Razlike između izmjena na stranici "Josip Birkić"

Dodana 4 bajta ,  prije 5 godina
 
== Biografija ==
[[Datoteka:Teritorialci so z armbrustom zadeli tank v križišču pred MMP Rožna Dolina..jpg|mini|lijevo|400px|Tenkovi [[31. korpus JNA - Maribor|31. korpusa JNA - Maribor]] na graničnom prijelazu kod [[Nova Gorica|Nove Gorice]]. Tenk Josipa Birkića se nalazi u sredini, obavijen dimom nakon što je pogođen protivoklopnom raketnim bacačem [[M79 Osa]]. U tom trenutku Birkić i trojica regruta (članova''članovi posade'') su se nalazili u tenku.]]Josip Birkić je rođen 24. 9. 1971. godine u selu Semeljci nedaleko od [[Đakovo|Đakova]]. Kao 18-godišnji mladić bio je na odsluženju vojnog roka u [[Skoplje|Skoplju]] u sastavu [[52. korpus JNA - Priština]] (prištinski korpus). Na početku [[Rat u Sloveniji|sukoba u SR Sloveniji]], [[26. 6.]] 1991, Birkić i ostali regruti JNA su iz vojarne 52. korpusa u Skoplju, u noći i pod uzbunom, prebačen avionima u SR Sloveniju. Nisu znali što se događa, nije bilo radija, televizije i novina. Starješine su im rekle da se [[Socijalistička Republika Slovenija|SR Slovenija]] želi odcijepiti od [[Socijalistička Federativna Republika Jugoslavija|SFR Jugoslavije]], da se [[Talijani]] grupiraju na granici, te da je njihov zadatak čuvanje granice kod [[Nova Gorica|Nove Gorice]]. U Birkićevoj skupini su uglavnom bili "golobradi" regruti iz skoro svih republika SFR Jugoslavije; [[Slovenci]], [[Hrvati]], [[Bošnjaci|Muslimani]], [[Srbi]], te par starješina.<ref name="sd">{{Citiranje www|naslov=Zaboravljene žrtve: Ispovijest Josipa Birkića koji je 1991. bio regrut JNA u Sloveniji; PUCALI SU U MENE DOK SAM GORIO...|url=http://arhiv.slobodnadalmacija.hr/20060428/novosti02.asp|autor=Damir Tolj|autorlink=|prezime=|ime=|koautori=|urednik=|izdavač=Slobodna Dalmacija|format=|rad=|stranice=|dan=|mjesec=|godina=|preuzeto=21. 11. 2014|arhivurl=https://archive.today/tXsJz|arhivdatum=21. 11. 2014|citat=}}</ref> 25 pripadnika (regruta) 52. korpusa su se smjestili na graničnom prijelazu [[Italija|Italije]] i SFR Jugoslavije (SR Slovenije) u samom centru Nove Gorice, gdje su došli sa četiri tenka. Po zauzimanju položaja nisu imali ikakve nakane da borbeno djeluju.<ref name="sd"/><ref name="rse1">{{Citiranje www|naslov=Slovenija 1991. – mogući ratni zločini "politički" zastareli|url=http://www.slobodnaevropa.org/content/article/684892.html|autor=Srđan Kusovac|autorlink=|prezime=|ime=|koautori=Mirjana Rakela, Ankica Barbir Mladinović, Ivan Katavić|urednik=|izdavač=Radio Free Europe / Radio Slobodna Europa|format=|rad=|stranice=|dan=|mjesec=|godina=14. 10. 2006|preuzeto=21. 11. 2014|arhivurl=https://archive.today/CiKO7|arhivdatum=21. 11. 2014|citat=}}</ref><ref name="ncl">{{Citiranje www|naslov=Kaznena prijava protiv Slovenije|url=http://www.nacional.hr/clanak/24799/kaznena-prijava-protiv-slovenije|autor= Ante Pavić|autorlink=|prezime=|ime=|koautori=|urednik=|izdavač=Nacional|format=|rad=|stranice=|dan=|mjesec=|godina=27. 4. 2006|preuzeto=21. 11. 2014|arhivurl=https://archive.today/n8Hxo|arhivdatum=21. 11. 2014|citat=}}</ref> Birkić i ostali su bili stavljen pod komandu [[31. korpus JNA - Maribor|31. korpusa JNA - Maribor]]. Prvi dan stanje na terenu je bilo mirno, Birkića su jedino iznenadile provokacije civila koji su njega i ostale regrute JNA nazivali [[Četnici|četnicima]]. Prenoćio je u tenku [[M-84]]. [[28. 6.]] 1991. godine, Birkić se sa ostalim regrutima odmarao u tenku kada je bez najave nastao pakao. [[Teritorijalna odbrana|Teritorijalna odbrana Slovenije]] (TO) je ničim izazvana iz svih mogućih oružja napala pripadnike 52. korpusa. Birkićev tenk je bio pogođen protivoklopnom raketnim bacačem [[M79 Osa]].<ref name="sd"/> Dok je tenk gorio, Birkić se pri izvlačnju držao za gorući tenk, te su mu pritom skroz izgorile ruke, dlanovi, šake, mišići i svo ostalo tkivo. Izgorila su mu leđa, koljena, lice i kosa.<ref name="rse2">{{Citiranje www|naslov=Svjedoci tvrde da Beograd zataškava slovenske zločine|url=http://www.slobodnaevropa.mobi/a/667306.html|autor=Ankica Barbir Mladinović|autorlink=|prezime=|ime=|koautori=|urednik=|izdavač=Radio Free Europe / Radio Slobodna Europa|format=|rad=|stranice=|dan=|mjesec=|godina=27. 4. 2006|preuzeto=21. 11. 2014|arhivurl=https://archive.today/tl0AR|arhivdatum=21. 11. 2014|citat=}}</ref> Jedva je napustio gorući tenk, iz kojega su se zapaljeni uspjeli izvuči i ostala trojica regruta; [[Suad Husičić]] iz [[Žepče|Žepča]], koji je pritom pogođen u nogu, [[Vehdin Čosić]] iz [[Jablanica|Jablanice]] i [[Željko Rajić]] iz [[Vojnić]]a. Iako nenaoružani i ranjeni, Birkića i ostalu trojicu regruta je vani dočekala rafalna paljba slovenske TO. Nisu pružali otpor, samo su se pokušavali spasiti. Međutim paljba po ranjenim regrutima JNA nije prestajala. Birkić se u šoku pod paljbom valjao po tlu da ugasi plamen koji ga je zahvatio.<ref name="sd"/> Sa uzdignutim rukama, sa kojih mu je visjela opečena koža, Birkić se uspio dovući do neke kuće (zgrade) i pokraj nje se sakriti.<ref name="rse2"/> Tu je zatekao još dvojicu regruta.<ref name="sd"/><ref name="rse2"/> Slovenska TO je i dalje pucala po njima. Regrut do Birkića je bio pogođen u prsa i pred njegovim očima je umro, dok je drugi regrut pri toj paljbi bio pogođen u nogu.<ref name="sd"/><ref name="rse2"/> Birkić i preostali regrut su zazivali pomoć i vikali da se predaju.<ref name="sd"/> No, slovenski teritorijalci su ponovno otvorili vatru.<ref name="jl1">{{Citiranje www|naslov=U JNA me poslala Hrvatska, zašto me se sada odriče?|url=http://www.jutarnji.hr/template/article/article-print.jsp?id=147001|autor=|autorlink=|prezime=|ime=|koautori=|urednik=|izdavač=Jutarnji list|format=|rad=|stranice=|dan=|mjesec=|godina=28. 4 .2006|preuzeto=21. 11. 2014|arhivurl=https://archive.today/geCjP|arhivdatum=21. 11. 2014|citat=}}</ref> U zatišju koje je uslijedilo nastavili su vikati i tada je do njih došao civil u kratkim hlačama i papučama.<ref name="sd"/><ref name="jl1"/> Uperio je pušku u Birkića i ranjenog regruta do njega koji su potom podigli ruke u vis.<ref name="sd"/> Tek kada je vidio da ne pružaju otpor, pomogao im je da uđu u vozilo Hitne pomoći.<ref name="jl1"/> Pucnjava na Birkića i ostale regrute je trajala nešto manje od sat vremena<ref name="jl2">{{Citiranje www|naslov=Hrvat prijavio Sloveniju: Zapaljeni smo bježali, a Slovenci su nas gađali|url=http://www.jutarnji.hr/template/article/article-print.jsp?id=146915|autor=|autorlink=|prezime=|ime=|koautori=|urednik=|izdavač=Jutarnji list|format=|rad=|stranice=|dan=|mjesec=|godina=27. 4. 2006|preuzeto=21. 11. 2014|arhivurl=https://archive.today/TqxSc|arhivdatum=21. 11. 2014|citat=}}</ref> (prema nekim izvorima i oko dva sata).<ref name="ncl"/> Prilikom transporta u kolima hitne pomoći, Birkić je putem vidio poginule i ranjene kolege, njih oko 25.<ref name="sd"/><ref name="ncl"/> U bolnici u [[Ljubljana|Ljubljani]] su mu ustanovili opekline na 85 posto tijela.<ref name="sd"/><ref name="jl2"/> Liječnici su dobro postupali s njim i ostalim regrutima. Birkić je u bolnici proveo mjesec dana, te je nakon toga imao više plastičnih operacija i rekonstrukcija.<ref name="sd"/> Josip Birkić je danas 70 postotni invalid koji nema pravo ni na mirovinu, živi od samo 2.600 [[Hrvatska kuna|HRK]] (invalidnine i privremene naknade), otac je dvoje djece, supruga mu je nezaposlena, a zbog događaja u Sloveniji dan-danas trpi psihičke i fizičke posljedice.<ref name="sd"/><ref name="jl1"/>
 
Iako vojno nesposoban i odbijen od strane [[Hrvatska vojska|Hrvatske vojske]] (HV), Birkić je [[1995.]] godine sam otišao na prvu liniju u [[Šodolovci|Šodolovce]] gdje su ga primili u HV u kojoj je proveo pet mjeseci. Birkić kaže da je htio dati nešto za Hrvatsku, te da ga je bila sramota, pošto su mu vršnjaci iz rodnog mjesta većinom bili u HV-u.<ref name="sd"/>