Laurence Olivier – razlika između verzija
Uklonjeni sadržaj Dodani sadržaj
m →Eksterni linkovi: rekategorizacija using AWB |
m razne ispravke; kozmetičke promjene |
||
Red 13:
| supružnik = [[Jill Esmond]] (1930–1940)<br />[[Vivien Leigh]] (1940–1960)<br />[[Joan Plowright|Joan Plowright]] (1961–1989)
| website = http://www.laurenceolivier.com/
| nagrade = {{awd|award=[[Oscar za najboljeg glavnog glumca]]|year=1948|title=[[Hamlet (1948 film)|Hamlet]]}}<br />{{awd|award=[[Oscar za najbolji film]]|year=1948|title=[[Hamlet (1948 film)|Hamlet]]}}<br />{{awd|award=[[Primetime Emmy Award za najboljeg glavnog glumca u miniseriji ili TV-filmu]]|year=1960|title=[[The Moon and Sixpence]]|year2=1973|title2=[[Long Day's Journey Into Night]]|year3=1975|title3=[[Love Among the Ruins]]|year4=1984|title4=[[King Lear]]}}<br />{{awd|award=[[Nagrada BAFTA za najboljeg glavnog glumca]]|year=1955|title=[[Richard III (1955 film)|Richard III]]}}<br />{{awd|award=[[Zlatni globus za najboljeg sporednog glumca u igranom filmu|Zlatni globus za najboljeg sporednog glumca u filmu]]|year=1977|title=[[Marathon Man (film)|Marathon Man]]}}<br />{{awd|award=[[Nagrada Razzie za najgoreg glumca]]|year=1983|title=[[Inchon (film)|Inchon]]}}
}}
'''Sir Laurence Olivier''' (Dorking, [[22. 5.|22. svibnja]] [[1907]]. - Brighton, [[11. 7.|11. srpnja]] [[1989]].), [[ujedinjeno Kraljevstvo|engleski]] [[glumci|glumac]], [[reditelj|redatelj]] i [[producent]]. Jedan je od najslavnijih i napoštovanijih glumaca 20. stoljeća, zajedno sa svojim suradnicima Johnom Gielgudom, Peggy Ashcroft i Ralphom Richardsonom. Olivier je u kazalištu i na filmu igrao široki raspon uloga, od grčkih tragedija, šekspirijanskih i restoracijskih komedija do modernih američkih i britanskih dramskih komada. Bio je prvi umjetnički direktor Britanskog državnog kazališta, a danas njegova glavna pozornica nosi njegovo ime. Općenito se smatra najvećim glumcem 20. stoljeća, u istoj kategoriji kao David Garrick, Richard Burbage, Edmund Kean i Henry Irving u svojim stoljećima. Četrnaest je puta nominiran za [[Oscar]]a, s dvije pobjede za
Olivierova karijera kazališnog i filmskog glumca protegla se na više od šest desetljeća u kojima je nastupio u širokom rasponu uloga, od
[[1999]]. ga je Američki filmski institut uvrstio na 14. mjesto najvećih muških filmskih zvijezda svih vremena.
Red 27:
[[1918]]. je njegov otac postao svećenik u novoj crkvi u Letchworthu, Hertfordshire, dok je njegova obitelj živjela u Old Rectoryju, sada dijelu St. Christopher Schoola.
Nastupao je u školskom kazalištu, a u prosincu [[1924]]. kao zamjenik i pomoćnik redatelja u manje poznatom komadu ''Trough the Crack''. U travnju [[1925]]. je glumio Lennoxa u
Školovao se u St. Edward's Schoolu, na Oxfordu, a u 15. godini je glumio Katherine u školskoj produkciji komada ''The Taming of the Shrew'', s odličnim kritikama. Nakon što je njegov brat Richard otišao u
== Rana karijera ==
Red 38:
Filmski debi je ostvario filmom ''[[Privremena udovica]]'', te odigrao glavnu ulogu u '' [[The Yellow Ticket|Žutoj karti]]''; međutim, nije puno cijenio film. Kazališnu slavu je stekao u ''Privatni životima'' Noela Cowarda [[1930]]., i u ''Romeu i Juliji'' [[1935]]., mijenjajući uloge Romea i Mercutija s Johnom Gielgudom. Olivier se nije slagao s Gielgudovim glumačkim šekspirijanskim stilom te bio izritiran činjenicom da je Gielgud dobivao bolje kritike od njega. Tenzije su se užarile [[1940]]. kad je Olivier prišao londonskom impresariju Binkieju Beaumontu i pitao ga hoće li financirati repertoar četiri Shakespearove velike tragedije, ''[[Hamlet]]a'', ''Othella'', ''Macbetha'' i ''Kralja Leara'', ali Beaumont je rekao kako to dolazi u obzir samo u slučaju ako Olivier i Gielgud zamijene svoje uloge Hamleta/Laerta, Othella/Iaga, Macbetha/Macduffa i Leara/Gloucestera te da Gielgud režira bar jednu produkciju, što je Olivier odbio s gnušanjem.
Nakon uloge Romea, pozvala ga je Lilian Baylis kako bi nastupao u Old Vic Theatreu 1937./'38. Olivierove izvedbe u ulogama Hamleta i Iaga su dobile negativne recenzije, dok je uloga Macbetha podijelila kritiku. Ali njegova pojavljivanja u ulogama Henrika V., Coriolanusa i sir Tobyja Belcha u ''Dvanaestoj noći'' bili su trijumfi, a njegova popularnost među publikom u Old Vicu učinila ga je jednim od glavnih šekspirijanskih glumaca u
Olivier je nastavio prezirati film, i iako je konstantno radio s Alexanderom Kordom, još je osjećao kako je njegov pravi dom na kazališnim daskama. Snimio je svoj prvi šekspirijanski film, ''[[Kako vam drago]]'', s Paulom Czinnerom, no, Olivieru se nije svidio, smatrajući kako Shakespeare ne funkcionira dobro na filmu.
Red 48:
Leigh je igrala Ofeliju u Olivierovu ''Hamletu'' u produkciji Old Vica, a Olivier se kasnije prisjetio kako joj se rapoloženje iznimno brzo promijenilo kad se u tišini pripremala za izlazak na pozornicu. Bez neke očite provokacije, počela je vrištati na njega, a onda odjednom zašutjela i počela zuriti u prazno. Odigrala je ulogu bez poteškoća, a sutradan se vratila u normalu bez da se prisjećala događaja. Bilo je to prvi put da je Olivier svjedočio takvom njezinom ponašanju.
Olivier je putovao u [[Hollywood]] kako bi započeo snimati '' [[Orkanski visovi (1939)|Orkanske visove]]'' u ulozi Heatcliffa. Leigh je ubrzo pošla za njim, djelomično da bude s njim, ali i zbog vlastitog sna da dobije ulogu Scarlett O'Hara u filmu ''[[Zameo ih vjetar]]'' ([[1939]].). Olivier je ubrzo shvatio kako će snimanje ''Orkanskih visova'' biti teško, ali bila je to i prekretnica za njega, zbog njegova uspjeha u
Film je bio hit, Olivier je hvaljen zbog svoje izvedbe, a uskoro je nominiran za [[Oscar za najboljeg glavnog glumca]]. Leigh je osvojila [[Oscar za najbolju glavnu glumicu]] u ''Zameo ih vjetar'', a par se odjednom našao u situaciji da su bili najslavnije zvijezde u svijetu. Htjeli su se vjenčati, ali i Leighin muž i Olivierova supruga, Jill Esmond, se isprva nisu htjeli razvesti. Konačno razvedeni, vjenčali su se [[31. 8.|31. kolovoza]] [[1940]].
Red 56:
Olivier i Leigh zajedno su nastupili u kazališnoj produkciji ''Romea i Julije'' u [[New York]]u. Bila je to raskošna produkcija, ali komercijalni podbačaj. Brooks Atkinson je napisao za ''New York Times'', "Iako su gđica. Leigh i g. Olivier zgodan mladi par, jedva izvode svoje uloge." Par je uložio gotovo svu svoju ušteđevinu u produkciju, a komercijalni podbačaj za njih je značio katastrofu.
Zajedno su snimili film ''[[Hamiltonova žena]]'' ([[1941]].), s Olivierom u ulozi Horatija Nelsona, i Leigh u ulozi Emme Hamilton. Kako se Britanija uključila u [[Drugi svjetski rat]], Olivierovi su se vratili u Englesku, a [[1944]]. je Leigh dijagnosticirana tuberkuloza na lijevom plućnom krilu, ali nakon što je provela nekoliko tjedana u bolnici, izgledalo je da se oporavila. Na proljeće je snimala '' [[Cezar i Kleopatra (1945)|Cezara i Kleopatru]]'' ([[1945]].) i otkrila da je trudna, ali je pobacila. Pala je u duboku depresiju koja je dosegnula najnižu točku kad se okrenula protiv Oliviera, verbalno i fizički ga napadajući sve dok nije pala na pod jecajući. Bio je to prvi od mnogih većih živčanih slomova povezanih s maničnom depresijom, ili
[[Datoteka:Vivien Leigh and Laurence Olivier disembarking plane, Brisbane 1948.jpg|left|thumb|250px|Olivier i Leigh po dolasku u Brisbane, [[Australija]], lipanj [[1948]].]]
Olivier je [[1947]]. proglašen vitezom, a [[1948]]. se našao u Odboru direktora Old Vic Theatrea. On i Leigh su otputovali na turneju po
Uspjeh turneje ih je ohrabrio da se po prvi put zajedno pojave na West Endu, u istim djelima, s dodatkom ''Antigone'', na Leighino inzistiranje jer je htjela odigrati ulogu iz tragedije.
Leigh je nakon toga htjela ulogu Blanche DuBois u kazališnoj produkciji '' [[Tramvaj zvan čežnja|Tramvaja zvan čežnja]]''
Leigh i Olivier su [[1951]]. nastupili u dvije predstave o
U siječnju [[1953]]. je otputovala u Ceylon kako bi snimala ''Slonov hod'' s
Leigh se oporavila dovoljno kako bi 1953. s Olivierom glumila u ''Uspavanom princu'', a [[1955]]. su cijelu sezonu nastupali na Stratford-upon-Avonu u Shakespeareovim ''Dvanaestoj noći'', ''Macbethu'' i ''Titu Androniku''. Predstave su uvijek bile dobro posjećene, a kritike su bile dobre. Leighino zdravlje se činilo stabilnim. Noel Coward je uživao u uspjehu s komadom ''South Sea Bubble'', s Leigh u glavnoj ulozi, ali je ona zatrudnila i povukla se iz produkcije. Nekoliko tjedana poslije je pobacila i zapala u period depresije koja je potrajala mjesecima. Pridružila se Olivieru na europskoj turneji s ''Titom Andronikom'', ali je turneja poremećena Leighinim čestim izljevima bijesa na Oliviera i druge članove družine. Po povratku u London, njen bivši muž Leigh Holman, koji je još uvijek vršio veliki utjecaj na nju, je ostao s Olivierovima i pomagao da je smire.
Red 79:
Kad je izbio [[Drugi svjetski rat]], Olivier se namjeravao pridružiti Kraljevskom zrakoplovstvu, ali je bio pod ugovorom za druge projekte. Prezirao je glumce kao što su [[Charles Laughton]] i sir [[Cedric Hardwicke]], koji su održavali dobrotvorne kriket mečeve kako bi pomogli ratnim naporima. Olivier je uzimao i sate letenja i skupio ih preko 200. Nakon dvogodišnje službe je stekao čin poručnika, ali nikad nije vidio pravi rat.
[[1944]]. su on i glumac Ralph Richardson dobili dopust iz mornarice kako bi oformili novu glumačku družinu Old Vic Theatrea u New Theatreu (kasnije Albery, danas Noel Coward Theatre) s noćnim repertoarom s tri komada, prvotno s ''Peer Gynt''
Druga sezona New Theatrea započela je s Olivierom u ulogama Harryja Hotspura i Justicea Shallowa i Richardsonom u ulozi Falstaffa u ''Henriku IV., Dijelovi 1 i 2'', što se danas naziva vrhuncem engleskog klasičnog kazališta. Čarolija se nastavila s jednim od Olivierovih najslavnijih pokušaja, da u jednoj večeri odigra [[Sofokle|Sofoklova]] ''Edipa'' i Sheridanova ''Kritičara''; Olivierova tranzicija iz grčke tragedije u komediju u jednoj večeri postala je legendarna. Nakon ovog trijumfa slijedila je jedna od njegovih najdražih uloga, Astrova u ''Ujaku Vanji''.
Red 85:
Oliviera i Richardsona je 1945. Državna vojna udruga zabavljača proglasila počasnim poručnicima, a oni su nakon toga šest tjedana proveli na europskoj turneji, izvodeći za vojnike ''Oružje i čovjek'', ''Peer Gynt'' i ''Richarda III.''. Nakon toga su posjetili Comédie-Française u [[Pariz]]u, što je bio prvi put da se strana družina poziva da odigra predstavu na toj slavnoj pozornici. Kad se Olivier vratio u [[London]], ljudi su primijetili kako se nešto u njemu promijenilo. Njegovo jedino objašnjenje bilo je: "Možda je to da sam ostario."
U novoj Olivierovoj biografiji Michaela Munna (nazvanoj ''Lord Larry'') tvrdi se da je Olivier unovačen kao agent na tajnom zadatku u Sjedinjenim Državama za britansku vladu od strane filmskog producenta i MI5-ova operativca Alexandera Korde po uputama
Prema članku u Telegraphu, David Niven, dobar Olivierov prijatelj, je rekao kako je rekao Michaelu Munnu, "To što je bilo opasno za njegovu želju je to da je (Olivier) mogao biti optužen da je bio agent. Bilo je to opasno za Larryja jer je mogao biti uhićen. Još gore, da su njemački agenti shvatili što je Larry radio, siguran sam, pošli bi za njim."
Red 93:
=== ''Henrik V.'' ===
Olivier je svoj redateljski debi ostvario s filmom o Shakespearovu ''Henriku V.'' Nije vjerovao da je dorastao zadatku, pa ga je pokušavao ponuditi
Kritike su bile odlične, unatoč Olivierovoj nesklonosti. Bio je to prvi naširoko uspješni šekspirijanski film, a mnogi ga smatraju umjetničkim djelom. Nominiran je za [[Oscar]]e za
=== ''Hamlet'' ===
Olivier se nadovezao na uspjeh s ekranizacijom ''[[Hamlet]]a''. Igrao je ovu ulogu više od one Henrika, te mu je puno bliži bio melankolični Danac. Međutim, nije mu posebno dobro sjela uloga introvertiranog Hamleta, koji je bio čista suprotnost ekstrovertima za čije je portrete stekao slavu. Duljina '' [[Hamlet (1948)|Hamleta]]'' ([[1948]].) nije smjela prijeći 153 minute pa je Olivier izrezao gotovo pola Shakespearova teksta. Puristi su ga napali zbog toga, posebno Ethel Barrymore; Barrymore je izjavila kako adaptacija nije ni približno vjerna originalnom tekstu kao što je bila kazališna produkcija njezina brata Johna iz [[1922]]. Ironično, Ethel je te godine dodjeljivala [[Oscar za najbolji film]] - te je bila vidljivo potresena kad je pročitala, "Hamlet".
Film je, kao i njegov prethodnik, postigao veliki komercijalni uspjeh u Britaniji i u inozemstvu, osvojivši [[Oscar za najbolji film]] i najboljeg glumca na dodjeli Oscara 1948. Bio je to prvi britanski film koji je osvojio nagradu za najbolji film i Olivierova jedina glumačka pobjeda u kategoriji u kojoj će biti nominiran još pet puta prije smrti. Olivier je usto postao i prva osoba koja je režirala film i osvojila Oscar za ulogu u istom. Isti pothvat ponovio se [[1999]]. kad je ista stvar pošla za rukom
=== ''Richard III.'' ===
Olivierov treći veliki šekspirijanski projekt je bio režija i glavna uloga u '' [[Richard III.|Richardu III.]]''. Prvotno je u četrdesetima Alexander Korda predložio Olivieru da reprizira svoju slavnu ulogu na filmu. Ta uloga smatra se Olivierovom najvećom kazališnom (uz kazališnu produkciju ''Macbetha'' iz [[1955]]. i ulogu propalog izvođača Archieja Ricea u ''[[Zabavljač]]u''), a vjerojatno i filmskom. Tijekom snimanja scene bitke u
Iako je kritika dobro primila film, bio je komercijalni promašaj. Koda je prodao prava američkoj televizijskoj mreži NBC, a film je postao prvi koji je u isto vrijeme prikazan na televiziji i u kinima. Mnogi su nakon toga iz ogromne gledanosti zaključili da je više ljudi gledalo ''Richarda III.'' u jednom prikazivanju nego svi ljudi koji su ga ikad gledali u kazalištima.
Red 111:
== ''Zabavljač '' ==
Od kraja
U drugoj polovici pedesetih, britansko kazalište se mijenjalo s uspjehom "Bijesnih mladih ljudi". John Osborne, autor komada ''Look Back in Anger'', napisao je kazališni komad za Oliviera naslovljen ''[[Zabavljač]]'', priču o istrošenom kazališnom komičaru zvanom Archie Rice, koja je premijerno prikazana [[10. 4.|10. travnja]] [[1957]]. u Royal Courtu. Kako je Olivier rekao, "Ja sam Richie. Nisam Hamlet."
Tijekom proba za ''Zabavljača'' Olivier je upoznao Joan Plowright koja je od Dorothy Tutin preuzela ulogu Jean Rice kad je produkcija
Zbog Plowright je ostavio [[Vivien Leigh]], zbog čega je osjećao krivnju do kraja života. Olivier se oženio s Plowright na Dan sv. Patricka [[1961]]., konačno pronašavši sreću. Leigh je umrla [[1967]].
Red 128:
=== ''Tri sestre'' ===
Olivierov posljednji film u ulozi redatelja bio je '' [[Tri sestre (1970)|Tri sestre]]'' iz [[1970]]., temeljen na istoimenoj
Njegove najupečatljivije izvedbe u National Theatreu u Old Vicu bile su one u ulozi Astrova u njegovoj produkciji ''Ujaka Vanje''; kapetana Brazena u produkciji ''The Recruting Officera'' iz [[1963]]. Georgea Farquhara; Shylocka u ''Trgovačkom trgovcu'' iz [[1970]].; i portret Jamesa Tyronea u ''Dugom putovanju u noć'' Eugenea O'Neilla, produkciji Michaela Blakemorea iz prosinca 1971. Ove dvije zadnje produkcije kasnije su postavljene za televiziju i prikazane u Engleskoj i Sjedinjenim Državama.
Red 137:
Olivier se [[1967]]. podvrgnuo tretmanu zračenja zbog raka prostate, a bio je hospitaliziran i zbog upale pluće. Do kraja života je patio od raznih zdravstvenih tegoba, uključujući bronhitis, amneziju i upalu porebrice. [[1974]]. mu je dijagnosticirana distrofija mišića, a sljedeće godine umalo nije umro. Ipak je preživio sljedeće desetljeće, zarađujući novac u slučaju financijske katastrofe. Ovo objašnjava zašto je Olivier prihvaćao sve poslove koji su mu se nudili, kako bi njegova obitelj bila financijski osigurana nakon njegove smrti. Objašnjava to i njegovo pojavljivanje u filmu iz 1982. ''Inchon'', koji se naširoko smatra jednim od najgorih filmova ikad snimljenih.
Jedno od Olivierovih najdugotrajnijih postignuća ne veže se ni za kazalište ni za film. 1974. je britanska Thames Television objavila ''Svijet rata'', 26-dijelni dokumentarac o
Kad je [[1985]]. dodjeljivao [[Oscar za najbolji film]], odsutno ga je dodijelio pristupivši mikrofonu i jednostavno rekavši "Amadeus". Bio je dosta zaboravljiv pa je zaboravio pročitati nominirane.
Red 150:
Od Olivierove smrti nekoliko je biografa napisalo knjigu o njemu, od kojih su neki ustvrdili kako je bio biseksualac.
Joan Plowright je rekla, "Uvijek sam zamjerala na komentarima da sam ja bila ta koja je uništila Larryjev brak s [[Vivien Leigh]]. Danny Kaye je povezivan s Larryjem puno prije mene", referirajući se na tvrdnju biografa Donalda Spotoa da se Kaye i Olivier bili ljubavnici. Prema sir Noelu Cowardu, govoreći u seksualnom kontekstu, Olivier je je bio "povodljiv za svim iskustvima", kao što je rekao pokojni prijatelj Michael Thornton. Olivierova autorizirana biografija Terryja Colemana sugerira vezu između Oliviera i starijeg glumca, Henryja Ainleyja, što se temelji na korespondenciji od Ainleyja Olivieru iako knjiga osporava
== Počasti ==
Red 485:
== Eksterni linkovi ==
{{
* '''[http://www.laurenceolivier.com/index.php Službena stranica Laurencea Oliviera]'''
* {{ibdb name|id=15809|ime=Laurence Olivier}}
|