Roman IV Diogen – razlika između verzija
Uklonjeni sadržaj Dodani sadržaj
m pop |
|||
Red 2:
| ime = Roman IV. Diogen<br /><small>Ρωμανός Δ΄ Διογένης</small>
| titula = Bizantski car
| slika = [[Datoteka:Romanos et Eudoxie.JPG|thumb|240px|Diptih od bjelokosti: Krist kruni Romana i njegovu ženu
| opis slike =
| vladavina = [[1068]] - [[1071]]
Red 15:
| datum pokopa =
| prethodnik = [[Konstantin X Duka]]
| nasljednik = [[Mihajlo VII
| način nasljeđivanja =
| prijestolonasljednik =
Red 21:
| suprug =
| supruga 1 = Ana Bugarska
| supruga 2 =
| supruga 3 =
| supruga 4 =
Red 35:
| majka =
}}
'''Roman IV. Diogen''' ([[Grčki jezik|grčki]]: ''Ρωμανός Δ΄ Διογένης'') bio je [[
== Uspon na prijestolje ==
Roman Diogen bio je sin Konstantina Diogena člana ugledne i moćne [[Kapadokija|kapadokijske]]
▲Roman Diogen bio je sin Konstantina Diogena člana ugledne i moćne [[Kapadokija|kapadokijske]] obitelji, koja je rodbinskim vezama bila povezana s najuglednijim [[Mala Azija|maloazijskim]] obiteljima.<ref name=Finlay>George Finlay: 'History of the Byzantine and Greek Empires from 1057 - 1453', Volume 2, William Blackwood & Sons, 1854. , str. 30, 41 </ref>
[[Datoteka:Byzantine follis - Sear 1867.jpg|thumb|left|300px|Kovanice iz doba cara Romana IV]]
Nakon što je umro car [[Konstantin X Duka]] u
== Ratovi s Turcima Seldžucima ==
Linija 47 ⟶ 45:
Odmah po stupanju na carsko prijestolje Roman je uvidio da će carski autoritet morati izboriti na ratištu, a ne u zakulisnim političkim borbama. On je doista energično započeo borbu protiv Seldžuka, okupivši pretežno najamničku vojsku. Tijekom nekoliko pohoda na njih; [[1068]], [[1069]] i [[1070]] godine uspio ih je pobijediti, ali ne i konačno otjerati. Zbog toga je [[1071]] planirao poduzeti jedan veliki pohod kojim bi trajno suzbio Seldžuke. Ali istovremeno sa ratovima protiv Seldžuka, Roman se stalno morao boriti sa pokušajima članova dinastije Duka, koji su ga htjeli svrgnuti s prijestolja. Tako se [[1070]] godine nije osudio voditi vojsku, već je to prepustio svom [[general]]u Manuelu Komnenu, jer se bojao napustiti [[Carigrad]] zbog opasnosti od prevrata.
U proljeće [[1071]] Roman je poveo veliku bizantsku vojsku na Mancikert koji se nalazio u rukama Seldžuka i zauzeo grad [[23. august]]a 1071 g. Seldžučki zapovjednik Alp Arslan ponudio je Romanu primirje pod vrlo povoljnim uvjetima, no Roman je to odbio. Međutim nekoliko dana kasnije [[26. august]]a 1071 g. između Mancikerta i [[Van (jezero)|jezera Van]] došlo je do velike odlučne [[Bitka kod
To nije bio jedini veliki poraz Bizanta tog doba, neposredno prije Bitke kod Mancikerta, [[Normani]] su u aprilu zauzeli [[Bari]], posljednji bizantski posjed na [[Apeninski poluotok|Apeninskom poluotoku]].
Odmah po saznanju o porazu kod Mancikerta, otpočele su intrige koje su tražile njegovu smjenu, i ovaj put su na čelu bili njegovi trajni neprijatelji; dvorski tajnik Pselo i utjecajni
Roman Diogen se pokušao vratiti na vlast uz pomoć svojih pristalica i ostatka najamne vojske koja mu je ostala vjerna nakon Bitke kod Mancikerta, ali kad je poražen od carske vojske u Bitci kod Doceje, pobjegao je u [[Adana|Adanu]] no tu je bio primoran na predaju, nakon što mu je obećana osobna sigurnost. Međutim odmah po polaganju oružja, Roman je zarobljen i po naredbi
* Postoji jedna [[legenda]] da mu je dvorski tajnik Psel prilikom osljepljivanja vrlo cinično čestitao ''na velikoj Božjoj milosti, kojom mu je Bog oduzeo oči, da bi mu darovao vid nebeske svjetlosti''.
Linija 66 ⟶ 64:
pre=[[Konstantin X Duka]] ([[1059]] - [[1067]])|
spisak=[[Popis bizantskih careva|Bizantski car (1068-1071)]]|
posle=[[Mihajlo VII
}}
{{Rimski carevi}}
| |||