Karloman I – razlika između verzija

Uklonjeni sadržaj Dodani sadržaj
BokicaK (razgovor | doprinos)
Nema sažetka izmjene
BokicaK (razgovor | doprinos)
Red 15:
Karlomanova vladavina pokazala se kao kratka i mučna. Braća su delila Akvitaniju, u kojoj je, nakon Pipinove smrti izbili pobuna; kada je Karlo Veliki 769. poveo armiju da ugasi pobunu, Karloman je vodio svoju sopstvenu armiju tamo da pomogne, pre svađe sa Karlom Velikim u [[Monokontaur]]u kod [[Poatjea]], opozivajući trupe. To je, pretpostavlja se bio pokušaj da se podkopa Karlova moć, pošto je pobuna pretila da ugrozi prava ovog drugog. Karlo je, kako god, ugušio pobunu, dok je Karlomanovo ponašanje srozalo njegov ugled među [[Franci]]ma. Odnos između njih dvojice se još više pogoršao, što je zahtevalo posredovanje njihove majke, Bertrude, za koju se pretpostavlja da je davala prednost Karlu Velikom, kod koga je živela posle Pipinove smtri.
 
Godine 770. njihova majka Bertruda je započela sprovođenje svoje velike strategije. Nakon što je provela Uskrs sa Karlom Velikim u [[Lijež]]u, posetila je Karlomana u [[SelcđđuSelc]]u: motivi njene posete su nepoѕnati, smatra se da je pokušavala da ublaži Karlomanov strah od njegovog brata, ili da ga nagovori da više sarađuje sa Karlom Velikim, ili da čak obezbedi njegov pristanak i učešće u svojim planovima. Kako bilo, do kraja godine Bertruda i Karlo Veliki su uspešno opkolili Karlomana: Karlo se oženio [[Deziderata|Dezideratom]], ćerkom lombardijskog kralja [[Deziderije|Deziderija]], Karlomanovim istočnim susedom, a brak je stvorio savez između Karla Velikog i [[Langobardi|Langobarda]]; Bertruda je Karlu obezbedila prijateljstvo sa [[Tasilo III od Bavarske|Tasilom, vojvodom bavarske]], bratancem njenog muža; ona je čak pokušala da obezbedi papinu podršku za brak, nagovarajući Deziderijusa da Rimu ustupi određene teritorije, za koje papstvo tvrdi da polaže pravo, mada je papa Stefan III bio teorijski neprijateljski nastrojen prema savezu koji je sklopljen između njegovih saveznika Franaka i njegovih neprijatelja Langobarda, zapravo je bio u procepu između langobarske pretnje i mogućnosti da se reši anti-langobarski nastrojenog Kristofera Primicerijusa, dominantne ličnosti na papskom dvoru.
 
Ovaj manevar bio je povoljan za Franke, ali je predstavljao ozbiljnu pretnju za Karlomanovu poziciju. Ostao je bez saveznika, pa je pokušao je da iskoristi bratovljev savez sa Langobardima u svoju korist u [[Rim]]u, nudeći svoju pomoć u vezi sa Langobardima [[Papa Stefan III|papi Stefanu III]], i ulazeći u tajne pregovore sa Kristoferom Primiceriujsom, čiji je položaj takođe bio izolovan od franačko-langobardskim zbližavanjem. Nakon ubistva Kristofera od strane Deziderije, Stefan III je pristao da da svoju podršku Langobardima i Karlu Velikom. Karlomanova pozicija bila je spasena, međutim, Karlo se razveo od svoje žene, Deziderijeve kćerke. Deziderije, uvređen i ponižen je verovatno sklopio neku vrstu saveza sa Karlomanom, i nakon toga, usprotivivši se Karlu i papstvu, koje je iskoristilo priliku da se izjasni protiv Langobarda.