Demokrit – razlika između verzija

Uklonjeni sadržaj Dodani sadržaj
Nema sažetka izmjene
m Vraćene izmjene 178.222.165.220 (razgovor) na posljednju izmjenu korisnika Kolega2357-Bot
Red 6:
 
== Biografija ==
Antički izvori o Demokritovom životu nisu sasvim pouzdani, pa neki njihovi elementi mogu zapravo predstavljati čistu fikciju. Pouzdano je to da je rođen oko 470. godine stare ere u gradu Abderi, koloniji [[Klazomena|Klazomenjana]] u Trakiji na [[Nest]]u. Demokritov otac bio je vrlo imućan pa je ostavio sinu veliko bogatstvo. To je Demokritu omogućilo da krene na duga "studijska" putovanja po raznim zemljama. On sam kaže na jednom mestu da je među svim svojim savremenicima obišao najveći deo zemlje, da je vršio istraživanja dublja no iko drugi, te da je video mnoga podneblja i mnoge zemlje i slušao mnoge učene ljude. Od krajeva koje je obišao posebno se navode [[Egipat]], [[Babilonija|Vavilonija]] i [[Perzijska Monarhija|Persija]], gde je učio kod [[Magi|maga]] i sveštenika. U nekom trenutku svog života upoznao se s [[Pitagora|Pitagorinom]] [[Filozofija|filozofijom]] i postao Leukipovim učenikom. Nakon nekoliko godina putovanja, Demokrit se, sada navodno bez novca, vratio u Abderu, kod svog brata Damosa. Prema abderanskom zakonu, ko god je potrošio svoju imovinu neće imati prava na pogrebni ritual. Nastojeći da izbegne takvo poniženje, Demokrit je držao javna predavanja i okupio oko sebe vlastite učenike kao što je bio [[Dijagora]]. Stekao je slavu svojim poznavanjem [[Priroda|prirodnih]] pojava i zakona i sposobnošću da predvidi promene vremena. Tu je sposobnost iskoristio da bi uverio ljude kako može predvideti budućnost. Zbog toga su njegovi sugrađani počeli da na Demokrita gledaju kao na nekoga ko nije samo obični smrtnik, pa su mu čak ponudili i svoj [[polis]] na upravu. To je, međutim, Demokrit odbio, želeći da vodi miran i osamljen život. O godini njegove smrti nemamo nikakve pouzdane vesti, ali sigurno je to da je doživeo vrlo visoku starost (90–100 godina) te da je, dakle, bio savremenik [[Sofisti|sofista]], [[Sokrat]]a i [[Platon]]a, pa se uzima da je umro oko 360. godine stare ere. Antički izvori navode da je Demokrit napisao 73 duža spisa, ali od svega toga danas je ostalo samo oko 100 fragmenata.
 
== Ontologija ==
Red 17:
Leukipov i Demokritov filozofski sistem je u osnovi [[Ateizam|ateistički]]. Po njihovom učenju, osnovicu sveta čini materija koja se kreće – atomi. Svet postoji od iskona i nije ga stvorilo nikakvo više biće. Od Demokrita potiče i teorija koja veru u bogove tumači strahom ljudi od prirodnih pojava, koje su primitivnog čoveka naterale da strepi pred njima i da im pripisuje čudotvornu moć. Tu će teoriju kasnije dalje razviti [[Epikur]] i njegov [[Antički Rim|rimski]] nastavljač [[Tit Lukrecije Kar|Lukrecije]].
 
'''Demokrit''' ([[Grčki jezik|grč]]. Δημόκριτος, oko 470–oko 360. st. e.), iz [[Abdera|Abdere]] u [[Trakija|Trakiji]], bio je [[presokratovci|presokratski]] [[Antička filozofija|grčki filozof]]. Demokrit je bio učenik [[Leukip]]a, prvog začetnika [[Antika|antičkog]] [[Atomizam|atomizma]], koji je međutim nadmašio svog učitelja. Atomisti su smatrali da su sve tvari sastavljene iz nebrojenih sitnih čestica koje se kreću u praznom prostoru, a koje su nazvali [[atom]]ima.
 
Prema legendi, Demokrita su smatrali duševno poremećenim jer se stalno smejao, pa su ga poslali [[Hipokrat]]u da ga izleči. Ovaj je, međutim, zaključio da Demokrit nije poremećen, nego da je vesele naravi. Zbog toga se Demokrit ponekada naziva nasmejanim filozofom.
== Teorija saznanja ==
Vezu između stvari i [[Čulo|čulnih]] organa čine po Demokritu naročite "sličice" (εἴδωλα), bez kojih se ne može ni zamisliti [[vid]] i ostala čula. Vid je po Demokritu ''odražavanje'', koje prvobitno ne postaje u [[zjenica|zenici]], nego u uzduhu. Uzduh, koji se nalazi između [[Oko|oka]] i predmeta, dobija ''otisak'', jer je stisnut između onoga što gleda i onoga što se gleda. Pritom Demokrit pretpostavlja da od stvari, kao i od subjekta, polazi neki ''izliv''. A uzduh, sa svoje strane, utiskuje primljeni lik u vlažni deo oka. Na osnovu čulne sličice nastaju predstave i misli. Atomisti su, naravno, shvatili važnu ulogu [[razum]]a, ali delatnost razuma smatraju zavisnom od čulnog opažanja. Naime, čulno opažanje po Demokritu predstavlja preduslov za mišljenje, ono pribavlja materijal pomoću kojega razum [[Gnoseologija|spoznaje istinu]].