Rusko-ukrajinski rat – razlika između verzija
Uklonjeni sadržaj Dodani sadržaj
mNema sažetka izmjene |
Update |
||
Red 22:
|gubici1 = 1.400–2.040 mrtvih<br>(400–500 ruskih vojnika)<br>1.765 zarobljenih
|gubici2 = 2.112–2.854 mrtvih<br>6.416 ranjenih<br>340 nestalih<br>2.768 zarobljenih<br>20.000 dezertiralo ili prešlo na stranu pobunjenika
|gubici3= '''Ukupno'''<br>6.
|napomene=
}}
'''Rat na istoku Ukrajine''' ({{lang-uk|Війна на сході України}}) ili '''Oružani sukob na istoku Ukrajine''' ({{lang-ru|Вооружённый конфликт на востоке Украины}}) je [[rat|oružani sukob]] koji se od proljeća 2014. u istočnim područjima [[Ukrajina|Ukrajine]] vodi između ukrajinskih vojnih i paravojnih formacija na jednoj, te pro-[[Rusija|ruskih]] [[separatizam|separatističkih]] paravojnih formacija samoproglašene [[Donjecka Narodna Republika|Donjecke Narodne Republike]] i [[Luganska Narodna Republika|Luganske Narodne Republike]] (od maja udruženih u [[Federativna Država Novorusija|Federativnu Državu Novorusiju]]) na drugoj strani. Do sukoba je došlo nekoliko mjeseci nakon što je na tzv. [[evromajdan]]skim protestima svrgnut dotadašnji pro-ruski predsjednik [[Viktor Janukovič]] te uspostavljena nova pro-[[Zapadni svijet|zapadna]] i pro-[[Evropejstvo|evropska]] vlada na čelu sa predsjednikom [[Aleksandar Turčinov|Aleksandrom Turčinovom]] i [[Arsen Jacenjuk|Arsenom Jacenjukom]]. U dijelovima istočne Ukrajine se nova vlada smatrala "pučističkom" i nelegitimnom, te su se počeli formirati paralelni organi vlasti sa vlastitim naoružanim [[milicija]]ma, a što je koincidiralo sa [[Pristupanje Krima Ruskoj Federaciji|priključenjem Krima Rusiji]].
Sukob je formalno započeo 7. aprila kada je Turčinov objavio pokretanje "[[antiterorizam|antiterorističke]] operacije" sa ciljem da se na istoku Ukrajine uspostavi "ustavni poredak". To je za posljedicu imalo niz oružanih incidenata koji su relativno brzo eskalirali u oružane sukobe širih razmjera, pri čemu je ukrajinska vlada počela protiv pobunjenika počela koristiti [[oklopne jedinice]], [[artiljerija|artiljeriju]] i [[ratno zrakoplovstvo]]. Ukrajinske snage su od juna do početka jula uspjele pobunjenike potisnuti iz nekoliko njihovih važnih uporišta kao što su luka [[Mariupolj]] i gradovi [[Slavjansk]] i [[Kramatorsk]]. Sukob je dodatno eskalirao sa [[Malaysian Airlines let 17|obaranjem malezijskog putničkog aviona]] u julu 2014. pri čemu je stradalo nekoliko stotina državljana [[Evropska unija|Evropske unije]]. Do sredine augusta su ukrajinske snage napredovale nadomak glavnih pobunjeničkih uporišta - gradova [[Donjeck]] i [[Lugansk]], ali su u drugoj polovici augusta, nakon pobunjeničke kontraofenzive koja ih je odbacila sa ruske granice, prisiljene na povlačenje uz teške gubitke; ukrajinske vlasti to tumače otvorenom intervencijom oružanih snaga susjedne Rusije na strani pobunjenika. Dana [[5. 9.]] potpisano je primirje u [[Minsk]]u koje je zaustavilo veće borbe, ali su sporadični okršaji nastavljeni narednih mjeseci, iako manjim intenzitetom. Do nove eskalacije je došlo u januaru 2015. kada su novorusijske snage u [[Druga bitka za Donjecki aerodrom|žestokim borbama]] zauzele [[Donjecki aerodrom]] te pokrenule ofanzivu koja još uvijek traje. Dana 12. februara 2015. su čelnici Rusije, Ukrajine, [[Francuska|Francuske]] i [[Njemačka|Njemačke]] potpisali sporazum pod imenom [[Minsk II]], temeljem koga bi se trebalo uspostaviti [[primirje]] odnosno stvoriti preduvjeti za političko rješenje sukoba. Primirje je formalno stupilo na snagu tri dana kasnije, ali nije spriječilo žestoke borbe za željezničko čvorište [[Debaljcevo]] gdje se veliki broj ukrajinskih snaga nalazio u okruženju. Ukrajinski dužnosnici su optužili Moskvu da ratom želi stvoriti [[Velika Rusija|Veliku Rusiju]].
Rat u istočnoj Ukrajini je doveo je do smrti najmanje 6.
==Uvod==
Red 95:
{{glavni|Malaysia Airlines let 17}}
17.7. [[Malezija|malezijski]] [[putnički avion]] sa 280 putnika i 15 članova posade koji je letio na relaciji [[Amsterdam]] - [[Kuala Lumpur]], oboren je pod još nerazjašnjenim okolnostima u blizini sela Hrabovo u Šahtarskom rejonu Donjecke oblasti na istoku Ukrajine, području koje se tada nalazilo pod kontrolom pobunjenika. Cjelokupna posada je poginula. Ukrajina i proruski pobunjenici međusobno su se optužili za obaranje aviona. [[UN-ov povjerenik za ljudska prava]] je naveo kako
Nepoznato je da li se radilo o nenamjernom, slučajnom obaranju avione ili ne.
Iako je zanijekala da su ona ili proruski pobunjenici imali ikakve veze sa obaranjem aviona, Rusija je bila jedina država koja je glasovala protiv i uložila veto prilikom glasovanja u [[Vijeće sigurnosti Ujedinjenih naroda|Vijeću sigurnosti UN-a]] 28.7. 2015. o osnivanju međunarodnog tribunala koji bi sudio osobama odgovornim za ovaj zločin. Malezijski ministar Liow Tiong Lai je izrazio razočaranje zbog ovakve ruske odluke.<ref>{{cite web| title=''Security Council fails to adopt proposal to create tribunal on crash of Malaysian Airlines flight MH17''| date=29.7. 2015| url=http://www.un.org/apps/news/story.asp?NewsID=51530&Kw1=tribunal&Kw2=ukraine&Kw3=#.VeAyIiWvHIU| publisher=UN News Centre}}</ref>
===Ukrajinska ofenziva na Lugansk i Donjeck===
Linija 152 ⟶ 154:
Usprkos deklariranog primirja, tokom nekoliko sljedećih dana su se nastavile [[Bitka za Debaljcevo|borbe]] za strateški važno željezničko čvorište [[Debaljcevo]], gdje su se u okruženju separatista nalazio veliki broj pripadnika ukrajinskih snaga. Povjerenik UN-a Jeffrey Feltman je izjavio da je "napad pobunjenika na to područje jasno kršenje primirja potpisanog tek prije pet dana."<ref>{{cite web| title=''Ukraine: 'the road ahead will be difficult' UN political chief tells Security Council in briefing''| publisher=UN News Centre| url=http://www.un.org/apps/news/story.asp?NewsID=50265#.VSJgrNx3XVo| date=6.3. 2015}}</ref> One su završene povlačenjem dijela ukrajinskih snaga na zapad, odnosno predajom drugog dijela separatistima, a do koje je došlo 19. februara.
Okršaji su se sporadično javljali i nakon toga. Proruski pobunjenici su tako opet prekršili primirje kada su njihova oklopna vozila 2.6. i 3.6. 2015. krenula prema zapadu, i počeli pucati prema gradu [[Marlivka|Marlivki]]. Mirovna misija OESS-a je između 10:45 i 12:11 pokušala kontaktirati nekoliko dužnosnika i političara Donjecke narodne republike kako bi uspostavili prekid vatre, ali nitko nije htio razgovarati s njima. Pri tome se uključila ukrajinska antiteroristička jedinica te odbila napad pobunjenika. Time je Marlivka ostala pod vlasti vlade Ukrajine, dok je usljedio nastavak primirja.<ref>{{cite web| title=''Spot report by the OSCE Special Monitoring Mission to Ukraine (SMM), 3 June 2015: Fighting around Marinka''| publisher=OESS| url=http://www.osce.org/ukraine-smm/162116|date=4.6. 2015}}</ref>
==Optužbe za ratne zločine==
Linija 214 ⟶ 218:
Odnosi Ukrajine i Rusije u 21. stoljeću bili su promjenjivi. Dio tenzija pripisuje se Putinovom planu da uključi Ukrajinu u [[Euroazijska unija|Euroazijsku uniju]], koja je 2014. naposlijetku stvorena tek od Rusije, [[Kazahstan]]a i Bjelorusije, nakon što se nova proeuropska vlada u Kijevu radije odlučila za EU.<ref>{{cite web|title=''Russia and 2 Neighbors Form Economic Union That Has a Ukraine-Size Hole''| url=http://www.nytimes.com/2014/05/30/world/europe/putin-signs-economic-alliance-with-presidents-of-kazakhstan-and-belarus.html?_r=0| publisher=[[New York Times]]| date=29.5. 2014| author=Neil MacFarquhar}}</ref> Još 2001., Vladimir Putin je tadašnjem ukrajinskom predsjednik, [[Leonid Kučma|Leonidu Kučmi]], dao do znanja da će Ukrajina dobivati ruski plin po niskoj cijeni ako se pridruži uniji Rusije i [[Bjelorusija|Bjelorusije]], a "visoku ako će se ponašati kao zapadnoeuropska zemlja".{{sfn|Donaldson|Nogee|2005|loc=str. 173}} Potkraj 2003., čak se pojavila kriza kada je Rusija počela graditi nasip kroz [[Azovsko more]], koji je prijetio priključiti i ukrajinski [[otok Tuzla|otok Tuzlu]]. Kriza je razriješena kada je Kučma pristao da Ukrajina ostane u "jedinstvenom ekonomskom području" sa Rusijom.{{sfn|Donaldson|Nogee|2005|loc=str. 173}} Putinovo nastojanje da ukrajinska orijentacija ostane prema istoku dovela je do toga da je otvoreno stao na stranu proruskog kandidata [[Viktor Janukovič|Viktora Janukoviča]], čak i prije preliminarnih izbora za predsjednika 2004. Nakon sumnje u regularnost izbora, već tada su se javile snažne proeuropske struje: oko pola milijuna ljudi je prosvjedovalo u Kijevu u znak podrške proeuropskom kandidatu [[Viktor Juščenko|Viktoru Juščenku]]. Kada je Vrhovni sud odredio nove izbore, Putin je izjavio da se radi o "opasnom presedanu koji prijeti destabilizirati postosvjetski prostor".{{sfn|Donaldson|Nogee|2005|loc=str. 174}} Na kraju, Putin je morao prihvatiti nove izbore, na kojima je pobjedio Juščenko. Nova premijerka, [[Julija Timošenko]], je izjavila da je Ukrajina spremna sudjelovati u ruskom "ekonomskom pojasu" dok god to ne spriječava njenu zemlju da se pridruži Zapadu, dakle [[Svjetska trgovinska organizacija|Svjetskoj trgovinskoj organizaciji]], EU, a možda i [[NATO]] savezu.{{sfn|Donaldson|Nogee|2005|loc=str. 174}} Nova ukrajinska vlada našla se u raznim problemima, koji su pojačani kada je Putin 2006. povećao cijenu [[plin]]a Ukrajini sa 50$ na 220-230$ po kubičnom metru. Iako se takva odluka pravdala tržišnim razlozima, cijena plina za prorusku Bjelorusiju i [[Pridnjestrovlje]] je ostala ista. Juščenko je prijetio povećati cijene ruskim vojnim bazama na [[Krim]]u, nakon čega je Putin zaprijetio preispitivanju vlasništva cijelog poluotoka.{{sfn|Donaldson|Nogee|2005|loc=str. 175}}
Zapad je u [[Nova Rusija|Novoj Rusiji]] pronašao paralele sa ruskim intervencijama u stvaranju Pridnjestrovlja u Moldaviji i [[Južna Osetija|Južnoj Osetiji]] i [[Abhazija|Abhaziji]] u Gruziji, kao i u [[Nagorno-Karabah|Nagorno-Karabahu]] u [[Azerbajdžan]]u, u kontekstu šire moskovske politike "[[smrznuti sukob|smrznutih sukoba]]" koji se mogu bilo kada ponovno aktivirati te tako osigurati ruski utjecaj nad politikom neke države.<ref>{{cite web| title=''Ukraine crisis: 'Frozen conflicts' and the Kremlin''| author=Patrick Jackson| date=15.9. 2014| publisher=[[BBC News]]| url=http://www.bbc.com/news/world-europe-29078541}}</ref> Ukrajinski premijer Jacenjuk optužio je Putina da pokušava stvoriti novi "krnji [[SSSR]]".<ref>{{cite web|title=''PM Yatsenyuk: Ukraine depends on NATO protection''| publisher=Xinhua| url=http://news.xinhuanet.com/english/video/2014-09/13/c_133640792.htm| date=13.9. 2014}}</ref> Ukrajinski dužnosnici su optužili Moskvu da ratom želi stvoriti [[Velika Rusija|Veliku Rusiju]]. Veleposlanik Ukrajine u Hrvatskoj, Oleksandr Levčenko, je tako izjavio kako Putinove metode podsjećaju na "[[Slobodan Milošević|Miloševićevu]] ideju stvaranja [[Velika Srbija|velike Srbije]] početkom 90-ih godina".<ref>{{cite web|title= ''Ukrajinski veleposlanik: Putin ima ideju stvaranja velike Rusije, baš kao što je Milošević želio veliku Srbiju''| publisher=index.hr| url=http://www.index.hr/vijesti/clanak/ukrajinski-veleposlanik-putin-ima-ideju-stvaranja-velike-rusije-bas-kao-sto-je-milosevic-zelio-veliku-srbiju/733732.aspx|author=Martina Pauček Šljivak| date=13.3. 2014}}</ref>
Drugi se ne slažu te smatraju da je krajnji cilj Rusije spriječiti eventualni ulazak Ukrajine u NATO, iako je NATO svojedobno još 2008. odbio njeno članstvo.<ref>{{cite web| title=''That time Ukraine tried to join NATO — and NATO said no''| author=Adam Taylor|date=4.9. 2014| publisher=[[Washington Post]]| url=http://www.washingtonpost.com/blogs/worldviews/wp/2014/09/04/that-time-ukraine-tried-to-join-nato-and-nato-said-no/}}</ref> ==Posljedice==
Linija 220 ⟶ 226:
[[Datoteka:Syklitskyi-Nazar-pohoron-15020034.jpg|left|thumb|225px|Sahrana jednog od palih ukrajinskih branitelja]]
{{Quote box|width=20%|align=right|citat="[[Separatizam]] i promjene granica se moraju čvrsto odbaciti a temeljni principi OESS-a poštivati u krizi u Ukrajini."|izvor=Lamberto Zannier, glavni tajnik [[OESS]]-a<ref>{{cite web|date=26.8. 2014|title=''OSCE core principles must be safeguarded in Ukraine, says Secretary General''|url=http://www.osce.org/sg/122959|publisher=[[Organizacija za evropsku bezbjednost i saradnju]]}}</ref>}}
[[UNHCR]] je objavio da je do 27.6. 2014. u Ukrajini zabilježeno 54.400 raseljenih osoba, od čega je oko 12.000 bilo sa [[Krim]]a, dok je ostatak bio sa istočnih dijelova zemlje. U Rusiji je zabilježeno 110.000 ukrajinskih izbjeglica, dok je 750 njih zatražilo azil u [[Poljska|Poljskoj]], [[Bjelorusija|Bjelorusiji]], [[Rumunjska|Rumunjskoj]] i Češkoj.<ref>{{cite web|title=''Sharp rise in Ukrainian displacement, with more than 50,000 internally displaced''|publisher=[[UNHCR]]|url=http://www.unhcr.org/53ad57099.html|date=27.6. 2014.}}</ref> 5.8., u Ukrajini je zabilježeno 117.000 raseljenih osoba, dok je broj ukrajinskih izbjeglica u Rusiji porastao na 730.000 osoba.<ref>{{cite web|title=''UNHCR urges Ukraine to establish central registration system as internal displacement tops 117,000''|date=5.8. 2014|url=http://www.unhcr.org/53e0b3a59.html|publisher=[[UNHCR]]}}</ref> U Ukrajini, većina raseljenih je smješteno u privatne kuće ili studentske domove.{{sfn|OHCHR|2014|loc=str. 5}} Do marta 2015., možda je bilo i 1,7 milijuna raseljenih ili izbjeglica.<ref>{{cite web| publisher=UN News Centre| title=''Ukraine crisis taking heaviest toll on women, children and elderly – UN officials''| date=19.3. 2015| url=http://www.un.org/apps/news/story.asp?NewsID=50377#.VSJdh9x3XVo}}</ref> UN-ov [[Ured za koordinaciju humanitarnih poslova]] (OCHA) pak navodi malo drugačije podatke:
U prvih tri mjeseca rata, do 15.7. 2014. je poginulo preko 1.000 civila i vojnika.<ref name="donetsk shelling">{{cite web|author=[[BBC News]]|publisher=bbc.co.uk|title=''Ukraine conflict: Russia warning as shell hits border town''|url=http://www.bbc.com/news/world-europe-28283502|date=13.7. 2014}}</ref>{{sfn|OHCHR|2014|loc=str. 7}} 15.8., objavljeno je da je broj poginulih prešao broj od 2.000, a 8.9. da je preko 3.000 poginulo.<ref>{{cite web|title=''Ukraine death toll of more than 3,000 ‘alarming’: UN''|url=http://www.un.org/apps/news/story.asp?NewsID=48660#.VA874MK1zVo|publisher=UN News Centre| date=8.9. 2014}}</ref> Prema izvještaju UN-a, do
Ukrajinska strana navodi da je u ratu poginulo 15.022 osoba: 1.638 ukrajinskih vojnika, 7.577 ruskih vojnika te 5.807 civila.<ref>{{citation|title=''At least 1,638 soldiers killed in Russia’s war against Ukraine''| publisher=Kyiv Post| url=http://www.kyivpost.com/content/ukraine/at-least-1638-soldiers-killed-in-russias-war-against-ukraine-382732.html| author=Olena Goncharova| date=6.3. 2015}}</ref> Njemačke [[Tajna služba|tajne službe]] su pak procijenila da se broj poginulih u ratu do 2015. možda popeo i do 50.000 žrtava.<ref>{{citation|title=''Ukraine: Sicherheitskreise: Bis zu 50.000 Tote''| url=http://www.faz.net/aktuell/politik/ausland/ukraine-sicherheitskreise-bis-zu-50-000-tote-13416132.html| publisher=Frankfurter Allgeimene Zeitung| date=8.2. 2015}}</ref>
Linija 251 ⟶ 257:
* {{cite web|publisher=Visoki povjerenik UN-a za ljudska prava|last=UN|title=Report on the human rights situation in Ukraine|year=2014|month=15.5.|url=http://www.ohchr.org/Documents/Countries/UA/HRMMUReport15May2014.pdf|ref=harv}}
* {{cite web|title=Report on the human rights situation in Ukraine|month=15.7.|year= 2014|last=OHCHR|url=http://www.ohchr.org/Documents/Countries/UA/Ukraine_Report_15July2014.pdf|publisher=Visoki povjerenik UN-a za ljudska prava|ref=harv}}
* {{cite web| title=UKRAINE - Situation report No.
* {{cite web|title=Report on the human rights situation in Ukraine, 17 August 2014|date=28.8. 2014|url=http://www.ohchr.org/Documents/Countries/UA/UkraineReport28August2014.pdf|last=Visoki povjerenik UN-a za ljudska prava|ref=OHCHR28-8-2014}}
*{{cite web|last=Ured za koordinaciju humanitarnih poslova Ujedinjenih naroda| url=http://www.ohchr.org/Documents/Countries/UA/OHCHR_seventh_reportUkraine20.11.14.pdf| title=Report on the human rights situation in Ukraine - 15 November 2014|year=15.11. 2014| ref=harv}}
| |||