Afgansko-sovjetski rat – razlika između verzija

Uklonjeni sadržaj Dodani sadržaj
Nema sažetka izmjene
Preformuliranje prema sugestiji na stranici za IČ
Red 47:
Predsjednik Taraki je pozvao SSSR u pomoć kako bi proveo revoluciju. Sa SSSR-om je 5.12. 1978. potpisao ugovor o dobrim odnosima. {{sfn|Komisija za ljudska prava Ujedinjenih nacija|19.2. 1985|loc=str. 17}} Dodatni problem za komuniste bila je i duboka podjela njihove stranke na dvije frakcije - Parcham, koja se zalagala za čvrste veze sa SSSR-om te Khalq, koja su nastojali voditi nezavisnu vanjsku politiku, po uzoru na [[Tito]]vu [[Socijalistička Federativna Republika Jugoslavija|Jugoslaviju]]. Frakcijske nesuglasice su s vremenom dovele do manjih oružanih sukoba i serije atentata u kojima je Parcham frakcija izvukla kraći kraj te njen vođa [[Babrak Karmal]] bio prisiljen na progonstvo. Taraki i Amin su potom vršili [[čistke]] od članova Parchama.{{sfn|Human Rights Watch|1984|loc=str.19}}
 
Društvene reforme izazivale su i dalje značajan otpor među velikim brojem plemena i etničkih skupina jer su bile protivne tradicionalnim vrijednostima Afganistana. Već u augustu 1978., odigrale su se vojne operacije u provincijama [[Nuristan]], [[Kunar]], [[Paktija]], [[Parvan]] i [[Oruzgan]], pri čemu je došlo i do prvog [[egzodus]]a od oko 50.000 osoba.{{sfn|Komisija za ljudska prava Ujedinjenih nacija|19.2. 1985|loc=str. 18}} Marta 1979., nekoliko hiljada seljaka je prosvjedovalo protiv reformi u [[Herat]]u, zbog čega je vlada i tu upotrijebila silu. Najmanje 1.000 osoba je uhićeno u aprilu 1979. nakon pobune u Heratu, a povremeno su vladine snage uhapsile i žene i djecu političkih zarobljenika. Nisu bili hapšeni samo [[Religijski fundamentalizam|religijski fundamentalisti]], već i studenti, poslovni ljudi, [[Diplomat|diplomati]], [[Akademik|akademici]] i drugi.{{sfn|Komisija za ljudska prava Ujedinjenih nacija|19.2. 1985|loc=str. 22}} Sajed Abdulah Kazim, bivši dekan ekonomskog fakulteta, je svjedočio pred članovima komisije UN-a o načinu na kojeg su ga mučili afganistanski komunisti u [[zatvor Poli Čarki|zatvoru Poli Čarki]] 1979.: zdrobili su mu prste obje ruke uz pomoć noga stolice.{{sfn|Komisija za ljudska prava Ujedinjenih nacija|19.2. 1985|loc=str. 22}} U tom zatvoru, masovno su strijeljani i politički zarobljenici, a autobusi bi dolazili i odvozili tijela, od kojih su neka još davala znakove života.{{sfn|Komisija za ljudska prava Ujedinjenih nacija|19.2. 1985|loc=str. 23}} Korištena su i razna druga sredstva za [[mučenje]]:, od deprivacija sna, kidanjedo noktijuizravnog sa prstiju, opekline kože, električni šokovi ifizičkog druginasilja. [[Amnesty International]] je sastavila popis od 4.854 ubijenih zarobljenika prije 27.12. 1979.{{sfn|Komisija za ljudska prava Ujedinjenih nacija|19.2. 1985|loc=str. 23}}
 
Taraki se u [[Havana|Havani]] sastao sa sovjetskim vođom [[Leonid Brežnjev|Leonidom Brežnjevom]] te ga pozvao da pomogne ukloniti Amina jer je isti navodno "neovisan i preambiciozan vođa".{{sfn|Human Rights Watch|1984|loc=str. 20}} Sovjetski [[politbiro]] isprva je oklijevao intervenirati u Afganistanu. U jednoj raspravi tijekom pobune u Heratu, [[Andrej Kiriljenko (političar)|Andrej Kiriljenko]] je čak izjavio da afganistanska vlada može računati na financijsku i savjetovnu sovjetsku pomoć, ali da "tenkovi i oklopna vozila ne mogu spasiti [[Narodna demokratska partija Afganistana|NDPA]]".{{sfn|Gibbs|2000|loc=str. 235}} 16.9. 1979., izvršen je atentat na Tarakija, kojeg je zamijenio Amin.{{sfn|Komisija za ljudska prava Ujedinjenih nacija|19.2. 1985|loc=str. 18}} U očajnom pokušaju da ostane na moći i pridobije širu međunarodnu potporu, Amin je zatražio američke službenike za pomoć. Američki političari nikada nisu ozbiljno razmišljali uspostaviti savezništvo sa afganistanskim komunistima, no sovjetski političari to nisu znali, te su odjednom postali nervozni da bi Amin zbog kontakata sa američkim službenicima mogao "izvesti [[Anwar Sadat|Sadata]]", odnosno prijeći iz prosovjetskog u proamerički tabor.{{sfn|Gibbs|2000|loc=str. 236}} Amin je osudio brutalnost Tarakija te izjavio da će objaviti popis 15.000 osoba koje je ovaj smaknuo od aprila 1978.{{sfn|Human Rights Watch|1984|loc=str. 20}} Vlada je u decembru 1979. dala amnestiju velikom broju političkih zarobljenika, ali to nije pomoglo u smirivanju situacije.{{sfn|Komisija za ljudska prava Ujedinjenih nacija|19.2. 1985|loc=str. 18}}
Red 54:
===Invazija i eskalacija sukoba===
{{glavni|Operacija Oluja-333|Opsada Kosta|Pandžširske ofenzive}}
Sovjetska vlada je to odbila prihvatiti te odlučila stranku Parcham vratiti na vlast direktnom vojnom intervencijom. 24.12. 1979. sovjetskisovjetska tenkovioklopna vozila su prešliprešla granične prolaze. 27.12. godine 700 elitnih sovjetskih specijalaca tzv. [[Alfa grupa|Alfa grupe]] se infiltiriralo u [[Kabul]] u kampanji kodnog naziva "[[Operacija Oluja-333]]", zauzelo predsjedničku palaču i likvidiralo predsjednika Hafizullaha Amina, nakon čega je Moskva dovela prosovjetskog [[Babrak Karmal|Babraka Karmala]] sve iz [[Čehoslovačka|Čehoslovačke]] kako bi formalno preuzeo vlast u zemlji. Karmal i SSSR su prozvali Amina "agentom [[CIA]]-e" i naveli da je 17.000 osoba nestalo tijekom njegove vladavine, a ne tijekom Tarakija. Nova prosovjetska vlada je obećala poštivati "[[ljudska prava]]".{{sfn|Human Rights Watch|1984|loc=str. 20}}
 
[[Datoteka:Afghanistan – Soviet tank at the firing position.jpg|left|thumb|225px|Sovjetski tenk u poziciji za pucanje]]
Red 64:
Ruski vojnici su se uključili u jednu od najdužih opsada u modernoj historiji, [[opsada Kosta|opsadu Kosta]], koja je trajala osam godina.{{sfn|Phillips|2012|loc=str. 24}} Upravo kada su sovjetski vojnici ušli u državu, pobunjenici su preuzeli kontrolu nad jedinom kopnenom vezom planinskog grada Kosta sa vanjskim svijetom, vijugavom, planinskom cestom prema [[Gardez]]u, udaljenog 100 km. Iako je DRA sporadično preuzimala kontrolu nad cestom, nije bila u stanju trajno otjerati gerilske ratnike koji su se skrivali u hladnim brovitim položajima te regije na istoku države.{{sfn|Taubman|20.1. 1988}}
 
Maja i aprila 1980. održani su prosvjedi studenata protiv vlade [[Demokratska Republika Afganistan|Demokratske Republike Afganistan]] (DRA), ali su ugušeni od milicije koja je pucala po nenaoružanim djevojkama.{{sfn|Komisija za ljudska prava Ujedinjenih nacija|19.2. 1985|loc=str. 25}} Do 1985., zabilježeno je 50.000 političkih zarobljenika između Kabula i provincijskih zatvora: 70% su bili muškarci, 15% žene a 15% maloljetnici. {{sfn|Komisija za ljudska prava Ujedinjenih nacija|19.2. 1985|loc=str. 25}} Komunističke vlasti su nastavile sa mučenjem zarobljenika: koristili sui [[silovanje]],m gurali komadiće drva u anus muškaraca (uglavnom primijenjeno na starije i poštovane osobe) i stiskanje vrata kako bi urinirali u njihova ustazarobljenika.{{sfn|Komisija za ljudska prava Ujedinjenih nacija|19.2. 1985|loc=str. 25}} U pojedinim zatvorima, 500 zarobljenika je strpano u ćeliju sa samo jednim zahodom. {{sfn|Human Rights Watch|1984|loc=str. 9}} Sveučilišta i drugi dijelovi afganistanske kulture su sustavno podvrgnuti "[[sovjetizacija|sovjetizaciji]]".{{sfn|Human Rights Watch|1984|loc=str. 5}} Sve informacije su uključene u izravnu kontrolu partije NDPA, koja je pak bila pod bliskim nadzorom sovjetskih savjetnika. Kriticizam vlade je postao zabranjen, privatne razgovore su nadzirali špijuni a masovna okupljanja su jedino dopuštena uz odobrenje partije. U škole i sveučilišta su uključene [[Marksizam|marksističke]] studije i [[ruski jezik]], dok su profesori, koji se nisu htjeli podvrgnuti novoj ideologiji, uhićeni.{{sfn|Human Rights Watch|1985|loc=str. 49}} Kad god bi afganistanska delegacija nekamo otišla, dobila bi napisane govore od sovjetskih vlasti. {{sfn|Human Rights Watch|1985|loc=str. 51}} Kada bi studenti u učionicama govorili o religiji, nadređeni bi o njima poslali izvještaj KHAD-u.{{sfn|Human Rights Watch|1985|loc=str. 55}} Tisuće djece, neki samo u starosti između tri i devet godina, od kojih su neki odvedeni iz sirotišta, je poslano u SSSR na dugoročno obrazovanje, u nekim slučajevima i do deset godina. Pojedina djeca su tamo iskorištena za [[dječji rad]],{{sfn|Human Rights Watch|1985|loc=str. 72, 73}} dok su druga, u starosti između 10 i 14 godina, trenirana da budu [[Špijunaža|špijuni]] koji će otići u pobunjeničke regije i skupljati informacije ili vršiti atentate na zapovjednike.{{sfn|Human Rights Watch|1985|loc=str. 82, 83}} [[Mobilizacija]] je spuštena na 15 godina, te je produžena na trajanje od četiri godine.{{sfn|Komisija za ljudska prava Ujedinjenih nacija|19.2. 1985|loc=str. 27}}
 
Septembra 1981., studenti su organizirali nove prosvjede u Pul-i Bag-i Umumi u Kabulu, gdje su ih zaustavili sovjetski i DRA tenkovi. Bivši službenik opisao je taj incident:
Red 72:
Augusta 1982., komunističke snage su izvršile [[masakr u Kašam Kali|masakr 100 nenaoružanih civila u Kašam Kali]], u [[provincija Logar|provinciji Logar]]. Septembra iste godine, 105 osoba je ubijeno u selu Padkvab-e-Šama, južno od Kabula. U oba slučaja, navodno nije bilo otpora tih ljudi prema vlastima, te stoga nisu izgubili živote u oružanom sukobu.{{sfn|Amnesty International|1983|loc=str. 185}}{{sfn|Bellamy|2012|loc=str. 281}}
 
[[Borbeni zrakoplovi]] MIG-25, helikopteri MI-24 i [[minobacač]] Grad MB-13 su postali gotovo rutinska oprema u neprestanom bombardiranju države.{{sfn|Human Rights Watch|1984|loc=str. 25}} Područja oko Kabula, među njima i [[PaghmanPagman]], su potpuno razorena do temelja. [[Dolina Pandžšir]] je redovno bombardirana od 1980., izuzev primirja 1983., a u proljeće 1984. je čak pretpjela i [[tepih bombardiranje]].{{sfn|Human Rights Watch|1984|loc=str. 29}} Ljudi su raketirani čak i kada su samo išli na polje po [[žetva|žetvu]].{{sfn|Human Rights Watch|1984|loc=str. 30}}
 
10. 11. 1982., umro je Brežnjev, ne dočekavši kraj rata, te je novi Glavni sekretar Centralnog komiteta SSSR-a postao [[Jurij Andropov]]. Sovjetski veleposlanik u Kabulu Fikrjat Tabeev govorio je u ljeto 1983. da će Andropov uvidjeti "svu besmislenost našeg vojnog prisustva u Afganistanu. Uskoro će se sve promijeniti".{{sfn|Surkov|18.2. 2014}} Međutim, usprkos promjenama na vrhu SSSR-a, rat se nastavio i dalje.
Red 201:
===Ekonomske, ekološke i materijalne štete===
[[Datoteka:Road_to_Bamiyan,_Afghanistan.jpg|right|thumb|225px|Prema jednoj procjeni, rat je uzrokovao opadanje šuma, sustava za navodnjavanje i porast desertifikacije]]
Zbog stanja rata, i obrazovanje je palo na nisku razinu: [[Univerzitet u Kabulu|sveučilište u Kabulu]] je prije imalo 15.000 studenata, da bi 1980-ih taj broj spao na samo 4.000.{{sfn|Komisija za ljudska prava Ujedinjenih nacija|19.2. 1985|loc=str. 33}} S ekonomskog stanovišta, država je isto pretpjela ogromne žrtve: proizvodnja [[pamuk]]a opala je za 83% između 1978. i 1982., [[Riža|riže]] za 75%, a zbog toga su porasle cijene hrane: do 1984., cijena [[Žitarice|žita]] porslaporasla je za 64%, riže za 73% a [[šećer]]a za 46%.{{sfn|Komisija za ljudska prava Ujedinjenih nacija|19.2. 1985|loc=str. 34}} Dvije kante [[Mlijeko|mlijeka]] poskupjele su deset puta.{{sfn|Komisija za ljudska prava Ujedinjenih nacija|31.1. 1990|loc=str. 8}} Oko 500.000 osoba tako se našlo u opasnosti od gladi. Jedan notorni primjer bila je zima 1985., kada je [[Mortalitet|smrtnost djece]] dosegla nezamislivih 85% zbog pothranjenosti.{{sfn|Komisija za ljudska prava Ujedinjenih nacija|19.2. 1985|loc=str. 34}} Loša [[higijena]] i niski standard života također su uzimali danak: prije rata, 2.500 osoba se brinulo za odvoz otpada iz Kabula koji je tada brojio 800.000 stanovnika. Međutim, tijekom rata, 1985. bilo je samo 800 osoba raspoloživih za odvoz otpada, dok je broj stanovnika grada narastao na 2,5 milijuna, uglavnom od izbjeglica koji su pobjegli u razne sirotinjske četvrti.{{sfn|Komisija za ljudska prava Ujedinjenih nacija|17.2. 1986|loc=str. 22}} Najmanje polovica od 24.000 afganistanskih sela je sravnjeno sa zemljom od sovjetskih bombi i topništva.{{sfn|Bellamy|2012|loc=str. 279}} Sveukupno, prema procjenama, sovjetska intervencija uzrokovala je za Afganistan materijalne gubitke i štete u vrijednosti od najmanje 50 milijardi ${{sfn|Baxter|Akbarzadeh|2012|loc=str. 102}} do najviše 644 milijarde $.{{sfn|Brown|1998|loc=str. 170}} Prema afganistanskim navodima, uništeno je ili oštećeno oko 80% svih cestovnog sustava, dok se štete [[kapitalna struktura|kapitalne strukture]] procjenjuju na 104 milijarde $.{{sfn|Center for Afghanistan Studies|1990|loc=str. 30}}
 
Rat je uzrokovao i [[Dezertifikacija|dezertifikaciju]], te prepolovio predratni broj stoke i [[poljoprivredno zemljište|poljoprivrednog zemljišta]].{{sfn|Saidajan|2012|loc=str. 11-12}} Uništeno je 43.000 hektara voćnjaka, 3.000.000 pribora za farmere i, najgore, 3.000 [[Kanat|sustava za navodnjavanje]], dok je pomrlo 9.500.000 [[Ovca|ovaca]], ili oko 50% predratnog broja. Površina [[šuma]] smanjen je sa 3,4% na 2,6% kopnene površine Afganistana u samo 10 godina. To predstavlja površinu od oko 5.900 km<sup>2</sup>{{sfn|Formoli|1995|loc=str. 66}}
Red 230:
[[Vijeće sigurnosti]] je januara 1980. raspravljalo o nacrtu rezolucije koja osuđuje sovjetsku invaziju, ali, očekivano, nije prošla zbog veta samog SSSR-a. Ipak, 14.1. 1980. [[Opća skupština Ujedinjenih naroda|Opća skupština UN-a]] je usvojila rezoluciju ES-6/2 u kojoj osuđuje vojnu intervenciju, poziva na povlačenje stranih vojnika i apelira na države da pruže [[Humanitarna pomoć|humanitarnu pomoć]] Afganistanu.{{sfn|UN|2005}}
 
Sovjetske tvrdnje o razlozima intervencije bile su raznolike i često kontradiktorne. Sezale su od tvrdnje da su se "odazvali pozivu da pomognu zdravim snagama", spriječe "[[kontrarevolucija|kontrarevoluciju]]" ili spriječe prelazak Afganistana u "imperijalistički tabor".{{sfn|Valenta|1980|loc=str. 114-141}} Karmal je stranim novinarima u Kabulu 3.1. 1980. rekao kako su sovjetski vojnici došli "obraniti zemlju od vanjskih prijetnji". Američki predsjednik Jimmy Carter je odmah uveo američke sankcije protiv SSSR-a, među kojima su i smanjenje sovjetskog osoblja u veleposlanstvima, ograničavanje prava slijetanja ruske linije 'Aeroflot', kao i embargo na prodaju žitarica SSSR-u.{{sfn|BBC News|3.1. 1980}} [[Andrei Sakharov]], sovjetski nuklearni fizičar i disident, je u američkom intervjuu 1980. izjavio da podupire američkeamerički bojkot olimpijskih igara u Moskvi, američke sankcije protiv SSSR-a kao i da poziva sovjetske vojnike da se povuku iz Afganistana. Kao kaznu, KGB je uhitio njega i njegovu suprugu, oduzeli mu titule te ga poslali u Gorki, industrijski grad 400 km istočno od Moskve.{{sfn|BBC News|22.1. 1980}}
 
Neke vlade država unutar [[Sovjetski blok|sovjetskog bloka]] usvojile su svojevremeno slično ponašanje: 1982., kada je preuzela predsjedništvo [[Opća skupština Ujedinjenih naroda|Opće skupštine UN-a]] (OS UN), [[Mađarska]] je održala govor u kojem je tvrdila da su "ubojstva u Afganistanu uvelike preuveličana" i naglasila "da se mora više davati pozornosti istrebljenju [[Palestinci|Palestinaca]] od [[Izrael]]a".{{sfn|Bellamy|2012|loc=str. 283}} Pojedine države, poput [[Indija|Indije]], su zauzele neutralan stav te se suzdržale od javnih osuda SSSR-a, te službeno priznale prosovjetsku vladu u Kabulu.{{sfn|New York Times|13.5. 1984}} Usprkos tome, međunarodna zajednica je uvelike brzo i odlučno osudila SSSR, a samo je sovjetski blok branio njezino ponašanje.{{sfn|Bellamy|2012|loc=str. 283}} Kada je 1983. [[Varšavski pakt]] ponudio [[NATO]] savezu povelju o nenapadanju, zapadnonjemački kancelar [[Helmut Kohl]] je izjavio da takve formalnosti imaju "malo značenje u usporedbi sa stvarnostima poput sovjetske invazije Afganistana 1979."{{sfn|Vincour|10.1. 1983}}