Kraljevina Italija – razlika između verzija
Uklonjeni sadržaj Dodani sadržaj
m ispravke |
m Bot: Oblikovanje ISBN |
||
Red 147:
Depretis je počeo provoditi jedan eksperimentalni politički program, koji je nazvao ''trasformismo'' (promjene). Po toj ideji, - mjesta ministara trebali su dobijati umjereni i
stručni ljudi, koji su trebali biti ne partijski političari. U stvarnosti je ovaj plan vladavine
dobrih tehnokrata, - bila je vlast vrlo autoritativnih i jako korumpiranih ljudi. Na vrlo upitnim izborima 1876., na kojima je metodama pritiska na kandidate ponovno pobjedio Depretis. Nakon toga, kako nije imao ozbiljnije opozicije, vladao je cijelom vladom sam. Za vrijeme njegove vladavine zabranjena su javna okupljanja, a pojedinci koji su smatrani opasnim po vlast osuđivani su na progonstvo i zatvore po vrlo usamljenim otocima. No Depretis je za svog mandata, zabranio robijanje zbog duga, uveo je obavezno besplatno osnovno školovanje i ukinuo dotad obavezni vjeronauk u osnovnim školama<ref>Smith, Dennis Mack (1997) ''Modern Italy; A Political History'', Ann Arbor: The University of Michigan Press, ISBN 978-0-472-10895-
Nakon izbora održanih [[1887]]., premijer je postao [[Francesco Crispi]] koji je počeo s aktivnijom vanjskom politikom. Osnova njegove politike bila je jačanje Italije kao svjetske
sile, puno je ulagao u vojsku, i bio pobornik talijanskog ekspanzionizma i savezništva sa Njemačkom. Italija se pridružila [[Centralne sile|Centralnim silama]] [[1882]]. zajedno s [[Njemačka|Njemačkom]] i [[Austro-Ugarska|Austro-Ugarskom]]. Iako je i njegov režim bio autoritaran, Crispi je proveo neke liberalne reforme, poput zdravstva. Za njegovog mandata Italiju je pogodila velika kriza, koja se posebno osjetila u poljoprivredi.
Red 179:
[[Datoteka:Gabriele D'Annunzio.jpg|thumb|left|200px|Talijanski nacionalist [[Gabriele d'Annunzio]], istaknuti zagovornik uključivanja Italije u Prvi svjetski rat i kasniji [[Rijeka|riječki]] duce]]
Snažno su pogoršani odnosi i sa [[Grčka|Grčkom]], kad je Italija zbog rata u Libiji, -preventivno okupirala otoke [[Dodekanez]]a (uključivo i otok [[Rodos]]) sa većinskim [[Grci|grčkim]] stanovništvom, koji su nominalno bili pod otomanskim suverenitetom. Napetost je narasla i zbog Albanije, oko koje su dvije zemlje imale oprečne stavove.<ref>(Bosworth, RJB (2005.) ''Mussolini's Italy'', New Work: Allen Lane, ISBN 978-0-7139-9697-
Početkom [[1914]]., Italiju je tresla politička nestabilnost, brojni protesti i sukobi te generalnii štrajk. Iako je bila članica [[Centralne sile|Centralnih sila]], Kraljevina Italija ni
nakon izbijanja [[Prvi svjetski rat|Prvog svjetskog rata]], nije ušla u rat, već je ostala neutralna. Talijansko društvo bilo je duboko podijeljeno oko rata: socijalisti su se protivili ratu i podržavali pacifizam, dok su nacionalisti poput [[Gabriele D'Annunzio|Gabrielea D'Annunzia]] i [[Luigi Federzoni]]ja, uz ovaj put preobraćenog [[Benito Mussolini|Mussolinija]] zahtijevali uključenje Italije u rat. Nacionalisti su na rat, gledali kao mogućnost da Italija pomoću njega dođe do teritorija [[Austro-Ugarska|Austro-Ugarske]] koja su naseljavali Talijani.
| |||