Olovo (Bosna i Hercegovina) – razlika između verzija
Uklonjeni sadržaj Dodani sadržaj
Red 18:
Naselje '''Olovo''' nastalo je prije više od šest vijekova na obalama tri planinske rijeke. U pisanim dokumentima Olovo se prvi put spominje [[1382]]. godine pod imenom Plumbum (lat. olovo) što potvrđuje navode da je ovaj grad dobio ime po rudi [[Olovo|Olova]]. Tako u XIV i XV stoljeću Olovo je bilo poznati rudarski i trgovački centar sa unosnom carinom. Što zbog prestanka eksploatacije olovne rude, još više zbog krupnih historijskih događaja, nacionalna struktura stanovništva mijenjala se kroz protekla stoljeća. Najveći dio stanovništva Olova krajem srednjeg vijeka činili su [[Sasi]] kao rudari, te razni trgovci i obrtnici iz [[Dubrovnik]]a i [[Dalmacija|Dalmacije]]. Upravo na njihovu inicijativu u drugoj polovini XIV vijeka, dakle u doba Tvrtka I. u Olovu je sagrađen samostan Svete Gospe, koji danas predstavlja najstarije gospino svetište na [[Balkan]]u. Ovaj vjerski objekat i danas je stjecište velikog broja vjernika [[Katoličanstvo|katolika]] iz svih krajeva [[Bosna i Hercegovina|BiH]] i [[Hrvatska|Hrvatske]]. Dolaskom [[Otomansko Carstvo|Osmanlija]] u Olovu se povećava broj [[muslimani (vjernici)|muslimanskog]] stanovništva koje početkom XVI stoljeća gradi džamiju na lokalitetu današnjag naselja Gornje Olovo, a već u XVII vijeku muslimani čine tri četvrtine stanovništva u Olovu. Vjerovatno zbog plahovitih planinskih rijeka (Biostice, što dolazi iz Knežine i Stupčanice iz vrela kod Han Pijeska) koje su u proljeće plavile okolna polja, naselje Donje Olovo nastalo je tek u XX stoljeću. Razvoju Donjeg Olova, odnosno današnjeg gradskog jezgra, nakon austro-ugarske okupacije, znatno je doprinijela izgradnja pruge [[Zavidovići]]-Olovo-[[Han Pijesak]]. To ujedno predstavlja početak planske eksploatacije bogatih olovskih šuma, što i danas predstavlja osnovni privredni resurs.
== Naseljena mjesta ==
Ajdinovići, Arapovača, Bakići, Berisalići, Boganovići, Brda, Buk, Bukov Do, Čude, Čuništa, Dobrun, Dolovi, Drecelj, Dugandžići, Glavično, Gornji Drapnići, Grabovica, Gurdići, Jelaške, Kamensko, Klinčići, Kolakovići, Kovačići, Krajišići, Križevići, Kruševo, Lišci, Magulica, Metilji, Milankovići, Olovo, Olovske Luke, Petrovići, Ponijerka, Ponor, Prgoševo, Pušino Polje, Radačići, Rečica, Rijeka, Slivnje, Solun, Stojčići, Šaševci, Vukotići, Zeleni Vir i Žunova.
Poslije potpisivanja Daytonskog sporazuma, veći dio općine Olovo ušao je u sastav Federacije Bosne i Hercegovine. U sastav Republike Srpske ušla su naseljena mjesta: Gornji Drapnići i Šaševci, te dijelovi naseljenih mjesta: Gurdići, Kolakovići i Krajišići.
| |||