Kiril i Metodij – razlika između verzija
Uklonjeni sadržaj Dodani sadržaj
Nema sažetka izmjene |
m pop linka |
||
Red 19:
| glavna svetišta =
}}
'''Kiril i Metod''' ili '''Ćirilo i Metodije''' ([[grčki]]: Κύριλλος καὶ Μεθόδιος, [[staroslavenski]]: Кѷриллъ и Меѳодїи) bili su braća, [[Grci]] po porijeklu<ref>Dmitrij Cizevskij. Comparative History of Slavic Literatures, Vanderbilt University Press, (2000) p. 26, "Two Greek brothers from Thessalonica..."</ref><ref>''Columbia Encyclopedia'', Sixth Edition. 2001-05, s.v. "Cyril and Methodius, Saints"; ''Encyclopedia Britannica'', Encyclopedia Britannica Incorporated, Warren E. Preece - 1972, p.846, s.v., "Cyril and Methodius, Saints" and "Eastern Orthodoxy, Missions ancient and modern"; ''Encyclopedia of World Cultures'', David H. Levinson, 1991, p.239, s.v., "Social Science"; Eric M. Meyers, ''The Oxford Encyclopedia of Archaeology in the Near East'', p.151, 1997; Lunt, ''Slavic Review'', June, 1964, p. 216; Roman Jakobson, ''Crucial problems of Cyrillo-Methodian Studies''; Leonid Ivan Strakhovsky, ''A Handbook of Slavic Studies'', p.98; V.Bogdanovich , ''History of the ancient Serbian literature'', Belgrade, 1980, p.119</ref><ref>The Columbia Encyclopaedia, Sixth Edition. 2001-05, O.Ed. Saints Cyril and Methodius "Cyril and Methodius, Saints) 869 and 884, respectively, “Greek missionaries, brothers, called Apostles to the Slavs and fathers of Slavonic literature."</ref><ref name=BritGlago>Encyclopedia Britannica, ''Најраспространетите азбуки на светот, кирилицата и глаголицата'', 2008, O.Ed. "Раните словенски азбуки, кирилицата и глаголицата, биле измислени од Св. Кирил, или Константин (околу 827–869), и Свети Методиј (околу 825–884). Овие луѓе биле Грци од солун кои станале апостоли на јужните Словени, кои ги преобразиле во христијани." </ref><ref name="Egregiae Virtutis">{{
Braća Kiril i Metod bili su prvi [[Slaveni|slavenski]] [[Misionarstvo|misionari]] koji su širili [[kršćanstvo]] među [[Slaveni]]ma na [[Balkan]]u, u [[Moravska|Moravskoj]] i [[Panonija|Panoniji]]. Osobito su značajni za širenje kulture i pismenosti među Slavenima zato se i zovu '''Slavenski Apostoli'''.
Oni su izmislili [[Glagoljica|glagoljicu]], prvo slavensko pismo na kojem je napisan prvi prijevod [[Biblija|biblije]] i preveli njen dobar dio na [[Crkvenoslovenski jezik]] što im je pomoglo u misionarskom radu i širenju pismenosti među Slavenima.<ref>Liturgy of the Hours, Volume III, 14 February.</ref> Nakon njihove smrti, njihovi učenici nastavili su njihov misionarski rad među Slavenima. U pravoslavnim crkvama braća su imala status svetaca i slavljeni su kao [[apostoli]]. Papa [[Lav XIII.]] [[1880]], uvrstio je njihov svetak [[14. februar]] na kalendar katoličkih svetkovina.
Papa [[Ivan Pavao II.]] proglasio ih je [[31. decembar|31. decembra]] [[1980]] zajedničkim svecima zaštitnicima [[Evropa|Evrope]] sa [[Sveti Benedikt|Svetim Benediktom iz Nursije]]<ref name="Egregiae Virtutis">{{cite web | title =Egregiae Virtutis | url=http://www.vatican.va/holy_father/john_paul_ii/apost_letters/documents/hf_jp-ii_apl_31121980_egregiae-virtutis_lt.html | accessdate = 26. 04. 2009.}}</ref>
Red 46:
Čim je Metod došao u Panoniju, njemački ga svećenici napadaju kao [[hereza|heretika]], a kada je
stigao u Moravsku (gdje je u međuvremenu Rastislava zbacio njegov nećak, [[Nitranska kneževina|nitranski]] knez [[Svatopluk I
Metod se Moravskoj posvetio daljnjem prevođenju [[Biblija|Biblije]] na slavenski jezik ali je ubrzo umro. Nakon njegove smrti u Moravskoj je zabranjena slavenska liturgija, a knez Svatopluk je prognao njegove učenike, neki je zatvorio a neke prodano u [[ropstvo]]. Ipak se dio njegovih učenika i suradnika uspio skloniti u [[Bugarska|Bugarsku]] ([[Makedonija|Makedoniju]]), [[Raška|Rašku]] i [[Hrvatska|Hrvatsko primorje]] gdje su nastavili svoj rad.
|