Bizantsko Carstvo – razlika između verzija

Osnovni današnji problem [[Bizantsko carstvo/Latinična verzija|Bizanta]] je da se niti danas svi povjesničari ne mogu složiti kada je ovo Carstvo nastalo i nestalo. Godine njegovog nastanka se pomiču zavisno od izvora između [[283]]. godine kada umire car [[Cirk|Kar]] i kada se carstvo prvi put dijeli ( što će potvrditi [[Dioklecijan]] ) i [[640]]. godine kada [[Sredozemno more|Mediteran]] prestaje biti Rimsko jezero. Iako je [[323]]. godine samo 10 - 15 posto stanovnika Carstva bilo kršćanske vjere to će se tijekom sljedećih 100 godina promjeniti u potpuno obratnu situaciju. Tijekom V. stoljeća dok Zapadne prefekture ( [[Zapadno Rimsko carstvo|Zapadno Rimsko Carstvo]] ) propadaju pod navalom barbara Istok se osjetio pozvanim sudjelovati u pokušaju spasa. Sve od [[410]]. godine ti pokušaji bez uspješnih rezultata će dovesti praktički '''Bizant''' do bankrota nakon čega on financijski iscrpljen pušta ostatak Carstva svojoj sudbini. Koristeći gotovo potpuni mir koji traje 40 godina tijekom vladavina [[Anastasije I|Anastazija]] i [[Justin I|Justina]] Carstvo je bilo financijski spremno za povratak izgubljenih provincija. Tijekom vladavine [[Justinijan I. Veliki|Justinijana I.]] doći će do oslobađanja [[Rimska Afrika|Afrike]], [[Italija|Italije]], [[Dalmacija|Dalmacije]], južne obale [[Hispanija|Hispanije]] i svih sredozemnih otoka. Da li je njegov san o obnovi cjelokupnog Carstva bio moguć ili ne nikada nećemo doznati pošto je Carstvo (i [[Perzija]] ) bilo potreseno velikom epidemijom po broju žrtava prilično sličnom kugi. Ostatak ovog razdoblja nalazi državu u defanzivi pod napadima [[Avari|Avara]] i [[Slaveni|Slavena]] na [[Balkan]]u, [[Langobardi|Langobarda]] u Italiji, Perzije na Bliskom Istoku i [[Zapadni Goti|Vizigota]] koji početkom VII. stoljeća uspjevaju osloboditi [[Hispanija|Hispaniju]]. Veliki, četvrt stoljeća dugi, rat s Perzijom će napokon završiti [[627]]. godine pobjedom car [[Heraklije|Heraklija]] koja je trebala donesti pobjedu. Ta pobjeda na kraju postaje pirova kada [[Arapi]] ujedinjeni muslimanskom vjerom čiji nastanak je Carstvo potpomoglo (točnije [[Muhamed]]a) pobjeđuju Rimsku vojsku, osvajaju [[Bliski Istok]], a ubrzo potom [[640]]. godine i [[Egipat]]. Gubitkom žitnih polja ove provincije kao i [[Sirija|Sirije]] koja se specijalizirala za proizvodnju ulja dolazimo do granice koja označava zbog općih životnih promjena stanovništva kraj [[Antika|Antike]].

Gubitak više od pola Carstva u samo jednom desetljeću je rezultiralo borbom na život i smrt protiv fanatično nastrojenih Arapa u njihovom širenju vjere. Tijekom tih bitaka bivše multietnička Carstvo će padom [[Kartaga|Kartage]] [[695]]. godine postati gotovo jednonacionalna, grčka država. U bitkama tijekom kojih će doći čak i do dvije opsade [[Istanbul|Carigrada]] '''Bizant''' će preživjeti samo zbog otkrića [[Grčka vatra|Grčke vatre]] koja će spaliti protivničku flotu. Do stabiliziranja ostataka države koja je spala s carstva gradova na carstvo tvrđava dolazi stupanjem na vlast [[Leona III., Izaurijac|Leona III. Izurijanca]] u VIII. stoljeću. To vrijeme mira neće zadovoljiti stanovništvo koje sada bez vanjskih neprijatelja počinje njih tražiti među sobom putem unutrašnjih nemira kojima se odlučuje da li će biti dopušteno ili ne pravljenje [[ikona]]. Ova polemika će trajati gotovo do polovice IX. stoljeća kada će [[regent Teodora]] donesti odluku u korist ikona.

{{commonsCommonscat|Byzantine Empire}}