Hilandar – razlika između verzija

Uklonjeni sadržaj Dodani sadržaj
m razne ispravke; kozmetičke promjene
Red 20:
'''Hilandar''' ([[grčki jezik|gr.]] ''Χιλανδαρίου'') je srpski manastir koji se nalazi u severnom delu [[Sveta gora|Svete gore Atonske]] ([[grčki jezik|gr.]] ''Aγιoν Oρoς''), države pravoslavnih monaha koja postoji više od hiljadu godina. Sveta gora je smeštena na Atosu ([[grčki jezik|gr.]] ''Aτoς''), trećem kraku [[Poluostrvo|poluostrva]] [[Halkidiki]] u severnoj [[Grčka|Grčkoj]], a manastir se nalazi na 2,5 kilometara od mora.<ref> Kovačević Mirko, Sveta srpska carska lavra Hilandar na Svetoj gori Atonskoj, Zadužbina Svetog manastira Hilandara, Beograd; septembar 2008. ISBN 978-86-7768-031-2</ref>Posmatran spolja manastir ima izgled srednjovekovnog [[Tvrđava|utvrđenja]], s obzirom da je utvrđen [[Bedem|bedemima]] koji su visoki i do 30 m. Spoljni zidovi su dugački 140 m i okružuju površinu koja je skoro 75 m široka. Manastir je ovako utvrđen s obzirom da je u prošlosti, kao i ostala utvrđena monaška naselja na Svetoj gori, morao da se brani od [[Gusari|gusara]].
 
Manastir Hilandar je izgradio grčki monah svetogorac, Georgije Helandarios. Manastir Hilandar su obnovili [[Stefan Nemanja]] (u monaštvu Simeon) i njegov sin [[Sveti Sava|Sava]] [[1198]]. godine, a u manastiru je [[1200]]. godine umro Stefan Nemanja. Kralj [[Stefan Uroš I]] je [[1262]]. godine značajno utvrdio manastir. Hilandar je naročito pomogao kralj [[Stefan Uroš II Milutin|Milutin]], koji je oko [[1320]]. godine na mestu stare podigao novu crkvu [[Vavedenje|Vavedenja Bogorodice]], koja i danas služi kao Saborna crkva. U vreme kralja i [[Stefan Dušan|cara Dušana]] Sveta gora je došla pod njegovu vlast, a to je period najvećeg prosperiteta manastira. U vekovima turske vladavine, Hilandar su pomagali ruski carevi i moldavski kneževi u [[16. vek|XVI veku]], a srpski patrijarsi iz Peći u [[17. vek|XVII veku]]. Početkom [[19. vek|XIX veka]] stvorena je [[Kneževina Srbija|prva novovekovna srpska država]], pa je nastavljena bogata tradicija hilandarsko-srpskih odnosa. U novijoj istoriji manastir je značajno stradao [[2004]]. godine u katastrofalnom požaru, a u toku je obnova oštećenih građevina.
 
Hilandar predstavlja jedno od nazjnačajnijih središta [[Srpska kultura|srpske kulture]] i duhovnosti. Kroz vekove, relativno zaštićen od napada i pljačkanja, u sigurnosti Svete gore Atonske i njene autonomije, bio je pošteđen sudbine koja je zadesila skoro sve druge srpske manastire. U Hilandaru je očuvana najbogatija kolekcija originalnih starih rukopisa, [[ikona]], [[Freska|fresaka]], tako da on u današnje vreme predstavlja najznačajniju riznicu srpske srednjovekovne kulture uopšte. Manastir se od [[1988]]. godine, zajedno sa ostalih devetnaest svetogorskih manastira, nalazi na [[UNESKO]]-voj listi [[Svetska baština|svetske baštine]] u sklopu spomenika srednjeg veka objedinjenih pod zaštićenom celinom Planina Atos.<ref> Zvanični sajt UNESKO-a, http://whc.unesco.org/en/list/454/ </ref>
Red 27:
=== [[12. vek|XII vek]] – Osnivanje manastira ===
[[Datoteka:Св. Сава и св. Симеон.jpg|240p|mini|desno|Ikona - Sv. Sava i sv. Simeon ktitori Hilandarski]]
Manastir Hilandar je napravio grčki monah svetogorac, Georgije Helandarios. Manastir Hilandar su obnovili [[Stefan Nemanja]] (u monaštvu Simeon) i njegov sin [[Sveti Sava|Sava]] [[1198]]. godine. <ref> Chilandar Monastery, http://www.embassyofserbia.gr/Hilandar/Hilandar3.htm </ref> Te godine je vizantijski car [[Aleksije III Anđeo]] izdao povelju Simeonu i Savi kojom se manastir Hilandar i svetilište u ''Milejama'' daruju „da [[Srbi|Srbima]]ma budu na večni poklon“. <ref> Chilandar Monastery, http://www.embassyofserbia.gr/Hilandar/Hilandar3.htm </ref> Car je nije pristao da to učini, pošto su bile ispunjene i očuvane forme, i pošto je molba imala pristanak celog svetogorskog bratstva. Manastir je izgrađen na ruševinama ranijeg [[Vizantijsko carstvo|vizantijskog]] manastira ''Helandariona'', koji je osnovan početkom [[11. vek|XI veka]]. <ref> Mojsilović Igor, MANASTIR HILANDAR, http://www.srpskidespot.org.rs/Tekstovi/Hilandar.htm </ref> Delovi tog najstarijeg Hilandara postoje i danas na jugozapadnoj strani manastira, a to su [[Kule|pirg]] [[Đorđe Lidijski|Svetog Đorđa]] (poznat i kao Arbanaški pirg) i spoljni odbrambeni zid prema jugu i prema zapadu uz koji su iznutra prizidani [[Konak|konaci]] i trpezarija. <ref> Kovačević Mirko, Sveta srpska carska lavra Hilandar na Svetoj gori Atonskoj, Zadužbina Svetog manastira Hilandara, Beograd; septembar 2008. ISBN 978-86-7768-031-2</ref> U periodu od [[1198]]. do [[1200]]. godine Simeon i Sava su podigli crkvu [[Vavedenje|Vavedenja Bogorodice]], koja danas ne postoji, [[kule|pirg]] [[Sveti Sava|Svetog Save]], Kambanski [[kule|pirg]] zvonara i keliju [[Simeon Mirotočivi|Svetog Simeona]]. <ref> Kovačević Mirko, Sveta srpska carska lavra Hilandar na Svetoj gori Atonskoj, Zadužbina Svetog manastira Hilandara, Beograd; septembar 2008. ISBN 978-86-7768-031-2</ref> Simeon i Sava su za obnovu manastira imali finansijsku podršku od velikog župana [[Stefan Prvovenčani|Stefana]]. <ref> Chilandar Monastery, http://www.embassyofserbia.gr/Hilandar/Hilandar3.htm </ref> Kada su građevine bile gotove, sredinom [[1199]]. godine, Nemanja je kao [[ktitor]] izdao povelju. Ovu osnivačku povelju je napisao Sava, a za nju je Nemanja dobio pristanak od velikog župana Stefana. Povelja je u originalu bila sačuvana sve do [[Drugi svetski rat|drugog svetskog rata]], kada je stradala 06. aprila [[1941]]. godine u bombardovanju [[Narodna biblioteka Srbije|Narodne biblioteke u Beogradu]]. <ref> Mojsilović Igor, MANASTIR HILANDAR, http://www.srpskidespot.org.rs/Tekstovi/Hilandar.htm </ref>
Sa završetkom izgradnje Simeon se preselio u Hilandar sa priličnim brojem kaluđera. Hilandaru je dodeljeno i nekoliko sela u okolini [[Prizren|Prizrena]]a kao [[metoh]]. U međuvremenu, Sava je ponovo od [[Aleksije III Anđeo|vizantijskog cara]] izdejstvovao novu povelju, u kojoj car u potpunosti izjednačava Hilandar sa ostalim manastirima na [[Sveta gora|Svetoj gori]], i daje manastiru jedan metoh, davno razrušeni [[manastir Zig]] (''Ivanicu'', u unutrašnjosti poluostrva Halkidiki). <ref> Mojsilović Igor, MANASTIR HILANDAR, http://www.srpskidespot.org.rs/Tekstovi/Hilandar.htm </ref>
 
Monah Simeon je nakon osam meseci boravka u Hilandaru, umro 13. februara [[1200]]. godine<ref> Mojsilović Igor, MANASTIR HILANDAR, http://www.srpskidespot.org.rs/Tekstovi/Hilandar.htm </ref>, a njegovi zemni ostaci su bili jedno vreme sahranjeni u crkvi Vavedenja Bogorodice koja više ne postoji. <ref> Kovačević Mirko, Sveta srpska carska lavra Hilandar na Svetoj gori Atonskoj, Zadužbina Svetog manastira Hilandara, Beograd; septembar 2008. ISBN 978-86-7768-031-2</ref> Prema predanju iz groba svetog Simeona potiče „čudesna loza“ koja uvek daje plod. <ref> Mojsilović Igor, MANASTIR HILANDAR, http://www.srpskidespot.org.rs/Tekstovi/Hilandar.htm </ref> Nakon očeve smrti Sava se [[1199]]. godine preselio u [[Kareja|Kareju]], gde je podigao isposnicu. Tamo je najpre napisao ''„Karejski tipik“'' [[1199]]. godine i to je danas najstariji dokument koji se čuva u riznici Hilandara. Sava je [[1200]]. godine napisao ''„Hilandarski Tipik“'' kojim su određene norme kaluđerskog života u manastiru, kao i organizacija manastirske uprave. Tipik je napisan po ugledu na prolog tipika konstantinopoljskog manastira Bogorodice Blagodateljice. <ref> Mojsilović Igor, MANASTIR HILANDAR, http://www.srpskidespot.org.rs/Tekstovi/Hilandar.htm </ref>
 
=== [[13. vek|XIII]] i [[14. vek|XIV vek]] ===
Red 39:
Početkom [[13. vek|XIII veka]] [[Sveta gora]] je bila pod faktičkom vlašću [[Četvrti krstaški rat|krstaša koji su 1204. godine osvojili Carigrad]], a pojavili su se i brojni pljačkaši koji su bili velika opasnost za sve manastire.<ref> Mojsilović Igor, MANASTIR HILANDAR, http://www.srpskidespot.org.rs/Tekstovi/Hilandar.htm </ref> Usled toga, [[Sv. Sava]] je [[1214]]. godine napustio Svetu goru i preneo mošti svog oca iz Hilandara u [[Srbija|Srbiju]]. <ref> Mojsilović Igor, MANASTIR HILANDAR, http://www.srpskidespot.org.rs/Tekstovi/Hilandar.htm </ref> Sa svog poslednjeg putovanja pred smrt, Sava je iz [[Palestina|Palestine]] doneo najstariju i najpoznatiju hilandarsku [[Ikona|ikonu]] [[Bogorodica trojeručica|Bogorodicu trojeručicu]]. U takvim okolnostima kralj [[Stefan Uroš I]] je [[1262]]. godine iznad manastira podigao veliki pirg – kulu [[Preobraženje Gospodnje|Preobraženja]] da bi što bolje zaštitio manastir. <ref> Chilandar Monastery, http://www.embassyofserbia.gr/Hilandar/Hilandar3.htm </ref> U to vreme su značajno rasli manastirski posedi, a kraljevi [[Dragutin]] i [[Stefan Uroš II Milutin|Milutin]] su znatno proširili manastirske posede u samoj Srbiji.
 
Početkom [[14. vek|XIV veka]] velika opasnost za sve manastire na Svetoj gori su bili [[Almogaveri|Katalonski najamnici]], koje je vizantijski car [[Andronik II]] uzeo u službu protiv maloazijskih [[Turci|Turaka]]. Kada su ostali bez plate najamnici su objavili [[rat]] caru. Učvrstili su se u blizini [[Solun|Soluna]]a i napadali Svetu goru. Zahvaljujući jakim utvrđenjima i požrtvovanošću tadašnjeg zamenika igumana Danila, Hilandar je bio sačuvan od propasti. <ref> Mojsilović Igor, MANASTIR HILANDAR, http://www.srpskidespot.org.rs/Tekstovi/Hilandar.htm </ref>
 
Hilandar je naročito pomogao kralj [[Stefan Uroš II Milutin|Milutin]], koji je oko [[1320]]. godine na mestu stare podigao novu crkvu [[Vavedenje|Vavedenja Bogorodice]], koja i danas služi kao Saborna crkva. <ref> Kovačević Mirko, Sveta srpska carska lavra Hilandar na Svetoj gori Atonskoj, Zadužbina Svetog manastira Hilandara, Beograd; septembar 2008. ISBN 978-86-7768-031-2</ref> U njegovo vreme manastir je proširen prema severu, a tada su podignuti spoljni zidovi u podrumu velikog konaka iz [[1821]]. godine i spoljni zid pored konaka iz [[1598]]. godine. <ref> Kovačević Mirko, Sveta srpska carska lavra Hilandar na Svetoj gori Atonskoj, Zadužbina Svetog manastira Hilandara, Beograd; septembar 2008. ISBN 978-86-7768-031-2</ref> Na mestu današnjeg ulaza izgradio je ulaz sa pirgom i paraklisom [[Nikola Mirlikijski|Svetog Nikole]] koji je srušio zemljotres u drugoj polovini [[16. vek|XVI veka]], a oko [[1320]]. godine je izgradio i današnju trpezariju. <ref> Kovačević Mirko, Sveta srpska carska lavra Hilandar na Svetoj gori Atonskoj, Zadužbina Svetog manastira Hilandara, Beograd; septembar 2008. ISBN 978-86-7768-031-2</ref> Kralj je u isto vreme podizao i nove pirgove – kule. ''„Milutinov pirg“'' se nalazi na putu od Hilandara ka moru, a ''„Hrusija“'' je podignuta na obali mora.<ref> Chilandar Monastery, http://www.embassyofserbia.gr/Hilandar/Hilandar3.htm </ref> Glavni hram je živopisan [[1321]]. godine, a u isto vreme su oslikane i trpezarija i grobljanska crkva.<ref> Chilandar Monastery, http://www.embassyofserbia.gr/Hilandar/Hilandar3.htm </ref>U to vreme su srpski monasi u Hilandaru bivali sve brojniji i osetno su se razvijali, a vizantijski car [[Andronik II Paleolog|Andronik II]] je manastiru dodelio posede u današnjoj [[Grčka|Grčkoj]]. <ref> Mojsilović Igor, MANASTIR HILANDAR, http://www.srpskidespot.org.rs/Tekstovi/Hilandar.htm </ref>
U vreme kralja i [[Stefan Dušan|cara Dušana]] Sveta gora je došla pod njegovu vlast, a to je period najvećeg prosperiteta manastira. Car je značajno pomagao manastir i dodelio mu mnogobrojne posede u Srbiji, današnjoj [[Republika Makedonija|Makedoniji]] i [[Grčka|Grčkoj]]. U to vreme posedi Hilandara su zahvatali petinu teritorije Svete gore. <ref> Mojsilović Igor, MANASTIR HILANDAR, http://www.srpskidespot.org.rs/Tekstovi/Hilandar.htm </ref> Pored vladara, manastir je značajno pomagala i srpska vlastela (sevastokrator Vlatko, veliki vojvoda Nikola Stanjević, [[Dejanovići|despot Dejan]]). <ref> Kovačević Mirko, Sveta srpska carska lavra Hilandar na Svetoj gori Atonskoj, Zadužbina Svetog manastira Hilandara, Beograd; septembar 2008. ISBN 978-86-7768-031-2</ref> Dušan se [[1347]]. godine sklonio u Hilandar od [[Kuga|kuge]] koja je besnela na čitavom [[Balkansko poluostrvo|Balkanu]], a tom prilikom je napravio izuzetak i sa sobom poveo caricu Jelenu, što je bilo grubo narušavanje strogo poštovane tradicije o zabrani dolaska žena na Svetu goru. <ref> Mojsilović Igor, MANASTIR HILANDAR, http://www.srpskidespot.org.rs/Tekstovi/Hilandar.htm </ref> Kao uspomena na dolazak srpskog cara na Svetu goru danas postoji [[krst]] koji označava mesto na kome su hilandarski monasi sačekali cara i za uspomenu zasadili zasadili „carsku [[Maslina|maslinu]]“. Oko [[1350]]. godine podignuta je crkva [[Aranđelovdan|Sv. arhanđela]], <ref> Kovačević Mirko, Sveta srpska carska lavra Hilandar na Svetoj gori Atonskoj, Zadužbina Svetog manastira Hilandara, Beograd; septembar 2008. ISBN 978-86-7768-031-2</ref> a proširena je i manastirska bolnica, a Carica Jelena je postala ktitor Karejske kelije Sv. Save, koja je pripala Hilandaru. <ref> Mojsilović Igor, MANASTIR HILANDAR, http://www.srpskidespot.org.rs/Tekstovi/Hilandar.htm </ref>
 
Već tada su Sveta gora i Hilandar imali veliki ugled u Srbiji, a [[1354]]. godine hilandarski zamenik igumana Sava je izabran za srpskog patrijarha. <ref> Mojsilović Igor, MANASTIR HILANDAR, http://www.srpskidespot.org.rs/Tekstovi/Hilandar.htm </ref> Nakon smrti cara Dušana, krajem [[1355]]. godine, manastir se i dalje razvijao. U to vreme su manastir pomagali pored [[Stefan Uroš V|cara Uroša]] i srpski vlastelini. Knez [[Lazar Hrebeljanović]] je ktitor spoljne priprate koja je izgrađena oko [[1380]]. godine uz zapadnu stranu crkve Vavedenja Bogorodice. <ref> Kovačević Mirko, Sveta srpska carska lavra Hilandar na Svetoj gori Atonskoj, Zadužbina Svetog manastira Hilandara, Beograd; septembar 2008. ISBN 978-86-7768-031-2</ref> Krajem [[14. vek|XIV veka]] Hilandar je poslužio kao utočište članovima poslednjih srpskih vladarskih i vlastelinskih porodica. <ref> Mojsilović Igor, MANASTIR HILANDAR, http://www.srpskidespot.org.rs/Tekstovi/Hilandar.htm </ref>
 
=== Period od [[15. vek|XV]] do [[18. vek|XVIII veka]] ===
[[Datoteka:Gentile Bellini 003.jpg|140p|mini|desno|Sultan Mehmed II]]
[[Osmanlije]] su okolinu poluostrva [[Atos]] definitivno zaposeli [[1430]]. godine, gde je zavladalo nasilje i bezakonje. Zbog toga je određen broj monaha napustio Hilandar i vratio se u Srbiju. Stanje se donekle popravilo tek nakon ukaza ([[Turski jezik|tur.]] ferman, ﻥ ﺎـﻣ ﺮـﻓ) sultana [[Mehmed II|Mehmeda II]] iz [[1457]]. godine kojim su potvrđene stare slobode i prava svetogorskim manastirima. <ref> Mojsilović Igor, MANASTIR HILANDAR, http://www.srpskidespot.org.rs/Tekstovi/Hilandar.htm </ref> Nakon pada srpske despotovine nestao je značajni pokrovitelj manastira, a pomoć se tražila na drugoj strani. Žena ugarskog titularnog srpskog despota [[Mati Angelina|Angelina Branković]] je početkom [[1503]]. godine uputila prvu molbu ruskom velikom knezu Vasiliju Ivanoviču da zaštiti Hilandar. <ref> Mojsilović Igor, MANASTIR HILANDAR, http://www.srpskidespot.org.rs/Tekstovi/Hilandar.htm </ref> Zamenik igumana Pajsije je sa tri pratioca [[1550]]. godine posetio [[Moskva|Moskvu]] i od [[Ivan IV Grozni|Ivana IV Vasiljeviča ''Groznog'']] tražio pomoć i protekciju na istambulskoj porti. Ruski car je intervenisao kod sultana, tražeći prava za manastir. Osim toga, [[1556]]. godine je sakupio značajnu pomoć i poslao bogate poklone. <ref> Mojsilović Igor, MANASTIR HILANDAR, http://www.srpskidespot.org.rs/Tekstovi/Hilandar.htm </ref> I naredni ruski carevi su se starali o Hilandaru. Car Fjodor Ivanovič je [[1591]]. godine izdao „zlatnu bulu“, na zahtev zamenika igumana Georgija, kojom se omogućava pravo sakupljanja dotacija manastiru i obaveza pomaganja ruskog manastira Rusikon na Svetoj gori. Ruski carevi će i kroz ceo [[17. vek|XVII vek]] potvrđivati ova prava takozvanim ''„gramatama“''. <ref> Mojsilović Igor, MANASTIR HILANDAR, http://www.srpskidespot.org.rs/Tekstovi/Hilandar.htm </ref>
 
[[Datoteka:Vasnetsov Ioann 4.jpg|130p|mini|desno|Ivan Grozni, veliki dobrotvor manastira]]
Red 65:
 
== Arhitektura manastira ==
Manastirski kompleks je ograđen odbrambenim zidovima koji su pojačani pirgovima – kulama, Svetog Save i Svetog Georgija uz koje su podignuti višespratni konaci, kapele, paraklisi, bolnica i drugi objekti. <ref> Chilandar Monastery, http://www.embassyofserbia.gr/Hilandar/Hilandar3.htm </ref> [[Bedem|Bedemi]]i su visoki preko 30 m i u donjem delu, sem kapije, nemaju nikakvih otvora. Stanovi su svi na trećem ili četvrtom spratu. U kelijama na četvrtom spratu spoljašnji zidovi imaju preko 1,5 m širine. [[Kule]] su još tvrđe i imaju vojnički izgled. Otvori su im dosta mali i uzani, vrata niska i teška. <ref> Mojsilović Igor, MANASTIR HILANDAR, http://www.srpskidespot.org.rs/Tekstovi/Hilandar.htm </ref> Građevine su zidane u [[Vizantijska arhitektura|vizantijskom stilu]] od tesanog kamena sa naizmeničnim redovima opeke, dok su podovi i balkoni izgrađeni od drveta. Konaci su oduvek zidani iznutra uz odbrambene zidove i do [[19. vek|XIX veka]] imali su otvore uglavnom prema porti. <ref> Kovačević Mirko, Sveta srpska carska lavra Hilandar na Svetoj gori Atonskoj, Zadužbina Svetog manastira Hilandara, Beograd; septembar 2008. ISBN 978-86-7768-031-2</ref>Pored glavne, u manastiru se nalazi još dvanaest manjih crkava i kapela sa živopisima iz raznih vremena, sa ikonostasima iz doba različitih umetničkih škola, sa ikonama, utvarima i drugim predmetima. <ref> Chilandar Monastery, http://www.embassyofserbia.gr/Hilandar/Hilandar3.htm </ref> Izvan manastira u zidinama, a u njegovoj neposrednoj blizini, nalaze se grobljanska crkva Blagoveštenja sa kosturnicom i paraklis Svetog Trifuna iz [[1719]]. godine. <ref> Kovačević Mirko, Sveta srpska carska lavra Hilandar na Svetoj gori Atonskoj, Zadužbina Svetog manastira Hilandara, Beograd; septembar 2008. ISBN 978-86-7768-031-2</ref>
 
Glavnu manstirsku crkvu Vavedenja Bogorodice sagradio je kralj Milutin početkom [[14. vek|XIV veka]] na temeljima prvobitne crkve. <ref> Chilandar Monastery, http://www.embassyofserbia.gr/Hilandar/Hilandar3.htm </ref>Ona predstavlja potpuno nov tip [[vizantijska arhitektura|vizantijske arhitekture]] i to konstantinopoljske škole, sa nešto elemenata solunske i atonske neimarske veštine. <ref> Mojsilović Igor, MANASTIR HILANDAR, http://www.srpskidespot.org.rs/Tekstovi/Hilandar.htm </ref>Za Svetu goru nova građevina je donela izvesna nova, iako ne originalna rešenja u narteksu. Napušteni su dodaci uz crkvu kao eksonarteks, pobočne kapele i prednji portik. Dobio se velik i dobro osvetljen prostor u crkvi, koji ranije svetogorske građevine nisu imale. <ref> Mojsilović Igor, MANASTIR HILANDAR, http://www.srpskidespot.org.rs/Tekstovi/Hilandar.htm </ref>Ovaj novi tip arhitekture održao se na Svetoj gori do današnjih dana. Ornamenti u maramoru oko vrata i prozora nisu iznenađujući, već skladni i solidni. Pod crkve koji je ukrašen [[mozaik|mozaikom]]om izuzetne lepote je pažljivo i dobro složen. <ref> Mojsilović Igor, MANASTIR HILANDAR, http://www.srpskidespot.org.rs/Tekstovi/Hilandar.htm </ref>Na crkvi su očuvani fragmenti prvobitne plastike. U vreme kneza Lazara, oko [[1380]]. godine, uz crkvu je sagrađena priprata.<ref> Chilandar Monastery, http://www.embassyofserbia.gr/Hilandar/Hilandar3.htm </ref>
 
== Umetnost Hilandara ==
=== Živopis ===
Saborna crkva, trpezarija, trem trpezarije, svi paraklisi i ulaz imaju iznutra, a ponegde i spolja, freske - živopis. Najstariji živopis je iz [[13. vek|XIII veka]] i nalazi se unutar i spolja pirga i paraklisa [[Đorđe Lidijski|Svetog Đorđa]]. <ref> Kovačević Mirko, Sveta srpska carska lavra Hilandar na Svetoj gori Atonskoj, Zadužbina Svetog manastira Hilandara, Beograd; septembar 2008. ISBN 978-86-7768-031-2</ref> Živopis Saborne crkve je iz [[1321]]. godine<ref> Kovačević Mirko, Sveta srpska carska lavra Hilandar na Svetoj gori Atonskoj, Zadužbina Svetog manastira Hilandara, Beograd; septembar 2008. ISBN 978-86-7768-031-2</ref> (a preslikan je [[1804]]. godine pa delimično u južnoj pevnici<ref> Chilandar Monastery, http://www.embassyofserbia.gr/Hilandar/Hilandar3.htm </ref> očišćen od ovog preslikavanja sedamdesetih godina [[20. vek|HH veka]]). Freske na tavanu trpezarije na severnom zidu su nastale posle [[1321]]. godine, a u crkvi Sv. arhanđela polovinom [[14. vek|XIV veka]]. <ref> Kovačević Mirko, Sveta srpska carska lavra Hilandar na Svetoj gori Atonskoj, Zadužbina Svetog manastira Hilandara, Beograd; septembar 2008. ISBN 978-86-7768-031-2</ref> Najveći deo sačuvanog živopisa u paraklisima nastao je u [[17. vek|XVII]] i [[18. vek|XVIII veku]]. <ref> Kovačević Mirko, Sveta srpska carska lavra Hilandar na Svetoj gori Atonskoj, Zadužbina Svetog manastira Hilandara, Beograd; septembar 2008. ISBN 978-86-7768-031-2</ref> U paraklisima koji su goreli živopis je teško oštećen. Trpezariju je [[1621]]. godine ponovo oslikao [[Georgije Mitrofanović]], monah u Hilandaru i najugledniji srpski slikar toga vremena. <ref> Chilandar Monastery, http://www.embassyofserbia.gr/Hilandar/Hilandar3.htm </ref> U [[18. vek|XVIII]] i [[19. vek|XIX veku]] oslikan je veći broj kapela. Izvan manastirskog kompleksa sačuvan je živopis iz [[13. vek|XIII veka]] u pirgu na ''„Spasovoj Vodi“'' i iz [[17. vek|XVII veka]]. <ref> Chilandar Monastery, http://www.embassyofserbia.gr/Hilandar/Hilandar3.htm </ref>
 
=== [[Ikonopis]] ===
U riznici Hilandara sačuvano je oko petsto [[ikona]] <ref> Chilandar Monastery, http://www.embassyofserbia.gr/Hilandar/Hilandar3.htm </ref> nastalih od [[12. vek|XII]] do [[19. vek|XIX veka]]. <ref> Chilandar Monastery, http://www.embassyofserbia.gr/Hilandar/Hilandar3.htm </ref> Antologijsku vrednost imaju sledeće [[Ikona|ikone]]:
* '''[[Bogorodica Trojeručica]]''', jedna od najvećih svetinja i ujedno najpoznatija. Po predanju je nastala u [[8. vek|VIII veku]]. <ref> Najlepše ikone manastira Hilandara, http://www.rastko.org.rs/likovne/hilandar/index.html</ref> Tada je iscelila [[Jovan Damaskin|Sv. Jovana Damaskina]]. <ref> Najlepše ikone manastira Hilandara, http://www.rastko.org.rs/likovne/hilandar/index.html</ref> Ona se nalazi u Sabornoj crkvi. <ref> Chilandar Monastery, http://www.embassyofserbia.gr/Hilandar/Hilandar3.htm </ref>
* '''Mozaička Bogorodica [[Odigitrija]]''', nastala oko [[1200]]. godine<ref> Najlepše ikone manastira Hilandara, http://www.rastko.org.rs/likovne/hilandar/index.html</ref>, ima veliku umetničku i još veću istorijsku vrednost. To je najstarija ikona koja se čuva u riznici manastira. <ref> Kovačević Mirko, Sveta srpska carska lavra Hilandar na Svetoj gori Atonskoj, Zadužbina Svetog manastira Hilandara, Beograd; septembar 2008. ISBN 978-86-7768-031-2</ref>
* '''Bogorodica [[Odigitrija]]''', iz treće četvrtine [[13. vek|XIII veka]] je remek-delo evropskog slikarstva [[13. vek|XIII veka]]. <ref> Najlepše ikone manastira Hilandara, http://www.rastko.org.rs/likovne/hilandar/index.html</ref>
* '''Hristos Pantokrator''', iz treće četvrtine [[13. vek|XIII veka]] je pandan prethodnoj ikoni na ikonostasu nekadašnje crkve Vavedenja Bogorodice. <ref> Najlepše ikone manastira Hilandara, http://www.rastko.org.rs/likovne/hilandar/index.html</ref>
* '''[[Vavedenje]] Bogorodice''', iz [[1320]]. godine, je tipična ikona iz razdoblja [[Renesansa Paleologa|Renesanse Paleologa]] ([[1261]] – [[1453]]), velike umetničke vrednosti sa vidljivim uticajem antičkih uzora. <ref> Najlepše ikone manastira Hilandara, http://www.rastko.org.rs/likovne/hilandar/index.html</ref>
* '''Sveti Arhanđel [[Gavrilo]]''', '''[[Apostol i Jevanđelist Matej|Sveti jevanđelist Matej]]''', '''[[Luka Jevanđelista|Sveti jevanđelist Luka]]''', sve tri iz treće četvrtine [[14. vek|XIV veka]]. <ref> Najlepše ikone manastira Hilandara, http://www.rastko.org.rs/likovne/hilandar/index.html</ref>
* Iz [[17. vek|XVII veka]] su ikone '''Sv. Mina, sv. Viktor i sv. Vikentije''', '''[[Sveta Petka]]''', '''[[Sveti Sava]] i sveti Simeon Srpski''' i '''Sveti [[knez Lazar]] i sveti Georgije Novi.''' <ref> Najlepše ikone manastira Hilandara, http://www.rastko.org.rs/likovne/hilandar/index.html</ref>
* '''[[Dimitrije Solunski|sv. Dimitrija]]''', nastala [[1763]]. godine i podseća na vizantijske uzore. <ref> Najlepše ikone manastira Hilandara, http://www.rastko.org.rs/likovne/hilandar/index.html</ref>
 
Pored pojedinačnih ikona u svim crkvama, paraklisima i kapelama, u kompleksu manastira, kao i van samog kompleksa, nalazi se veći broj ikonostasa nastalih u [[17. vek|XVII]], [[18. vek|XVIII]] i [[19. vek|XIX veku]]. <ref> Chilandar Monastery, http://www.embassyofserbia.gr/Hilandar/Hilandar3.htm </ref>
Red 94:
U prepisivačkoj umetnosti, najznačajnija ostvarenja su proksomidie, od kojih je najstarija datirana krajem [[16. vek|XVI veka]]. <ref> Mojsilović Igor, MANASTIR HILANDAR, http://www.srpskidespot.org.rs/Tekstovi/Hilandar.htm </ref>Bugarski monah Pajsije je [[1762]]. godine u Hilandaru napisao čuvenu Istoriju slavjano-bolgarsku. <ref> Chilandar Monastery, http://www.embassyofserbia.gr/Hilandar/Hilandar3.htm </ref>
 
U manastirskoj biblioteci čuvaju se uz brojne rukopise na starosrpskom i grčkom jeziku, pisani na pergamentu i hartiji, ukupno 367 povelja, od kojih 172 povelje vizantijskih careva, 154 povelje srpskih vladara, nekoliko povelja ruskih careva i moldavskih kneževa, oko 150 primeraka prvoštampane srpske knjige, turska dokumenta i isprave, veliki broj dragocenih arhivskih dokumenata, bakrorezne i drvorezne ploče sa kojih su otiskivane grafike u bakrorezu i drvorezu u [[18. vek|XVIII]] i [[19. vek|XIX veku]]. <ref> Chilandar Monastery, http://www.embassyofserbia.gr/Hilandar/Hilandar3.htm </ref>
 
=== Riznica ===
Pored rukopisa, povelja, ikona i knjiga u riznici manastira se nalaze i drugi predmeti neprocenjive vrednosti. Najznačajniji predmeti koji se čuvaju u riznici su:
* Duborezni diptih [[Monahinja Jefimija|monahinje Jefimije]] koji je posvećen njenom rano preminulom sinu Uglješi Despotoviću<ref> Chilandar Monastery, http://www.embassyofserbia.gr/Hilandar/Hilandar3.htm </ref>
* Vezena zavesa za ikonostas despotice Jelene, u monaštvu Jefimije (oko [[1400]]. godine)<ref> Chilandar Monastery, http://www.embassyofserbia.gr/Hilandar/Hilandar3.htm </ref>
* Zavesa ruskog [[Ivan IV Grozni|cara Ivana IV Groznog]], sa izvezenim likovima Hrista, ruskih svetaca, ali i Sv. Simeona i Sv. Save.<ref> Chilandar Monastery, http://www.embassyofserbia.gr/Hilandar/Hilandar3.htm </ref>
 
== Reference ==
{{reflist|2}}
 
== SpoljašnjeVanjske veze ==
{{Commonscat}}
*[http://www.hilandar.org/ Zvanične stranice manastira Hilandar]
* [http://www.hilandar.org/ Zvanične stranice manastira Hilandar]
* [http://www.rastko.org.rs/rastko-bo/duhovnost/putopisi/djcapin-hilandar_2003.html Hilandar - foto galerija]
* [http://www.svetagora.info/ Sveta gora]
* [http://radiosvetigora.wordpress.com/ Radio Sveta gora]
* [http://www.hilandar.info/ www.hilandar.info - O manastiru Hilandar]
 
== Literatura ==
Linija 123 ⟶ 124:
[[Kategorija: Zadužbine Nemanjića]]
[[Kategorija:Manastir Hilandar]]
 
{{Commonscat}}