Jacob Grimm – razlika između verzija

 

== Životopis ==

Studirao je pravo, a radio kao privatni knjižničar. U [[Göttingen]]u je s bratom [[Wilhelm Grimm|Wilhelmom]] držao predavanja iz njemačke pravne povijesti. Posebnu ljubav pokazao je prema folklornoj tradiciji. Njegove povijesne studije obuhvaćaju područje germanske [[etnografija|etnografije]], kulture u svezi s razvojem i uporabom jezika. Utemeljitelj je germanske [[filologija|filologije]]. Sa bratom počeo je 1852. izdavati Rječnik njemačkog jezika, čije je izdavanje nastavljeno i poslje njegove smrti. Bio je prijatelj Vuka Stefanovića Karadžića; njemačkoj publici prikazivao je Vukove zbirke, prevodio srpske narodne pjesme, a preveo je i Vukovu Srpsku gramatiku.

 

Brođanin [[Ignjat Alojzije Brlić]] u "Pismima svome sinu Andriji Torkvatu" (knjiga 1., 1942) u pismu od 13.1.1844. između ostalog piše: "Vuk je odpratio Obrenovića u nimačke zemlje. Grim je veliki mudrac koji se je podpuno u pol Nimačke naški naučio, on je pri velikoj njekoj knjižnici bibliotekar.". U pismu 150. iz 1851.g. (knjiga 2., 1942) piše: "Jakov je Grim - kako se iz predgovora k prvom izdanju moje slovnice vidi - moj učitelj bio u naškom jeziku, od kud bi dakle sada ja njegov postao?! - ele mu hvala na pozdravi, i odpozdravi ga od mene. Hvala vam obojici na spomeni i čestitki sv. Alojzije." Pismo 151. od 23.7.1851. između ostaloga donosi: "Grimu hvala na pozdravi, i odpozdravi ga od moje strane srdačno."