Verzija na datum 27 januar 2014 u 20:40 uredi 178.223.196.55 (razgovor) →‎Poznate ličnosti ← Starija izmjena		Verzija na datum 27 januar 2014 u 20:51 uredi poništi 178.223.196.55 (razgovor) →‎Istorija Novija izmjena →
Red 9: == Istorija == [[Datoteka:Sjenica Mosque.JPG\|thumb\|Džamija u Sjenici]] Sjenica se prvi put pominje [[1253]]. godine kao mesto na dubrovačkom putu, gde su pristajali i plaćali carinu dubrovački trgovci. Zbog svog geostrateškog i političkog položaja u 19. veku Sjenica je smatrana veoma važnom tačkom, pa su prema njoj bile usmeravane vojne operacije, tako je bilo i u [[Prvi srpski ustanak\|Prvom srpskom ustanku]] kojim je rukovodio [[Karađorđe]]. Po zapisima iz [[1809]]. godine Karađorđevi ustanici su ~~zauzeli~~počinili težak pokolj u Sjenici.Oko 2.500. je pobijeno i poklano.Antonije Protić, savremenik tih zbivanja ovako je vidio napad na Sjenicu: Sjenički grad osvojen je 23. aprila 1809.god. No, ovdje moram se groziti, a valja mi istinu kazati. Karađorđe je Turcima učinio na častan način puštati Turke, sa ženama, djecom i ~~odatle~~malom. ~~istjerali~~No, ~~muslimansko~~ujutru, ~~stanovništvo~~kad su započeli Turci izlaziti iz grada, Srbi ne čekajući da izvrve iz grada, no započnu uskakati preko zida unutra. Turci jedva uspeju tri časti izaći iz grada, a proći koji su se zatekli, okrenu na naše pucati i u tome se povede strašan po polju sjeničkom boj. Ovdje se nije gledalo ni muško ni žensko, a je li koji Turčin sa kadom umak'o to se ne zna. Pešak sasvim ostane po polju… Karađorđe je zapovedio da se glave donesu u Sjenicu. I tako, svrši se ovaj boj. Glave su donijete, no nije bilo dosta kočića da se sve ponabijaju već su onako pomešane u paradu, a čislom, ako je jedna manje od 2.500. [2] Sjenica im je bila usputna stanica na putu ka Novom Pazaru i Rogozni. Vuk S. Karadžić se gnušao sjeničkog pokolja i napisao je: Nije dužnost istoričara da krije od naroda njegovu sramotu nego da mu je, kao istinoljubac otkriva u cilju odbacivanja takve prošlosti. Zbog toga što je istinito prikazao zlodjela i nemanja časti pri davanju riječi i poštovanju dogovora (čojstva), koja su ustanici na čelu sa Karađorđem počinili nad sjeničkim bošnjačkim življem, Vuka su osuđivali srpski historičari Batalaka, Milićević i dr. [2] Prenosi se da je i sam Karađorđe rekao: “Ne bi propali niti bi tako razdražili Turke da nismo ubili pašu, krstili Turke, uzimali im žene i djevojke i išli na Sjenicu”. Uskoro je uslijedio novi talas nemira u ovom kraju, vezan za pokret otpora radikalnim reformama [[Sultan Mahmud II\|Sultana Mahmuda II]] (1809-1839). Ukidanje [[janičari\|janičara]] i zavođenje regularne vojske (nizama) izazvalo je širom carstva otpore, što se odrazilo i na feudalce u [[Bosna\|Bosni]] i [[Albanija\|Albaniji]]. Počev od 1831. godine kada su Bosanci predvođeni [[Husein-kapetan Gradaščević\|Huseinom-kapetanom Gradaščevićem]] ( u narodu zvanim [[Zmaj od Bosne]]) krenuli u direktan okršaj sa sultanovom vojskom na [[Kosovo\|Kosovu]], u narednim godinama sve do slamanja otpora 1850.godine od strane [[Omer-paša Latas\|Omer-paše Latasa]], bosansko pobunjeničko plemstvo je stajalo na putu [[Porta\|Porti]] da sprovede zacrtane reforme. Sjenica je tada bila u sastavu [[Bosanski sandžak\|Bosanskog sandžaka]] kao nahija Stari Vlah. Kroz Sjenicu je tada prolazio put koji je preko [[Nova Varoš\|Nove Varoši]] i [[Priboj\|Priboja]] vezivao [[Bosanski pašaluk]] sa ostalim dijelovima [[Osmansko carstvo\|Osmanskog Carstva]], tzv. carskim drumom. Ovim putem prošla je kroz Sjenicu [[bosanska vojska\|bosanska vojska]] na čelu sa Huseinom Kapetanom Gradaščevićem, pozdravljena ispaljivanjem topovske salve iz topova sa tvrđave, a na isti način pozdravljena je i pobjeda ustanika na povratku. Za bosanskom vojskom, koja nije znala pravilno da iskoristi pobjedu već je došlo do rasula pri povratku prema Bosni, nastupala je sultanova vojska sa zadatkom da smiri Bosnu. Sjenički kraj je tada stradao zbog svoje podrške ustanicima.

Sjenica – razlika između verzija