Roman IV Diogen – razlika između verzija

Uklonjeni sadržaj Dodani sadržaj
m pop
m pop
Red 2:
| ime = Roman IV. Diogen<br /><small>Ρωμανός Δ΄ Διογένης</small>
| titula = Bizantski car
| slika = [[Datoteka:Romanos et Eudoxie.JPG|thumb|240px260px|<center>Diptih od bjelokosti: Krist kruni Romana i njegovu ženu [[Evdokija Makrembolica|Evdokiju]] (Bibliothèque nationale de France)]]
| opis slike =
| vladavina = [[1068]] - [[1071]]
Red 30:
| djeca =Konstantin Diogen<br />Nikiforor Diogen<br />Leon Diogen
| obitelj =
| dinastija = [[DinastijaDuka (dinastija)|Duka]]
| vladarska himna =
| otac = Konstantin Diogen
| majka =
}}
'''Roman IV. Diogen''' ([[Grčki jezik|grčki]]: ''Ρωμανός Δ΄ Διογένης'') bio je [[Bizantsko carstvo/Latinična verzija|bizantski]] [[car]] ([[1068]] - [[1071]]), vojskovođa i drugi muž [[car]]ice [[Evdokija Makrembolica|Evdokije]], udovice cara [[Konstantin X. Duka|Konstantina X.]] ([[1059]] - [[1067]]).

Za vrijeme svoje kratkotrajne vladavine pokušao je zaustaviti prodor [[Seldžučko Carstvo|Seldžuka]] u [[Mala Azija|Malu Aziju]], ali je doživio težak poraz u [[Bitka kod Mancikerta|Bitci kod Mancikerta]] [[1071]] godine. Nakon toga svrgnut je prijestolja u dvorskom udaru i oslijepljen [[1072]] te poslan u [[manastir]] , gdje je ubrzo umro od zadobivenih rana.
== Uspon na prijestolje ==
Roman Diogen bio je sin Konstantina Diogena člana ugledne i moćne [[Kapadokija|kapadokijske]] porodice, koja je rodbinskim vezama bila povezana s najuglednijim [[Mala Azija|maloazijskim]] familijama.<ref name=Finlay>George Finlay: 'History of the Byzantine and Greek Empires from 1057 - 1453', Volume 2, William Blackwood & Sons, 1854. , str. 30, 41 </ref>
Linija 53 ⟶ 55:
Roman Diogen se pokušao vratiti na vlast uz pomoć svojih pristalica i ostatka najamne vojske koja mu je ostala vjerna nakon Bitke kod Mancikerta, ali kad je poražen od carske vojske u Bitci kod Doceje, pobjegao je u [[Adana|Adanu]] no tu je bio primoran na predaju, nakon što mu je obećana osobna sigurnost. Međutim odmah po polaganju oružja, Roman je zarobljen i po naredbi Jovana Duke brutalno oslijepljen usijanim željezom. Nakon toga prognan je u [[manastir]] na otoku Kınalıada u [[Mramorno more|Mramornom moru]], gdje je od posljedica ranjavanja i nedostatne njege umro u ljetu [[1072]] godine.
 
* Postoji jedna [[legenda]] da mu je dvorski tajnik[[sekretar]] Psel prilikom osljepljivanja vrlo cinično čestitao ''na velikoj Božjoj milosti, kojom mu je Bog oduzeo oči, da bi mu darovao vid nebeske svjetlosti''.
 
== Izvori ==