Marie-Antoinette od Austrije – razlika između verzija
Uklonjeni sadržaj Dodani sadržaj
m reference |
m razne ispravke; kozmetičke promjene |
||
Red 1:
'''Marija Antoaneta''' ({{jez-fr|Marie Antoinette}}; rođena [[2. 11.|2. novembra]] [[1755]]. godine u [[Beč]]u, a pogubljena na [[giljotina|giljotini]] [[16. 10.|16. oktobra]] [[1793]]. u [[Pariz]]u) je bila ćerka carice [[Marija Terezija|Marije Terezije]], žena [[Luj XVI|Luja XVI]].
Brak 14-godišnje Marije Antoanete i 16-godišnjeg [[Luj XVI|Luja XVI]], unuka [[Francuska|francuskog]]
== Detinjstvo i mladost ==
[[Datoteka:Marie Antoinette Young2.jpg|thumb|left|180px|Marija Antoaneta, 12 godišnja devojčica]]
Marija Antoaneta rođena je u [[Beč]]u u palati [[Hofburg]], kao petnaesto dete i jedanaesta ćerka [[Franc I Stefan|Franca I Stefana]] i carice [[Marija Terezija|Marije Terezije]]. Dvorski službenik je opisao bebu Antoanetu kao „malu, ali potpuno zdravu nadvojvotkinju“<ref name=antonia>{{cite book |last= Fraser|first= Antonia|title= Marie Antoinette|year= 2001|publisher= Anchor}}</ref>.
== Put i dolazak u Francusku ==
Red 21:
Bila je melanholična i osećala je veliku nostalgiju za kućom - austrijskim dvorom. Posebno joj je nedostajalo društvo njene sestre [[Marija Karolina|Marije Karoline]]. Na francuskom dvoru jedina prijateljica joj je bila princeza [[Tereza de Lambal]]. Politika je nije zanimala, što se odrazilo velikim nezadovoljstvom na austrijskom dvoru, jer se od nje očekivalo da na francuskom dvoru ojača austrijski uticaj, a ona nije ništa činila po tom pitanju.
Kralj [[Luj XV]] je
== Krunisanje i vladavina ==
[[Datoteka:MarieAntoinette_by_VigeeLeBrun.jpg|thumb|right|200px|Marija Antoaneta 1779.]]
Krunisanje je obavljeno [[1774]]. u [[Reims|Remsu]] za vreme velike nestašice hleba u [[Pariz]]u. U
Bili su dočekani sa velikim izlivom narodnog oduševljenja, a mlada kraljica je bila specijalno ukrašena. Nakon krunisanja pokazalo se da nema politički uticaj na supruga. Pokušala je da vrati na dvor vojvodu od Šoasela, koga je proterala madam di Bari zbog njegove lojalnosti Mariji Antoaneti i savezu sa Austrijom. Iako se novi kralj sastao sa vojvodom nije mu dopustio stalan povratak na dvor. Kada je postala kraljica pojačala su se i pitanja o tome zašto nema dece, što je nju dovodilo do plača. Marija Antoaneta je bežala od dosade, a razgovor u njenom krugu morao je biti daleko od svetskih ili intelektualnih tema. Razgovor o ozbiljnim temama nije bio poželjan u tome krugu, a ostali dvorani su se osećali isključenima iz toga ekskluzivnoga kruga oko kraljice.
Ubrzo je počela prerušena
Sve manje vremena je provodila na dvoru, a sve više u malom dvorcu [[Mali Trijanon|Malom Trijanonu]]. Taj dvorac je dala da se renovira, a troškovi su se potpuno otrgli kontroli, posebno kad su vrovi nekoliko puta renovirani po kraljičinim hirovima. Počele su se širii i glasine da spava sa [[Karlo X., kralj Francuske|Šarlom X]], bratom od Luja XVI. Pojavili su se ilegalni [[pamflet]]i u Parizu, koji su pokazivali kraljicu i Šarla X kao ljubavnike. Pojavili su se i drugi pamfleti, koji su smanjivali kraljičinu popularnost.
U to vreme [[Francuska]] se nalazila u velikim finansijskim problemima. Stajala je na ivici [[bankrot]]a. Duga serija ratova, koji su vodili [[Luj XIV|Luja XIV]] i [[Luj XV|Luja XV]] dovela je do ogromnoga državnog duga, najvećega državnog duga
Brat Marije Antoanete, austrijski car [[Jozef II]] posetio ju je u aprilu [[1777]]. Došao je da se raspita o stanju njenoga braka, zato jer je Austrija bila zabrinuta zbog toga što se još nije rodilo dete u tom braku. Tokom duge šetnje po Malom Trijanonu brat ju je kritikovao zbog kockanja i odabira prijatelja. Car je imao i dug razgovor sa francuskim kraljem, a diskusija se vodila oko seksualnih problema francuskog kraljevskog para. Iako se ne zna šta je car Josip II rekao francuskom kralju, postalo je očito da je pomogao, jer je brak bio ubrzo konzumiran. U aprilu [[1778]]. kraljica je objavila da je trudna.
Red 40:
[[Datoteka:Lebr04.jpg|thumb|200px|right|Marija Antoaneta i njena deca, rad Elizabet-Luj Vige-Lebrin]]
Marija Antoaneta nije začela sve do sedme godine braka. Počele su kolati glasine da je Luj-Avgust
Prvo dete, ćerka [[Marija Tereza Šarlota]], rodila se [[19. 12.|19. decembra]] [[1778]]. u [[Versailles|Versaju]]. Prema francuskom običaju, porađala se pred stotinama članova dvora.
Red 46:
U skladu sa dvorskom etiketom, bebu su zvali Madam Rojal, kako se uvek zvala najstarija ćerka francuskih kraljeva. Marija Antoaneta je bila posebno vezana za svoju kćerku, jer kako je govorila, "sin pripada državi, a ćerka pripada njoj". Posle madam Rojal rodilo se još troje dece:
* [[Luj Žozef]], prestolonaslednik , rođen [[1781]].
* Luj Šarl , vojvoda od Normandije
* [[Sofi Beatriz]], rođena [[1786]].
[[Ekstravagancija]] Marije Antoanete nestajala je sa godinama. Posvetila se deci i uključila se
== Afera ogrlica ==
Red 61:
== Uoči revolucije ==
[[Datoteka:MA-Lebrun.jpg|left|thumb|200px|''Marija Antoaneta''
Pored političke katastrofe izazvane aferom ogrlice, kraljevska porodica je pretrpela i lične tragedije. Najmlađa ćerka kraljevskog para, Sofi Botris, umrla je nešto pre prvoga rođendana, a uskoro se i najstariji sin, prestolonaslednik Luj Jozef, smrtno razboleo od [[tuberkuloza|tuberkoloze]] i umro.
Francuska vlada je bila u dugovima zbog skupih ratova i neefikasnog oporezivanja. Kralj je sazvao skupštinu plemića da bi se diskutovalo o situaciji i mogućem rešenju. Međutim skupština plemića nije mogla da nađe rešenje. Kralju je onda sazvao skupštinu staleža u maju [[1789]].
Ultramonarhistički krugovi [[Versailles|Versaja]] bojali su se skupštine staleža. Kraljica je sumnjala da reformisti u skupštini staleža tajno rade na zbacivanju monarhije, te su ona i kraljev brat, grof d'Artoa, nagovorili kralja da [[11. 7.|11. jula]] [[1789]]. smeni reformističkog ministra [[Žak Neker|Žaka Nekera]] i da rekonstruiše vladu. Novi predsednik vlade postao je kraljičin saveznik baron de Bretej. Baron de Bretej je bio ubeđeni rojalista i katolik. Mnogo Parižana, shvativši ovo kao početak kraljevog prevrata, je krenulo u otvorenu pobunu. Deo vojske se pridružio rulji; drugi su ostali neutralni.
Red 76:
Parizom su se [[5. 10.|5. oktobra]] [[1789]]. raširile vesti da kralj nagomilava sve žito. Gladna i besna rulja je krenula na Versaj. Sazvan je na brzinu sastanak na kome je kraljica ponovo molila kralja da pobegnu iz Versaja. Kralj je ponovo odbio.
U ranim jutarnjim časovima rulja se probila u dvor masakrirajući kraljevu gardu koju su činili švajcarski plaćenici. Kraljica je jedva pobegla kada je rulja upala u njene odaje. Velika gomila se skupila u dvorištu dvorca i zahtevala
Kraljevska porodica je bila premeštena u Pariz, u dvorac [[Tiljerije]], koji se nije koristio od doba [[Luj XIV|Luja XIV]]. Za vođu kraljeve bezbednosti postavljen je [[Markiz de Lafajet]], liberalni aristokrata koji je podržavao mnoge američke ideje i takođe se borio u [[Rat za nezavisnost SAD|Ratu za američku nezavisnost]].
Red 85:
Nada u kompromis između kralja i revolucionara nestala je donošenjem odluke o ukidanju privilegija katoličke crkve [[1790]].
Do 1791. i kralj i kraljica
Međutim, kralj je uhvaćen u [[Varen]]u, gde je trebalo da zameni konje. Lokalni revolucionari su kralja vratili u Pariz u dvorac Tiljerije. Ovime je bilo jasno da su kralj i kraljevska porodica neprijatelji Republike.
Red 95:
Politka tog perioda je neizbežno vukla Francusku u rat sa Austrijom i njenim saveznicama. Kralj, desnica i [[Žirondinci]] su želeli rat sa [[Pruska|Pruskom]] i [[Austrija|Austrijom]], a protiv rata su bili [[Jakobinci]] na čelu sa [[Robespjer]]om. Kralj se nadao da će rat sa Austrijom povećati njegovu popularnost, a u isto vreme se nadao da će Francuska biti brzo poražena, pa će Austrijanci ponovo uspostaviti monarhiju u Francuskoj. Komandant austrijsko-pruske vojske Karl Vilhelm Ferdinand, [[vojvoda od Brinsvika]] izdao je manifest preteći uništenjem [[Pariz]]a, ako se kraljevskoj porodici naudi. Reakcija u Parizu je bila suprotna od onoga što je vojvoda očekivao. Taj manifest je razljutio revolucionare, pa su oni napali dvorac Tiljerije [[10. 8.|10. avgusta]] [[1792]].
Republikanci su [[13. 8.|13. avgusta]] [[1792]]. uhapsili kralja, a [[21. 9.|21. septembra]] [[1792]].
Kralju [[Luj XVI]] je suđeno za izdaju [[11. 12.|11. decembra]] [[1792]]. i [[17. 1.|17. januara]] [[1793]]. osuđen je na smrt. Pogubljen je na giljotini 21. septembra [[1793]].
Red 101:
== Zatvor ==
[[Datoteka:Palais de justice 1858.jpg|desno|300px|thumb|Zatvor u kojem je bila zatvorena Marija Antoaneta]]
Marija Antoaneta se nije nikad povratila od kraljeve smrti. Proterani monarhisti su proglasili maloletnog [[Luj XVII|Luja XVII]] za [[kralj]]a Francuske.
Mariju Antoanetu je [[2. 8.|2. avgusta]] [[1793]]. probudila [[garda]] u 2 sata posle ponoći i zahtevali su da se obuče. Odvojili su je od ćerke i prebacili u zatvor Konsjeržeri. Nazvana je "udovica Kapet" prema [[Igo Kapet|Igou Kapetu]], osnivaču dinastije Kapet. Otada je nisu nazivali Marija Antoaneta, nego Antoaneta Kapet ili zatvorenik br. 280. Nakon neuspelog bega, Marija Antoaneta je stvaljena pod veoma oštru stražu.
Red 115:
== Pogubljenje i sahrana ==
Ujutro [[16. 10.|16. oktobra]] [[1793]]. straža je došla u ćeliju, odsekla joj kosu i vezala joj ruke na leđa. Sprovodili su je čitav sat ulicama [[Pariz]]a sve do Trga Revolucije, gde se nalazila [[giljotina]]. Tu je sišla s kola i dok je posmatrala giljotinu, [[svećenik|sveštenik]], koji je bio u njenoj pratnji, joj je šapnuo "''Sad je trenutak madam,
Marija Antoaneta je pogubljena na giljotini u 12:15 časova. Tela Marije Antoanete, Luja XVI i Lujeve sestre Elizabete pokopana su u masovnu grobnicu blizu današnje crkve La Madlen, i posuta krečom.
== U istoriji i popularnoj kulturi ==
=== Istoriografija ===
[[Datoteka:Basilica_di_saint_Denis_tomba_maria_antonietta.JPG|thumb|250px|left|Spomenik u katedrali Sen Deni]]
Istoričari su tradicionalno prikazivali Mariju Antoanetu kao površnu, slabu i odanu [[hedonizam|hedonizmu]]. U savremenoj istoriografiji ovo mišeljenje je uglavnom promenjeno. Godine [[1933]]. [[Štefan Cvajg]] je napisao njenu biografiju ''[[Marija Antoaneta: Portret obične žene]]'' u kojoj zaključuje da je kraljica mnogo postigla u poslednjim godinama svoga života zahvaljujući neobočnoj hrabrosti.
Francuski istoričari, kao što su [[Andre Kastelot]] i [[Evelin Lever]], su bili mnogo kritičniji biografi iako je nikada nisu napadali istom žestinom kojom je bila napadana tokom života.
Red 128:
Poslednjih godina veća pažnja se poklanja dobrim nego lošim stranama njene ličnosti. [[Debora Kedbjuri]] ([[engleski jezik|engleski]] ''Deborah Cadbury'') u svojoj biografiji Luja XVI veličala je privrženost Marije Antoanete porodici a [[Munro Prajs]] (engleski ''Munro Price'') u studiji o padu francuske monarhije piše: „Luj XVI i Marija Antoaneta su često prikazivani kao slabi i kolebljivi. Daleko od toga; njihova politika između [[1789]]. i [[1792]]. bila je potpuno postojana i veoma konzervativna. Oni su bili spremni da umru za svoja ubeđenja i to su uradili.“
Najdetaljniju biografiju Marije Antoanete napisala je britanski istoričar ledi [[Antonia Frejzer]] (engleski ''Antonia Fraser''):
=== Književnost ===
=== Film ===
=== Muzika ===
Marija Antoaneta se spominje u popolarnoj pesmi "''[[Killer Queen]]''" britanske [[rok]] grupe [[Queen]].
Takođe se pominje u pesmi "''[[Fashion Rules]]''" nemačkog [[elektropop]] benda
=== Televizija ===
Red 152:
== Eksterni linkovi ==
{{
* Full text of [http://www.gutenberg.org/etext/3883 ''Memoirs of the Courts of Louis XV and XVI. Being secret memoirs of Madame Du Hausset, lady's maid to Madame de Pompadour, and of the Princess Lamballe—Complete''], [[Projekt Gutenberg|Projekat Gutenberg]]
* [http://www.metacritic.com/film/titles/marieantoinette Marie Antoinette Reviews] at Metacritic.com
|