Behar (časopis) – razlika između verzija

'''''Behar''''', časopis pokrenut [[1900.]] godine namijenjen [[Bosanski muslimani|bosanskim muslimanimaMuslimanima]] as podnaslovom ''List za pouku i zabavu''. Pokretači ''Behara'' bili su [[Edhem Mulabdić]], [[Safvet-beg Bašagić]], Osman Nuri Hadžić, Hilmi efendija Muhibić i Riza-beg Kapetanović. Veletrgovac iz [[Tešanj|Tešnja]] [[Ademaga Mešić]] osigurao je financijsku stranu izlaženja časopisa, te se smatrao i vlasnikom ''Behara''. <ref>[http://www.bgs.ba/e_knjige3.html Članak o časopisu '''''Behar''''' na web stranici ''Biblioteka Sarajeva'']</ref> Riječ ''behar'' je arabizam i znači ''cvijet voćke'', tako da ime časopisa navješćuje kulturno proljeće [[Islam|islamske]] čitateljske publike i književne produkcije. Časopis se tiskao na [[hrvatskisrpskohrvatski jezik|hrvatskomsrpskohrvatskom]] i na [[turski jezik|turskom]] jeziku.

Prvi broj časopisa izišao je [[1. svibnja]] 1900. godine. Neprekidno je izlazio deset godina, dva puta mjesečno. Od 1927. do 1945. nastavio je izlaziti pod nazivom ''Novi behar''. Časopis je objavio mnogo [[balada]], kao i građu iz područja [[Usmena književnost|usmene književnosti]].<ref>[http://www.camo.ch/casopisi.htm Bosanski web portal u Švicarskoj]</ref> Od 1993. godine časopis pod istim imenom izdaje Kulturno društvo Bošnjaka Hrvatske "Preporod ".<ref>[http://www.kdbhpreporod.hr/qbeharq.html Časopis Behar na web stranici Kulturnog društva Bošnjaka Hrvatske Preporod]</ref>

'''Novi behar''' pokrenut je [[1927.]] godine kao nastavak Behara. Izlazio je dva puta mjesečno do travnja [[1945.]], a donosio je priloge iz područja [[književnost]]i, [[povijest|povijesti]], islamskog bogoslovlja i dr. Vlasnik časopisa bila je "Islamska dionička štamparija" sve do [[1944.]], a od početka 1944. vlasnik je bilo muslimansko kulturno društvo "[[Narodna uzdanica]]". Prvi urednik bio je književnik [[Husejn Đogo Dubravić]], kojeg je [[1930.]] godine una uredničkojmjestu foteljiurednika naslijedio [[Alija Nametak]].

Prvi broj časopisa tiskan je 1. svibnja 1927. Izlazio je neprekidno sve do [[1943.]] godine, dakle punih 16 godištagodina, a od sedamnaeste godine postojanja izišlo je 6 brojeva. ''Novi behar'' odigrao je važnu ulogu u prosvjetnom i [[kultura|kulturnom]] životu [[musliman]]a [[Bosna i Hercegovina|Bosne i Hercegovine]]. Suradnici lista su bili: [[Safvet-beg Bašagić]], [[Edhem Mulabdić]], [[Ahmed Muradbegović]], [[Hamid Dizdar]], [[Alija Nametak]], [[Husejn Đogo Dubravić]], [[Ilijas Dobradžić]], [[Tin Ujević]], [[Muhamed Hadžijahić]], [[Omer Čampara]], [[Atif Ljubović]], [[Hamza Humo]], [[Hasan Kikić]] i dr.

Godine [[1910.]] godine među muslimanimaMuslimanima u [[BiH]] bilo je 25 .505 (5.26%) pismenih, među pravoslavnim kršćanima 63 205 (9.88%), a među katolicima 75 843 (22.17%).<ref>F. MARIĆMarić, ''Pregled pučanstva Bosne i Hercegovine između 1879. i 1995.. godine'', 1996, str. 77.</ref> Primjerice u [[Tešanj|tešanjskom]] kotaru bilo je mnogo više duhovnika (28) nego učitelja (2). Intelektualci bosanskihiz muslimana,redova koji su sebosanskih mahom smatrali Hrvatima po nacionalnosti,Muslimana namjeravali su podići razinu pismenosti i kulture među bosanskohercegovačkim islamskim življem, a među njima se isticao Ademaga Mešić. ''Behar'' je zbog hrvatskogsrpskohrvatskog jezika bio pristupačan širokom [[islam]]skom sloju, a na važnost te činjenice upućuje podatak da je 1910. u Bosni turskim jezikom vladalo 2samo 2.289 osoba, a [[arapski jezik|arapskim]] 448 osoba.<ref>M. RIZVIĆRizvić, ''Behar. Književnohistorijska monografija'', Sarajevo, 2000., str. 33.</ref> Vodstvo MNS-a imalo je u vidu osnivanje "islamske tiskare" koja bi distribuirala "znanstvene, poučne, vjerske" i ine publikacije na "turskom i hrvatskom jeziku".<ref>A. MEŠIĆMešić, Memoari II., Program MNS, 55str. 55-60.</ref> Pod uredništvom Čauševića u ''Beharu'' prevladava publicistička nad književnom građom, list je izravnije društveno angažiran i otvoren panislamističkim idejama. Bosanski muslimaniMuslimani se u časopisu nazivaju [[Hrvati]]ma i jezik se naziva hrvatskim imenom.{{Nedostaju_izvori}} Naglasak na hrvatsko nacionalno usmjerenje stavlja se od 1908. do 1910. kad ga uređuju Ljudevit Dvorniković i Šemsi-beg Salihbegović. Istodobno se otvara prema hrvatskim književnim krugovima oko listova ''Nada'' i ''Kolo hrvatskih književnika''.<ref>M. RIZVIĆRizvić, ''Behar. Književnohistorijska monografija...'', 2000, str. 293.-294.</ref> Časopis se tiskao i na [[Turski jezik|turskom jeziku]] koji je imao simbolički potvrditi vezu bosanskog i univerzalnog islama, ali i osjećaje muslimana prema [[Carigrad]]u. Pored [[beletristika|beletristike]] list obrađuje teme iz narodne ekonomije, osobito agrarnu problematiku.