ages: A Concise Encyclopedia |publisher=Thames and Hudson |editor=Loyn, H. R. |location=London |year=1989 |isbn=0-500-27645-5 |page=122}}
* {{cite encyclopedia |author=Loyn, H. R. |title=Famine |encyclopedia=The Middle Ages: A Concise Encyclopedia |publisher=Thames and Hudson |editor=Loyn, H. R. |location=London |year=1989 |isbn=0-500-27645-5 |pages=127–128}}
* {{cite encyclopedia |author=Loyn, H. R. |authorlink= |title=Great Schism |encyclopedia=The Middle Ages: A Concise Encyclopedia |publisher=Thames and Hudson |editor=Loyn, H. R. |location=London |year=1989 |isbn=0-500-27645-5 |page=153}}
* {{cite encyclopedia |author=Loyn, H. R. |authorlink= |title=Hundred Years' War |encyclopedia=The Middle Ages: A Concise Encyclopedia |publisher=Thames and Hudson |editor=Loyn, H. R. |location=London |year=1989 |isbn=0-500-27645-5 |page=176}}
* {{cite encyclopedia |author=Loyn, H. R. |authorlink= |title=Jews |encyclopedia=The Middle Ages: A Concise Encyclopedia |publisher=Thames and Hudson |editor=Loyn, H. R. |location=London |year=1989 |isbn=0-500-27645-5 |pages=190–192}}
* {{cite encyclopedia |author=Loyn, H. R. |authorlink= |title=Knights of the Temple (Templars) |encyclopedia=The Middle Ages: A Concise Encyclopedia |publisher=Thames and Hudson |editor=Loyn, H. R. |location=London |year=1989 |isbn=0-500-27645-5 |pages=201–202}}
* {{cite encyclopedia |author=Loyn, H. R. |authorlink= |title=Language and dialect |encyclopedia=The Middle Ages: A Concise Encyclopedia |publisher=Thames and Hudson |editor=Loyn, H. R. |location=London |year=1989 |isbn=0-500-27645-5 |page=204}}
* {{cite encyclopedia |author=Loyn, H. R. |authorlink= |title=Scholasticism |encyclopedia=The Middle Ages: A Concise Encyclopedia |publisher=Thames and Hudson |editor=Loyn, H. R. |location=London |year=1989 |isbn=0-500-27645-5 |pages=293–294}}
* {{cite web |url=http://dictionary.reference.com/browse/Middle%20Ages |title=Middle Ages |publisher=Dictionary.com |year=2004 |accessdate=7 April 2012}}
* {{cite encyclopedia |author=Miglio, Massimo |title=Curial Humanism seen through the Prism of the Papal Library |editor=Mazzocco, Angelo |encyclopedia=Interpretations of Renaissance Humanism |publisher=Brill |year=2006 |pages=97–112 |location=Leiden |isbn=978-90-04-15244-1 |series=Brill's Studies in Intellectual History}}
* {{cite journal |author=Mommsen, Theodore |authorlink= |title=Petrarch's Conception of the 'Dark Ages' |journal= Speculum |volume=17 |issue=2 |pages=226–242 |date=April 1942 |jstor=2856364 |doi=10.2307/2856364}}
* {{cite encyclopedia |author=Morris, Rosemary |title=Northern Europe invades the Mediterranean, 900–1200 |encyclopedia=The Oxford Illustrated History of Medieval Europe |editor=Holmes, George |publisher=Oxford University Press |location=Oxford, UK |year=1998 |isbn=0-19-285220-5 |pages=175–234}}
* {{cite journal |author=Murray, Alexander |title=Should the Middle Ages Be Abolished? |journal=Essays in Medieval Studies |volume=21 |year=2004 |pages=1–22 |doi=10.1353/ems.2005.0010}}
* {{cite book |author=Nees, Lawrence |title=Early Medieval Art |publisher=Oxford University Press |series=Oxford History of Art |location=Oxford, UK |year=2002 |isbn=978-0-19-284243-5}}
* {{cite book |author=Nicolle, David |authorlink= |title=Medieval Warfare Source Book: Warfare In Western Christendom |publisher=Brockhampton Press |location=London |year=1999 |isbn=1-86019-889-9}}
* {{cite web |author=Numbers, Ronald |authorlink= |url=http://www.st-edmunds.cam.ac.uk/faraday/CIS/Numbers/Numbers_Lecture.pdf |title=Myths and Truths in Science and Religion: A historical perspective |work=Lecture archive |date=11 May 2006 |publisher=The Faraday Institute for Science and Religion |accessdate=25 January 2013}}
* {{cite book |author=Payne, Robert |authorlink= |title=The Dream and the Tomb: A History of the Crusades |publisher=Cooper Square Press |location=New York |edition=First paperback |year=2000 |isbn=0-8154-1086-7}}
* {{cite encyclopedia |author=Peters, Ted |authorlink= |title=Science and Religion |editor=Jones, Lindsay |encyclopedia=Encyclopedia of Religion |edition=Second |volume=12 |publisher=MacMillan Reference |location=Detroit, MI |year=2005 |isbn=978-0-02-865980-0 |page=8182}}
* {{cite book |author=Power, Daniel |year=2006 |title=The Central Middle Ages: Europe 950–1320 |series=The Short Oxford History of Europe |publisher=Oxford University Press |location=Oxford, UK |isbn=978-0-19-925312-8}}
* {{cite book |author=Reilly, Bernard F. |title=The Medieval Spains |publisher=Cambridge University Press |location=Cambridge, UK |year=1993 |isbn=0-521-39741-3 |series=Cambridge Medieval Textbooks}}
* {{cite encyclopedia |author=Riley-Smith, Jonathan |authorlink= |title=Crusades |encyclopedia=The Middle Ages: A Concise Encyclopedia |publisher=Thames and Hudson |editor=Loyn, H. R. |location=London |year=1989 |isbn=0-500-27645-5 |pages=106–107}}
* {{cite book |author=Rosenwein, Barbara H. |title=Rhinoceros Bound: Cluny in the Tenth Century |location=Philadelphia, PA |publisher=University of Pennsylvania Press |year=1982 |isbn=0-8122-7830-5}}
* {{cite book |author=Russell, Jeffey Burton |title=Inventing the Flat Earth-Columbus and Modern Historians |publisher=Praeger |location=Westport, CT |year=1991 |isbn=0-275-95904-X}}
* {{cite book |author=Saul, Nigel |authorlink= |title=A Companion to Medieval England 1066–1485 |year=2000 |publisher=Tempus |location=Stroud, UK |isbn=0-7524-2969-8}}
* {{cite encyclopedia |author=Schove, D. Justin |title=Plague |encyclopedia=The Middle Ages: A Concise Encyclopedia |publisher=Thames and Hudson |editor=Loyn, H. R. |location=London |year=1989 |isbn=0-500-27645-5 |pages=267–269}}
* {{cite book |author=Singman, Jeffrey L. |title=Daily Life in Medieval Europe |publisher=Greenwood Press |location=Westport, CT |series=Daily Life Through History |year=1999 |isbn=0-313-30273-1}}
* {{cite book |author=Stalley, Roger |title=Early Medieval Architecture |publisher=Oxford University Press |series=Oxford History of Art |location=Oxford, UK |year=1999 |isbn=978-0-19-284223-7}}
* {{cite book |author=Tansey, Richard G.; Gardner, Helen Louise; De la Croix, Horst |title=Gardner's Art Through the Ages |publisher=Harcourt Brace Jovanovich |location=San Diego, CA |year=1986 |isbn=0-15-503763-3 |edition=Eighth}}
* {{cite book |author=Thomson, John A. F. |title=The Western Church in the Middle Ages |publisher=Arnold |location=London |year=1998 |isbn=0-340-60118-3}}
* {{cite encyclopedia |author=Vale, Malcolm |title=The Civilization of Courts and Cities in the North, 1200–1500 |encyclopedia=The Oxford Illustrated History of Medieval Europe |editor=Holmes, George |publisher=Oxford University Press |location=Oxford, UK |year=1998 |isbn=0-19-285220-5 |pages=297–351}}
* {{cite book |author=Watts, John |title=The Making of Polities: Europe, 1300–1500 |publisher=Cambridge University Press |series=Cambridge Medieval Textbooks |location=Cambridge, UK |year=2009 |isbn=978-0-521-79664-4}}
* {{cite encyclopedia |author=Whitton, David |title=The Society of Northern Europe in the High Middle Ages, 900–1200 |encyclopedia=The Oxford Illustrated History of Medieval Europe |editor=Holmes, George |publisher=Oxford University Press |location=Oxford, UK |year=1998 |isbn=0-19-285220-5 |pages=115–174}}
* {{cite book |author=Wickham, Chris |authorlink= |title=The Inheritance of Rome: Illuminating the Dark Ages 400–1000 |publisher=Penguin Books |location=New York |year=2009 |isbn=978-0-14-311742-1}}
 
==Literatura==
* {{cite journal |author=Ames, Christine Caldwell |title=Does Inquisition Belong to Religious History? |journal=American Historical Review |date=February 2005 |volume=110 |issue=1 |pages=11–37 |doi= 10.1086/531119}}
{{refbegin|60em}}
* {{cite book|author=Cantor, Norman F. |authorlink= |title=Inventing the Middle Ages: The Lives, Works, and Ideas of the Great Medievalists of the Twentieth Century |year=1991 |publisher=W. Morrow |location=New York |isbn= 9780688094065}}
* {{cite book |editorlast=Davis,Adams R.|first= H.Laurie C.Schneider |authorlink= | title=TheA WritingHistory of HistoryWestern in the Middle Ages: Essays Presented to Richard William SouthernArt |publisher=OxfordMcGraw University PressHill |location=Boston, 0198225563MA |year=2001 1981|isbn=0-07-231717-5 |isbnedition=Third|ref = 0198225563harv}}
* {{cite book |last=Albrow|first= Martin |title=The Global Age: State and Society Beyond Modernity |year=1997 |publisher=Stanford University Press |location=Stanford, CA |isbn=0-8047-2870-4|ref = harv}}
* {{cite journal| author=Fleischman, Suzanne |title=On the Representation of History and Fiction in the Middle Ages |journal=History and Theory |volume=23 |issue=3 |date=October 1983 |pages=278–310 |jstor=2504985}}
* {{cite book |authorlast=Gurevich, Aron Backman|authorlinkfirst= Clifford R. |title=HistoricalThe AnthropologyWorlds of theMedieval Middle AgesEurope |publisher=Oxford University of Chicago Press |yearlocation=1992Oxford, UK |locationyear=Chicago2003 |isbn=978-0-19-512169-8|ref 9780226310831 |editor=Howlett, Janet (translator)harv}}
* {{cite journalbook |authorlast=Barber|first=Spiegel, Gabrielle M.Malcolm |authorlink=Malcolm Barber |title=History,The Historicism,Two andCities: theMedieval SocialEurope Logic of the Text in the Middle Ages1050–1320 |journalpublisher=SpeculumRoutledge |volumelocation=65London |issueyear=11992 |dateisbn=January 1990 0-415-09682-0|pages=59–86ref |jstor= 2864472harv}}
* {{cite book |authorlast=Barber|first=Smith, JuliaRichard |title=EuropeEdward, Prince of Wales Afterand RomeAquitaine: A NewBiography Culturalof History,the 500-1000Black Prince |yearauthorlink=2005Richard Barber |publisher= Oxford University PressScribner |location=Oxford,New UKYork |year=1978 |isbn=0-684-15864-7|ref = 9780199244270harv}}
* {{cite book |authorlast=Barlow|first=Stuard, Susan MosherFrank |title=WomenThe inFeudal MedievalKingdom Historyof andEngland Historiography1042–1216 |publisherauthorlink=Frank UniversityBarlow of(historian) Pennsylvania Press|edition=Fourth |yearpublisher= 1987Longman |location=Philadelphia,New PAYork |year=1988 |isbn=0-582-49504-0|ref = 9780812212907harv}}
* {{cite book |last=Bauer|first= Susan Wise |authorlink=Susan Wise Bauer |title=The History of the Medieval World: From the Conversion of Constantine to the First Crusade |publisher=W. W. Norton |location=New York |isbn=978-0-393-05975-5 |year=2010|ref = harv}}
* {{cite journal|author=Sullivan, Richard E. |title=The Carolingian Age: Reflections on its Place in the History of the Middle Ages |journal=Speculum |volume=64 |issue=2 |date=April 1989 |pages=267–306 |jstor= 2851941}}
* {{cite journalbook |authorlast=Benton|first=Van Engen,Janetta JohnRebold |authorlink=Janetta Rebold Benton |title=TheArt Christianof the Middle Ages as an Historiographical Problem|year=2002 |journalpublisher=AmericanThames Historical& ReviewHudson |dateseries=JuneWorld 1986of |issue=3Art |volumelocation=91 London |pagesisbn=519–552 0-500-20350-4|jstorref =1869130 harv}}
* {{cite web |last=British Library Staff |publisher=[[British Library]] |url=http://www.bl.uk/catalogues/istc/index.html |title=Incunabula Short Title Catalogue |date=8 January 2008 |accessdate=8 April 2012|ref = harv}}
* {{cite book |last=Brown|first= Peter |authorlink=Peter Brown (historian) |title=The World of Late Antiquity AD 150–750 |publisher=W. W. Norton & Company |location=New York |isbn=0-393-95803-5 |series=Library of World Civilization|ref = harv}}
* {{cite encyclopedia |last=Brown|first= Thomas |title=The Transformation of the Roman Mediterranean, 400–900 |encyclopedia=The Oxford Illustrated History of Medieval Europe |editor=Holmes, George |publisher=Oxford University Press |location=Oxford, UK |year=1998 |isbn=0-19-285220-5 |pages=1–62|ref = harv}}
* {{cite book |last=Bruni|first= Leonardo |authorlink=Leonardo Bruni |editor=Hankins, James |title=History of the Florentine People |publisher=Harvard University Press |location=Cambridge, MA |volume=1 |year=2001 |isbn=978-0-674-00506-8|ref = harv}}
* {{cite book |last=Colish|first= Marcia L. |title=Medieval Foundations of the Western Intellectual Tradition 400–1400 |publisher=Yale University Press |location=New Haven, CT |year=1997 |isbn=0-300-07852-8|ref = harv}}
* {{cite book |last=Collins|first= Roger |authorlink=Roger Collins |title=Early Medieval Europe: 300–1000 |publisher=St. Martin's Press |location=New York |year=1999 |isbn=0-312-21886-9 |edition=Second|ref = harv}}
* {{cite book |title=A Dictionary of Medieval Terms & Phrases |last=Coredon |first=Christopher |year=2007 |edition=Reprint |publisher=D. S. Brewer |location=Woodbridge, UK |isbn=978-1-84384-138-8|ref = harv}}
* {{cite book |last=Cosman|first= Madeleine Pelner |title=Medieval Wordbook: More the 4,000 Terms and Expressions from Medieval Culture |year=2007 |publisher=Barnes & Noble |location=New York |isbn=978-0-7607-8725-0|ref = harv}}
* {{cite book |last=Crampton|first= R. J. |title= A Concise History of Bulgaria |publisher=Cambridge University Press |year=2005 | isbn= 0-521-61637-9| location=Cambridge, UK|ref = harv}}
* {{cite book |last=Cunliffe|first= Barry |authorlink=Barry Cunliffe |title=Europe Between the Oceans: Themes and Variations 9000 BC-AD 1000 |publisher=Yale University Press |location=New Haven, CT |year=2008 |isbn=978-0-300-11923-7|ref = harv}}
* {{cite book |last=Curta|first= Florin |title=Southeastern Europe in the Middle Ages 500-1250 |publisher=Cambridge University Press |location=Cambridge, UK |series=Cambridge Medieval Textbooks |year=2006 |isbn=0-521-89452-2|ref = harv}}
* {{cite book |last=Davies|first= Norman |authorlink=Norman Davies |title=Europe: A History |publisher=Oxford University Press |location=Oxford, UK |year=1996 |isbn=0-19-520912-5|ref = harv}}
* {{cite encyclopedia |last=Denley|first= Peter |title=The Mediterranean in the Age of the Renaissance, 1200–1500 |encyclopedia=The Oxford Illustrated History of Medieval Europe |editor=Holmes, George |publisher=Oxford University Press |location=Oxford, UK |year=1998 |isbn=0-19-285220-5 |pages=235–296|ref = harv}}
* {{cite book |last=Dodwell|first= C. R. |title=The Pictorial Arts of the West: 800–1200 |publisher=Yale University Press |location=New Haven, CT |series=Pellican History of Art |year=1993 |isbn=0-300-06493-4|ref = harv}}
* {{cite book |last=Eastwood|first= Bruce |title=Ordering the Heavens: Roman Astronomy and Cosmology in the Carolingian Renaissance |publisher=Brill |location=Boston, MA |series=History of Science and Medicine Library |isbn=978-90-04-16186-3 |year=2007|ref = harv}}
* {{cite book |last=Epstein|first= Steven A. |title=An Economic and Social History of Later Medieval Europe, 1000–1500 |publisher=Cambridge University Press |location=Cambridge, UK |year=2009 |isbn=978-0-521-70653-7|ref = harv}}
* {{cite book |last=Flexner |first= Stuart Berg (ed.) |editor-link=Stuart Berg Flexner |title=The Random House Dictionary of the English Language: Unabridged |edition=Second |publisher=Random House |location=New York |isbn=0-394-50050-4|ref = harv}}
* {{cite book |last1=Gainty|first1= Denis |last2=Ward|first2= Walter D. |title=Sources of World Societies: Volume 2: Since 1500 |location=Boston, MA |publisher=Bedford/St. Martin's |year=2009 |isbn=0-312-68858-X|ref = harv}}
* {{cite book |last=Geary, Patrick J. |authorlink=Patrick J. Geary |title=Before France and Germany: The Creation and Transformation of the Merovingian World |publisher=Oxford University Press |location=Oxford, UK |year=1988 |isbn=0-19-504458-4|ref = harv}}
* {{cite book |last1=Gies|first1= Joseph|last2= Gies|first2=Frances |title=Life in a Medieval City |publisher=Thomas Y. Crowell |location=New York |year=1973 |isbn=0-8152-0345-4|ref = harv}}
* {{cite book |last=Grant|first= Edward |authorlink=Edward Grant |title=God and Reason in the Middle Ages |location=Cambridge, UK |publisher=Cambridge University Press |year=2001 |isbn=978-0-521-80279-6|ref = harv}}
* {{cite book |last=Grant|first= E. |authorlink=Edward Grant |title=Planets, Stars, & Orbs: The Medieval Cosmos, 1200–1687 |location=Cambridge, UK |publisher=Cambridge University Press |year=1994 |isbn=978-0-521-43344-0|ref = harv}}
* {{cite book |last=Griffiths|first= Antony |title=Prints and Printmaking |year=1996 |publisher=British Museum Press |isbn=0-7141-2608-X |location=London|ref = harv}}
* {{cite book |last1=Hallam|first1= Elizabeth M. |last2= Everard|first2= Judith |title=Capetian France 987–1328 |edition=Second |publisher=Longman |location=New York |year=2001 |isbn=0-582-40428-2|ref = harv}}
* {{cite book |last=Hamilton|first= Bernard |title=Religion in the Medieval West |publisher=Arnold |location=London |year=2003 |isbn=0-340-80839-X |edition=Second|ref = harv}}
* {{cite book |last=Heather|first= Peter |authorlink=Peter Heather |title=The Fall of the Roman Empire: A New History of Rome and the Barbarians |publisher=Oxford University Press |year=2006 |location=Oxford, UK |isbn=978-0-19-532541-6|ref = harv}}
* {{cite book |last=Henderson|first= George |title=Early Medieval |year=1977 |edition=Revised |publisher=Penguin |location=New York |oclc=641757789|ref = harv}}
* {{cite book |editor=Holmes|first= George (ed.) |editorlink=George Holmes (historian) |title=The Oxford History of Medieval Europe |publisher=Oxford University Press |location=Oxford, UK |year=1988 |isbn=0-19-285272-8|ref = harv}}
* {{cite book|last=Ilardi|first= Vincent|title=Renaissance Vision from Spectacles to Telescopes|publisher=American Philosophical Society|location=Philadelphia|year=2007|isbn=978-0-87169-259-7|ref = harv}}
* {{cite book |last=James|first= Edward |authorlink=Edward James (historian) |title=Europe's Barbarians: AD 200–600 |publisher=Pearson Longman |location=Harlow, UK |isbn=978-0-582-77296-0 |year=2009 |series=The Medieval World|ref = harv}}
* {{cite book |last=Jordan|first= William C. |title=Europe in the High Middle Ages |publisher=Viking |year=2003 |location=New York |isbn=978-0-670-03202-0 |series=Penguin History of Europe|ref = harv}}
* {{cite book |last=Kamen|first= Henry |authorlink=Henry Kamen |title=Spain 1469–1714 |year=2005 |edition=Third |publisher=Pearson/Longman |location=New York |isbn=0-582-78464-6|ref = harv}}
* {{cite book |last1=Kaufmann|first1= J. E. |last2= Kaufmann |first2=H. W. |title=The Medieval Fortress: Castles, Forts and Walled Cities of the Middle Ages |publisher=De Capo Press |location=Cambridge, MA |isbn=0-306-81358-0 |year=2001 |edition=2004|ref = harv}}
* {{cite book |last=Keen|first= Maurice |title=The Pelican History of Medieval Europe |publisher=Penguin Books |location=London |origyear=1968 |year=1988 |isbn=0-14-021085-7|ref = harv}}
* {{cite book |last=Kitzinger|first= Ernst |authorlink=Ernst Kitzinger |title=Early Medieval Art at the British Museum |year=1955 |edition=Second |publisher=British Museum |location=London |oclc=510455|ref = harv}}
* {{cite web |last=Knox|first= E. L. |url=http://www.boisestate.edu/courses/latemiddleages/renaissance/historyren.shtml |title=History of the Idea of the Renaissance |work=Europe in the Late Middle Ages |accessdate=25 December 2012 |publisher=Boise State University|ref = harv}}
* {{cite book |last=Lasko|first= Peter |authorlink=Peter Lasko |title=Ars Sacra, 800–1200 |series=Penguin History of Art (now Yale) |year=1972 |publisher=Penguin |location=New York |isbn=0-14-056036-X|ref = harv}}
* {{cite book |last=Lawrence|first= C.H |title=Medieval Monasticism: Forms of Religious Life in Western Europe in the Middle Ages |publisher=Longman |edition=Third |location=Harlow, UK |isbn=0-582-40427-4 |year=2001|ref = harv}}
* {{cite book |last=Lightbown|first= Ronald W. |title=Secular Goldsmiths' Work in Medieval France: A History |series=Reports of the Research Committee of the Society of Antiquaries of London |publisher=Thames and Hudson |location=London |isbn=0-500-99027-1 |year=1978|ref = harv}}
* {{cite journal |author1=Lindberg|first= David C. |authorlink1=David C. Lindberg |author2=Numbers, Ronald L. |authorlink2=Ronald Numbers |title=Beyond War and Peace: A Reappraisal of the Encounter between Christianity and Science |journal=Church History |volume=55 |issue=3 |pages=338–354 |year=1986 |doi=10.2307/3166822 |jstor=3166822|ref = harv}}
* {{cite encyclopedia |last=Lindberg|first= David C. |authorlink=David C. Lindberg |title=The Medieval Church Encounters the Classical Tradition: Saint Augustine, Roger Bacon, and the Handmaiden Metaphor |editors=Lindberg, David C. and Numbers, Ronald L. |encyclopedia=When Science & Christianity Meet |location=Chicago, IL |publisher=University of Chicago Press |year=2003 |isbn=0-226-48214-6|ref = harv}}
* {{cite book |last=Lock|first= Peter |title=Routledge Companion to the Crusades |publisher=Routledge |location=New York |year=2006 |isbn=0-415-39312-4|ref = harv}}
* {{cite encyclopedia |last=Loyn|first= H. R. (ed.) |authorlink=H. R. Loyn |title=The Middle Ages: A Concise Encyclopedia |publisher=Thames and Hudson |editor=Loyn, H. R. |location=London |year=1989 |isbn=0-500-27645-5|ref = harv}}
* {{cite web |url=http://dictionary.reference.com/browse/Middle%20Ages |title=Middle Ages |publisher=Dictionary.com |year=2004 |accessdate=7 April 2012|ref = harv}}
* {{cite encyclopedia |last=Miglio|first= Massimo |title=Curial Humanism seen through the Prism of the Papal Library |editor=Mazzocco, Angelo |encyclopedia=Interpretations of Renaissance Humanism |publisher=Brill |year=2006 |pages=97–112 |location=Leiden |isbn=978-90-04-15244-1 |series=Brill's Studies in Intellectual History|ref = harv}}
* {{cite journal |last=Mommsen|first= Theodore |authorlink=Theodor Mommsen |title=Petrarch's Conception of the 'Dark Ages' |journal=[[Speculum (journal)|Speculum]] |volume=17 |issue=2 |pages=226–242 |date=April 1942 |jstor=2856364 |doi=10.2307/2856364|ref = harv}}
* {{cite encyclopedia |last=Morris|first= Rosemary |title=Northern Europe invades the Mediterranean, 900–1200 |encyclopedia=The Oxford Illustrated History of Medieval Europe |editor=Holmes, George |publisher=Oxford University Press |location=Oxford, UK |year=1998 |isbn=0-19-285220-5 |pages=175–234|ref = harv}}
* {{cite journal |last=Murray|first= Alexander |title=Should the Middle Ages Be Abolished? |journal=Essays in Medieval Studies |volume=21 |year=2004 |pages=1–22 |doi=10.1353/ems.2005.0010|ref = harv}}
* {{cite book |last=Nees|first= Lawrence |title=Early Medieval Art |publisher=Oxford University Press |series=Oxford History of Art |location=Oxford, UK |year=2002 |isbn=978-0-19-284243-5|ref = harv}}
* {{cite book |last=Nicolle|first= David |authorlink=David Nicolle |title=Medieval Warfare Source Book: Warfare In Western Christendom |publisher=Brockhampton Press |location=London |year=1999 |isbn=1-86019-889-9|ref = harv}}
* {{cite web |last=Numbers|first= Ronald |authorlink=Ronald Numbers |url=http://www.st-edmunds.cam.ac.uk/faraday/CIS/Numbers/Numbers_Lecture.pdf |title=Myths and Truths in Science and Religion: A historical perspective |work=Lecture archive |date=11 May 2006 |publisher=The Faraday Institute for Science and Religion |accessdate=25 January 2013|ref = harv}}
* {{cite book |last=Payne|first= Robert |authorlink=Robert Payne (author) |title=The Dream and the Tomb: A History of the Crusades |publisher=Cooper Square Press |location=New York |edition=First paperback |year=2000 |isbn=0-8154-1086-7|ref = harv}}
* {{cite encyclopedia |last=Peters|first= Ted |authorlink=Ted Peters (theologian) |title=Science and Religion |editor=Jones, Lindsay |encyclopedia=Encyclopedia of Religion |edition=Second |volume=12 |publisher=MacMillan Reference |location=Detroit, MI |year=2005 |isbn=978-0-02-865980-0 |page=8182|ref = harv}}
* {{cite book |last=Power|first= Daniel |year=2006 |title=The Central Middle Ages: Europe 950–1320 |series=The Short Oxford History of Europe |publisher=Oxford University Press |location=Oxford, UK |isbn=978-0-19-925312-8|ref = harv}}
* {{cite book |last=Reilly|first= Bernard F. |title=The Medieval Spains |publisher=Cambridge University Press |location=Cambridge, UK |year=1993 |isbn=0-521-39741-3 |series=Cambridge Medieval Textbooks|ref = harv}}
* {{cite book |last=Rosenwein|first= Barbara H. |title=Rhinoceros Bound: Cluny in the Tenth Century |location=Philadelphia, PA |publisher=University of Pennsylvania Press |year=1982 |isbn=0-8122-7830-5|ref = harv}}
* {{cite book |last=Russell|first= Jeffey Burton |title=Inventing the Flat Earth-Columbus and Modern Historians |publisher=Praeger |location=Westport, CT |year=1991 |isbn=0-275-95904-X|ref = harv}}
* {{cite book |last=Saul|first= Nigel |authorlink=Nigel Saul |title=A Companion to Medieval England 1066–1485 |year=2000 |publisher=Tempus |location=Stroud, UK |isbn=0-7524-2969-8|ref = harv}}
* {{cite book |last=Singman|first= Jeffrey L. |title=Daily Life in Medieval Europe |publisher=Greenwood Press |location=Westport, CT |series=Daily Life Through History |year=1999 |isbn=0-313-30273-1|ref = harv}}
* {{cite book |last=Stalley|first= Roger |title=Early Medieval Architecture |publisher=Oxford University Press |series=Oxford History of Art |location=Oxford, UK |year=1999 |isbn=978-0-19-284223-7|ref = harv}}
* {{cite book |last1=Tansey|first1= Richard G. |last2= Gardner|first2= Helen Louise|last3= De la Croix|first3= Horst |title=Gardner's Art Through the Ages |publisher=Harcourt Brace Jovanovich |location=San Diego, CA |year=1986 |isbn=0-15-503763-3 |edition=Eighth|ref = harv}}
* {{cite book |last=Thomson|first= John A. F. |title=The Western Church in the Middle Ages |publisher=Arnold |location=London |year=1998 |isbn=0-340-60118-3|ref = harv}}
* {{cite encyclopedia |last=Vale|first= Malcolm |title=The Civilization of Courts and Cities in the North, 1200–1500 |encyclopedia=The Oxford Illustrated History of Medieval Europe |editor=Holmes, George |publisher=Oxford University Press |location=Oxford, UK |year=1998 |isbn=0-19-285220-5 |pages=297–351|ref = harv}}
* {{cite book |last=Watts|first= John |title=The Making of Polities: Europe, 1300–1500 |publisher=Cambridge University Press |series=Cambridge Medieval Textbooks |location=Cambridge, UK |year=2009 |isbn=978-0-521-79664-4|ref = harv}}
* {{cite encyclopedia |last=Whitton|first= David |title=The Society of Northern Europe in the High Middle Ages, 900–1200 |encyclopedia=The Oxford Illustrated History of Medieval Europe |editor=Holmes, George |publisher=Oxford University Press |location=Oxford, UK |year=1998 |isbn=0-19-285220-5 |pages=115–174|ref = harv}}
* {{cite book |last=Wickham|first= Chris |authorlink=Christopher Wickham |title=The Inheritance of Rome: Illuminating the Dark Ages 400–1000 |publisher=Penguin Books |location=New York |year=2009 |isbn=978-0-14-311742-1|ref = harv}}
{{refend}}
 
Izvor: https://sh.wikipedia.org/wiki/Srednji_vijek