Nikola I., ruski car – razlika između verzija

[[Grčka]] buna za nezavisnost je bila počela još [[1821]] godine. S nikad upitnim simpatijasimpatijama pravoslavne Rusije prema pravoslavnoj Grčkoj pitanju njenog ulaska u rat je bilo na dnevnom redu još [[1825]] godine. Tada je to spriječila smrt Aleksandra i kasniji nemiri. Želeći izbjeći unilateralnu akciju '''Nikola''' postiže dogovor s [[Ujedinjeno Kraljevstvo|Velikom Britanijom]] i [[Francuska|Francuskom]] za zajedničku pomorsku akciju. Ona nakon postignutog dogovara je pokrenuta [[1827]]. godine. Njen vrhunac tada postaje te iste godine pomorska bitka [[Navarin]]a gdje su snage saveznika potukle mornaricu poslanu od [[sultan]]a. Kao odgovor na taj očito neprijateljski potez [[Otomansko Carstvo|Osmansko carstvo]] ubrzo zatvara [[Bosfor|Bospor]] za ruske brodove što postaje razlog [[Sankt Peterburg|Petrogradu]] da objavi rat sljedeće godine. Prva godina ratovanja s carem na bojnom polju prolazi bez uspjehe, tako da do pobjede dolazi tek sljedeće godine carevim odlaskom kući.Te [[1829]]. godine ruski zapovjednik se odlučuje za direktni napad na [[Istanbul]]. On s armijom na svojem putu zaobilazi sve protivničke utvrde došavši tako na manje od 70 kilometara od svoga cilja. Tada je [[Otomansko Carstvo|Osmansko carstvo]] zatražilo mir putem kojega će darovati autonomiju Grčkoj i [[Srbija|Srbiji]] koje tada imaju obnovu svoje državnosti.