Gregor Mendel – razlika između verzija

Uklonjeni sadržaj Dodani sadržaj
m fixing dead links
m razne ispravke; kozmetičke promjene
Red 31:
Diplomirao je matematiku 1850. g. i pokušao da se upiše na [[prirodna nauka|prirodne nauke]] (biologiju), ali nije položio ispit! Bez obzira na ovu ironiju sudbine, postao je poznat upravo u toj [[nauka|nauci]], a znanje matematike i odlično baratanje [[broj]]kama mu je u tome pomoglo. Vrlo uspešno je povezao ove dve nauke i stvorio, a i ne znajući da je to uradio, [[genetika|genetiku]].
 
Iako nije uspeo da položi ispit za upis na studije biologije ipak dospeva, zahvaljujući razumevanju starešine samostana, u Beč gde izučava [[zoologija|zoologiju]], [[botanika|botaniku]], [[fizika|fiziku]], [[kemija|hemiju]] i [[matematika|matematiku]]. Vraća se u Brno [[1854]]. g. gde predaje na Visokoj tehničkoj školi. Posle više neuspešnih pokušaja [[1856]]. g. odustaje u nameri da položi državni [[test]] za [[učitelj]]a. Po nekim podacima se smatra da ga je u tome sprečila [[bolest]].
 
[[Eksperiment]]e na [[baštenski grašak|baštenskom grašku]] započinje [[1856]]. g. da bi [[1865]].g. rezultate tih eksperimenata saopštio na zasedanju Prirodno-istorijskog naučnog društva u [[Brno|Brnu]], a iduće ,[[1866]], objavio svoj rad ''Eksperimenti sa biljnim [[hibrid]]ima'' (Experiments with Plant Hybrids) u [[zbornik]]u istog društva. Kopiju svog rada šalje tadašnjem poznatom austrijskom [[botaničar]]u K. V. [[Negeli]]ju (Karl Wilhelm von Nägeli). Negeli ne prepoznaje genijalnost i značaj ovog rada, pa Mendel, što iz razočarenja, a što i pritisnut obavezama samostanskog starešine, prestaje sa svojim eksperimentima.
 
Mendel je na izučavanju [[Mendelovi zakoni|zakonitosti nasleđivanja]] čitavog niza osobina radio punih osam godina. Da bi izabrao osobine koje se [[alternativne osobine|alternativno]] ispoljavaju, proučavao je 34 različite osobine i od njih odabrao 22 za dalje eksperimentisanje. Rezultate je saopštio za 7 osobina čiji je pregled prikazan u narednoj tabeli:
Red 75:
|}
 
Vrhunac u karijeri postiže [[1868]]. g. izborom za starešinu samostana i na tom mestu ostaje do smrti, nepriznat od strane naučnika toga doba i potpuno nepoznat za javnost. Njegovi radovi i genijalno izvedeni zaključci bili su daleko ispred nivoa nauke tog vremena da bi tek početkom [[20. vijek|20. veka]] bili ponovo otkriveni i postali osnova savremene genetike. Tri naučnika [[1900]]. g, [[De Friz]] ([[Holandija]]), [[Korens]] ([[Nemačka]]) i [[Čermark]] ([[Austrija]]), nezavisno jedan od drugog, slučajno pronalaze Mendelov rad i uviđaju da je on već formulisao osnovne zakone nasleđivanja.
 
Tek 16 godina posle Mendelove smrti, njegov rad dobija priznanje, a njegovi zaključci ime koje im sa pravom pripada:
Red 90:
 
== Eksterni linkovi ==
{{commonsCommonscat|Gregor Mendel}}
* [http://web.archive.org/20080514195127/snena.tripod.com/id14.html Bio Net Škola]
* [http://www.mendelweb.org/Mendel.html Mendelweb]