Eger – razlika između verzija

Uklonjeni sadržaj Dodani sadržaj
m robot Mijenja: sr:Јегар
Red 5:
1. '''Eger''', stari hrvatski i srpski nazivi '''Jegar''' i '''Jegra''', njemački '''Erlau''', latinski '''Agria''', grad i upravno središte pokrajine [[Heves]], u području između gorja [[Bukk|Bükka]] i [[Matra| Matre]] u sjeveroistočnoj [[Mađarska|Mađarskoj]], jugozapadno od [[Miskolc|Miskolca]] . Nakon oslobođenja od turske vlasti (iz tog doba sačuvan 35 m visok [[minaret]]), u toku 18. st. pretežno je izgrađen u baroknom stilu. Bivša [[minoriti| minoritska]] crkva (1758-1771) ubraja se među najljepše spomenike u Mađarskoj. Poznato turističko središte s termalnim izvorima. Metalna, prehrambena i kemijska industrija, vinarsko tržište.
 
U razdoblju 16-19. st. u njemu je bilo mnogo Hrvata Srba i Srbanesto malo Hrvata. Za vreme turske okupacije počeli su Srbi iz Bačke, poreklom iz Raške da se doseljavaju u Jegru.
Oko 1009. osnovana je u Egeru [[biskupija]], podignuta na [[nadbiskupiju]] 1804. Grad je stradao za vrijeme [[Tatari| tatarske]] najezde (1242), a 1552. uspješno se obranio od Turaka, koji su ga zauzeli 1596. i držali do 1687. U Egeru su u 16. st. dva Hrvata bili biskupi, [[Franjo Frankopan]] i [[Antun Vrančić]].
 
Po mađarskom gradu Egeru nazvan je 1976. godine jedan 12 kilometara širok krater na [[Mars|Marsu]] i mali planet u [[Sunčev sustav|Sunčevom sustavu]], koji nosi broj 3103.
 
[[Image:Eger-crkva.jpg|left|thumb|Eger - grad u Mađarskoj]]
Po Jegru je bila nazvana [[Jegarska eparhijaSrpska Pravoslavna Eparhija]]. Kad je 1713. godine ukinuta, njeno područje pripojeno je [[Bačka eparhija|Bačkoj eparhijiSrpskoj Pravoslavnoj Eparhiji]], te se i episkomepiskop bački nazivao episkop bačko-segedinski i jegarski. Posle Drugog svetskog rata jegarska srpska pravoslavna parohija pripojena je Budimskoj Srpskoj Pravoslavnoj Eparhiji.
 
U izvorima na osnovu kojih je pripreman ''"Rječnik hrvatskoga ili srpskoga jezika"'' Eger se naziva '''Egar''' (Stullijev rječnik, ''"Glasnik Srpskog učenog društva"''), '''Egra''' (rječnici Mikaljin, Belin, Belostenčev, Voltigijev, Đore Palmotić, "''Starine"'' JAZU), '''Egrija''' (Ivan Gundulić), '''Jegar''' (Vukov rječnik, Đura Daničić, Stojan Novaković, Pavao Ritter Vitezović) i '''Jegra''' (Daničić, šematizam Mitropolije karlovačke iz 1878).