Georgij Maljenkov – razlika između verzija

== Pad i nakon njega ==

Ostavši bez političke baze krajem [[1953]]. godine pad Malenkova je bio samo pitanje mjeseca i nalaženja nužnih razloga koji će biti ponuđeni kao objašnjenje za smjenu. Trijumfirat sekretara centralnog komitetu u sastavu Hruščov, Suslov, Pospelov (posljednji sekretar je bio Šatalin koji podržava premijera i zbog čega je smjenjen u ožujku) donosi odluku o smjeni Maljenkova [[8. 2.|8. veljače]] [[1955]]. godine, a kao razlog su navedene spore reforme i prijateljstvo premijera s pogubljenim "izdajnikom" Berijom (pogubljen je kao izdajnik). Bez obzira na ovu smjenu Maljenkov je ostao član [[Politibiro]]a sve do [[1957]]. godine kada zajedno s premijerom Bulganinom i [[Vjačeslav Molotov|Molotovim]] sudjeluje u pokušaju izglasavanje nepovjerenja Hruščovu. Neuspjeh te smjene zbog uplitanja [[Mihail Suslov|Suslova]] i [[Georgij Žukov|Žukova]] rezultira njegovim izbacivanjem iz Politbiroa, a [[1961]]. godine i iz komunističke partije. Kako bi mu se dao posao na sigurnoj udaljenosti od budućih potencijalnih spletki Maljenkov je poslan u [[Kazahstan]] na položaj direktora jedne od tamošljih hidroelektrana. Posljednje godine života ovaj vatreni komunist je proveo pjevajući u crkvenom zboru Moskovske katedrale. '''Georgij Maljenkov''' je umro u [[Moskva|Moskvi]] [[14. 1.|14. siječnja]] [[1988]]. godine.

 

{{Redoslijed|

|nasljednik=[[Nikolaj Bulganin]]

}}

{{Commonscat|Georgy Malenkov}}

 

[[Kategorija:Političari u Drugom svjetskom ratu]]

[[Kategorija:Političari 1945. - 1989.]]