Verzija na datum 16 februar 2014 u 11:11 uredi Orijentolog (razgovor \| doprinos) Autopatroleri, Premještač datoteka, Patrolci, Vraćači 131.831 izmena Nema sažetka izmjene ← Starija izmjena		Verzija na datum 16 februar 2014 u 11:12 uredi poništi Orijentolog (razgovor \| doprinos) Autopatroleri, Premještač datoteka, Patrolci, Vraćači 131.831 izmena Nema sažetka izmjene Novija izmjena →
Red 6: Spoznaje o vrlo složenoj problematici postanka i razvitka [[Zemlja\|Zemlje]] javljale su se postupno, a neke datiraju još iz antičkih vremena. No, tek u [[15. vijek]]u dolazi do pokušaja sistematizacije znanja o Zemlji, a postupno se javljaju i novi pojmovi kao temelj geologije u nastajanju. U [[Srednji vijek\|Srednjem vijeku]] su ostaci izumrlih organizama najčešće smatrani "igrom prirode" ili dokazima "općeg potopa". No, već je [[Leonardo da Vinci]] ({{oddo\|1452 - \|1519}}) upozorio da jednim se "potopom" ne može objasniti rasprostranjenost [[fosil]]nih ostataka morskih organizama na kopnu. Osim toga, on je bio svjestan dugog trajanja geološke prošlosti, a opisao je i prvi geokemijski ciklus (voda ispire sol iz tla i odnosi je u more koje se tako zaslanjuje, a zbog izdizanja morskog dna stvaraju se [[laguna\|lagune]] gdje se voda isparuje i taloži novi sloj, koji opet može biti potopljen...). Leonardo da Vinci je shvatio i odos [[erozija\|erozije]] tla i izdizanja kopna (erozija narušava ravnotežu u [[litosfera\|litosferi]], a ona se ponovno uspostavlja izdizanjem). Širi interes za geološke probleme izazvale su rasprave između tzv. neptunista i plutonista. ''Neptunisti'', na čelu s A. G. Wernerom su oživili staru ideju [[Tales]]a iz Mileta (7./6. v. pne.), pripisivajući postanak stijena litosfere - vodi. Zbog toga su i dobili naziv prema antičkom bogu oceana Neptunu. Red 13: [[Horace-Bénédict de Saussure\|H. B. de Saussure]], ([[18. vijek\|18. v.]]) prvi je shvatio da su nagnuti slojevi posljedica kretanja [[litosfera\|litosfere]] i prodora starijih stijena kroz mlađe. E. de Beaumont (19. v.) prvi spoznaje ulogu [[rasjed]]a u postanku doline [[Rajna\|Rajne]], a tvrdi i da tektonske sile nastaju zbog hlađenja Zemlje i stezanja njezina obujma. [[Georges Cuvier]] (18./19. v.) postavlja temelje znanstvenog proučavanja fosilnih ostataka organizama, a [[William Smith]] ({{oddo\|1769 - \|1839}}) ih sustavno primjenjuje za određivanje relativne starosti stijena Zemljine kore te za crtanje prve [[geološka karta\|geološke karte]] na kojoj je prikazana površina Velike Britanije. Uočava se i lateralna varijabilnost istodobnih stijena, pa tako nastaje pojam [[facijes]]a (A. Gressly, [[1838]].). Pronalaskom [[radioaktivnost]]i geolozi su napokon dobili moćan alat za određivanje starosti stijena. Naime, prije toga [[geološka vremenska skala]] nije imala brojke i nije se znalo kada je koje razdoblje Zemljine prošlosti počelo ili završilo, nego su se samo određivali relativni odnosi. Starost Zemlje prvi je odredio američki geokemičar [[Clair Cameron Patterson]], polazeći od pretpostavke da je postanak svih tijela Sunčevog sustava bio istovremen, pa je datirao starost [[meteorit]]a. Njegova brojka od 4,5 milijarde godina nije se previše mijenjala niti razvojem drugih metoda.

Geologija – razlika između verzija